Archive for rujan, 2011

5 results.

Jarunska duatlon liga 2011 – 5. kolo

Sep24
by Zohar on 24.09.2011 at 23:55
Posted In: Triathlon

JDL 2011 4. kolo, na startu

Prohladno vrijeme (16°C) je navijestilo odlične uvjete za utrku. Pri tome mislim da neće biti vruće, sparno, teško za disati. Okupilo se 30-tak natjecatelja. Startnina iznosi standardnih 15 HRK, pišem to zbog usporedbe s cijenama u zemljama zapadnijim od Sutle, a i da se sjetite jednog dana ovih dobrih vremena, kada smo bili Divlji istok, a ne regulirano tržište Europske Unije. 🙂

Trčanje
Krenuo sam s tempom od 4:35 min/km. Ne namjerno, nego se dogodilo. Povuklo me srce u onoj masi natjecatelja koja je brzo krenula. Mislio sam da je to prebrzo, ali bio sam prebahat da bih usporio. Dobar dio staze me pratila misao da će mi se to “obiti o glavu”. Nakon okreta na 2,5 km zadržavam isti tempo. Ispred mene su trojica natjecatelja (149 Mirsad M., 132 Gordan K., 85) koji su stabilno držali tempo. Odlučujem da ih želim dostići da imam partnere za bicikl. To nije bio lak zadatak, osjećao sam umor. Pri istom tempu sam u povratku imao viši puls (156 vs 170). Dostigao sam ih cca 1,5 km prije kraja prvog trčanja, a onda mi se nije dalo usporavati, pa sam nastavio u tom tempu i prije njih došao u tranziciju.

Avg HR: 162
Avg pace: 4:35 min/km

T1
U tranziciji trošim 27 sekundi. Osim što “prtljam” po Garminu, mijenjajući sport, vrijeme trošim na stavljanje kacige i uzimanje bicikla. Čisto za usporedbu, u 4. kolu JDL sam u tranziciji potrošio 53 sekunde, jer sam preoblačio tenisice i biciklističke cipele.
Kad sam već kod usporedbi, na 4. kolu, koje je bilo 21. svibnja, na prvih 5 km sam imao Avg HR 163, ali 11 sekundi brži tempo po kilometru. To je razlika u formi (spremnosti).

Bicikliranje
Krećem sam, vođen srcem, ne želeći izgubiti prednost koju sam stekao na trčanju. Znam da ta strategija ne vodi do boljeg prolaznog vremena, te se polako štedim i čekam da me “trojka” dostigne. Dostižu me kod softball igrališta i pitaju želim li s njima. Naravno da želim. Smjene s više vozača, meni nisu iste, kao smjene s dva vozača. Kada predajem smjenu, treba usporiti, ali i paziti da se na vrijeme ubrza i da se ne izgubi priključak s grupom, kao što mi se skoro dogodilo. Meni su smjene bile predugačke. Možda smo mogli biti brži da smo radili kraće smjene, no, ja sam se priključio postojećoj grupi i poštovao pravila grupe.
Početkom drugog kruga otpada broj 85. Izmjenjujemo smjene na isti način.
Na kraju trećeg kruga gledam kako se jedan od njih priprema za izlazak iz biciklističkih cipela. To je jedan od elemenata koji bih trebao naučiti i uvježbati. Nisam ranije spomenuo, ali obojica s kojima sam bio u grupi su imala biciklističke cipele. To im je oduzelo vremena u T1, pa sam ih zato vjerojatno duže “čekao”.

Avg HR: 158
Avg pace: 1:49 min/km

T2
Ovaj puta u tranziciji trošim samo 16 sekundi. Na 4. kolu sam potrošio 29 sekundi, jer sam preoblačio cipele. Ako aproksimiramo da mi je u T1 i T2 trebalo ukupno 39 sekundi više na 4. kolu zbog promjene obuće, upitno je mogu li na ovih 19 kilometara na biciklu ostvariti prednost koja bi opravdala oblačenje biciklističkih cipela. Vrijeme na biciklu je u 4. kolu tek malo manje nego na ovom, 5. kolu, tako da zaključujem da mi na ovoj distanci biciklističke cipele ne donose uštedu u vremenu.
Dok preoblače tenisice, koristim priliku i pokušavam ostvariti prednost. Jedan je otkopčao cipele na biciklu i brzo je obuo tenisice te krenuo vrlo brzo iza mene.

