Archive for Half Ironman

5 results.

2. Poreč triatlon

Oct12
by Zohar on 12.10.2014 at 23:55
Posted In: Half Ironman, Triathlon

Poreč triatlon je natjecanje koje ima svoje tek drugo izdanje, no primjećujem visok stupanj profesionalnosti. Prva stvar je prijava preko neta, uplata preko neta i različita startnina ovisno o datumu prijave/uplate. Podizanje broja je organizirano dan ranije i prošlo je bez ikakve gužve. Expo je mali, no sasvim dovoljan za veličinu natjecanja i imaju što je potrebno. Već par godina gledam jednu zanimljivu novotariju, kompresijske čarape odnosno kompresijske navlake za potkoljenicu pa je sada, uz popust od 20%, došao trenutak za kupovinu.
Bitno je napomenuti da je ovo natjecanje Otvoreno prvenstvo Hrvatske u dugom triatlonu.

Ranojutarnje plivanje na 2. Poreč triatlonu

Plivanje
Ustao sam u 5:00, a stvari sam u tranziciji ostavio dok je bio potpuni mrak. Buđenje dana sam dočekao na plaži s puno ljudi-tuljana. 🙂 Predivna scena i osjećaj. Temperatura zraka je bila 13 stupnjeva, a mora 20 stupnjeva Celzijusa (netko je spomenuo i 22 stupnja). Vrlo ugodno za ulazak u more.
Startalo se u 4 “vala”. Ja sam bio u trećem s Age Group muškarcima. Start je bio u 7:10.
Neoprensko odijelo je dobilo rupu na MoraviaManu pa sam ga pokrpao, no, očito loše, jer se rupa pojavila prije nego što sam ušao u more. Ova priča se nastavlja.
Vrijeme je za start. Iz nepoznatog razloga, odlučio sam se za loš početak, stao sam u zadnje redove, gdje mi definitivno nije mjesto. Ta greška me je koštala na par načina.
Počnimo s činjenicom da je ispred mene bilo puno natjecatelja te nisam mogao ni početi plivati bez čekanja, a kad sam počeo, vrlo brzo sam udarao po tuđim nogama. Tu je bilo dosta izmjena udaraca, tako da se sjećam da sam nekoga pogodio prstima u glavu ili vrat.
Nakon možda 200 metara me je netko udario nogom u ruku (netko od “žabičara”) tolikom snagom da je “odvalio” Garmina, koji sada leži na dnu Zelene Lagune. Ovo je u samom početku postala skupa utrka za mene. Relativno brzo sam shvatio da ću ovu utrku raditi po osjećaju, a ne po satu.
Time: 0:38:06

T1, nakon plivanja, a prije bicikliranja.

T1
U trku prema tranziciji skidam neopren (gornji dio). Gubim vrijeme na brisanje nogu i ostale radnje koje su dio moje tranzicije. Tu dolazi i Vitja pa dajem kratku izjavu za medije.
Time: 0:03:42

Bicikl
O dužini i nadmorskoj visini staze se raspravljalo na društvenim mrežama, a kako sam ostao bez Garmina 310XT, stazu ću smatrati dugom 86,5km s postignutom visinom od 660 metara. Vozili smo 4 kruga, a sama cesta je bila kvalitetnija nego prošle godine. Staza je bila zahtjevna, valovita s čestom izmjenom uzbrdica i nizbrdica pa sam vidio nekoliko natjecatelja koji su popravljali lance i imali problema s prijenosom.
Sažetak prva dva kruga je “tko me je vidio, taj me je dobio”. U druga dva kruga sam uspio uhvatiti nekoliko vozača koji su “pukli” ili kojima je prijenos zakazao. Na kraju sam se i opako približio Gordanu Z. (predsjedniku TK Zagreb), koji je prije toga imao značajnu prednost.
Što se tiče draftinga, bilo je toga i ove godine, jedna grupa je preživjela do samog kraja, no, moram napomenuti da sam vidio da su suci radili svoj posao. Bilo je trenutaka kad sam i ja bio u manjoj grupi, što u zavjetrini, što na čelu kolone. Čak i kad nema zavjetrine, činjenica da vidiš nekoga ispred sebe ili iza sebe djeluje poticajno i tu je svakako prednost nego kad si sam na stazi i kad umor počinje raditi svoje.
Time: 2:53:12

T2
Ovdje se nema kaj pametno napisati, vraćanje bicikla na stalak, skidanje kacige i sprinterica, obuvanje tenisica i kape te pokušaj da shvatim kuda treba istrčati na trčanje. Suci su ljubazno pomogli.
Time: 0:01:47

