Archive for Halfmarathon

21 results.

VCM Winterlaufserie 2012 – 1. Bewerb

Jan22
by Zohar on 22.01.2012 at 23:55
Posted In: Halfmarathon

Iako je siječanj, prvi mjesec, evo meni drugog ovogodišnjeg polumaratona. Ovaj puta u organizaciji VCM (Vienna City Marathon) Winterlauf tima (team).
Staza po kojoj se trči je ista kao i prošli vikend, u Prateru, po Hauptallee. Startnina je nešto skuplja i iznosi 20 EUR. Platio sam online, te dobio potvrdu plaćanja na mail. Broj se podiže s mailom, ali nisu mi radili problem kada sam im samo rekao broj prijave bez papirnate potvrde.
Ova startnina je skuplja, ali zato na startu ima više onih zračnih, napuhanih “vrata”, te više reklama, koje cijeli događaj čine nekako svečanijim. Na kraju utrke smo dobili i dodatnu vrečicu s energetskim/izotoničnim napitkom i reklamama za prodavaonicu cipela (s bonom od 5 EUR) i reklamama za još neke utrke.

Na ovu utrku sam pozvao svog kolegu iz firme, ali i bivšeg pripadnika vipnetovog trkačeg tima Dariena Š. Večer ranije je padao snijeg u Beču i bilo je nevrijeme, a jutros je također bilo hladno, tako da sam očekivao sms u kojem me obavještava da ima pametnijeg posla. Priznajem da me je ugodno iznenadio kada se pojavio na startu. Obzirom da se Darien ponovo vraća u svoju trkačku formu, odlučio je odraditi utrku na 7 km, a onda otrčati kući.
Možda nisam napomenuo, na ovoj utrci je moguće trčati 7, 14 i 21,1 km. Udaljenost nije potrebno definirati unaprijed, nego trčis, a elektronika mjeri. 🙂
Prije početka sam Darienu objašnjavao gdje je što, kuda se trči, dogovarali smo strategiju i sve to okrunili pregledom globalne financijske situacije. 🙂

Krenuli smo lagano, ciljani tempo je bio 5:30 min/km i bili smo uspješni u držanju tog tempa. Negdje oko sredine prvog kruga od 7 km, pored nas prolazi jedan trkač i pita jesmo li “naši“. Čuo je kako pričamo i odlučio provjeriti. 🙂 Naravno da smo “naši”. Sada je samo pitanje koliko “naši”. 🙂 Nakon kratkog predstavljanja shvaćam da je Zlatko Medibach iz Zagreba. Zlatko je tzv. VCM Friendship Runner. Zlatko je osoba koju možete kontaktirati ako imate nekakva pitanja vezana za Bečki maraton, a njegov kontakt možete naći na službenim stranicama Bečkog maratona.
U ugodnom čavrljanju (ili četanju, kako bi to rekli mlađi naraštaji) nam prolazi prvi krug, a Darien nas napušta. Zlatko i ja ostajemo sami, te tema postaju personal bestovi i načini treniranja. Zanimljivo mi je da Zlatko ima bolji rezultat na maratonu, a ja na polumaratonu. Zanimljivo mi je, jer su razlike u oba slučaja 10 minuta. Kasnije pričamo i o životu u Beču. Drugi krug također brzo prolazi, a Zlatko se ne da nagovoriti na treći krug. Drugi krug je bio sporiji od prvog i trećeg, jer smo se zadržali malo duže na okrijepi.
U trećem krugu sam sam. I dalje odlično držim zadani tempo. Ali onda u nekom trenutku mi to dosadi i počnem staru igru lovice. 🙂 Prosjek zadnjeg kruga je 5:12, što znači da sam lijepo ubrzao. Kaj mogu, takav sam. 🙂 Utrku sam otrčao u tzv. 3. zoni. 🙂

Pregled po krugovima (od 7 km):
R1: 38:27
R2: 39:03
R3: 36:24
0,1: 0:20

Na cilj stigao 151. od 226 natjecatelja na polumaratonu, od toga 30. od 34 u svojoj kategoriji (M40). 🙁
Prebrojavanjem po listama zaključujem da je nastupilo 700 natjecatelja.

Distance: 21.097 m
Time: 1:54:04
Avg pace: 05:24
Avg HR: 143
Max HR: 167

Rezultati:
Rezultati
Rezultati (pdf)

Kako je bilo prošle godine: VCM Winterlauf Serie 2011 – 1. Bewerb
Nakon utrke sam se i ovaj puta nagradio s dodatnih 4 km, baš kao i prošle godine. A da ne spominjem da mi ovaj post izgleda kao prepisani od prošle godine. 🙂 i 🙁

BTW mukki, vidiš da nije isključivo sva emigracija s kojom se družim ženska! 🙂 I da nisu sva druženja na toplim i vlažnim mjestima! 🙂

7 Comments

11. Int. Eisbärcup des LCC-Wien – Eisbärlauf I

Jan15
by Zohar on 15.01.2012 at 23:55
Posted In: Halfmarathon, Running

Vozilo Bečkog Janka

Prijavu za utrku sam napravio u petak nakon posla, u prostorijama organizatora LCC. Jednostavno sam zaboravio na taj detalj. Dobra strana tog postupka je da sam odmah dobio i natjecateljski broj, pa nisam morao dolaziti ranije na prijave.

Jutro prije utrke me uhvatilo neko čudno uzbuđenje. Česti posjeti WC-u i priprema tijela za predstojeće napore. Bijah zbunjen tim uzbuđenjem, jer sam ovaj polumaraton zapravo doživljavao kao dugački trening. Cilj mi je bilo završiti ga između 1:50 i 1:55, odnosno da ga otrčim u tzv. 3. zoni (139-147 otkucaja u minuti).

Na startu se okupilo mnogo natjecatelja. Organizator kaže da se okupilo oko 700 natjecatelja. Dio njih je trčalo 7km utrku. Atmosfera prije starta je bila zanimljiva. Puštali su glazbu, koja me podsjeća na skijališta. Austrijski apres ski. Najavljivač je na mikrofonu nešto pričao, a ekipa je skakala u ritmu glazbe, kao masaji ili klokani, ovisno o asocijacijama. 🙂 Bilo je zabavno.