Trčanje
Jedan od mojih biciklističkih partnera me dostiže (149 Mirsad M.) i prestiže te do kraja ostvaruje dobru prednost. Drugi me nije uspio dostići do kraja utrke. Rezultati pokazuju da je došao 9 sekundi iza mene, no, u jednom trenutku dok sam se okretao, nisam ga vidio ni blizu. Vjerojatno je ubrzao u završnici.
Što se tiče ovog završnog trčanja, manje je natjecatelja oko mene i manje je poticajno. To sam posebno osjetio u povratku. Nikoga blizu mene, sva motivacija dolazi iz želje za boljim rezultatom, a ne iz želje da se nekoga prestigne ili da se to nekome ne dopusti. U prvom dijelu sam se “ganjao” s Mirsadom, pa je i tempo bio vrlo dobar 4:25 min/km, a u povratku mi je tempo pao na 4:40 min/km.

Avg HR: 170
Avg pace: 4:33 min/km

Total time: 1:09:42

Okrjepa
Često pišem o okrijepama. Moram spomenuti da je nakon utrke na okrijepi bilo i pive. 🙂 Nisam ju pio, trebalo mi je šećera, pa sam uzeo Cocktu. Na utrci nisam koristio okrjepu, nisam si ponio ništa za popiti na bicikl. Je li to dobro ili loše? Za utrke do sat vremena mi ne treba tekućina. Mogu nadoknaditi tu tekućinu nakon utrke.
Trenutno sam treći na veteranskoj listi Jarunske Duatlon Lige. 🙂

Pitanje kola:
Tko je odustao na današnjoj utrci?
🙂

Galerije:
Zlatko Tomšić

Rezultati:
Rezultati ZDL 5. kolo
Poredak

Comments Off on Jarunska duatlon liga 2011 – 5. kolo

Osvrt na knjigu: Triatlon (Od supersprinta do Ironmana)

Sep22
by Zohar on 22.09.2011 at 23:04
Posted In: Cycling, Running, Swimming, Triathlon

Knjigu sam naručio prvih dana prodaje i ubrzo ju dobio. Žao mi je što nije izašla bar dvije godine ranije. U svojim triatlonskim počecima sam prvenstveno usmenom predajom skupljao znanja. Tu postoji jedan nedostatak, a to je ograničena količina pamćenja podataka, kad je nešto novo i kad ne znaš kako to zapravo izgleda. Nakon toga sam malo čitao s weba i na kraju sam kupio “The Beginners Triathlon Guide” by Ken Maclaren. Ta knjiga je dobro došla kao početnica, pa i sada mogu tamo naći dobar savjet, no ova knjiga na hrvatskom jeziku je sasvim nova dimenzija.