Trčanje

Trčanje
Trčalo se 4 kruga po 5.300 metara. Staza lijepa, djelomično u hladu te lagano valovita što se osjeti u drugom dijelu utrke. Okrijepe dobro postavljene i zadovoljavajuće opskrbljene (naranče, banane, voda, izotonik, kola).
Nakon izlaska iz tranzicije sam vjerojatno počeo brzo trčati te sam vrlo brzo prestigao Gordana Z., no, ne zadugo. Stegnuli su grčevi u potkoljenicama. Teško je reći, jesu li više boljeli prednji bočni mišići ili oni otraga. Prvo usporavam pa hodam, da bi na kraju i stao. Stajem i prstima pritišćem neke bolne točke na mišićima. Čekam da pametniji popusti i onda polako nastavljam. Tek pred kraj prvog kruga grčevi popuštaju. Ovi problemi su mi došli kao budali šamar. Ipak se smatram trkačem i nerado imam ovakve probleme na trčanju. U drugi krug ulazim u boljem stanju. Treći i četvrti krug sam odradio u odličnom tempu (obzirom na ranije okolnosti) te ponovo prestigao Gordana Z., koji me prestigao dok sam imao krizu.
Time: 1:56:52
Avg pace: 05:31 min/km

Cilj
Završio sam 169. od 242 natjecatelja (7 DNF), od toga 2. od 5 natjecatelja u M45 kategoriji na Otvorenom prvenstvu Hrvatske u dugom triatlonu. Napokon se ostvario moj san da budem u prva tri na prvenstvu Hrvatske u dugom triatlonu. 🙂

Total time: 5:33:39

U cilju. Gotovo za danas.

Organizacija
Osvrnut ću se i na organizaciju utrke. Utrka je bila rano najavljena, što mi odgovara, jer volim isplanirati dovoljno unaprijed utrke i putovanja koja idu uz njih. Marketing je odlično odrađen te je došlo 325 natjecatelja iz 10 zemalja. Informacije su bile ažurirane na webu i na društvenim mrežama. Iskreno, meni je web rješenje nepregledno i teže sam se snalazio. Posebno bih pohvalio sigurnost zone tranzicije, gdje se vršila provjera ulaska i izlaska kao na ozbiljnim utrkama u inozemstvu. Kako bi se reklo, sve klip-klap. Čekam sljedeću godinu.

Rezultati:
Rezultati
Rezultati hrvatskog prvenstva pdf

Blog:
Poreč triatlon by Andrej Vištica
Poreč triatlon 1.9/85/20 by Žohar; to je 2013

Youtube:
Poreč triatlon 2014

4 Comments

Poreč triatlon 1.9/85/20

Sep22
by Zohar on 22.09.2013 at 23:55
Posted In: Half Ironman, Triathlon

Moja zadnja triatlon utrka u sezoni, pa još i half IM distanca i to još u Hrvatskoj. Predivno vrijeme i super mjesto (Poreč) za pozdraviti se s ljetom.
Skoro zaboravih, prvenstvo Hrvatske u dugom triatlonu. Negdje je pisalo i ekipno prvenstvo Hrvatske, no nisam našao da se to spominje u rezultatima.

Plivanje

Plivanje
Ovo mi je prva utrka u kojoj je plivanje u moru. Obzirom da je početak utrke u 8 sati ujutro, pretpostavio sam da će biti jutarnja bonaca. Nerado bih plivao po valovitom moru. Dan ranije sam “testirao” stazu te sam primjetio da je zadnjih dvadeset metara prije izlaza puno stijena i bio je potreban oprez kod izlaska. Srećom, nije bila oseka pa ni to stijenje nije bilo problem.
More je bilo ugodnih 22 Celzijusa. Neoprenska odijela su bila dopuštena. Krenuli smo u velikoj grupi. Uživao sam plivati u prozirnoj vodi. Divna promjena u odnosu na razne rijeke i jezera gdje je voda često neprozirna.
Ne vidim pravi smisao izlaska iz mora nakon prvog kruga, osim eventualne provjere tko je prošao prvi krug. Samo skakanje s mola mi se nije svidjelo. Pri skoku na glavu, naočale vole “pobjeći”, pa sam skakao na noge, a to baš i nije cool.
Da bi ovaj izvještaj bio malo uzbudljiviji, napravit ću malu komparativnu analizu odnosno “benchmarking”.
Od natjecatelja koje uzimam za usporedbu, Gordan Z. je bio najbrži plivač, pa je dionicu preplivao za fantastičnih 31:53. Slijedi tetka SF s 33:43, pa ja s 34:47 te TićMa s 35:57. Pajo je došao za 37:28. Reklo bi se outsider, no, dajmo mu vremena do kraja teksta.
Time: 0:34:47

