Ideja
Već par godina razmišljam da bi bilo zanimljivo otrčati maraton u svim glavnim gradovima u kojima grupacija u kojoj radim ima svoje firme. Pokriti tzv. footprint grupe. Za sada sam trčao u Ljubljani, Beču i Zagrebu. Ove godine je ideja postala realnija jer sam upoznao kolege iz Makedonije, a uz to radim i družim se u Beču s kolegicom iz Makedonije. Prijavio sam se za utrku, s njom dogovorio smještaj u njezinom stanu (da ne bi bilo insinuacija, ona je ostala u Beču, btw, thanks Oli), kupio avionsku kartu, spremio tenisice i krenuo.
Kad već spominjem utrke u “footprintu” Grupe, bit će teže realizirati Beogradski maraton, jer je istog dana kad i Bečki maraton, a Bečki mi se za sada ne propušta, to je ipak poseban doživljaj. Rado bih otišao u Sofiju (također imam kolegice iz Bugarske) i Minsk. Za Minsk nisam našao nikakve informacije, imaju li i kada maraton. Začudilo bi me da nema. Što se tiće Vaduza, tamo bih trebao protrčati svim gradskim ulicama nekoliko puta. 😉
Pinklec na rame
Budim se prije alarma za ustajanje. Postoji pozitivno uzbuđenje. Spremam se brzo i prije vremena krećem na vlak do aerodroma (hrv. zračne luke, ger. flughafen). Uzimam jeftiniju i sporiju verziju vlaka. Manje nego duplo sporije, ali zato deset puta jeftinije. Dolazim na aerodrom i ostajem začuđen veličinom. Kartu sam rezervirao i platio preko weba. Imam isprintan nekakav papir i sada bih ga trebao pretvoriti u putnu kartu. Gledam po aerodromu gdje piše Tickets. Nalazim dvoranu s puno šaltera i samoposlužnih stolova. Na mnogobrojnim šalterima radi tek pokoja osoba. Uglavnom su prazni. Nalazim šaltere Austrian airlinesa. Od 10-ak šaltera, na samo jednom je osoba koja komunicira s putnicima. Stajem u red i čekam. Čekam. Red sporo ide. Izgleda da je ovo šalter za pritužbe ili na šalter idu samo oni koji imaju problem. Sada već žalim što nisam probao nešto napraviti na Quick Check-in automatu. Napokon do mene dolazi stjuardesa (domačica) i kaže da ju pratim. Pomalo zbunjen, krećem za njom. Kroz glavu prolaze pitanja. Zašto baš sada, kad sam ja na redu? Jesam li nešto … , jesam li sumnjiv službi sigurnosti, koknuše zamotanog bradonju, pa je sada frka u obavještajno sigurnosnom svijetu. Pratim ju, a ona me odvodi u nekakav VIP lounge. Tamo me dovodi do šaltera i predaje kolegici. Kolegici objašnjavam zašto sam bio u redu, što želim. Ova malo zbunjeno gleda. Nemam nikakav problem, nije joj jasno da sam došao podignuti kartu. Ugodno mi objašnjava da to mogu napraviti puno brže na Quick Check-in automatu. Ponekad se baš osjećam kao provincijalac. Posljedica je to smanjenja troškova, povećanja efikasnosti i profitabilnosti. To su svete riječi u poslovnom svijetu, a ja sam jedan od svećenika te religije. 🙁
Skopje
Infrastruktura je u lošijem stanju, nego u Zagrebu, ali mislim da je usporediva s manjim mjestima u Hrvatskoj. Trenutna vlada gradi staru jezgru, koja će biti starija nego ona koja je bila prije. 🙂 Rekao bih da ih “pere” megalomanstvo. Grade spomenik Aleksandru Velikom od 34 metara. Na brežuljku iznad grada je Kale (tvrđava). Lijepa je, ali zatvorena zbog vjerskih i nacionalnih tenzija. Kad spominjem megalomanstvo, spomenut ću i velike lavove, koji čuvaju most. Dojam je odprilike kao kad dođete u ruralne dijelove, pa vidite dva lava na ulazu u dvorište, s time da su ovi veliki. Nacionalni ponos i potreba za identitetom ih “pere” kao i Hrvate. Vjerojatno posljedica osjećaja ugroženosti od susjeda, koji su mnogobrojniji stanovništvom. Imena iz povijesti su česta. Tu je bolnica Filip 2, stadion – arena Filip 2 (vtori), često spominjanje Aleksandra Velikog, kipovi s antičkim ratnicima. Podsjetilo me to povezivanje njihove povijesti s Makedoncima iz predslavenskog doba na sličnu povijest hrvatskog naroda, koji je po nekim povjesničarima došao iz Irana. Nezaposlenost je navodno 30-tak posto. Prosječna plaća je 300 eura. Ljudi su puni kredita, a ovrhe su česte. Državni aparat je mnogobrojan. Za sportski život mi se činilo da ne postoji, no u subotu, dan prije maratona sam trčao uz gradsku plažu na Vardaru i bilo je dosta ljudi. Sam Vardar je blatnjav. Na spomenutu gradsku plažu su doveli pijesak i pokušavaju to srediti, kao što je u Beču. Trče uz Vardar, dok bi moj izbor bio park koji je u blizini, gdje ima hlada i pitke vode. Park je na žalost zapušten, a ima potencijala. Dala bi se napraviti lijepa staza za rolanje, ugostiteljska ponuda, sportski sadržaji. Na samom Vardaru sam vidio stazu za kajak/kanu.