Da sada ne prepisujem sadržaj knjige, spomenut ću da možete naći discipline triatlona s pripadajućim duljinama, osnovne pojmove i principe treninga. Postoje i poglavlja za specifičnosti žena u sportu i djece u sportu.
U poglavlju o plivanju ima detaljan opis tehnike plivanja. Meni taj dio, koliko god ga čitao, ne pomaže, ako to već nisam radio, a daleko od toga da opis mogu zapamtiti i prakticirati na bazenu. Tu je uloga živog trenera u bazenu nezamjenjiva. Dobar dio tog poglavlja su mi savjeti o taktici i neoprenskom odijelu.
Biciklizam je relativno kratko poglavlje, ali meni vrlo interesantno. Dio toga sam saznao već ranije, ali bilo bi mi izuzetno korisno da sam to znao prije dvije godine. Imam i knjigu “cestovni BICIKLIZAM, periodizacija i trening” od J.Friela, no, ona mi je prekompleksna i predetaljna. Treba mi nešto što mogu razumjeti, a tu je knjiga “Triatlon”, po meni našla pravu mjeru.
Poglavlje o trčanju nije predugačko, a daje osnovne informacije o trčanju i treninzima, sasvim dovoljno da početnici i srednje iskusni trkači (u koje se i sam ubrajam) imaju što pročitati i unaprijediti svoje treninge.
Tranzicija, još jedno poglavlje zbog kojeg žalim da knjiga nije ranije izašla. Ima dosta opisa, koje sam i sam stavljao u svoje opise utrka na blogu.
Poglavlje “Vježbe snage” sam relativno brzo prelistao, jer na žalost, ne radim nikakve dodatne vježbe snage. Prelistao bih poglavlje i puno brže, da nema puno slika lijepe plavokose djevojke u polutami. 😛 Na samom kraju poglavlja je par stranica o opremi. Opremi za plivanje, biciklizam, trčanje te pojašnjenje o građi stopala i odabiru tenisica za trčanje. Osnovno, ali korisno početnicima.
U poglavlju “Ozljede na triatlonu” su autori “došli na svoje”. Većinom su medicinari, detalje možete pročitati u knjizi, te su lijepo opisali poteškoće vezane za svaki sport. Poglavlje sam brzo prošao, izbjegavam vizualizacije ozljeda i asociranost u stanja ozljeđenosti.
Pravilna prehrana je poglavlje u kojem mi još uvijek stoji kartica kojom označavam stvari koje valja čitati često. Vrlo zanimljivo poglavlje o unosu tekućine, grčevima, ali i s korisnim savjetima za prehranu na dugačkim utrkama, konkretno za IronMan. Tu bih dodao da nedostaje hladno pivo i pizza nakon utrke. Tijelo voli nagradu nakon velikih napora. 🙂
Slijedi poglavlje s programima treninga. Tu su programi od sprint triatlona za početnike do IronMana. Autori su tu potrošili 60 stranica na programe. Mislim da bi bilo praktičnije da je to stavljeno kao dodatak knjizi, koji se može posebno koristiti, kao nekakav radni kalendar ili u formi nekakvog nosača podataka (CD/DVD/USB) na kojem bi bile datoteke, koje se po potrebi mogu koristiti za radno planiranje. To je moje mišljenje, jer ne znam ništa o tehničkoj izvodivosti i troškovnoj strani izvedbe.
U knjizi postoji i Dodatak. Iz tog Dodatka bih posebno izdvojio Zone otkucaja srca, jer pazim na broj otkucaja kod svojih treninga. Vrlo su zanimljivi i Testovi za određivanje laktatnog praga, što bih jednom trebao napraviti te Ispravno postavljen intervalni trening.

Zadovoljan sam knjigom, vrijedi novce koje traže i preporučio bih svakom triatloncu i triatloncu wannabe-ju da si ju uzmu kao literaturu za duge zimske dane, kad vam se ne da ići na hladno ili dok se vozite tramvajem na posao. Naravno, dobra je za čitanje dok čekate svoje kolege koji su na dugim utrkama. Kao što sam napisao, postoje poglavlja koje će biti interesantna i duatloncima, trkačima i ostalim multisportašima.

Comments Off on Osvrt na knjigu: Triatlon (Od supersprinta do Ironmana)

17. Varaždinski polumaraton

Sep18
by Zohar on 18.09.2011 at 23:55
Posted In: Halfmarathon, Running

Najmanja
… je sudjelovala u Utrci za djecu na 400 metara. Raduje me da na polumaratonima i maratonima ima i utrka za djecu.
Najmanja je vjerojatno prva Sljemenašica koja je danas nastupila, a ne bi me začudilo ni da je najbrža od Sljemenašica s prosjekom od 3:45 min/km. 400 metara na atletskoj stazi je pretrčala za 1:30. Bravo Najmanja! 🙂

Zakonita
… je izvan sustavnih treninga, baš kao i ja, te se je (pametno) odlučila za utrku na 5 km. Uspješno ih je pretrčala u vremenu od 28:41, što daje prosjek od 5:44 min/km.

A sada o meni!
Tugaljivi dio o motivaciji ste čitali u prošlom postu. Sada bih trebao napisati nešto novo. … hm … u zadnjih mjesec dana sam pretrčao 35,5 km i još uvijek sam u stanju otrčati polumaraton ispod 2 sata. 🙂

