Tekstovi kojima naslov počinje s “Bečki treninzi” su obično tekstovi o bečkim bazenima i plivanju. Što se tiće bazena, nisam ih sve obišao i vjerojatno niti neću, ali mi je želja do obiđem još dva bazena, jedan je bazen na teglenici na Dunavskom kanalu, a drugi je Gradski bazen (Stadthallenbad), koji je zatvoren od kada sam došao u Beč i zbog kojekakvih problema još uvijek nije otvoren. Da, i ovdje ima malverzacija. 🙂
Bazeni ipak nisu tema današnjeg teksta.
Dođete li u Beč na par dana i zaželite se trčanja, mogu vam preporučiti nekoliko mjesta.
U svakom slučaju, možete trčati po kvartu gdje ste smješteni. To ovdje nije ništa neobično i vjerojatno ćete u svako doba dana vidjeti trkače po ulicama.
Preporučio bih Prater, odnosno Hauptallee, gdje se trči Bečki gradski maraton, ali i mnogobrojni zimski polumaratoni. Krug po Prateru ima 8,8km, ako trčite po asfaltu, a zgodno je otići i po stazama kroz šumu te pogledati jezera i bare i divne kutke neuređene prirode. Prijašnjih godina, kada sam skupljao mnogobrojne noćne kilometre, viđao sam ovdje jazavce, zečeve i srne. Da, srne u središtu grada. 🙂
Mnogo trkača trči po Dunavskom kanalu (Donaukanal). Do njega lako dođete s podzemnom željeznicom (U-bahn). Uz kanal možete skupiti 20 i više kilometara. Trkača ima također u svako doba dana i nikome nije neugodno dok trči pored zanimljivih birtija, niti im itko dobacuje da je bolje da sjednu i popiju koju rundu s njima.
Hard core trkačima na duge staze bih preporučio Dunavski otok (Donauinsel). Sam otok je dug cca 22 kilometara, tako da se da otrčati lijepi maraton, a bez da se napravi beskonačno puno krugova. Priroda je zanimljiva, ima trkača, rolera, posebno biciklista. Tu sam vrtio mnogobrojne krugove na biciklu. Ima mnogo staza, a tu se održava Bečki gradski triatlon. Zanimljivo mjesto, ali možda ne za kasne noćne sate.
Jednom sam trčao u Schönbrunn-u. Schönbrunn je divan park s poznatim dvorcem. Bilo mi je lijepo trčati, ali me nije privuklo da dođem još jednom. Nekako to doživljavam mjestom gdje se više ideš pokazati, nego napraviti trening. Zamjerili su mi se i kamenčići koji upadaju u tenisice.
Dolaskom toplog vremena, bitno je napomenuti da na svim nabrojanim mjestima ima pumpi s vodom.
U lutanju lokalnim sportskim stranicama, naišao sam na link s preporukama gdje trčati u Beču. Osim već nabrojenih mjesta, zainteresirao me je Lainzer Tiergarten. Opisali su ga kao divnu šumu s usponima i nizbrdicama, koja ima i svoj zološki vrt.
Napokon je došao dan da posjetim Lainzer Tiergarten. Detalje o biljnom i životinjskom svijetu, kao i o povijesti tog mjesta, možete naći na linku. Tu je i karta područja, koja vam vjerojatno neće trebati, obzirom da se nalazi na svim bitnim raskrižjima, a tamo gdje je nema, postoje diskretni drveni smjerokazi.
Trenutno je šuma prepuna medvjeđeg luka (bärlauch), koji je ovdje popularan. Sada, kada mu je sezona, poslužuju ga svaki dan u tvrtkinom restoranu. Posjetilo me to na moju Medvednicu. 🙂
Nisam otrčao ni kilometar, kada sam vidio prvu skupinu, prvo krdo divljih koza, muflona. Par minuta kasnije natrčim na krdo srni. Srne sam vidio još par puta, a sve to na udaljenosti od 100 do 200 metara. Bilo je i situacija kada mi je tih 100 metara bilo nedovoljno daleko. Na jednoj livadi sam trčao 100 metara od ogromnog vepra, kapitalca od bar 200 kilograma. Bio je velik kao medvjed. 🙂 Veprove sam vidio ukupno tri puta.
Trkači se ovdje pozdravljaju. Uglavnom, ali ne svi, većina si kimne ili pozdravi rječju. To mi je bilo cool.
Ima i jedan detalj koji mi se nije svidio, odnosno moja očekivanja su bila drugačija. Radi se o putevima odnosno cestama. Očekivao sam stazice kao u Maksimiru ili kao na Medvednici. Krenuo sam lagano po asfaltu, nadajući se da će prestati za stotinjak metara, no asfalt prolazi kroz cijeli park. Nije to neka loša cesta, cesta je super, asfalt u super stanju. U nekom trenutku sam počeo tražiti staze koje nisu asfaltirane. Ne zaboravite da niste na Balkanu, gdje još uvijek možete u šumu gdje želite, ovdje su na svaku stazicu stavili znak da je zabranjeno ići izvan puteva da se ne bi uznemiravale životinje. Hm, koliko god mi to nije bilo drago, poštovao sam tu zabranu. Razmišljam si, ako te životinje ne trče kroz moj stan, onda je u redu da ni ja ne trčim kroz njihov životni prostor i da ih ne uznemiravam.
Uglavnom, otrčao sam 22 km po divnom okruženju i po divnom danu. Mnoga lijepa sjećanja su mi došla, sjećanja na Medvednicu, na trekinge u Hrvatskoj, na još uvijek prilično nereguliran životni prostor.
Predivno sam se osjećao i bilo bi brutalno da tekst završim s mišlju: Dragi Hrvati, strepite! Ulazite u Europsku Uniju. Zabranjeno hodanje, trčanje i šetanje izvan označenih staza i utabanih puteva (u svakom smislu)!
😉
Links:
Garmin connect
Lainzer Tiergarten