Archive for listopad, 2013

4 results.

Volkswagen 18. Ljubljanski maraton

Oct27
by Zohar on 27.10.2013 at 23:55
Posted In: Marathon, Running

Domagoj i Žohar u cilju
Domagoj i Žohar u cilju

Nakon mnogo sumnji, prošli vikend sam shvatio da ću moći otrčati cijeli maraton u Ljubljani, a ne samo pola. To me ispunilo radošću. Prošle godine sam skratio i izašao na pola, ove godine sam prijavio cijeli, no pad motivacije je i to doveo u pitanje, a onda je došlo do “fijaska u Poreču” i to me je pokrenulo. Relativno brzo sam se vratio u formu i sa samo jednim treningom preko 22km i to tjedan dana prije maratona, sam uspješno pretrčao svih 42,2km i to u očekivanom vremenu. Zadao sam si da maraton otrčim u tempu od 5:30 min/km i da imam koju dodatnu minutu za okrijepe. Dakle, očekivano vrijeme je bilo između 3:50 i 3:55.

U Ljubljanu sam došao dovoljno rano, podigao sam startni broj i sve što ide uz to, a u Ljubljani je to već tradicionalno dobra majica i odlična sportska torba. Nakon toga sam otišao do “expo-a”, no nisam našao nikakve zanimljive tenisice. Dešavalo mi se prijašnjih godina da sam zbog shoppinga dolazio na start u zadnjim minutama. Zapravo bi mi dobro došle nove tenisice.
Na izlasku iz paviljona sam sreo ekipu iz TK 3MAX. Uz lagano čavrljanje i upoznavanje, dogovorio sam s Domagojem S. D. da ćemo se probati naći u 3. bloku i zajedno odraditi utrku. Nakon toga se jedno vrijeme smrzavam u gradu tražeći poznate ljude. U ugodnom društvu provodim vrijeme do samoga starta i odlazim u svoj blok. Par minuta prije starta ipak nalazim Domagoja i sada sam siguran da ću imati s kime pričati slijedećih skoro 4 sata. 🙂

Utrka
Meni je utrka u Ljubljani jako draga i lijepa. Koliko god da ima trkača, moglo se trčati od početka. Atmosfera uz stazu je odlična, čak i kada se izađe iz grada. Navijaju i ljudi u stambenim naseljima.
Od početka se namećem i diktiram tempo. Domagoj bi protegnuo noge, no ja ga često upozoravam da uspori i da se drži plana.
U prvih 30 km, oscilacije su bile male, par sekundi iznad ili ispod predviđenog tempa od 5:30 min/km. Uz ugodnu priču, vrijeme i kilometri brzo prolaze.
Nakon prolaska 30.-og km, moj partner počinje osjećati umor. Iskreno, i ja sam osjetio da je iza nas već puno kilometara, ali nisam spuštao tempo, nego samo bodrio svog partnera. Nakon 33. km partner je ozbiljno umoran, pa smanjujem tempo, koji ide prema 5:45 min/km, a do 37. km pada do 6:00 min/km.
Iza table koja označuje 37. km, Domagoj mi još jednom kaže da mora prohodati, te ga ovaj puta ne forsiram. Vjerojatno moje riječi više neće pomoći. Odlučujem nastaviti sam i probati ostati u svojim zacrtanim granicama. Na odlasku mu dobacujem: “Još uvijek stigneš ispod 4 sata.”
Nakon rastanka ubrzavam, pa zadnjih 5 km trčim u tempu 5:16 min/km. Stižem unutar planiranog vremena i zbog toga sam sretan. U cilju s radoznalošću čekam svoj partnera. Užasno me zanimalo koliko je jaka bila ta kriza. Jel se uspio izvući i ponovo potrčati ili je više hodao? Domagoj stiže 5 minuta kasnije, 20-ak sekundi prije punih 4 sata utrke. Uspio se oporaviti i nastaviti utrku. Kaže da ga je motivirala moja rečenica na odlasku i stigao je ispod 4 sata. Čestitamo si. Uspio je otrčati prvi maraton ispod četiri sata. To smatram velikim uspjehom. S ponosom uzimamo finisher majicu. Sjećam se koliko sam tu majicu želio kao mlad trkač i kako sam bio sretan kad sam “osvojio” svoju prvu majicu “ZA MENOJ JE 42 KM TEKA NA LJUBLJANSKEM MARATONU“.