Na startu je bilo mnogo natjecatelja za hrvatske prilike. Kasnije sam čitao da je to bio rekordni broj natjecatelja na ovoj utrci. Također sam primjetio mnogo natjecatelja s majicom Adidasove škole trčanja, što me također veseli. Napokon je i kod nas, “u Hrvata” počela popularizacija trčanja. Kad na startu vidim još par stotina žena, znat ću da se približavamo dekadentnom Zapadu.
Počinjem trčati sa Zakonitom, ali se i relativno rano rastajemo. Ubrzo sam se “zalijepio” za Sandru F.. Imali smo ista očekivanja, pa da bude zanimljivije. Rezultatskih očekivanja! 🙂 Uobičajeno je da žene više pričaju, ali u ovoj konstelaciji smo zamjenili uloge. Jedno kraće vrijeme smo se družili s Jankom i njegovom pratiteljicom, no, bili su nam prespori, pa smo ih ostavili da gutaju prašinu. Tek ovlaš sam dobacio da se vidimo na 16. kilometru. Nije to bez veze. Tamo sam imao pad (tempa) prije dvije godine.
Krenuli smo s očekivanim tempom od 5:10 min/km. Uspješno smo ga držali tek 6 km, a onda je počeo polako, ali kontinuirano padati. Mislim na tempo. 😉
Kasnije je Sandra postala dosadna, samo stenje i puše te kako god to dobro i uzbudljivo zvučalo, nakon 20 minuta postaje dosadno.
Pored tako zabavne pratiteljice se vraćam u svoj svijet između ušiju. Vrijeme prijašnjih godina, prisjećanje na krize i teške trenutke.
Kad smo kod razmišljanja o vremenu, tu je vječita dilema: Kišovito ili vruće? Zašto ne može biti vedro i ugodno svježe.
Do 12. km je tempo još uvijek bio ispod 5:30 i to je bilo podnošljivo.
Razmišljam i o organizaciji utrke. Organizator se potrudio i doveo Etiopljane, što je za svaku pohvalu i pridonosi zanimljivosti utrke. No, istodobno su zaboravili na izotonike, voće i ponešto slatko na okrijepama. Po ovakvom vremenu, voda i samo voda nisu dovoljni. Izotonik ili kakva kola bi bili odlični. Kriška limuna ili naranče, možda domaća lubenica. Možda je organizator imao poteškoća sa sponzorima. Vindija je veliki lokalni proizvođač i rado bih vidio njihove izotonike uz stazu. U zadnje vrijeme se često spominje pojam društvene odgovornosti (social responsibility) velikih firmi. Kao da u Vindiji u zadnje vrijeme nemaju sluha za takve priče. Možda imam prevelika očekivanja za 80 HRK startnine. Iskreno, rađe bih dobru okrijepu uz stazu, nego ručak kasnije.
Staza je dosadna, to kažem s aspekta trećeg dolaska. Publike „ni od korova“, a naravno ni nikakve zabave uz stazu. Ne mogu izbjeći usporedbu s Austrijom i navijanjem po selima. Pozitivno je što nema prometa i “nabrijanih” navijača, kao u mom selu (Zagreb).
Nakon ulaska u Varaždin, na 18. km se „raspadam“. Tempo je veći od 6 min/km. Sada me već mnogi prestižu. Čak me je i moja partnerica ostavila. Da, čuo sam priče da je takva. 🙂 Sve češće računam hoću li stići ispod 2 sata. Samo je to bitno.
Ulazak na stadion najavljuje kraj mukama. Sjećam se godina, kada sam u tom zadnjem krugu znao brzo trčati i prestizati umornije trkače. Ovaj put sam jedva dizao noge.
Nakon utrke mi je trebalo puno vremena da se priberem i koncentriram. Navalio sam na Cedevitu kao da mi je zadnja. Ni ovdje nema voća. Smatram za sebe da imam sposobnost brze regeneracije, ali ovaj put sam bio snažno iscrpljen i dugo mi je trebalo da se oporavim. Ovako iscrpljen sam bio jedino na prvim polumaratonima i maratonima.
Zbog ovako teške utrke, posebno čestitam onima koji su uspjeli napraviti PB, kao što su to Ivan M. i Stjepko J. Oba s vremenom ispod 1:30:00. Dokaz je to da kvalitetan trening ne može biti uništen s malo više sunca.
Hrana mi je prijašnjih godina bila bolja, s tim da je kasnije nije bilo, pa je dio trkača morao čekati za novu isporuku. Kada kudim, da se nađe i riječ pohvale, a to je prije svega brza obrada rezultata. Tako bi trebalo biti i na drugim utrkama. Broj s imenom i prezimenom je isto tako hvale vrijedan „feature“.
Obzirom da sam popodne morao na put, otišao sam s mjesta događaja prije proglašenja. Upala mišića će me još danima podsjećati na ovu utrku i neadekvatnu spremnost. Čisto za usporedbu, nakon half IronMana sam se osjećao nemjerljivo bolje i bez upala.

