Konkretno: 79,3 kg!
🙂
To treba proslaviti čevapima i zaliti pivom!
🙂 😛 🙂
Comments Off on Radostan dan – manje od 80 kg
Archive for ožujak, 2012
4 results.
Predigra
Ovo poglavlje postoji isključivo da bih se hvalio, pa ako nemate “želudac” za takve bljuvotine, pređite na slijedeće poglavlje. 🙂 Osim hvalisanja, želim vam ukazati na okolnosti prije polumaratona. Dakle, u petak, nakon posla, sam “odradio” 2,5 km plivanja, u subotu sam vozio bicikl na Donauinselu, 85 km ozbiljnog treninga i dodatnih 13,4 km laganije vožnje po gradu. Ovime hoću dati do znanja da nisam išao potpuno svijež na polumaraton. A sada dosta hvalisanja i pređimo na bitno. 🙂
HEP-ov polumaraton
Wien Energie je tvrtka kao naš HEP. Postoji par bitnih razlika, neke od njih su da nije umiješan u razne afere (bar za sada nema skandala po novinama) pa to nadoknađuje drugim društvenim aktivnostima, kao npr. sponzoriranjem utrka. Bečki HEP sponzorira ovaj polumaraton, zatim još nekoliko manjih utrka, ali i bečki gradski triatlon (VCT), na kojem ću i ja nastupiti. 🙂
Ovo je 13. izdanje ove utrke. Startnina iznosi 28 EUR i mislim da je to skupo, pogotovo uspoređujuci s ostala dva organizatora zimskih polumaratona (o kojima sam pisao). Za te novce dobijete organizaciju kao i na prethodnim polumaratonima, lokacija je s druge strane Dunava, okrijepa je na dva mjesta, na jednom mjestu je samo voda, a na drugom ima svega (izotonika, voća). Vrečica s majicom i prospektima se dobije na prijavama, kad se podiže i startni broj, a dobije se vrečica i na kraju, poslije utrke, u kojoj je boca vode, banana, jabuka, sendvić i pecivo. Rekao bih bogatije, ali rađe bih da je startnina manja. Na ovoj utrci se dobije i lijepa finisher medalja.
Ovaj polumaraton je posjećeniji nego prethodni, tako da je čak 1.422 natjecatelja završilo polumaraton. Osim utrke pojedinaca, sudjelovala je i 131 štafeta na polumaratonu. To je nešto što nedostaje na zagrebačkim/hrvatskim utrkama. Moram još spomenuti i dječje i fun utrke. Treba zabave za cijelu obitelj. 🙂
Sama utrka nije bila posebno zanimljiva. Držao sam relativno stabilan tempo, pazeći prvenstveno da mi puls ne ode preko 150 otkucaja (da ostanem u tzv. 3 zoni). Plan za danas je bio odraditi polumaraton, a onda produžiti s dodatnih 11 do 14 kilometra. To je dio priprema za skorašnji bečki maraton. Glede društva, ovaj puta sam startao s jednom talijankom. Debby je žena koju sam upoznao preko Internations.org stranice. To je stranica za „gastarbajtere“ ili kako se to popularno kaže „expats“. Na toj stranici sam otvorio “forum” za polumaratone, želeći upoznati neke expate i da se družimo za vrijeme utrka, radimo eventualne zajedničke treninge. Bilo je par kontakata, no jedino se Debby odlučila da to konkretizira, te je došla čak iz Graza (ono mjesto gdje se nekada išlo u shopping), udaljenog 2 sata puta autom.
Jedino što sam joj pružio je podizanje brojeva, kratko druženje prije utrke i prvi kilometar. Ona ide sporijim tempom (2:15), te sam ju ostavio nakon oznake za prvi km. Na trci sam konzumirao dva gela. Spominjem ovo, jer počinjem s testiranjem gelova i hrane. Rado bih testirao gel s donje slike. Iz sadašnje perspektive mi se čini da za uspješan završetak IM postoje dva ključna faktora: trening i prehrana. Gledao sam neke clipove na jubitu ili kako se već zove taj “sajt” i vidio mnoge tužne momente, kada se “gvozdeni” ruše par metara prije ulaska u cilj. Ne želim da se to meni dogodi, pa zato razmišljam o prehrani. 🙂
Slijedeći clip IM wannabes ne bi trebali gledati. Ima uznemirujućih scena.
Ironman – Till I Collapse
Ponekad sam sebe iznenadim svojom zaboravnošću. Zaboravio sam chip, tako da me nećete naći na startnoj, odnosno ciljnoj listi. 🙁
Bio bih 895. od 1.422 natjecatelja.
Nakon polumaratona sam otrčao do Pratera i tamo završio dodatnih 14 km, u sporijem tempu (5:56 min/km). Dan je bio sunčan, predivan. Kako sam ostao bez vode, a iz nepoznatog razloga nisu radile vodene pumpe na Prateru, sjeo sam u jednu birtiju i u miru pio Radler. Nevjerojatno kako život zna biti lijep.
Kasnije sam otišao na bazen i odradio još 3 km plivanja. Bio sam sav “pun sebe”. Divan osjećaj ponosa na svoja postignuća. 🙂
Nakon toliko aktivnosti na otvorenom tijekom vikenda, na bazenu se jasno vidjelo tko je gasterbajter i bauštelac. 🙂
Distance: 21.097 m
Time: 1:54:21
Avg pace: 05:25
Avg HR: 138
Max HR: 157
Rezultati:
Rezultati (pdf)
Tek mali dokaz da sam bio na utrci:
link
Planovi za 2012.