Utrka je krenula. Bio sam discipliniran. Znam da mi treba dugih laganih treninga. Uz to, vecer ranije sam ponovo listao knjigu “Triatlon (Od supersprinta do Ironmana)“, pa sam izračunao da mi je tzv 3. zona (otkucaja srca) u rasponu od 139 do 147 otkucaja. Također piše da je to tempo utrka za triatlonce na Ironman distanci, a ja sam ove godine Ironman wannabe. 🙂 Čak sam razmišljao da nakon utrke odradim još 4 km, pa da dan zaokružim s 25 km.
Bio sam discipliniran do polovice trećeg kruga. Trče se krugovi od 7 km, s tim da je zadnji produžen da bi se dobilo “onih” 97 metara.
Što je narušilo disciplinu?
Dok sam ja tako disciplinirano držao tempo i osjećao se sasvim ugodno, dotrčao je neki tip i prestigao me. Teško mi je shvatiti što se događalo između mojih ušiju, zašto sam promjenio strategiju, jel to bilo od dosade ili nešto drugo, no odlučio sam ga pratiti. Lik je bio dosta krupniji od mene. Viši i širi. Kako smo u tom trenutku trčali uz vjetar, stao sam u zavjetrinu. Korak, dva iza njega. Držao je tempo oko 4:30 min/km. Nakon nešto malo više od kilometra smo promjenili smjer i krenuli niz vjetar. Još uvijek sam bio u zavjetrini. Dva kilometra prije kraja izlazim iz zavjetrine i trčim pored njega. On mi nešto govori, ali ga ništa ne razumijem. Povremeno mu kažem par kratkih rečenica. Ohrabrujem ga. Teško diše i teško drži tempo. Zadnjih 100-tinjak metara ubrzavam i prestižem ga. Nije me mogao pratiti. Kasnije si čestitamo. Bio je lijep i poticajan “fight”.

Dan je bio lijep, sunčano vani i unutra. 🙂
Prošle godine sam bio brži.
Nakon utrke su mi noge bile teške. Osjetio sam zatezanje u mišićima. Zadnja dva kilometra mi je puls bio preko 164 otkucaja, a od kada smo ubrzali (od 17. km) je bio iznad 153 otkucaja. Starom terminologijom bi se reklo da sam se “zakiselio”. 🙂

Distance: 21.097 m
Time: 1:49:02
Avg pace: 05:10
Avg HR: 146
Max HR: 176

Rezultati:
Rezultati

Raspis:
Raspis

2 Comments

16. Ljubljanski maraton

Oct23
by Zohar on 23.10.2011 at 23:55
Posted In: Halfmarathon

… odnosno polumaraton.
U zadnje vrijeme “cvilim” kako neredovito i slabo treniram te da mi je motivacija slaba. Rezultat će pokazati da nisam toliko loš, no u doba dok sam planirao Ljubljanu, bio sam svjestan da nisam spreman za maraton. Došlo je vrijeme za moj prvi Ljubljanski polumaraton. Nakon tri maratona, vrijeme je za nešto (upola) kraću distancu. Priznajem da nisam zažalio zbog te odluke, ne bi mi se dalo trčati još jedan krug, a ovako je bilo vremena i za navijanje.

Na put krećemo autobusom u organizaciji AK Sljeme. Na granici ponovo dugo čekamo. Iako znam da tamo imamo posla s državnom službom, ne mogu ne razmišljati o nekim elementima koji me opterećuju u mom poslu. Jedna takva skraćenica je SLA (service level agreement), odnosno dogovor o razini usluge. Bez obzira što rade za državu, trebalo bi im dati ugovor u kojem je regulirano koliko građanin smije čekati prije prelaska granice. Ne zaboravimo da smo mi korisnici njihovih usluga i da ih plaćamo. Ne razumijem razlog tolikog zadržavanja na granici, pa nismo u SSSR ili na Kubi, pa da se netko boji prebjega sportaša.

Ovaj puta nije bilo shoppinga, tako da sam na start stigao u pravo vrijeme. Nije bilo ni nervoze. 🙂 Vedran Č. mi je trebao biti društvo za ovaj polumaraton, no detalji malo kasnije. Ubrzo smo krenuli. Ovaj puta bez gužve, odnosno, bila je manja i podnošljiva.
Odlučili smo pratiti pacemaker na 3:30. Po meni, tempo im je bio nestabilan. Vedran mi je dao neke razloge, ali sam ih zaboravio, pa tko zna, neka ih slobodno napiše u komentare. Planirao sam utrku završiti u vremenu između 1:45 i 1:50. Ponovo moram pohvaliti bubnjare iz Montažstroja, odlični su.
Imao sam krizu u samom početku te “otpadam” na 3. km. Kasnije se oporavljam i dostižem Vedrana na 8. km. U međuvremenu se njemu aktivirala ozljeda, no unatoč tome je završio utrku.
“Čopilo” me, ponijelo, opet je srce preuzelo kontrolu i ne sluša glavu. Bojao sam se da ću se prerano potrošiti, ali jednostavno je išlo.
Tradicionalno super atmosfera, navijači na skoro svakom metru staze i neću raditi usporedbu sa zagrebačkim maratonom, iako mi nitko ne plaća šutnju. 😛
Zapravo sam najveći dio utrke bio sam, bez čavrljanja i zajebancije. Fokusiran na tempo i prolaske kilometarskih oznaka i okrijepnih stanica. Nisam pio na svakoj, jednostavno nisam osjećao da je to potrebno.
Primijetio sam da mi se sviđa osjećaj moći u zadnjih pet kilometara, kada prestižem mnoštvo trkača kojima pada tempo (kao meni na varaždinskom polumaratonu), a pritom se ne sjećam da je netko prestigao mene ili ona radost, kada u zadnjem kilometru dodatno pojačam tempo i završim sprintom zadnjih stotinjak metara.
Ove godine sam promijenio sponzora. Lokalni (slovenski) sponzor nije ponudio dovoljno veliki iznos na ugovoru, pa sam trčao za CEDEVITU. Mnogobrojni trkači koje sam prestigao su mogli vidjeti moju klupsku pripadnost, na leđima je znak AK Sljeme. 🙂
Znam da vas ne zanima što mi se događalo na kojem kilometru, nije ni bitno, bio sam radostan, pomalo u strahu da se prerano ne potrošim, ali željan dobrog rezultata koji će me motivirati za hladne i vjetrovite bečke treninge.

Vrijeme je bilo prohladno i oblačno, ali super za trčanje.
Kasnije sam produžio u “pečalbu” (by mukki).

Total time: 1:42:44
Avg pace: 04:52
Avg HR: 160
Max HR: 179
Plasman u kategoriji: 243./644
Ukupni plasman: 1437./4053 muški

Na utrci je popravljeno mnogo PB (personal best), a detalje možete pročitati u odličnom Jankovom postu. Čestitke svima, a posebno Petri na prvom maratonu.