Tehničke zanimljivosti:
Total time: 1:56:26 (bruto, bez chipova)
Dužina staze po mom Garminu: 21,27 km. Pišem ovo, jer sam čuo da su i drugi s Garminom izmjerili više, unatoč činjenici da staza ima AIMS certifikat.
Avg pace: 5:31 min/ km
Avg HR: 162
Max HR: 173
Sjećam se vremena, kad sam pri ovom pulsu imao 50 sekundi brži tempo.

Ostale zanimljivosti:
Dragan J. aka Janko je došao 3 sekunde iza mene. Kaže narod: Tako blizu, a tako daleko. 😛
S mnoštvom minuta koje sam skupio, osigurao sam 3. ekipi AK Sljeme 19. mjesto u plasmanu ekipa.
U mojoj kategoriji (M40) sam došao 23. od 28 natjecatelja, bi ja i bolje da sam mogao, odnosno 164. od muških natjecatelja i 191. u ukupnom poretku od 270 natjecatelja koja su završila utrku. Spomenimo i 18 natjecatelja koji su odustali.
Skupio sam i HUCIPT bodove, ali se u to ne razumijem.

Kako je bilo 2009:
15. Međunarodni polumaraton “Varaždin 2009”

Blogovi/web:
Rekordan 17. Varaždinski polumaraton – odličan site s odličnim tekstom, a ima i svih mogučih tablica
Varaždinski polumaraton – kroz oči, noge i pero Murinja

Rezultati:
5km
21,1km
21,1km rekapitulacija – meni vrlo zanimljiva statistika

Galerije:
Potražite na FB-u ili na portalu 3sporta.

4 Comments

Bečki treninzi – koji treninzi?

Sep15
by Zohar on 15.09.2011 at 22:41
Posted In: Uncategorized

http://www.youtube.com/watch?NR=1&v=zAWWsWLfbC8

Nemojte me shvatit pogrešno,
Život u raju je doista rajski,
Ovdje sve je savršeno,
Ali su moji snovi zemaljski.

U Beču je sve bečki, sve je savršeno.
Još od prvih službenih puteva u Beč, zaljubio sam se u taj grad.
Davno sam želio živjeti i raditi u Beču i san se ostvario kad sam se prestao nadati.
Grad je divan. Uživam u redu, točnosti i kulturi. Posebno me veseli bečka sportska kultura.
Još uvijek se sjećam zimskih utrka, što cyclocross, što zimskih polumaratona i one predivne preplavljenosti srećom.
Bilo je to ostvarenje mojih snova.

U snu čujem glasove,
Čudnom strašću prognani,
Kad skidam rajske okove,
Padam kroz oblak mekani.

Ovo ljeto sam ostvario prošlogodišnji san. Završio sam polu IronMan.
Bio je to susret i pobjeda nad ograničavajućim uvjerenjima i strahovima iz prošlosti.
Bio je to dokaz da mogu.
Nakon toga je došla ljetna pauza. Upao sam u san ljetne noći. Ljeto je bilo hladno, kišovito, – nikakvo.
Nakon kratkog i bezličnog godišnjeg, kojeg ću pamtiti baš zbog toga da mi se ne bi ponovio, počelo je naporno poslovno razdoblje.

A ispod mene raste grad,
Treperi život obični.
Ljudi, buka, auti, smrad.
Ovdje sve dragi začini.

Janko je davno najavio početak priprema za jesenske utrke, ali ja sam ostao u svom ljetnom snu.
Treniram neredovito, gotovo nikako. Tjedno možda jedan trening od 8 km. Premalo za nekoga tko bi se htio zvati trkačem.
Nemam motiv, nemam želje, nema vatre u meni. Umirem u sportskom smislu. Pokušao sam se motivirati, ali sve je to kratkog vijeka.
Izgovora imam mnogo. Neki su vrlo realni, no uvijek govorim drugima: Gdje postoji volja, nađe se načina. Vrijedi i za mene. Nekada mi nije bilo teško otići na trčanje i u 22 sata.
Omekanio sam! Ja sam Žohar, onaj koji je bio na 18 uzastopnih JGL-a, onaj kojem ne smeta hladno, kišovito, rano jutro. Onaj koji voli trčati noću.
Sada se probudim rano ujutro, prije 6 sati i ostanem ležati, razmišljajući kako bih trebao ustati, otići na trčanje ili barem napraviti par serija sklekova, trbušnjaka i čučnjeva.