Javni prijevoz je u lošem stanju. Čak bih rekao u izrazito lošem stanju.
Noćni život postoji. Izlazi se kao i u Zagrebu, po birtijama i klubovima. Nisam bio u narodnjačkim, nego u suvremenim. Cijene su kao u Zagrebu ili nešto niže. Ne znam kako to uspijevaju financirati. Žene su lijepe. Komparacija s Austrijankama, bi bila neprikladna, ali moram reći da imaju neku toplinu i slavensku dražesnost.
Chill out, laganini, smiren prelazak po trgu. Promatrao sam ljude na trgu. Nema užurbanosti kao u Beču. Sve je nekako opuštenije. Divno za peglanje moždanih valova (talasa).
Glede noćnih izlazaka, žao mi je da više ne cijene staru čaršiju, koja je bila mrtva. Noćni život se polako vraća u nju, možda prepolako po mom mišljenju, a divna je. Nema stanovništva kojem bi smetala buka, a posjeduje romantičnu ljupkost starine.
U se, na se, poda se
Klopa je super. Možda je pravi razlog mog posjeta gurmanski maraton, a ovaj trkački je samo paravan. Gurmansko istraživanje i orijentacija je počela nedugo nakon slijetanja. Počelo je od Starog bureta i šarske pljeskavice, a ostatak nisam u stanju niti nabrojiti. Zanimljivi kruhovi, lebovi pa različiti fini sirevi, meso na razne načine. Skopsko pivo koje svojom gorčinom podsjeća na hrvatska piva.
Kao što sam već spomenuo, žene su im lijepe, paze na izgled, tipično slavenski. Za odjeću se uvijek nađe novaca. 🙂 Muškarci su im također uredni, drže do izgleda. Zaboravite na prodavače lubenica i paprike i njihov izgled. Ekipa na skopskim ulicama i trgovima izgleda isto kao na zagrebačkim trgovima i ulicama.
Kanjon Matka
… je u blizini Skopja. Lijep kanjon i priroda. Dobro za trekkinge. 🙂 Da bi došli do tamo, morali smo proći kroz neka albanska sela. Moji domaćini su se prisjetili sukoba iz 2001. U svakom slučaju, za Albance kažu da su vrlo radišan i bogat narod. Vratimo je još malo na izgled. Neki nose tradicionalnu odjeću i odjevaju se u skladu s muslimanskim običajima, no neki su odjeveni potpuno europski. Glede fizionomija, navodno postoje dva plemena ili roda (Toski i Gegi), nisam baš dobro shvatio. Jedan od tih rodova ima specifičan izgled, a drugi izgledaju … tako da ih Makedonci ne mogu identificirati kao Albance. U svakom slučaju, okolina ne gleda blagonaklono na parove koji su iz različitih zajednica.
Utrka
Prije utrke sam se našao s trkačima iz makedonske podružnice. Ugodno me iznenadilo da ih je više, nego trkača iz hrvatske podružnice. Istina je da su svi osim jednog trčali utrku na 5 km, a taj jedan je trčao polumaraton. Imali su majice s logom firme, za razliku od hrvatske podružnice. Priznajem da me to rastužuje (što Hrvati nemaju majice).
Na startu se okupilo približno isto trkača kao na zagrebačkom maratonu.
Krenuli smo. Od samog početka mi je puls bio dosta visok. Na 8. km mi je Garmin ostao bez struje, pa vas neću gnjaviti s grafovima, prosjecima po km i slično. Prvih 21,1 km sam otrčao za 1:54:00, no osjećao sam se umorno. Negdje na 22. km sam prohodao prvi puta i uzeo energy gel. Kasnije sam šetao na svakoj okrijepi, a ponekad i češće. Jednostavno, nije bio moj dan. Možda biometeorološki uvjeti, možda premorenost gurmanskim maratonom, možda posljedica visokog pulsa u prvom dijelu utrke, sve u svemu, napravio sam najlošije vrijeme u maratonu. Zadnjih par kilometra sam si našao partnera (Miljurko Đ.), pa smo pričali i bili si alibi da ne trčimo. Motivacija mi je snažno pala kad sam bio siguran da ne mogu stići ispod 4 sata. Na pamet je dolazila ideja o odustajanju, ali sam ju uspješno otjerao više puta.
Imam dojam da me je ova utrka trebala naučiti da prihvaćam i loše rezultate kao nešto normalno. U razgovoru s drugim, iskusnijim trkačima, koji su u svojoj karijeri imali i rezultate 1:16 na polumaratonu, shvatio sam da i oni imaju oscilacije i loše rezultate. Čak i kada su pripremljeni.
Prihvaćam ovaj rezultat. Mogu se nositi sa spoznajama koje mi donosi.
Bilo je lijepo i zanimljivo iskustvo.
Total time: 04:06:43
Rezultati:
Rezultati