Utrka je odlično organizirana i dalo bi se puno učiti od organizatora. Jedina mana je čekanje od dva dana na objavu rezultata.

Total time: 3:54:10
Avg HR: 176 – Garmin opet ima problema
Max HR: 249 – Garmin opet ima problema

Garmin 310XT – trebalo mu je više od pola sata da se locira, a tijekom utrke mi je počeo pokazivati nemoguće vrijednosti pulsa. Nisam zadovoljan i nije bog zna kako vrijedan (osim što previše košta), ali bez njega bi bilo puno dosadnije. Ovo je “kao” model za triatlon, što znači da bi se trebao koristiti i u vodi, no moj prvi sat to očito nije znao, pa je prestao raditi nakon prvog plivanja. U odnosu na staru 305-icu, tehnološki napredak je stvarno mali iz perspektive korisnika. 🙁

Rezultati:
Rezultati

Web:
Lublana ni bulana

8 Comments

Internationaler Wiener Herbstmarathon des LCC-Wien 2013

Oct20
by Zohar on 20.10.2013 at 23:55
Posted In: Halfmarathon, Running

Prater - Hauptallee s novim oznakama kilometara
Prater – Hauptallee s novim oznakama kilometara

Svaki normalni trkač, a pogotovo trener trčanja bi me pitao: “Je´ si de bil prošli vikend?”
Ja bih, onako skromno, u svom stilu odgovorio: “Da, naravno. :)”
Nakon zagrebačkog polumaratona prošle nedjelje, ovu nedjelju “odrađujem” Herbst(halb)marathon odnosno jesenski polumaraton u organizaciji LCC Wien. Već sam spomenuo da me LCC Wien jako podsjeća na zagrebački AK Sljeme. Možda sam pristran, ali nije ni to najveći grijeh.
Dva polumaratona u dva vikenda nisu ništa strašno, no to je samo “predigra” za ljubljanski maraton. Za razliku od zagrebačkog polumaratona, koji sam odradio u relativno visokom tempu, ovaj jesenski sam obećao sam sebi da ću odraditi disciplinirano, točno u zadanim okvirima, “jer ja to mogu”. 🙂 Cilj mi je bio odraditi polumaraton u tempu 5:30 min/km i dodati još koji kilometar, čisto da “ispipam” spremnost za Ljubljanu. Na ovu temu ću se još vratiti, a sada malo o organizaciji (opet).

Organizacija
Velika promjena u odnosu na ostale LCC-ove polumaratone je činjenica da više start i cilj nisu na Hauptallee na Prateru, nego na stadionu koji je udaljen stotinjak metara. Koliko sam uspio pročitati, to će tako biti i na seriji zimskih polumaratona, kada će to biti bitno da se ne smrzavamo na vjetrometini do početka utrke, nego da možemo biti u toplom. I dalje se trče tri kruga od 7km i nešto metara i svaki krug se prolazi kroz stadion po atletskoj stazi. Osim stadiona, sada je i razglas punoooo bolji, a posebno atmosfera. Zbilja je “cool” biti na stadionu, na atletskoj stazi i čekati start, a oko tebe puno trkača i sve odzvanja. Podizanje brojeva je bilo “otvoreno” i par dana ranije, a goodie bag je bio bogatiji nego inaće. U vrečici je osim sponzorskih tiskovina bila i mala boca (0,33l) pive 🙂 🙂 energetski napitak, mali shoot red bulla, nekakvi slatkiši. Startni broj je imao ispisano ime sudionika. Nekako mi je to uvijek drago vidjeti. 🙂
Okrijepe su na stazi također bile bogate. Osim vode, bilo je toplog čaja, nekakvog “instant” soka, ali i Red Bull napitaka. Prema tom piću sam imao predrasude, pa sam odlučio da ga probam i vidim kako će utjecati na moje tijelo. Ne znam kako pravilno izraziti svoje mišljenje, no, sretan sam, a i razočaran u isto vrijeme, jer nisam osjetio nikakav utjecaj, a popio sam ga dosta i na utrci i poslije. Nikakav “speed” ili nabrijanost koja bi doprinjela izvedbi na stazi.