Mar12
Planiranje kalendara utrka je počelo još početkom prosinca. Vrlo ugodno sam iznenađen Pustolovnom ligom i posebno Treking ligom, koji su imali kalendar prije Nove Godine, što je rijetkost na našim prostorima. Primjeri za to su nepoznat datum ZG maratona (objavljeno u veljači 2012. što je ranije nego prijašnjih godina), nepoznat kalendar Hrvatskog Triatlon Saveza, a nisam našao ni kalendar Hrvatskog Atletskog Saveza.
Glavni cilj ove godine je završiti triatlon utrku Ironman distance (3,8km plivanja, 180km bicikla, 42,2km trčanja). Od mnogih sam dobio preporuku da to bude na nekom velikom natjecanju, što podrazumijeva dobru organizaciju, bogate okrijepne stanice i puno navijača koji te „dižu“ tijekom utrke. Na žalost, sve što je u blizini i da je krajem lipnja, odnosno početkom srpnja (Klagenfurt i Roth), prijave su već zatvorene, te sam se odlučio za MoraviaMan, jer će tamo ići mnogo hrvatskih natjecatelja. Već sam se javio TK Međimurje, da računaju i na mene. U pripremnoj fazi mislim odraditi half Ironman distance početkom lipnja u Beču (VCT). To je lijep događaj. Prije toga (05.05.2012) će biti X triathlon u Varaždinskim Toplicama, koji mi se jako svidio prošle godine. Možda tu uleti i Mljet X-terra triathlon koji mijenja termine (iz 10. mjeseca u 5.)
Važan dio ovih priprema će biti i polumaratoni početkom godine u Beču. Ima ih barem sedam. Glede maratona, u proljetnom dijelu ću odraditi Bečki maraton, no privlači me ideja da odem u Beograd, pa makar na polumaraton. Zadnjih dana razmišljam da napravim testiranje u Bratislavi (01.04.).
Prije nego sam se odlučio za MoraviaMan, opcija je bila Berlin Triathlon XL, no čini mi se da to otpada.
Drugo što mi je bitno su pustolovne utrke. Nakon debakla 2009. na ISAR-u, planiram ove godine sudjelovati na tri utrke Pustolovne lige. Za više od toga mi se ne poklapaju termini. 🙁
Treći dio je okrenut rezultatima. Nadam se da ću nakon priprema početkom godine imati dovoljno snage i brzine da popravim PB na polumaratonu i maratonu. Nemam nikakva pretjerana očekivanja, ali <1:40 na polumaratonu i <3:45 na maratonu bi me veselilo.
U trenutnim planovima MTB-O i orijentacijske utrke padaju u “nemilost”, kao i trekinzi, koji su u “nemilosti” još od prošle sezone. Jednostavno, fokus mog interesa je trenutno triathlon.
U drugoj polovici godine, nakon, nadam se uspješno završenog Ironmana, planiram jedno putovanje. Ne znam kako će to putovanje utjecati na moj kalendar, u kojem je half Iron Trummer (nadam se sponzorstvu), te Powerman. Powerman je dugački duatlon i bilo bi ga lijepo završiti i iskoristiti superiornu kondiciju koja ostaje iza MoraviaMana. 🙂
Za kraj rujna planiram Berlinski maraton. Bit će to moj prvi iz serije Big Five. Što o tome kaže Mario Polario? Berlin 2011
Jedan od preduvjeta za uspješan završetak Ironmana je smanjenje tjelesne (masne) mase. Nadam se da ću vas zakinuti za užitak gledanja mog savršeno zaobljenog tijela. Jednostavno, prošlo je vrijeme za ljepotu, vrijeme je za bolji performance. 🙂
Analiza 2011.
Mar03
Ne sumnjam da će ovaj „post“ biti mnogima dosadan, no bar nije dugačak. 🙂
Već zadnjih četiri godine imam približno istu kilometražu u trčanju (uključujući i trekking). To je približno 1.430 km odnosno oko 120 km mjesečno. I nije neka kilometraža, kad se usporedim s drugim trkačima, a početkom ove godine, mnogi su objavljivali svoje pretrčane kilometer na FB. 🙂 Zapravo sam totalni rekreativac, koliko god htio misliti da sve više treniram.
Prošlu godinu (2011) sam pojačao s treninzima bicikla i plivanja. Ipak su tu triatlonske ambicije, pa i uspješno završen half IronMan (Trumer Triatlon) u Austriji.
Gledajući s aspekta vremena, uložio sam približno istu količinu vremena. Prosječno 220 sati. Odnosno malo više od 18 sati mjesečno. Čak i to mi nije lako odvojiti. IronManCoach navodi (Organizacija vremena) koliko vremena imamo za trening. Osobno se ne slažem s njegovom kalkulacijom (prioritizacija i ostalo mi je OK). Moja kalkulacija je nešto drugačija.
Na poslu sam barem 9 sati, a nerijetko i više, pogotovo dok sam radio u Hrvatskoj. Putovanje na posao, priprema za posao, priprema za sport, odlazak na mjesto za sport, after sport, sve to značajno mijenja kalkulaciju, barem meni. A tu su i ostale životne obveze, kojih je sada, dok sam u Austriji manje. No, zaključimo da se uvijek nađe vremena za ono što nam je bitno u životu. 🙂
Pogledamo li na tablicu prosječne godišnje mase, vidi se lijep napredak. No, on ne pridonosi poboljšavanju mojih sportskih rezultata. Unatoč mnogobrojnim tvrdnjama da se trčanjem gube kilogrami, ja mogu potvrditi da to nije uvijek tako. Od kako trčim, masa mi raste.
Taj trend sam uspio zaustaviti u 2011., a želim li bolju izvedbu na utrkama, svakako moram dodatno optimizirati masu u 2012. godini.