Utrka na Sv. Tri Kralja. Dovoljno je da je nekakav praznik i eto prilike za utrku, pri tome ne mislim da je to prilika samo za mene, nego da je to prilika austrijancima da organiziraju utrku.
Simmering bih usporedio sa zagrebačkim Žitnjakom, Savicom Šancima ili Kozari Bokom. Ne samo po položaju, nego i po nekim drugim značajkama, kao npr. energani (toplani/elektrani), staklenicima i plastenicima, te pomalo ruralnom stanovništvu. Birtija pored koje su bile prijave nije ništa boljeg ranga nego birtije u tim zagrebačkim kvartovima. Na startu je bila i limena glazba. Kao u nekim našim selima. Vatrogasce nisam vidio, ali me ne bi iznenadili.
Unatoč pomalo ruralnom karakteru utrke, prijave uredno idu preko weba i na utrci se vrijeme mjeri s chipovima. Utrku organizira lokalni klub “Endorphin-Junkies“, imaju dosta sponzora, a zarada s utrke se usmjerava za dobrotvorne projekte, o čemu postoji zapis na web stranicama.
Trkači nisu bili samo austrijanci, nego je bilo i ostalih nacija, pa utrka ima i međunarodni karakter.
Na utrku sam se prijavio jer su mi utrke na neki način motivacija za trčanje, ali i za provjeru trenutne forme, te da uvidim svoja ograničenja. Prošla utrka je bila na 5,4 km i primjetio sam da mi je nakon 3. km počeo padati tempo. Sada sam htio provjeriti kako ću se ponašati na 3,5 km i kakvo vrijeme mogu postići. Očekivao sam da će mi prosjek biti između 4:00 i 4:10 min/km, a nadao sam se da će biti i bolje od toga. Temperatura je bila -3°C. Sama temperatura ni ovaj puta nije najgore što se može dogoditi, najgori je trenutno vjetar, koji reže, “kao britvom”. Ne bih se upuštao u procjenu “windchill” faktora, ali bilo je gadno kad vjetar “potegne”. Do 10 minuta pred start sam bio u birtiji, a onda sam napravio kratko zagrijavanje, te se stisnuo u gužvu. Trkači su poskakivali kao Masaji na svetkovini. Prije starta je bila minuta šutnje za nekog trkača. Još uvijek je moje znanje njemačkog preslabo da bih razumio bilo što drugo.
Ovaj puta sam se pozicionirao na manje od 10 metara od startne linije. Razlika između bruto i neto vremena mi je bila samo 6 sekundi. U prvom kilometru sam prestizao dosta trkača, a onda se uspostavio nekakav poredak, koji je neko vrijeme dobro držao. Prolazno vrijeme na prvom kilometru mi je bilo 3:54 i to me je radovalo. Disanje je bilo brže od mog uobičajenog, a i tješio sam se da mogu izdržati taj tempo na tri kilometra. U drugom kilometru tempo polako pada (4:12). Djelomično zbog vjetra u prsa, djelomično zbog poretka koji se nije mjenjao, jer mi nitko nije disao za vratom, a i primjetio sam da lagano sustižem trkače ispred sebe. Tek na završetku 2. kilometra sam pogledao prolazno vrijeme i vidio da je lošije od prvog kilometra. U trećem kilometru pojačavam tempo, iako se to ne vidi po mjerenju (4:39; možda je oznaka krivo postavljena?), te dostižem i prestižem nekoliko trkača. Stigao sam neke za koje mi se činilo da ih neću dostići i bio sam time vrlo zadovoljan. Zadnjih 500 metara podižem tempo (4:09), barem mi se to tako činilo, no u zadnjih 30 metara me prestiže puno brži trkač.
U cilj ulazim 42. od 475 trkača koji su završili utrku. 19 ih nije završilo utrku! Pitam se zbog čega?
Distance: 3.490m
Time: 0:14:54
Avg pace: 04:16 min/km
Avg HR: 167
Max HR: 179
Zadovoljan sam s prosječnim tempom. Na žalost, taj tempo ne mogu održati na duže staze. Netko se pita, kakva je to utrka gdje Žohar dolazi 42. na cilj, u prvoj desetini trkača. To je jednostavno takva utrka. :sretan: Najbrži trkač je imao prosjek od 3:31 min/km.
Osim glavne utrke na 3,5 km, bilo je i popratnih utrka, ali isto na 3,5 km.
Kraj cijelog događaja me je podsjetio na naše (hrvatske) utrke, u velikom šatoru smo jeli finu gulash-suppe i pili topli čaj ili punsch.
Rezultati:
Rezultati glavne utrke
Rezultati ostalih utrka – pogledati: ERGEBNISSE & FOTOS
Galerije:
Galerije – pogledati: ERGEBNISSE & FOTOS