Web/blogs:
Janko – Dobar tek u Ljubljani
3sporta – Ljubljana i trčanje vole se javno!
AS portal – Ne znate šta ste propustili (Ljubljanski Maraton)
Stjepko – Osobni osvrt na ljubljanski maraton

Prijašnje godine:
14. Ljubljanski maraton
15. Ljubljanski maraton

4 Comments

20. Zagreb maraton

Oct09
by Zohar on 09.10.2011 at 23:55
Posted In: Halfmarathon

… ili punim imenom 20. večernjakov zagreb maraton + hervisov polumaraton & adidas utrka građana.

Žohar trči po voljenom gradu

Dosta sam razmišljao što napisati. S jedne strane me muči što je utrka u mom dragom i rodnom gradu na niskoj organizacijskoj i kulturnoj razini i imam snažnu potrebu to istaknuti uz želju da se to unaprijedi, a s druge strane, već ulazim u obrazac stalnog kritiziranja. Odlučujem se na minimalno kritiziranja i isticanje pozitivnih kretanja.
Glede organizacijskih pomaka, primjetio sam, bolje reći čuo, bubnjare. Odlično osvježenje u startnom prostoru. Predlažem da bude još zabavnih sadržaja uz stazu, pogotovo na pustopoljini kod Kraša.
Organizator se sam pohvalio s povećanjem broja sudionika maratona i polumaratona za 206 grla ili 28% više. Moje profesionalno pitanje bi bilo, čime su postigli to povećanje. Vjerujem da je tu značajnu ulogu odigrao adidas i adidasova škola trčanja, iako to ne objašnjava svih 206 “novih” natjecatelja. Možda se ipak budi sportski duh u hrvata.
Organizator je dao samo grubu statistiku, pa ću ja dodati još pokoji postotak. U maratonu su žene i dalje slabo zastupljene, sa samo 13%, dok je u polumaratonu taj odnos tek nešto malo bolji, 18%. Na utrci (polumaraton i maraton) je bilo ukupno 17% žena. Pogledao sam statistiku prošle godine i primjećujem da udio žena raste, polako (2%), ali sigurno. 🙂

Strateške smjernice
Nakon prilično loše izvedbe na Varaždinskom polumaratonu, očekivao sam završetak utrke s vremenom oko 1:55:00. Neredoviti treninzi su jedina konstanta, uz rast tjelesne masne mase. 🙂 Dolaskom u gužvu na startu, primjećujem iVshu, koji obnaša dužnost adidasovog pacemakera za rezultat 1:50:00. On je zabavan i razgovorljiv lik (nije korektan naziv, sorry iVsha), a kako ne “pucam” na neki rezultat, nego trčim iz zabave, zašto se ne bih zabavljao s njim, pa koliko traje, da traje. 🙂

Polumaraton
Utrka počinje uz gužvu i nalete na metalne ograde, ali za razliku od velikih maratona, ova gužva se rješava prije oznake za 1. kilometar. IVsha i ja “drobimo gluposti”, zabavljamo njegove školarce, primjerom pokazujemo da je trčanje zvonka radost, a ne dvosatna patnja. U druženju kilometri brzo prolaze. Dolazak do okreta u Dubcu je prošao kao oka treptaj. Tu prvi puta uzimam okrijepu. U Maksimiru nas dostiže moj kolega Nikica Š., pa s njim provjeravam situaciju u firmi. Dolaskom *.*micke iz dežele*.* se odvajamo od iVshe i školaraca i pojačavamo tempo. Micka nas ostavlja kod Bukovačke, a nas dvojica nastavljamo “peglati” kilometre prema Trgu. Na toj dionici nam Giryatrijac prenosi pozdrave od Maria Polaria, koji je trenutno na Himalayi i misli na nas. Mario, pozdravljamo i mi tebe, tamo gore gdje tražiš neki svoj mir. 🙂
Nakon Trga nam se priključuje Hrvoje Š. Utrka se bliži kraju, ja osjećam da su rezerve snage još pune i ubrzavam tempo. Ovaj puta vas ne davim sa silnim podacima o prolazu po kilometru, s grafovima, broju otkucaja srca i sličnim trivijalnostima. Ne zato jer sam dobar, nego zato jer me je Garmin izdao. 🙁 Iako sam ga napunio večer ranije, na 4. kilometru se ugasio uz obrazloženje: Battery empty. 🙁 Rado bih znao koliki sam imao tempo u tim zadnjim kilometrima i kako mi se kretao puls tijekom utrke. 🙁

Uslikaše me dok sam žvakao čevape
Uslikaše me dok sam žvakao čevape. Tajna je otkrivena. Mogao bih ja polumaraton otrčati i 10 minuta brže, da nisam stao kod Rubelja. 🙂

Sponzorstva
Ovaj puta sam trčao u majici na kojoj je pisalo CEDEVITA s prednje strane, a majica je sponzorstvo Atlantic Grupe. Hvala SF jer je to omogučila.

Ogovaranja
Kad sam već spomenuo SF, koka me je prestigla nakon par kilometra od početka i dala vrlo jasno do znanja da ne želi trčati samnom. IVsha mi nije rekao da se “čujem”, pa ne razumijem njene razloge. Ima li to nekakve veze s Varaždinom? Pa, nije zbog mene imala krizu na trčanju. 🙂 SF je ovaj puta napravila odličan rezultat 1:42:46. Bravo SF, vidimo se. 😉
ZakonitA je za 3 sekunde slabija od svog rekorda koji je napravila na istoj stazi u Zagrebu, na svom prvom polumaratonu. Da je imala više samopouzdanja, mogla je popraviti rekord, no neredoviti treninzi su snizili njezina očekivanja. A lijepo ja kažem: “Gdje prolazi glava, prolaze i noge!” 🙂 Update: Isprika Zakonitoj, njeno najbolje vrijeme je 2:07:04, otrčano u Beču 2011. 🙂
Micka mi je “pobjegla” za 11 sekundi. Posebno sam očaran Verandinim rezultatom 1:50:54, jer se još čuje željezo dok trči. I dok spominjem ozljede, puno pozdrava i želja za ozdravljenje šaljem našoj Senki S. Samo je jedna Senka. 🙂

Moj rezultat
Zadovoljan sam jer nisam vjerovao da mogu ići ispod 1:50. Ove godine sam teži nego ranije, pa to daje veću važnost ovom rezultatu. Uspio sam “pobjeći” iVshi za 4 minute, što i nije malo, obzirom da smo dugo bili zajedno. Prosjek od 5:02 min/km mi je sasvim zadovoljavajući.
Ovo će me motivirati da se potrudim u Ljubljani i samo da mi je mudrosti da se ne razbahatim. Nadam se da će motivacija potrajati do Lisabona i da me bečke kiše i vjetrovi neće zatvoriti u stan.