21,1
Kao što sam si obećao, utrku sam odradio vrlo disciplinirano. Bilo je težnji da opet vidim mogu li brže, ali sam se odupro takvim željama. Obećao sam si par dodatnih kilometara, ako budem dobar. 🙂 Dan je bio predivan, sunčan, ugodno svijež (spominju se 12 do 14 stupnjeva Celzijusa), prepun divnih jesenskih boja.
Kilometri su brzo prolazili ispod mojih nogu, a osjećaj svježine i snage je bio stalno prisutan. Bio sam sretan, sve je bilo prekrasno. Ulazim i treći puta na stadion i curica mi vješa finisher medalju oko vrata.

35
No, tu nije kraj. Imao sam “podmukli” plan. Bio sam dobar i morao sam ispuniti obećanje o par dodatnih kilometara. Krenuo sam u još jedan krug s maratoncima. Na okrijepnim stanicama sam se i dalje “trpao”, ovaj puta je to besplatno. 😉 Bahato zadržavanje na okrijepama je rezultiralo s par lošijih prolaza. Nakon kruga od 7 km, ja sam se i dalje osjećao odlično, pa sam odlučio još jednom zaobići mjerač vremena i otrčati dodatni krug. Ako “maratonci trče počasni krug”, tada polumaratonci trebaju trčati dva počasna kruga. 🙂 Evo me u drugom počasnom krugu. I dalje se osjećam super. Sretan sam. Obzirom da u pripremama nisam imao ni jedan trening duži od 22 km, ovo mi je na neki način provjera za Ljubljanu. Gadno je kad te crv sumnje nagriza i kad razmišljaš, hoću li u Ljubljani i ove godine završiti samo s jednim krugom ili ću probati dva, pa početi hodati po Aleji grčeva. Uglavnom, završio sam i drugi krug. Stigao do iza ploče s oznakom 35 km i odšetao do okrijepe. Tijekom tih par zadnjih kilometara sam razmišljao da li da si priuštim još jedan krug. Ipak sam odlučio da nije potrebno. Znam da sam mogao otrčati i cijeli maraton. Osjećaj u nogama je bio dovoljno moćan. Nakon kratkog izležavanja na travi sam “zajašio” svoj bicikl i odvezao se kući. 🙂

Total time: 1:55:44
Avg HR: 136
Max HR: 169

Od 568. natjecatelja (od toga 7 DNF) završio sam 402., a 124. u svojoj kategoriji od 155. natjecatelja. Osim 874 natjecatelja u više kategorija (164 na 7km, 568 na 21,2 i 142 na 42,2), nastupilo je i 26 štafeta.
Vrijeme je bilo odlično, vedro i sunčano uz 12 stupnjeva Celzijusa.

Motivacija
… je neobično važna. Zanimljivo mi je kako sam nakon godinu dana ponovo dobio motivaciju za treniranje. Zanimljivo mi je da me je pokrenuo neuspjeh (u Poreču), a ne želja za nečim novim. Zanimljivo mi je i kojom se brzinom i lakoćom vraćam u trening. Kad smo kod zanimljivosti, sretan sam što sam ponovo počeo maštati i sanjariti.
Podjelit ću s vama jedan “wet dream”: Dok se Gelender ekipa vlaži na francusku masovku poznatu pod nazivom UTMB, ja sam zabrijao na (meni) novootkrivenu, crnu i kovrčavu Grkinju: Spartathlon. Utrka od Atene do Sparte od 250km s 1.200m uspona za samo 36 sati bez sna. Kada sam se probudio “jutro nakon” i stavio brojkice na papir, shvatio sam da još koju godinu mogu samo maštati o tome. Grkinja će ostati nedosanjani san (još neko vrijeme).
Shvaćajući da mi je Grkinja predaleko, svoje misli sam usmjerio prema jednoj Slovenki. Ne volim kad mi se ego petlja u životne planove i kad emocije rade buku od koje glava ne može razmišljati i donositi racionalne odluke. No, Slovenka se zove: Dvojni Ultra Triatlon. Ak´ je mogao (nekada) debeli Chura (istina je da ga je to koštalo kilograma), a kaj ne bi mogel i debeli Žohar. Baš me zanima, hoće li to i mene koštati kilograma, teško “nakosanih” vlastitim zubima. U ovom slučaju zlorabim Churu kao motivatora, ali mislim da mi je on bio i “okidač” za MoraviaMan. Nisam uspio ući u prvih 100 Hrvata koji su završili IronMan, ali mozda uđem u prvih 10 koji završe dvostruku distancu. U krajnjem slučaju, sanjarenje je dopušteno, a računam i na zaborav svojih čitatelja, odnosno, da ćete sve ovo zaboraviti do ljeta slijedeće godine (ukoliko zbog nečega odustanem od svojih snova).
Isto tako, htio bih doći na Janković Gump i prebaciti 100km u 12 sati. Nadam se da će uskoro objaviti datum održavanja i da ga neće mijenjati česće od žileta za brijanje. 🙂 I naravno, da se to neće kositi s mojim izuzetno bitnim životnim planovima.

