Ne sje\u0107am se kada mi je prvi put palo na pamet da bi bilo sasvim u redu iz centra Samobora oti\u0107i pje\u0161ke u komadu do Svete Gere i natrag. Vjerojatno tijekom neke biciklisti\u010dke ture koje po \u017dumberku uredno vozim zadnjih 15 godina. Kako god, s obzirom da su mi…. ahm… slu\u017ebene utrke nakon uobi\u010dajenog po\u010detnog odu\u0161evljenja koje je trajalo dvije-tri godine (do cca 2008.) postale uglavnom nezanimljive, ta ruta (ili neke njena podvarijanta, ponekad s kra\u0107om kilometra\u017eom kao npr. Route 66 sa \u0160oi\u0107evom ku\u0107om kao startom\/ciljem) mi je u zadnjih 5-6 godina nova zanimacija i ritual kojeg obavezno upra\u017enjavam 1-2 puta godi\u0161nje. Ta trasa ima sve \u0161to je potrebno osobi koja ima introvertni karakter, planinarski pedigre, izra\u017eene sociopatske tendencije i genetsku sklonost otklonu od dominantne struje.<\/p>\n
Du\u0107an na raskr\u0161\u0107u kod skretanja za Kalje je zatvoren ve\u0107 par godina… bakica iz Glu\u0161inje mi je dva puta nudila bundeve… osje\u0107am se kao da listam stare polaroide… izvrsne jabuke na potezu Pe\u0107no-Ze\u010dak… dionica od slapa Brisalo do Stani\u010di\u0107a je prohodna ili je u vodi i dalje sve puno razbacanih drva?… u Toma\u0161evcima su jednom mislili da sam se izgubio i zvali me na pi\u0107e… medvjedi i vukovi su rijetki… sjajne kupine na tajnoj lokaciji iznad Pokleka… 1964. je \u0161kolu u Pe\u0107nom poha\u0111alo 160 u\u010denika.<\/i><\/p>\n
\u017dumberak je pristupa\u010dan\/dovoljno blizu Zagrebu a opet uslijed svojih povijesno\/ekonomski\/itd. uvjetovanih specifi\u010dnosti daleko od onoga \u0161to zovemo \u201durbanim\u201d (\u0161to god taj jadni termin na kraju zna\u010dio). Ovisno o svom karakteru, tu \u0107ete dobiti ili pitomost ili divljinu ili i jedno i drugo. \u017dumberak je izoliran i nudi stvaran do\u017eivljaj (ili iluziju) odspojenosti od onoga \u0161to ve\u0107ina nas pro\u017eivljava u svakodnevoj rutini ali njegova privla\u010dnost nije prvenstveno u onome \u0161to \u0107ete dobiti u Alpama ili na Velebitu.<\/p>\n
Uranjanje u \u017dumberak je sporo i repetitivnog karaktera; u\u017eivanje u tamo\u0161njem krajoliku zahtijeva strpljenje i poneku osobnu prilagodbu. Ako ste osoba koja ne mo\u017ee pola sata mirno sjediti na livadi onda \u0107ete u zaseocima i \u0161umama vidjeti eventualno poligon za poneku banalnu \u0161etnju i nemarno fotografiranje, no svakako ne\u0107ete osjetiti \u0161to je ono \u0161to \u017dumberak \u010dini toliko posebnim. To je tako\u0111er u redu, samo \u017eelim re\u0107i da ovo nije mjesto za aspirante-agresivne sakuplja\u010de impresija.<\/p>\n
Uglavnom, va\u0161e utrke i predavanja o prehrani, unutarnjem miru tijekom tr\u010danja i va\u017enosti rekreacije su OK ali ja ne dolazim jer sam na Je\u010dmi\u0161tu.<\/p>\n
(usput, to \u0161to su uskoci naselili \u017dumberak i to \u0161to je Ivan Lenkovi\u0107 bio i \u017eumbera\u010dki kapetan i zapovjednik senjske kapetanije koja je izgradila kulu Nehaj su izvrsne mentalne\/simboli\u010dne poveznice mojih omiljenih trek\/trail destinacija, odnosno underground zbivanja: V140+ (Paklenica-Senj) i svakojakih vrzmanja po \u017dumberku. Volio bih da si mogu narediti \u0161to sanjati pa da mi se u jednom freneti\u010dnom nizanju kadrova u predivnu kaoti\u010dnu sliku spoje Stap, klupa na Plije\u0161u, Marasovac, pogled iznad Radlovca, dodir stupa na Svetoj Geri, uspon do Kordi\u0107a, Mali\u0107ev Kr\u010d i umivanje kod \u0160ugarske dulibe).<\/p>\n
Napisal: Mukki<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ne sje\u0107am se kada mi je prvi put palo na pamet da bi bilo sasvim u redu iz centra Samobora oti\u0107i pje\u0161ke u komadu do Svete Gere i natrag. Vjerojatno tijekom neke biciklisti\u010dke ture koje po \u017dumberku uredno vozim zadnjih … Continue reading