Total time: 1:46:02

Blogovi/web:
Murinjo

Rezultati:
polumaraton ukupno
polumaraton kategorije
maraton ukupno

Galerije:
pun FB i portal 3sporta.com
Mali striko
Mali striko – part 2
Ozren
Vanja S.
Boris R.

4 Comments

17. Varaždinski polumaraton

Sep18
by Zohar on 18.09.2011 at 23:55
Posted In: Halfmarathon, Running

Najmanja
… je sudjelovala u Utrci za djecu na 400 metara. Raduje me da na polumaratonima i maratonima ima i utrka za djecu.
Najmanja je vjerojatno prva Sljemenašica koja je danas nastupila, a ne bi me začudilo ni da je najbrža od Sljemenašica s prosjekom od 3:45 min/km. 400 metara na atletskoj stazi je pretrčala za 1:30. Bravo Najmanja! 🙂

Zakonita
… je izvan sustavnih treninga, baš kao i ja, te se je (pametno) odlučila za utrku na 5 km. Uspješno ih je pretrčala u vremenu od 28:41, što daje prosjek od 5:44 min/km.

A sada o meni!
Tugaljivi dio o motivaciji ste čitali u prošlom postu. Sada bih trebao napisati nešto novo. … hm … u zadnjih mjesec dana sam pretrčao 35,5 km i još uvijek sam u stanju otrčati polumaraton ispod 2 sata. 🙂

Na startu je bilo mnogo natjecatelja za hrvatske prilike. Kasnije sam čitao da je to bio rekordni broj natjecatelja na ovoj utrci. Također sam primjetio mnogo natjecatelja s majicom Adidasove škole trčanja, što me također veseli. Napokon je i kod nas, “u Hrvata” počela popularizacija trčanja. Kad na startu vidim još par stotina žena, znat ću da se približavamo dekadentnom Zapadu.
Počinjem trčati sa Zakonitom, ali se i relativno rano rastajemo. Ubrzo sam se “zalijepio” za Sandru F.. Imali smo ista očekivanja, pa da bude zanimljivije. Rezultatskih očekivanja! 🙂 Uobičajeno je da žene više pričaju, ali u ovoj konstelaciji smo zamjenili uloge. Jedno kraće vrijeme smo se družili s Jankom i njegovom pratiteljicom, no, bili su nam prespori, pa smo ih ostavili da gutaju prašinu. Tek ovlaš sam dobacio da se vidimo na 16. kilometru. Nije to bez veze. Tamo sam imao pad (tempa) prije dvije godine.
Krenuli smo s očekivanim tempom od 5:10 min/km. Uspješno smo ga držali tek 6 km, a onda je počeo polako, ali kontinuirano padati. Mislim na tempo. 😉
Kasnije je Sandra postala dosadna, samo stenje i puše te kako god to dobro i uzbudljivo zvučalo, nakon 20 minuta postaje dosadno.
Pored tako zabavne pratiteljice se vraćam u svoj svijet između ušiju. Vrijeme prijašnjih godina, prisjećanje na krize i teške trenutke.
Kad smo kod razmišljanja o vremenu, tu je vječita dilema: Kišovito ili vruće? Zašto ne može biti vedro i ugodno svježe.
Do 12. km je tempo još uvijek bio ispod 5:30 i to je bilo podnošljivo.
Razmišljam i o organizaciji utrke. Organizator se potrudio i doveo Etiopljane, što je za svaku pohvalu i pridonosi zanimljivosti utrke. No, istodobno su zaboravili na izotonike, voće i ponešto slatko na okrijepama. Po ovakvom vremenu, voda i samo voda nisu dovoljni. Izotonik ili kakva kola bi bili odlični. Kriška limuna ili naranče, možda domaća lubenica. Možda je organizator imao poteškoća sa sponzorima. Vindija je veliki lokalni proizvođač i rado bih vidio njihove izotonike uz stazu. U zadnje vrijeme se često spominje pojam društvene odgovornosti (social responsibility) velikih firmi. Kao da u Vindiji u zadnje vrijeme nemaju sluha za takve priče. Možda imam prevelika očekivanja za 80 HRK startnine. Iskreno, rađe bih dobru okrijepu uz stazu, nego ručak kasnije.
Staza je dosadna, to kažem s aspekta trećeg dolaska. Publike „ni od korova“, a naravno ni nikakve zabave uz stazu. Ne mogu izbjeći usporedbu s Austrijom i navijanjem po selima. Pozitivno je što nema prometa i “nabrijanih” navijača, kao u mom selu (Zagreb).
Nakon ulaska u Varaždin, na 18. km se „raspadam“. Tempo je veći od 6 min/km. Sada me već mnogi prestižu. Čak me je i moja partnerica ostavila. Da, čuo sam priče da je takva. 🙂 Sve češće računam hoću li stići ispod 2 sata. Samo je to bitno.
Ulazak na stadion najavljuje kraj mukama. Sjećam se godina, kada sam u tom zadnjem krugu znao brzo trčati i prestizati umornije trkače. Ovaj put sam jedva dizao noge.
Nakon utrke mi je trebalo puno vremena da se priberem i koncentriram. Navalio sam na Cedevitu kao da mi je zadnja. Ni ovdje nema voća. Smatram za sebe da imam sposobnost brze regeneracije, ali ovaj put sam bio snažno iscrpljen i dugo mi je trebalo da se oporavim. Ovako iscrpljen sam bio jedino na prvim polumaratonima i maratonima.
Zbog ovako teške utrke, posebno čestitam onima koji su uspjeli napraviti PB, kao što su to Ivan M. i Stjepko J. Oba s vremenom ispod 1:30:00. Dokaz je to da kvalitetan trening ne može biti uništen s malo više sunca.
Hrana mi je prijašnjih godina bila bolja, s tim da je kasnije nije bilo, pa je dio trkača morao čekati za novu isporuku. Kada kudim, da se nađe i riječ pohvale, a to je prije svega brza obrada rezultata. Tako bi trebalo biti i na drugim utrkama. Broj s imenom i prezimenom je isto tako hvale vrijedan „feature“.
Obzirom da sam popodne morao na put, otišao sam s mjesta događaja prije proglašenja. Upala mišića će me još danima podsjećati na ovu utrku i neadekvatnu spremnost. Čisto za usporedbu, nakon half IronMana sam se osjećao nemjerljivo bolje i bez upala.