T1
Tranziciju sam izveo u mom stilu, pažljivo skidanje neoprena, brisanje stopala ručnikom, obuvanje čarapa i pregled svih potrebnih detalja. Bilo je i pranje lica od slane vode. U tranziciji sam vidio da je tetka Sandra F. izašla iz tranzicije prije mene. Zašto je to bitno? Pa, tetki sam dan ranije u pizzeriji Dali nešto obećao, ali o tome kasnije.
Mogu samo dodati, da od svih s kojima se uspoređujem imam najsporije vrijeme u tranziciji. 🙁 Tetka je bila najbrža s 1:53, TićMa 2:07, a Gordan i Pajo 2:35.
Time: 0:03:16

Bicikli tranzicija

Bicikl
Na profilu staze sam vidio da ima uspona. Pitao sam se kako će to utjecati na moju izvedbu utrke. Sada, na sreću, mogu napisati da sam zadovoljan. Na nekim uzbrdicama je bilo teško i brzina mi je padala na 18km/h, no, na nizbrdicama sam to nadoknađivao. Pozitivno je bilo da na nizbrdicama nije bilo zavoja, kako to zna biti na nekim utrkama. U prvoj polovici prvog kruga sam se “naganjao” u skupini. Čas sam ja njih prestizao, pa onda oni mene, a u povratku sam odustao od toga i pustio ih neka idu. Nakon toga sam uglavnom bio sam.
Svojom vožnjom sam bio zadovoljan, što između ostalog znači da sam dostigao tetku SF. Tetki sam večer ranije obećao da ću ju “pljesnuti” po stražnjici, ako ju uhvatim. Ja svoja obećanja izvršavam. Nije mi potpuno jasno, jel tetka namjerno usporila ili sam stvarno dobar na biciklu?
Jedno kratko vrijeme sam bio blizu TićMe (Ivan M.). Na Jarunskim duatlonima smo znali biti zajedno u grupi na biciklu, no ovdje to nije dopušteno. U jednom pretjecanju me prestigao i nije dovoljno usporio kad smo došli do okreta. Prvo mu je zadnja guma “zaplesala” ostavljajući crni trag, a onda se TićMa prevrnuo. Ja sam nastavio, nadajući se da nema ozljede. Imao je sreće, bez ozljeda i bez oštećenja na biciklu. Nastavio je utrku.
Nisu svi bili te sreće. Davor P. iz Petrinje je u jednom padu polomio rebra. Biciklizam je opasan. Treba paziti.
Posebno me raduje da sam prestigao Gordana Z., predsjednika mog triatlon kluba. Pružao je otpor, ali je ipak ostao iza mene. 🙂
Organizator je posebno najavio strogo sankcioniranje zavjetrine (draftanja), no, koliko sam mogao primjetiti, bile su dvije veće i jedna manja (vodeća) grupa, koje se nisu razbijale do kraja biciklističke dionice. Uz jednu od tih grupa je vozio i motor sa sucem.
Staza je jako dobra. Ima uzbrdica, ima nizbrdica, ima i hlada, tako da se da izdržati. Asfalt je u relativno dobrom stanju. Zamjerka bi išla na jednu kraću dionicu, gdje je popucao te je odličan za masažu prostate i razbijanje zubne cakline. Čak i na dijelu gdje smo dolazili u kontakt s prometom, policija je dobro napravila svoj posao.
Usporedba kaže da nas je Pajo na biciklu “poderao k’o seljak Oslobođenje”. Biciklističku dionicu je odradio za odličnih 2:27:49. Slijedim ja s više od 15 minuta razlike, a onda iza mene “kapaju” TićMa (+4 minute) pa Gordan i tetka.
Time: 2:44:15

T2
Bilo bi vrijeme da naučim sići s bicikla bos, a ne da “nabadam” u svojim sprintericama. U svoj zbunjenosti sam počeo trčati na krivu stranu, pa su me vraćali. Imam jak dojam da triatlon negativno utjeće na moju inteligenciju.
U ovoj tranziciji je jedino Pajo sporiji od mene, ali s razlikom koju je napravio na biciklu, mogao je otići na pivo, pa onda na trčanje i ne bi ga uhvatili. Čisto da budem konkretniji, Pajo je bio 20 sekundi sporiji u tranziciji. Najbrži je bio TićMa. Da se nisam “izgubio” u tranziciji i ja bih bio bolji za kakvih 10 do 15 sekundi.
Time: 0:1:47