Rezultati:
Rezultati
Rezultati polumaraton (.pdf)

4 Comments

22. Zagreb maraton

Oct13
by Zohar on 13.10.2013 at 23:55
Posted In: Marathon, Running

vipnet running team

Po dobrom hrvatskom običaju, počet ću kritički. Za zagrebački polumaraton sam se prijavio 30. rujna, a tada sam napravio i uplatu. Na listu prijavljenih sam došao par dana kasnije, baš kako je organizator i najavio, ali ne po abecednom redu, pa čak ni po trenutno aktualnom azbučnom redu, nego, po nekom sasvim drugom ključu. Kako postoji pretraživač, to nije najveći problem. Problem je da niti dva tjedna kasnije pored mog imena nije pisalo da sam uplatio. U međuvremenu sam postavio pitanje organizatoru, na koje nitko nije odgovorio. Niti se je kasnije ispričao, niti ponudio manju startninu za slijedeću godinu. Ovo pišem kao usporedbu s postupkom organizatora 7. Vienna Night Run-a.
Na žalost, ne mogu napisati da sam iznenađen tim postupkom, ali me iskreno žalosti. Organizacijski odbor ima još puno mogućnosti za popravljanje organizacije ovog događaja.
Nije sve crno, pozitivno je da naša mala priredba više nije seoski događaj, već drugu godinu za redom ima preko 1.000 natjecatelja i broj je u konstantnom, iako blagom, porastu. Iskreno me raduje veliki broj stranih natjecatelja, posebno iz udaljenih zemalja, kao Finska, Danska, Česka i ostalih. Ne radi se tu o nekom mom ego tripu. Trčim na mnogim međunarodnim utrkama. Raduje me da trkači primjećuju i moj rodni grad i da dolaze. Bilo bi mi izuzetno drago da turistička zajednica u tome vidi veću priliku za razvoj sportskog turizma i popunjavanja kapaciteta u listopadu u Zagrebu, pa da dodatno podupre organizaciju ovog događaja. Čisto retorički ću postaviti pitanje: “Zašto u Zagrebu ne bi trčalo 19.000 trkača?”

Ozbiljnije teme
Pripreme za polumaraton su počele fijaskom u Poreču na half IM distanci. “Pucanje” na polovici trkačke dionice od 18 i nešto km doživljavam kao fijasko i to me potiće da počnem trenirati. Odjednom sam dobio motivaciju. Ne treniram samo za zagrebački polumaraton, zapravo i dalje treniram za triatlon i maštam o ciljevima za slijedeću godinu. Ne postoji fokus na trčanje i “zagrebački” kao slijedeći “milestone”. U tjednu pred polumaraton i dalje podižem dužinu, igram se s intervalima, a večer prije polumaratona trčim 7 km po mraku s Lunom. Totalno neozbiljan pristup, te nemojte to pokušavati kod kuće, jer će vam se treneri i mame ljutiti. U svim tim treninzima, koje sam počeo smatrati pripremama, trčim u relativno lakom tempu, reklo bi se da joggiram (6min/km). Osim “divljanja” na 7. Vienna Night Run-u, kada sam išao relativno brzo, ali i brzo osjetio umor, ostali treninzi su bili vrlo spori i mislio sam da ni ne mogu ići brže. Zbog nabrojenog, dao sam si u cilj da probam završiti polumaraton između 1:55 i 2:00 sata. To mi se činilo kao realno.