Tehničke zanimljivosti:
Total time: 1:56:26 (bruto, bez chipova)
Dužina staze po mom Garminu: 21,27 km. Pišem ovo, jer sam čuo da su i drugi s Garminom izmjerili više, unatoč činjenici da staza ima AIMS certifikat.
Avg pace: 5:31 min/ km
Avg HR: 162
Max HR: 173
Sjećam se vremena, kad sam pri ovom pulsu imao 50 sekundi brži tempo.

Ostale zanimljivosti:
Dragan J. aka Janko je došao 3 sekunde iza mene. Kaže narod: Tako blizu, a tako daleko. 😛
S mnoštvom minuta koje sam skupio, osigurao sam 3. ekipi AK Sljeme 19. mjesto u plasmanu ekipa.
U mojoj kategoriji (M40) sam došao 23. od 28 natjecatelja, bi ja i bolje da sam mogao, odnosno 164. od muških natjecatelja i 191. u ukupnom poretku od 270 natjecatelja koja su završila utrku. Spomenimo i 18 natjecatelja koji su odustali.
Skupio sam i HUCIPT bodove, ali se u to ne razumijem.

Kako je bilo 2009:
15. Međunarodni polumaraton “Varaždin 2009”

Blogovi/web:
Rekordan 17. Varaždinski polumaraton – odličan site s odličnim tekstom, a ima i svih mogučih tablica
Varaždinski polumaraton – kroz oči, noge i pero Murinja

Rezultati:
5km
21,1km
21,1km rekapitulacija – meni vrlo zanimljiva statistika

Galerije:
Potražite na FB-u ili na portalu 3sporta.

4 Comments

13. polumaraton “Jaska 2011”

May22
by Zohar on 22.05.2011 at 23:55
Posted In: Halfmarathon, Running

Zohar u Jaski

Umjesto treninga, evo me na još jednoj utrci. Prvi puta sam na Jaskanskom polumaratonu i jedino što znam je da je brdovit. Dobro, znam i da bi staza trebala biti dugačka 21,1 km.
Osim samog polumaratona, tu je i utrka za djecu, koju je trčala Najmanja (1km) u društvu s Majinim sinom i utrka građana na 5km, koju su trčale Maja P. i Zakonita. Dakle, zabava za cijelu obitelj i prijatelje. 🙂
Prvo sam pratio Najmanju na njezinoj utrci. Prije početka sam joj dao upute, a onda sam ju pratio da vidim kako će ih realizirati. Bio sam zadovoljan realizacijom, iako primjećujem da joj nedostaje treninga.

Trkači na 5km i polumaratonci su startali zajedno. Na početku krećem polako, uz razgovor s Berom C. Bero C. je kolega iz firme za koju radim. Bili smo zajedno na mnogim utrkama. Držimo lagani tempo. Na trećem km osjećam težinu u trbuhu. To je posljedica nepravilne odnosno nesportske prehrane zadnjih dana. Jučer proslava firme starije kćeri, jutros torta i sokovi za doručak. Kao da imam kamenje u trbuhu. Bero polako odmiće, a sustiže me Ranko G.. Nije mi bilo do razgovora. Tek je 4. km, tempo pada, a Ranko je produžio. Ubrzo ga više nisam vidio. U međuvremenu su me prestigli mnogi trkači. Tek oko 5-6 km se uspijevam stabilizirati i pratiti trkače ispred mene. Počinju uzbrdice. Održavam tempo kao i ostali trkači iz grupe. Grupa je malo razvučena, ali tu nas je jedno šestero, sedmero koji se povremeno pretjećemo, što uzbrdo, što nizbrdo ili na okrijepama, ovisno o mogućnostima i afinitetima. Putem nas pretjeće vozilo Hitne pomoći. Pitam se jel trkač i jel to posljedica grčeva.
Nakon prolaska najviše točke, počinje nizbrdica. Na moje čuđenje, ostatak grupe ubrzava i polako nestaje. Srećom ne svi. U međuvremenu primjećujem da više nemam težinu u trbuhu. Nizbrdica me vuće. Moja masa mi pomaže u ubrzavanju, potrebno je da noge prate taj tempo. Polako sustižem neke sporije ili umornije trkače. Tempo je oko 5min/km, pa čak i brži od toga.
Uskoro u daljini vidim Ranka. Totalno sam iznenađen. Bilo je to negdje na 14. kilometru. Trebalo mi je par kilometara da ga sustignem i na kraju i prestignem. Čudio sam se toj promjeni. Odjednom imam snage i brzine. Povremeno sam si mislio da bih trebao usporiti da me kasnije ne zaustavi kakav “zid”. Uzbuđenje dostizanja i prestizanja drugih trkača je bilo preveliko. Pogotovo kada vidim lice iznenađenog trkača, koji se čudi od kuda stižem tom brzinom i odmornošću.
U daljini prepoznajem Beru. Još jedno iznenađenje. Na početku utrke, kada su me Bero i Ranko ostavili, nisam vjerovao da ću ih vidjeti prije kraja utrke. Udaljenost izmedju Bere i mene je velika. Ponovo me “pali” ideja da ga dostignem, pa da zajedno uđemo u cilj. Ne mogu reći da postoji rivalitet između nas dvojice, ali volim usporediti moj rezultat s njegovim. Blizu smo po rezultatima. On rijeđe trenira, ali ima bolje fizičke predispozicije, a ja nešto više treniram, ali i nosim veći teret na kraćim nogama. Dolazi još jedna “žešća” nizbrdica, gdje se potpuno prepuštam pomoći gravitacije. Razlika se smanjuje, a uzbuđenje raste. Dostižem Beru! Zapuhan sam, pozdravljam ga gestom. Nastavljam dalje, imam dobar zalet. Ispred mene ima dosta trkača. Pun samopouzdanja trčim dalje. Uskoro dolazi lagana uzbrdica. Osjećam ju u nogama. Borbeni duh ne dopušta da sada posustanem. Prestižem još nekoliko trkača. U daljini vidim Ivu R. Još jedan izazov. Zapravo dva izazova, jer ulazimo u Jastrebarsko i tu je zadnja uzbrdica i to zahtjevna, pogotovo nakon 20 kilometara. Trudim se održati dobar tempo, koliko to mogu nakon svega što sam danas prošao. Ivu ne uspijevam dostići, ali sam radostan.
Obzirom na konfiguraciju terena i poteškoće koje sam imao na početku utrke, izuzetno sam zadovoljan postignutim vremenom.
Stigao sam 61. od 124 natjecatelja, a 10. sam u svojoj kategoriji M40.