Srce mi se raširi,
Ko crveni padobran,
Kad se oblak rasprši,
I zarosi novi dan.

Tugu i nezadovoljstvo uspješno oralno zadovoljavam. Hrana mi je uvijek bila dobar prijatelj.
Razmišljam bi li me motivirale utrke iz Gelender ponude.
Treba mi nešto jače od sna, da mi protjera vatru kroz žile, vrati vlažan dah, strast u oči koje se žare u mraku.
Dolazi sezona jesenskih utrka. Proljetos sam planirao da ću u Zagrebu i Ljubljani trčati maraton, u Varaždinu i na Jarunu polumaratone, gledao sam čime bi još “obojao” jesen, pa sam razmišljao o Budimpešti, ali i nekim udaljenim destinacijama, Francuskoj, Egiptu, možda Norveškoj. Sve je to nekako potonulo. Zagreb i Ljubljana će vjerojatno biti polumaratoni, tek toliko da trčim.

U slobodnom padu
Jurim prema gradu
I od sreće se probudim.
Ovo nije san ovo je taj dan
Kada odlazim!

Nikuda ne odlazim, za sada, ostajem. Nigdje ne jurim i ne budim se od sreće. U “depri” sam, ali znam, uskoro, USTAJEM!
Nedostaje mi “ekipa”, ima ovdje trkača, ali nema one neke “vibre”, ništa zbog čega bih se s nekim dogovorio za neki termin.
Čak ni postova na blogu nije bilo. 🙁
Nadam se da će mi predstojeće utrke dignuti motivaciju. Čeka me divna jesen, koja počinje polumaratonima, MTBO, a u kasnijem dijelu cyclocross utrke i ostale poslastice.

Zašto protiv svoje volje

Kad je dolje bolje,
Kad je dolje akcija.

Nedostaje mi šuma. Nedostaje mi noć, mjesec, zvijezde. Nedostaje mi znojna romantika u noćnoj, šumskoj, snježnoj bjelini.
🙁

10 Comments

Bečka plivališta – Wiener Bäder

Sep14
by Zohar on 14.09.2011 at 22:51
Posted In: Swimming

Početkom ljeta, u lipnju (6. mjesec) je izašla mjesečna tiskovina wien.at – Ljeto može doći
Na 32. stranice pišu o bazenima u Beču. Ja ću vam prenijeti nekoliko zanimljivosti. 🙂

U jednoj školskoj godini 16.000 polaznika završi besplatne tečajeve plivanja u 13 bečkih plivališta. Polovica od tog broja su početnici. Tečaj traje 9 tjedana, a nastavni sat 45 minuta.

Theresienbad je plivalište s najdužom tradicijom. Još iz rimskih vremena na tom mjestu je bio izvor, gdje su se ljudi kupali. U obliku ljetnog kupališta, plivalište postoji od 1902. godine. Plivalište je uništeno za vrijeme drugog svjetskog rata. Plivalište je obnovljeno i ponovo otvoreno 1956. godine.

Jörgerbad je plivalište koje ima predviđene termine za nudiste (FKK). Podignuto je 1914. godine i najstarije je zatvoreno plivalište (hallenbad). Plivalište je 70-ih godina renovirano.

Beč ima 38 gradskih plivališta (ovdje ne računaju na privatna).
Ljetna plivališta se pune s 31.132 kubična metra vode.
Plivališta imaju 60 bazena (korita), 14 vodenih tobogana, 603.420 kvadratna metra livada za sunčanje, 26.474 kaslića za osobne stvari, 9.103 kabina za preskidanje, 538 zaposlenika, 3 tornja za skakanje, od toga dva 10 metarska.

U bečkim plivalištima trenira oko 650 registriranih natjecatelja u vodenim sportovima i oko 700 djece.

U ostatku tiskovine su zanimljivi tekstovi o raznim plivalištima, o raznim sadržajima, besplatnim školama, tečajevima, razgovori s posjetiteljima, gastronomska ponuda, masaže, …

Comments Off on Bečka plivališta – Wiener Bäder