Nekako sam zamislio da će dominantni sport ove godine biti triatlon u svim svojim verzijama, pa makar ga zvali i duatlon i makar bio cross i zimski. Prema trčanju, srećom, ove godine nemam očekivanja ili se barem ne “grčim” da postižem nekakve rezultate, nego se trudim trčati lagano, barem u ovom dijelu sezone. Pretpostavljam da će tako i ostati barem dok ne završim half IronMan, odnosno halfdistance triathlon.
Ovaj weekend sam žrtvovao dugi trening, da bih mogao nastupiti na ovoj simpatičnoj “ilegalnoj” ligi. Prvi razlog je što me više “pali”, a drugi je lošije zdravstveno stanje. Konkretno, kašljem, a hladan zrak me “isprovocira”. Nekako sam mislio da će ovako “šteta” biti manja.
Nestrpljivo dočekujem start. U prvih par stotina metara držim dobar tempo i osjećam se super, ali ubrzo gubim snagu i zaostajem za grupom u kojoj sam bio. Istina je da su to sve trkači koji su inače brži i spremniji od mene, a neki su bili motivirani da ih ne pobijedim ovaj puta. 🙂
Ovaj puta se nisam izgubio u šumici. Šumica i brdašce su mi vrlo dragi element na ovoj stazi. Nekako romantično.
Od dodatnog pada tempa me je sačuvala želja da me ne prestigne nitko iz grupe koja je bila iza mene. Nikakav uzvišen ili plemenit razlog, nego, jednostavno biti brži od trenutno sporijih.
S radošću dočekujem biciklistički dio. Na Corri se osjećam odlično. Brzo sam počeo voziti, koristeći sva znanja o smanjenju otpora. Opet u nekom trenutku prestižem Kizu. Ovaj puta izgleda malo nabrijaniji nego prošli puta, no, znam da on ima puno više potencijala. Na asfaltiranim dijelovima “gazim” koliko mogu. Nakon toga dolazi cross dio, koji je lijep i nešto zahtjevniji, barem meni, početniku na MTBu. Na tom dijelu me prestižu dva biciklista. Mislim da je to bio vodeći dvojac. Pratim ih neko vrijeme i gledam kako prolaze jedan jači zavoj. Nemaju toliko respekta kao ja, nego ga sjeku, ne zamaraju se što kotači ne idu po stazi nego i po zemlji. Puno brže ulaze i izlaze iz tog elementa. Nakon toga se trudim da ih dostignem i pratim. Djelomično sam ih htio dostići da bih imao zavjetrinu, a djelomično da gledam kako biraju stazu i kako voze. Drugi krug po otoku vozim sam. Sve je više šetača na stazi pa treba i više paziti.
U zoni tranzicije brzo skidam kacigu i nastavljam na trčanje. Čekam da se “drvenilo” iz nogu povuče, pa da mogu normalno trčati. Nemam nikoga “u repu”, pa se malo i opuštam. Sada lakše trčim nego u prvom dijelu. Drugi krug trčanja je kraći i brzo prolazi. Ulazim u cilj!
Sretan sam jer sam opet popravio vrijeme. Brži sam za 55 sekundi. Radostan sam. Slijedi okrijepa s Višnjinim čajem. Mislim na čaj koji je skuhala Višnja, a ne na čaj od višnje. 😉
Ovaj puta se i Andrea natjecala. Moram ju malo navuči da proba i druge sportove, a ne samo trčanje i trekinge. Utrku je odradila dobro, a pogotovo kad se uzme da ne biciklira preko zime i da je biciklistički dio odradila na city bike-u. Čestitam.
🙂
Nadam se da će i Najmanja početi sa sportskim aktivnostima. 🙂
Time: 43:10
Rezultati:
Rezultati
Galerije:
Galerija