Zohar u Jaski

AK Jastreb ’99 je napravio odličnu organizaciju. Cijena startnine je 80 HRK. Cijena je pristojna, a uključuje okrijepe, besplatno pivo i sokove, odličan grah, kotlovinu ili tjesteninu na kraju utrke. Majica sa zanimljivim logotipom i originalna medalja su u finisher vrečici. Dovoljno okrijepa obzirom na brda i sunčano i toplo vrijeme. Za svaku pohvalu, a pogotovo jer je na kasnijim okrijepama bilo limuna, naranči i u ključnom trenutku gaziranih, slatkih pića. Kasnije je bila tombola, na kojoj sam dobio vrečicu s pekarskim poklonima.

Total time: 1:51:25 (neto 1:51:21)
Avg HR: 154
Max HR: 168
Avg pace: 05:17 (uz pretpostavku dobre dužine staze)

Rezultati:
Rezultati

Galerije:
Kreešimir Karas

Blogs:
goran-codor-coky-coks – Jaska 2011

1 Comment

3. Int. LCC Eisbärlauf 2011

Mar27
by Zohar on 27.03.2011 at 23:55
Posted In: Halfmarathon, Running

Eisbaercup majica i medalja

Cijeli tjedan je bilo lijepo, sunčano i toplo vrijeme, a za nedjelju su najavili 7°C i kišu. Nezadovoljan takvom prognozom ipak odlazim na utrku. Dok sam dolazio, bilo je hladno i puhao je vjetar. Razmišljao sam kako se odjenuti da me vjetar ne propuše, a pogotovo ako počne kiša. U svlačioni sam bio dodatno zbunjen. Dio trkača izlazi u jaknama i dobro zabundani, a dio u kratkim hlačicama i majicama kratkih rukava. Odlučujem se za srednju varijantu, duge nogavice i dugi rukavi, ali samo dvije majice, bez dodatnih odjevnih predmenta. Izlazim iz svlačionice i počinjem zagrijavanje. U međuvremenu se vjetar smirio. Nije hladno. Zadovoljan sam, pogotovo ako nas i kiša zaobiđe.

Start
Unatoč lošoj prognozi, okupilo se mnogo trkača, kao na hrvatskoj treking ligi u zadnjih par kola. 🙂 Krećemo. Ovaj puta ne previše otraga. Nisam došao s nekom posebnom taktikom, došao sam trčati i mislim se “pustiti s lanca”. Cilj je 1:45:00 ili nešto malo manje.
Prvih par kilometra mi se javila bol u prednjem dijelu potkoljenice. Podsjetilo me to na “susret sa starim prijateljem”. Primjetio sam bol, osvijestio i znao da će proći. Ponekad si s ovakvim izjavama zvučim kao nekakav “new age guru”, ali, tako to percipiram, pa kako god vi gledali na to. “Stari prijatelj” me je neprimjetno napustio nakon par kilometara, a ja sam nastavio trčati pazeći na održavanje tempa. Tempo u prvih 7km je bio ispod 5 minuta (4:57). Sedam kilometara je dužina prvog kruga. U drugom krugu osjećam umor, ali zadržavam tempo trčanja, uz tek neznatno ubrzanje (4:56 min/km).
Treći krug je završni. U prva dva kruga sam pretekao mnoge, a u trećem krugu ubrzavam, pa se taj broj povećava, pogotovo potpomognuto umorom mnogih trkača kojima vidljivo pada tempo. Treći krug završavam s prosječnom brzinom od 4:39. Zapravo, volio bih da cijeli polumaraton mogu otrčati u tempu 4:39.
Sretan sam. Završio sam u vremenu 1:42:19. Mnogi su danas gledali u leđa Divlje svinje dok ih je pretjecala na stazi. Tek rijetki su imali zadovoljstvo da joj stave soli na rep. 🙂
Na kraju smo dobili majicu i medalju, koje vidite na gornjoj slici.

leđa Divlje Svinje

Na povratku doma, kada sam izašao na stanici podzemne, zapuhnuo me je opojan miris hrane.
Jel to bio Hamlet koji je pitao: “Čevapi ili burek, uz veliko pšenično pivo?”

Tempo utrke je bio stabilan, a to mi je bitno. Stovise, postoji negativni split. 🙂
34:41
34:32
33:06

Još jedna disciplinirano odrađena utrka. U kategoriji sam došao 59. od 110 natjecatelja, a ukupno sam bio 157. od 358 (+15 DNF) natjecatelja.

Rezultati:
Rezultati
Rezultati (pdf)