Žohar u Maksimirskoj

Utrka
Utrke često koristim za druženje i priču s drugim trkačima. Ovaj puta je to spontano ispalo drugačije. Na samom početku se družim s Hutijem (aka Damir H.), starom Sljemenskom Nemani, čovjekom od kojeg sam volio učiti u svojim trekerskim početcima, u vrijeme kad su se tek počeli nazirati rezultati Šimunovih pokušaja da od trekinga napravi respektabilni pokret. 🙂 Kasnije pričam i s Berom, mojim kolegom. Kratko srećem i Nenada L. te i s njim izmjenjujem par riječi. Vrlo brzo ostajem sam i trudim se držati ritam iznad 5:15. Zapravo sam se osjećao vrlo dobro i stalno sam žurio. Kako su kilometri prolazili, tempo je sve više išao prema 5:00. Nakon okreta u Dubcu, dostiže me Pavao V., koji je trčao s kolicima u kojima je bio njegov sin. Malo smo popričali, malo sam držao njegov tempo, koji je bio brži od onoga kojim sam htio ići. U nekom trenutku ga puštam da ode naprijed. Ubrzo shvaćam da mi je taj tempo bio dobar i da ga mogu i dalje pratiti. U glavi povremeno crv sumnje postavlja pitanje o tome koliko ću izdržati u tom tempu i kada ću “pogoditi zid”. Osjećaj u tijelu je odličan, svako malo me “pogodi val radosti” i trčim sa smješkom na licu. Uživam.
Kod pošte u Jurišićevoj nas razdragani zagrepčani pozdravljaju trubljenjem. Radosno im mašem. Neki malodušni trkač komentira da nam se možda “spominju majke”. Kakva negativa?! Nije li trubljenje znak radosti? Ne trube li vozači u svadbenoj koloni? Nije li to znak slavlja i radosti? Meni je odmah lakše. 🙂 Posebno mi je drago bilo kada je Pavle dotrčao s kolicima do trga. Tih par stotina navijača je gromoglasno pozdravilo hrabrog tatu. Zanimljivo je da su novinari primjetili Bićbu s kolicima na utrci od 5km, a nisu spomenuli Pavla na utrci od 42 km. Ah, novinari, nakon 22. izdanja, prava je radost da su primjetili da postoji utrka u Zagrebu ili su izvješće napisali nakon reportaže o cijenama na Dolcu. 🙂
Uglavnom, kako je utrka odmicala, ja sam trčao sve brže i osjećao se sve bolje. Od 11. km svaki kilometar sam išao brže od 5:00min/km. Dan je predivan, život je lijep. 🙂
Na okretu na Selskoj me dostiže Huti. Malo trčimo zajedno, a onda me ostavlja u prašini. Do kraja utrke radi prednost od jedne minute! Ne zaboravimo da sam i ja ubrzao, ali Sljemenska Neman je Neman. 🙂 Bravo Huti.

Huti i Žohar nakon okreta u Selskoj

Tetka SF
Vrijeme je da jedan odlomak posvetim i tetki SF. Na okretu u Dubcu je imala veliku prednost, da sada ne dajem odokativne i krive procjene, ali mislio sam da ju neću vidjeti do kraja utrke. Mišljenje sam bazirao i na njenoj odličnoj izvedbi u Poreču, na trkačkoj dionici. Kasnije ju viđam i u Ilici, jer trasa ima i taj okret i tu je još uvijek imala veliku prednost. Nemam problem s time da me tetka pobijedi, ne bi joj bilo prvi puta. Još se sjećam kako me ostavila u Varaždinu jedne davne godine. Vjerojatno je i tetka vidjela na tom okretu kako sam daleko, pa je namjerno usporila da ju dostignem, a ja sam čovjek koji se drži svojih obećanja.
Sada lijepo i pristojno molim svoje klupske prijatelje iz AK Sljeme i TK Zagreb, ali i druge sportske i ne samo sportske prijatelje i poznanike, sredite nekog muškarca za tetku, jer ja više ovo ne mogu trpiti. Jednostavno, to postaje perverzno i nesportski da ona usporava da bih ju ja dostigao i prestigao. 🙂

