Domagoj i Žohar u cilju
Nakon mnogo sumnji, prošli vikend sam shvatio da ću moći otrčati cijeli maraton u Ljubljani, a ne samo pola. To me ispunilo radošću. Prošle godine sam skratio i izašao na pola, ove godine sam prijavio cijeli, no pad motivacije je i to doveo u pitanje, a onda je došlo do “fijaska u Poreču” i to me je pokrenulo. Relativno brzo sam se vratio u formu i sa samo jednim treningom preko 22km i to tjedan dana prije maratona, sam uspješno pretrčao svih 42,2km i to u očekivanom vremenu. Zadao sam si da maraton otrčim u tempu od 5:30 min/km i da imam koju dodatnu minutu za okrijepe. Dakle, očekivano vrijeme je bilo između 3:50 i 3:55.
U Ljubljanu sam došao dovoljno rano, podigao sam startni broj i sve što ide uz to, a u Ljubljani je to već tradicionalno dobra majica i odlična sportska torba. Nakon toga sam otišao do “expo-a”, no nisam našao nikakve zanimljive tenisice. Dešavalo mi se prijašnjih godina da sam zbog shoppinga dolazio na start u zadnjim minutama. Zapravo bi mi dobro došle nove tenisice.
Na izlasku iz paviljona sam sreo ekipu iz TK 3MAX. Uz lagano čavrljanje i upoznavanje, dogovorio sam s Domagojem S. D. da ćemo se probati naći u 3. bloku i zajedno odraditi utrku. Nakon toga se jedno vrijeme smrzavam u gradu tražeći poznate ljude. U ugodnom društvu provodim vrijeme do samoga starta i odlazim u svoj blok. Par minuta prije starta ipak nalazim Domagoja i sada sam siguran da ću imati s kime pričati slijedećih skoro 4 sata. 🙂
Utrka
Meni je utrka u Ljubljani jako draga i lijepa. Koliko god da ima trkača, moglo se trčati od početka. Atmosfera uz stazu je odlična, čak i kada se izađe iz grada. Navijaju i ljudi u stambenim naseljima.
Od početka se namećem i diktiram tempo. Domagoj bi protegnuo noge, no ja ga često upozoravam da uspori i da se drži plana.
U prvih 30 km, oscilacije su bile male, par sekundi iznad ili ispod predviđenog tempa od 5:30 min/km. Uz ugodnu priču, vrijeme i kilometri brzo prolaze.
Nakon prolaska 30.-og km, moj partner počinje osjećati umor. Iskreno, i ja sam osjetio da je iza nas već puno kilometara, ali nisam spuštao tempo, nego samo bodrio svog partnera. Nakon 33. km partner je ozbiljno umoran, pa smanjujem tempo, koji ide prema 5:45 min/km, a do 37. km pada do 6:00 min/km.
Iza table koja označuje 37. km, Domagoj mi još jednom kaže da mora prohodati, te ga ovaj puta ne forsiram. Vjerojatno moje riječi više neće pomoći. Odlučujem nastaviti sam i probati ostati u svojim zacrtanim granicama. Na odlasku mu dobacujem: “Još uvijek stigneš ispod 4 sata.”
Nakon rastanka ubrzavam, pa zadnjih 5 km trčim u tempu 5:16 min/km. Stižem unutar planiranog vremena i zbog toga sam sretan. U cilju s radoznalošću čekam svoj partnera. Užasno me zanimalo koliko je jaka bila ta kriza. Jel se uspio izvući i ponovo potrčati ili je više hodao? Domagoj stiže 5 minuta kasnije, 20-ak sekundi prije punih 4 sata utrke. Uspio se oporaviti i nastaviti utrku. Kaže da ga je motivirala moja rečenica na odlasku i stigao je ispod 4 sata. Čestitamo si. Uspio je otrčati prvi maraton ispod četiri sata. To smatram velikim uspjehom. S ponosom uzimamo finisher majicu. Sjećam se koliko sam tu majicu želio kao mlad trkač i kako sam bio sretan kad sam “osvojio” svoju prvu majicu “ZA MENOJ JE 42 KM TEKA NA LJUBLJANSKEM MARATONU“.
Utrka je odlično organizirana i dalo bi se puno učiti od organizatora. Jedina mana je čekanje od dva dana na objavu rezultata.
Total time: 3:54:10
Avg HR: 176 – Garmin opet ima problema
Max HR: 249 – Garmin opet ima problema
Garmin 310XT – trebalo mu je više od pola sata da se locira, a tijekom utrke mi je počeo pokazivati nemoguće vrijednosti pulsa. Nisam zadovoljan i nije bog zna kako vrijedan (osim što previše košta), ali bez njega bi bilo puno dosadnije. Ovo je “kao” model za triatlon, što znači da bi se trebao koristiti i u vodi, no moj prvi sat to očito nije znao, pa je prestao raditi nakon prvog plivanja. U odnosu na staru 305-icu, tehnološki napredak je stvarno mali iz perspektive korisnika. 🙁
Rezultati:
Rezultati
Web:
Lublana ni bulana