Distance: 21.097 m
Time: 1:42:19
Avg pace: 04:51
Avg HR: 151
Max HR: 174

2 Comments

2. Int. LCC Eisbärlauf 2011

Feb27
by Zohar on 27.02.2011 at 23:55
Posted In: Halfmarathon, Running

Još jedno hladno jutro s manjkom topline prema gospodinu Celziusu, ali s mogućnošću da temperatura naraste do 5°C. Sunčano i vedro vrijeme, prava radost za mene.
Dolazim na prijave, ovaj puta na vrijeme i u čudu gledam gužvu. Red dugačak blizu 10 metara. U čudu stajem u red i gledam kako polako mapredujem. Na kraju sam prijave obavio za manje od 10 minuta, ali već su i moja očekivanja da red ne smije biti duži od najviše petero natjecatelja.
Za današnju trening-utrku sam imao malo drugačije zamisli, nego inače. Ideja je bila da napravim “piramidu”. Prvi krug polako, vrlo polako, pa u drugom krugu ubrzati i treći napraviti maksimum. Cilj je bio da se motiviram i da u zadnjem krugu trčim što brže, bez da dolazi do padanja tempa. Negativna strana je moguća ozljeda, preforsiranje i loša procjena vremena, pa završetak utrke za više od 2 sata.
U gužvi sam si odabrao jednu gospođu, za koju sam procjenio da neće ići brže od 06:30 min/km. Dakle, imam svog “zeca” odnosno “kornjaču”. Utrka je startala, a ja strpljivo pratim gospođu. Pametno sam stao na kraj velike povorke trkača, tako da su svi već bili ispred nas. Moje strpljenje se brzo topilo, nije prošlo ni 500 metara, a već sam došao u iskušenje da ju preteknem. Pokušavam se umiriti i uvjeriti da sam ja disciplinirani trkač, koji se može držati svog programa. Na kraju prvog kilometra vidim da gospođa “leti” tempom od 07:05. Mislim si, to je sporije od mojih očekivanja, ali valjda je ovo prvi kilometar, pa se zagrijava. Na trećem kilometru tempo pada na 07:19, a mene polako hvata očaj i razmišljanja da potražim neku bržu gospođu. Šesti kilometar smo pretrčali za 07:39. Sada sam već lud od napetosti. Računam koliko mi to ugrožava cilj da završim unutar dva sata. Završavam sedmi kilometar, a na satu piše da sam potrošio 51 minutu i 11 sekundi. Ovim tempom (07:19 min/km) će mi za polumaraton trebati skoro tri sata.
Ulazim u novi krug i sav sretan napuštam gospođu. Znam da moram ubrzati i određujem da ću ići tempom od 5 min/km. U drugoj polovici drugog kruga počinjem dostizati prve spore trkače. S lakoćom prolazim pored njih. Zadnja dva kilometra imam frontalni vjetar, a već osjećam i umor. Tempo malo pada. Drugi krug završavam za 35:21, što je za 3 minute bolje nego na prošlom polumaratonu, a tempo je bio 05:03 te sam zbog toga sretan.
U treći krug ulazim sa spoznajom da moram dodatno ubrzati. Štoviše, tijekom cijelog kruga sam računao koliko moram biti brz da uspijem doći za manje od 2 sata. Pri tome sam preticao mnoštvo umornih polumaratonaca, ali tu nije bilo nikakve zadovoljštine. Bio sam zaokupljen sa svojom matematikom i koliko mi je vremena ostalo. U toj utrci s vremenom, dvadeseti kilometar trčim, za mene vrlo brzih 04:30, a dvadeset i prvi tek tri sekunde sporije. Zadnjih sto metara gledam na sat i strepim kada će se 1:59 pretvoriti u 2:00. Na moju žalost, to se dogodilo prije cilja. 🙁
Koliko god da sam sretan zbog ove piramide, toliko sam i tužan zbog kašnjenja od 17 sekundi. Tužan sam i zbog spoznaje da polumaraton ne mogu trčati u tempu 04:45, a trebao bi mi rezultat i bolji od toga da popravim osobni rekord. S druge strane, trebao bih biti zadovoljan, obzirom da u zadnja tri tjedna trčim samo nedjeljom na polumaratonima. Štedim si respiratorni sustav, jer me kašalj još uvijek drži.
Razmišljam si, kako sam imao lijep niz treninga u siječnju i otrčanih 199 km, a sada u veljači, samo nedjelje i 128 km. Na rasporedu su bile vježbe brzine. 🙁
Tijekom utrke, a i prije i poslije sam pomislio na moje drage prijatelje i znance koji trče pored Save na 3. Savskom polumaratonu. 🙂

51:11min po krugu od 7 km; prosjek po km: 07:19min/km; prijašnja utrka: 38:09
35:21min po krugu; 05:03; prijašnja utrka 38:11
33:17 min po krugu; 04:45; prijašnja utrka 37:28

Ovaj puta su me registrirali kao austrijanca. U kategoriji sam došao 127. od 139 natjecatelja, a ukupno sam bio 355. od 417 natjecatelja. Pored niske temperature od samo 5°C, skupilo se više od 850 natjecatelja.

Rezultati:
Rezultati
Rezultati (pdf)

Distance: 21.097 m
Time: 2:00:17
Avg pace: 05:42
Avg HR: 141
Max HR: 176

Comments Off on 2. Int. LCC Eisbärlauf 2011

VCM Winterlauf Serie 2011 – 2. Bewerb

Feb20
by Zohar on 20.02.2011 at 23:55
Posted In: Halfmarathon, Running

Zadnja dva tjedna me muči kašalj. Naravno, pojačano nakon što sam na svježem zraku. U namjeri da se oporavim od kašlja ili barem da to ne eskalira, prestao sam trčati. Pauza je potrajala 12 dana (ne računajući ono malo trčanja na X-duatlonu). S jedne strane sam odmorio mišiće za današnju trening-utrku, a s druge strane, sigurno postoji pad spremnosti.
Jutro je sivo i hladno. Temperatura u 8 sati ujutro je bila -3°C, a u prijepodnevnim 0°C. Pomalo smrznut krećem na podzemnu željeznicu i prema Prateru, odnosno Ernest Happel Stadionu. Podižem startni broj, koji sam već ranije platio preko weba. Procedura je brza. Stvari ostavljam u čuvanoj garderobi. Tamo se i zagrijavam, jer je vani hladno. Istrčavam 15 minuta prije starta te se zagrijavam u laganom trku.

Ovaj puta se držim začelja grupe. Nije lako kad gledam kako me pretjeću mnogobrojni trkači. Lakše je biti odostraga i čekati malo više da se prođe startna ravnina. Od samog početka uspješno trčim na tempu blizu 5:30 min/km. Kilometri prolaze. Nakon prvog kruga od 7 km, gužva se smanjuje, jer trkači sami biraju koju distancu trče. Ovi sa 7 km su gotovi i odlaze na okrijepu.
U drugom krugu osjećam da sam dobio žulj na malom prstu i osjećam neugodan pritisak na unutarnjoj strani stopala. Ovaj puta sam istrčao u novim tenisicama. Nemaju još ni 20 km treninga, a već sam ih obukao za utrku (koja je zapravo trening). Uspješno se nosim sa žuljevima do kraja utrke. Osim žuljeva, u drugom krugu me počinje boljeti desna noga. Nekako mi je čudno, boli me kao da sam cijelo vrijeme trčao po kosoj površini, kao da staza visi na lijevu stranu. Bol kasnije prolazi, ali kasnije, kada sam se ohladio, osjećam bol s vanjske strane koljena. Da sam bar ranije pročitao Jankov članak Trkačke ozljede.
U trećem krugu osjećam umor. Ipak je izostanak treninga utjecao na pad kondicije. Na 17. km primjećujem da mi je vrijeme po kilometru 5:32, što je tek 6 sekundi više nego ranije, ali osjećam da više nemam istu lakoću koraka (na ovo bi se missysi vjerojatno nasmijala). Na 18. km tempo dodatno pada na 5:35, što još uvijek nije strašno, no to me ljuti i budi prkos u meni te odlučujem pojačati tempo. 19. km trčim 5:20, da bih na 20. km dodatno ubrzao na 5:12, a 21. km “letim” s 4:53 min/km. Nebu meni nišće rekel da mi trka curi! Naravno da mogu!
Tako si ja razmišljam kako sam ubrzao i kako “letim” po stazi, a onda pročitam Murinjov post, gdje spominje svoja vremena po kilometru i to uzbrdo ili bezobrazno spominje prosjek od 3:45 za maraton. Ne 3 sata i 45 minuta za maraton, nego 3:45 min/km kao prosjek za maraton. Drsko! Tješi me da za iste novce ja dobijem koji sat zabave više, a i pojedem više na okrijepama. 😉
Dead before DNF! 🙂
Nego, mislim si, trebalo bi se pripremati za maraton. Polumaraton je za djecu i starce. Maraton je za dva mjeseca, a to brzo prođe.