Priznajem da me moj neuspjeh u planiranju ove utrke i rezultat koji je za 10 minuta bolji od očekivanog, čine vrlo sretnim i ponosnim. Nisam mislio da mogu polumaraton otrčati u tempu 5:02 min/km. Sretan sam i motivacija za trening mi se vraća.
Slijedeći vikend trčim polumaraton u Beču i svečano se obvezujem da ću biti discipliniran i trčati polako. Vikend iza toga se vidimo u Ljubljani. Prijavio sam maraton, ali nemam ni jedan trening iznad 22 km i zbilja se bojim, no, najbolje što u ovom trenutku mogu napisati je “vidjet ćemo”. 🙂

Total time: 1:46:05
Avg HR: 147
Max HR: 175

Još da dodam da je vrijeme bilo odlično.
Stigao sam 357. od 1.122 polumaratonaca, od toga 307. od muških odnosno 53. u svojoj kategoriji. Maraton je uspješno završilo 282 trkača.

Rezultati:
Rezultati
Rezultati polumaraton
Rezultati maraton

Galerije:
Zagrebački maraton 2013 by Vladimir Končar

6 Comments

7th Vienna Night Run

Oct01
by Zohar on 01.10.2013 at 23:55
Posted In: Other, Running

… se može usporediti s Utrkom 4 Zagrebačka trga. Ako po ničem drugome, a onda po konceptu da se trči u strogom gradskom centru. Ova se utrka trči po takozvanom Ringu odnosno po ulici koja okružuje najužu gradsku jezgru, tj. prvi okrug (Bezirk).
Utrka ima dobrotvorni karakter. Dio prihoda se donira za liječenje katarakta (cataract surgeries).
Broj natjecatelja je rekordan ove godine, čak 19.000 prijavljenih. Prošle godine je bilo 16.000 prijavljenih. Značajan rast trkača, baš kao i u Zagrebu. 🙂 Osim trkača, bilo je i natjecanje nordic walkera, a u mojoj grupi sam vidio i dva natjecatelja s vodićem za slijepe/slabovidne osobe.

Organizacija
… je ove godine imala propust(e). Utrka je bila u utorak navecer, a podjelu brojeva i goody bagova su poceli u ponedjeljak i trebali su zavrsiti u utorak do 13 sati. Podjela brojeva je bila u predivnom prostoru Gradske uprave, kod Rathausa (Gradske vijećnice). Kad sam došao ispred zgrade, bio je dugačak red. Iskreno sam se iznenadio, jer u Beču su rijetko redovi gdje čekaš duže od 10 do 15 minuta, pri tome mislim na Bečki maraton, kao najveću sportsku manifestaciju. Stao sam u red i nadao se da će to biti riješeno unutar 20-ak minuta. Kako je red polako išao, pred menom su se otvarale nove prostorije, nova dvorišta, pa je red počeo vijugati, pa se na kraju rascjepao prema startnim brojevima. Nakon što sam dobio startni broj, morao sam stati u novi red, u red za goodie bag. To je opet trajalo. U redu su ljudi povremeno komentirali organizaciju, ali nisam čuo posebno ljute komentare, nije bilo preguravanja, osim par izuzetaka. Unatoč velikoj gužvi, volonteri su ostali nasmijani i ljubazni. Ljudi se nisu na njima iskaljivali. Nakon skoro dva sata čekanja, dobio sam goodie bag i majicu (o njoj kasnije). Majica je inicijalno bila dijeljena na drugom mjestu, ali su očito optimizirali proces. Kasnije sam primjetio obavijesti organizatora preko Facebooka, da je velika guzva, organizator se ispričao i na FB i na portalu, a o problemu se pisalo i u novinama. Na jednom web portalu je neki nastrani novinar (isti pacijent kao ja) išao analizirati brojke, pa je izračunao kakvu izvedbu bi trebali imati volonteri da ne bude gužve. Podijelio je broj natjecatelja na broj volontera i na broj sati kad su se brojevi dijelili, te postavio pitanje ima li organizarot kalkulator ili bi im to trebalo donirati. Meni je uopće zanimljivo koliko su se mediji o tome raspisali. U rodnom Zagrebu i maraton prođe prilično slabo popraćen u medijima.