Žohar trči

Trčanje
Trčanje naravno počinje u prebrzom tempu. Pokušavam smanjiti tempo, no onda imam dojam da puzim. 🙁 Vrućina i sunce su mi pomogli da smanjim brzinu oko polovice prvog kruga, a onda je počeo konstantan pad tempa, koji je posebno bio vidljiv u trećem i četvrtom krugu. Trčala su se četiri kruga, od 4,55km, iako mi se tijekom utrke nije činilo da je svaki krug kraće za 450 metara.
U trećem krugu me je prestigao Gordan Z., time ne želim reći da je on toliko dobar, koliko sam ja bio loš. 🙂 Šlag na kavi je bio kad me prestigao i TićMa. 🙂 Što bi bilo da nije pao. 😉 Srećom, tetki sam uspio pobjeći, inaće bi i moja guza bridila od pljeskanja. 🙂
Najbrži je bio i najiskusniji, a to je Gordan. Dionicu je pretrčao 7 minuta brže nego ja. Eto, toliko sam loš. 🙁 Ili je on toliko dobar. Nekada smo bili približno isti. U svakom slučaju, lijepo mi je rekao: “Žohar, kad bi ti izgubio 10 kilograma, bio bi prava zvijer.” Hm, da, bio bih zvijer, a sada sam debela zvijer. 🙂 Pajo je “kasnio” 20 sekundi iza Gordana, ali je razlika na biciklu bila nedostižna, tako da je Pajo zvijezda večeri. 🙂 Iako me TićMa prestigao u zadnjem krugu i time uzeo treće mjesto u kategoriji, trčanje je odradio za skoro pet i pol minuta brže. Čak je i tetka brže trčala od mene, a koliko me sjećanje služi to joj je zadnji put pošlo za nogom u Varaždinu prije par godina.
Priznajem da me je ovaj razvoj događaja motivirao za trening, ali zašto sada na kraju triatlonske sezone? 🙁 Jesen će biti posvećena trčanju. Ne nadam se ostvarenju svog ovogodišnjeg cilja, a to je polumaraton ispod 1:40.
Time: 1:43:33

Sada na kraju mogu samo reći, da mi je treće mjesto pobjeglo za minutu i pol (bravo TićMa), slijedeće godine nemam “popravni”, jer će me “unaprijediti” u kategoriju V2, gdje sam totalno izvan konkurencije. Ove godine mi je pobjeglo i postolje u kros triatlonu, jer sam zaboravio uplatiti startninu. Upravo nevjerojatno, veselim se toj utrci i onda “zaje*em” formalni dio s prijavom. 🙁

Total time: 5:07:37

Organizacija je bila odlična. Iskreno, nisam ni sumnjao. 🙂 TK Swibir je to odlično odradio. Staza je bila super, na prijavama sve brzo, starter paket bogat za naše podneblje i cijenu startnine. Odlična kapica za plivanje s logom utrke. Posebno bih istaknuo čuvanje zone tranzicije, koje je bilo daleko iznad standarda na koje sam naviknuo u Hrvatskoj.
No, od “neimenovanog dužnosnika” sam čuo da bi slijedeće godine utrka mogla imati manji broj natjecatelja, što bi me žalostilo. Ja bih rado da utrka ima više natjecatelja. Svakako bih preporučio organizatoru da potraži mogućnosti da ne smanjuje broj natjecatelja.

Rezultati:
Rezultati

Blog:
Andrej Vištica

2 Comments

7. Int. Vienna City Triathlon – Halbdistanz

May18
by Zohar on 18.05.2013 at 23:55
Posted In: Half Ironman

TK Zagreb - Žohar, Boris i Bojan

Čuvajte se Turci, dolaze Hrvati
U povijesti su zabilježene dvije opsade Beča (1529. godine, potpisao Sulejman Veličanstveni i 1693. godine, odabrao veliki vezir Kara Mustafa). Par stoljeća kasnije, dolaze Turci, ali s burecima, pecivima, kebabom i željom za radom. Ako jedna strategija ne prolazi, možda ju treba promjeniti i doći s drugom.
Ove godine je i veći broj Hrvata na utrci (čak 10), 5 iz TK Split, 3 iz TK Zagreb, te po jedan iz TK Znak Grupa Podstrana i TK Albona Extreme.
Zašto spominjem Turke? Prošle godine sam se žalio da nema društva s Balkana, pa je ove godine povećan broj hrvatskih natjecatelja, a došla su i tri Rumunja, jedan Bugar i čak 14 Slovenaca.