Tempo utrke je bio stabilan, a to mi je bitno.
38:09
38:11
37:28
00:20

Još jedna disciplinirano odrađena utrka. Malo sam bio brži nego sam trebao bit, ali, vuklo me srce, a srce se treba radovati. U kategoriji sam došao 40. od 51 natjecatelja, a ukupno sam bio 185. od 270 natjecatelja. Pored niske temperature od samo 0°C, skupilo se 823 natjecatelja (tako sam pročitao na nekom siteu), što je rekord Winterlauf Serie.

Rezultati:
Rezultati
Rezultati (pdf)

Distance: 21.097 m
Time: 1:54:09
Avg pace: 05:25
Avg HR: 148
Max HR: 172

Galerije:
Galerija

1 Comment

VCM Winterlauf Serie 2011 – 1. Bewerb

Jan23
by Zohar on 23.01.2011 at 23:55
Posted In: Halfmarathon

Dvije nedjelje za redom idem na polumaraton. Kažu da to nije mudro. Tijelo se ne stigne oporaviti. No, usprkos Jankovom savjetu: “Ne utrkujte se (prečesto) dok ste u treningu“, ja sam neposlušan i radim po svom. Imam za to svoje razloge. Prošle godine nisam otrčao niti jedan polumaraton i baš mi nedostaje, pa makar iz statističkih razloga. :rolleyes: Zabavnije je raditi duge dionice u društvu, a ovdje nemam nikakvo trkače društvo, pa onda na ovaj način “kupujem” društvo. U svakom slučaju, prošle nedjelja sam “pustio konje” pa ću ovu nedjelju disciplinirano. Cilj je doći par minuta ispod 2 sata. Zadani tempo oko 5:35 min/km.

Ova utrka se održava na istom mjestu kao i prošlotjedna, na Hauptallee. Ova utrka nije u organizaciji LCC Wien, nego je u organizaciji Bečkog maratona (VCM Team). Imaju malo drugačiju web adresu (Winterlauf), ali ubrzo dođete na stranicu Bečkog gradskog maratona (VCM).
Garderoba je također na stadionu, ali u drugim prostorijama. U garderobi sam započeo razgovor s nekim trkačem. Radilo se o čekanju na WC. Kaže on da ja slobodno idem prije njega, jer želi ostati što duže u garderobi, jer je vani hladno. Dan je djelomično sunčan, pa se opet osjećam radosno, a temperatura je -1°C, što nije nimalo strašno, aliiiii … vjetar! Reže kao žilet! Da se nisam prijavio za utrku i da nisam škrt da im ostavim novce, vjerojatno danas ne bi trčao. Riječ “brije“, poprima ovdje sasvim novu razinu hladnoće.

Odlazim van i trčkaram da se zagrijem. Barem da se mišići zagriju, kad je već sve ostalo smrznuto. Kasnije se ubacujem u gužvu da nisam toliko izložen. Hladnoća i vjetar su utjecali i na broj natjecatelja. Prijavilo se 566 natjecatelja za razliku od prošlotjednih 783. Na ovoj utrci ne moraš prijaviti koju dužinu trčiš, nego elektronika sama broji. Trčiš koliko želiš. Tako se za 7 km odlučilo 209 trkača, za 14 km 173 trkača, a za polumaraton 184 trkača.

Start
Da nisam razmišljao o hladnoći i da se nisam zabio u gomilu, zauzeo bih mjesto negdje na začelju, ovako sam bio u sredini skupine, što je rezultiralo time da me je preticalo mnoštvo trkača, a moj ego je vrištio od tuge i poniženja. Prestizali su me …. ma, ne, ne mogu to sve niti napisati. Kao da sam osuđen na javno poniženje. Gledam staru gospođu, njeno trčanje bih opisao kao kombinaciju šepanja i skakutanja i gledam ju kako mi polako odmiče. Pogledavam sat i susprežem se. Ne, danas nema izletanja. Danas radimo dugački trening u laganom tempu! Povremeno me pretekne cijeli val, čopor, stado trkača. Ego pati. Mogao bih …, ali ne smijem. Disciplina. Tražim neku svijetlu točku u ovoj situaciji. U prvih 6 kilometara mi je prosječni puls ispod 140 otkucaja. Tješim se kako je to dobro. Povremeno me netko dostiže, pa bude uz mene neko vrijeme, pa produži, a ja ga “instinktivno” :laze: pratim. Onda dođe unutarnji policajac i dovede me u red. Bila je ovo zanimljiva unutarnja borba. Uz sve to, kad puhne vjetar, hladnoća prodire do kosti. Hladno je.
U drugom krugu me prestiže vodeći trkač, ali ranije nego prošlu nedjelju. I u ovoj utrci se trče tri kruga. U trećem krugu me na kraju, zadnji kilometar, pretrčava neki trkač. Gledam i znam da ne smijem, a mogao bih ga “odrati”. :headbang: Dolazim do oznake 21 km. Do kraja još 100 metara. Na satu piše 1:55:50. Dobro je, ipak unutar očekivanih granica. Na trenitak mi na pamet pada da prošećem zadnjih 100 metara, da vrijeme bude bliže rezultatu od 2 sata, ali koga mogu time prevariti osim sebe samog? Idemo pošteno do kraja. :thumbup:

Završavam utrku, uzimam okrijepu i odlučujem otrčati još 4 km. Tako i radim. Ipak je ovo “samo” dugi trening. :wave: Iako je bila utrka, na Hauptallee je bilo još mnogo trkača koji su radili svoje treninge. Fasciniran sam masovnošću trčanja, ali i sportske kulture općenito.

Tempo utrke je bio stabilan, a to mi je bitno. Prvi krug malo brži zbog starta koji me je ipak “povukao”, Zadnji krug malo sporiji zbog dodatnih 100 metara, ali ukupna odstupanja su simbolična.
37:59
38:47
39:04

Zadovoljan sam kako sam ovo disciplinirano odradio. Ego je patio, ali sam zato formalno bolji nego prošli puta, sada sam došao kao 129. (a prošli puta 190.) od 183 natjecatelja, od toga u kategoriji 33. od 39 natjecatelja. Katastrofa, ali takav je bio cilj natjecanja, odnosno treninga.

Rezultati:
Rezultati
Rezultati (pdf)

Distance: 21.097 m
Time: 1:56:18
Avg pace: 05:31
Avg HR: 143
Max HR: 161

Nakon svega sam se sretan i veseo vraćao kući. Sada si već zvučim kao kakav adrenalin junkie, ali stvarno me “pere” endorfin ili što već.
On nosi osmijeh kao kišobran!
:wave:

Galerija:
Galerija

1 Comment