Goodie bag je po mom mišljenju dobar, posebno ako znamo da se radi o dobrotvornoj utrci. Startnina je bila 25 EUR, što i nije toliko puno, ako uzmemo u obzir da je teško naći utrku koja košta ispod 18 EUR. U goodie bagu je bilo puno letaka s popustima, uz to je bio jedan izotonični napitak od pola litre, jedan red bull tip napitka, kapi za oči (!), dvije vrečice za ostavljanje stvari (na garderobi) te još neke sitnice. U doba kad sve utrke nude sve manje u goodie bagu, ovo mi se čini sasvim solidno. U goodie bagu je bila i majica, koja je prijašnjih godina bila jako lijepa, a i kvalitetna. Majica je i dalje kvalitetna, no imam zamjerku na boju. Prijašnjih godina su bile crna, plava, crvena, kričavo zelena i u svim kombinacijama su izgledale super i baš sam htio jednu takvu. Kvaliteta je kao one s Ljubljanskog maratona, dakle fini, nježni materijal. Ove godine imam zamjerku na boju. Ove godine je u tirkiznoj boji, ako se to može nazvati bojom. Meni je to ni plava, ni zelena, dakle dvostruka pogreška. 🙁 Unatoč mom razočaranju, činjenica je da ne izgleda tako loše u mraku, pa sam otišao u njoj na utrku, što je isto učinilo i 90% ostalih sudionika ovog događaja. Naravno da mi je bilo fora vidjeti toliko sudionika u istoj majici i biti dio tog velikog stada. 🙂

Utrka
Bilo bi fer napisati i par riječi o trkačkom dijelu. 🙂 Ovo je utrka koju sam želio otrčati već par godina, ali je uvijek bila u koliziji sa Zagrebačkim maratonom. Rodoljubni osjećaji me još uvijek zovu da se pojavim na Zagrebačkom maratonu, pa je ova utrka bila zapostavljena. Utrka je startana u više blokova. Između starta dva bloka, bilo je između 10 i 15 minuta vremena. Ja sam bio u drugom bloku, a stjecajem povoljnih okolnosti sam uspio doći prilično na početak bloka, tek 5 metara od startne linije. U svakom bloku je bilo oko 3.000 sudionika.
Gužva na startu me je kočila recimo 100 metara, a onda sam mogao razviti svoju željenu brzinu. Iz nekog nejasnog razloga sam mislio da mogu trčati u tempu 4:00 min/km. Kažem “nejasnog razloga”, jer već dugo nisam trčao u tom tempu, sigurno nekoliko godina, tako da ne znam od kud mi ta ideja. U drugoj polovici utrke mi je tempo, naravno, počeo padati i to me vratilo u realnost. Koliko god da su mi noge snažne, ne mogu nositi onu debelu trbušinu u tom tempu svih 5 kilometara. 🙁 Oznake kilometara su bile loše postavljene, pa sam se orijentirao prema Garminu i kada sam stigao do 4. kilometra, natjerao sam se da opet ubrzam i probam “spasiti” vrijeme.
Na kraju mi je tempo bio 4:19 min/km čime sam bio nezadovoljan, no, danas sam zadovoljan, jer je to vrijeme koje sam znao postići i prije par godina.
Sram me je (bilo), ali ima li razloga? Ne, ipak sam zadovoljan, no bilo bi mi draže da mogu brže.

Time: 0:21:35

Zauzeo sam 982. mjesto od približno 19.000 natjecatelja, od toga 830. od muških natjecatelja, što bi reklo da sam prilično dobar, ako uzmem u obzir da sam inače oko polovice ili iza polovice na drugim natjecanjima, ako ne i na kraju istih. 🙂
Od natjecatelja koji su prijavljeni s hrvatskom nacionalnošću, ja sam bio 2. od 19 natjecatelja/ica. Zanimljivo je da u Beču trči više žena nego muškaraca (o tome sam već pisao), pa čak i među hrvatskim natjecateljima, tako da je od 19 natjecatelja bilo 5 muškaraca i 14 žena. Ja ne poznam nikoga. 🙁

Rezultati:
Rezultati

Raspis:
Vienna Night Run

Web:
Vienna Night Run: Peinliche Organisation schon vor dem Start

A sada o još jednoj temi. Naišao sam na jedan zanimljiv blog: Triatlonac amater
Moram reći da me njegovi tekstovi podsjećaju na moje prve triatlonske tekstove. Bitna razlika je da mu je stil profinjeniji. Ipak je on novinar. Bacite pogled i podržite ga. 🙂

5 Comments