TK Zagreb - Žohar, Boris i Bojan

Plivanje
Voda je navodno imala 18°C, baš kao i prošle godine te je bila ugodna za plivanje kad je utrka krenula. Do tada je bilo malo hladno.
Neoprensko odijelo sam odjenuo prvi puta ove godine te iako imam 4 kg više, uspio sam stati u odijelo i plivati. Početna gužva je trajala do druge bove. Nije bilo puno udaranja, ali sam stalno bio okružen s drugim plivačima. Teško sam se koncentrirao na svoje plivanje, uglavnom sam prebrzo disao, nisam bio u najboljem izdanju. Na kraju, Boris B. (TK Zagreb) izlazi iz vode par sekundi prije mene.
Prošle godine sam plivao 38 minuta, a ove 27, pa sam prilično siguran da je organizator skratio stazu (namjerno ili ne). Plivanje je kraće za 11 minuta, pa računam da je skraćeno za približno 500 metara, te umjesto 1,9 km da smo plivali oko 1,4 km. Znam da nisam u boljoj formi, niti mislim da sam bolje plivao.
Time: 0:27:37

T1
U trku prema tranziciji skidam neopren i prestižem Borisa. Gubim vrijeme na brisanje nogu (pouka od prošle godine), oblačenje novih biciklističkih čarapa, koje očito imaju kompresiju i još sam ih na koso obukao, pa skidao, što je dodalo 10-ak sekundi više.
Time: 0:03:19

Ulazak u tranziciju nakon bicikla

Bicikl
Treba odvoziti četiri kruga od 22,5km, staza je ravna, bez uzbrdica, ima tek par “hupsera”. Snažan zavoj je na početku i na polovici staze. Staza je brza s dosta dobrim asfaltom. Rado bih pročitao mišljenje ostatka hrvatskog tima o stazi, ne samo biciklističkoj, nego o cijelom događaju, uključujući i organizaciju.

Prvi krug – Boris
Prvi krug pamtim po čestom pretjecanju s Borisom. Prošle godine sam ga prestigao na prvoj polovici prvog kruga i zaboravio na njega, a ove godine je pružao otpor. Na kraju je prvi krug završio brže od mene.

Drugi krug – krdo
Vrlo brzo nakon početka drugog kruga, do mene je došla veća skupina biciklista, koji su vozili u krdu, iako je drafting (zavjetrina) zabranjen. Počeli su me pretjecati, a onda, kao da posustanu, pa ja pretjećem njih. Tako smo se zabavljali, dok nije došao sudac na motoru i počeo zviždati. Ja sam odlučio otići na čelo te skupine. Sjetio sam se Davora, kojeg su opomenuli i na kraju i diskvalificirali. Bio sam zbog toga napet, te je to pojačalo moju želju da odem na čelo skupine. Nakon što se sudac vozio par kilometara s našom skupinom, pazeći da ne bi bilo namjernog draftanja, skupina se uspjela razvući na više manje dopuštenu udaljenost. Cijela ova situacija mi je popravila prosječnu brzinu, ali sam se i pitao kako će to utjecati na ostatak utrke. Jesam li se sada previše potrošio? U drugom dijelu ovoga kruga mi je skupina ipak pobjegla, ali mi se priključio Boris pa nakon nekog vremena i prestigao i tako završio i drugi krug prije mene.

Treći krug – pljusak
Na dijelovima sam već vidio da je staza mokra, pa sam mislio da je bilo tek mjestimičnih manjih padalina, no, treći krug je obilježen jakom kišom. Pljuštalo je. Sav sam bio mokar. Postalo je i hladnije. Stopala su bila potpuno mokra i pomalo odrvenila. S Borisom sam se sve rijeđe viđao, iako je bilo međusobnih pretjecanja. Pretjecali smo se i s Andreasom, koji je krupniji od Borisa, ali dobro gazi bicikl. Boris je ponovo prvi završio krug.

Četvrti krug – samoća i sunce
U četvrtom krugu je sinulo sunce i bilo je vrlo toplo. Cesta se isparavala i bilo je lijepih i zanimljivih prizora. Borisa sam pretekao dosta rano u četvrtom krugu i više me nije uhvatio. Kaže da mu je pao lanac, ali nema svjedoka. 🙂 Imao sam nekakav dojam samoće. Dok sam u prethodnim krugovima uglavnom bio okružen drugim natjecateljima, sada ih je bilo relativno malo i sve manje ih je pretjecalo mene, a sve je više bilo onih koje sam ja pretjecao. Neki od njih su me preteknuli u prvom ili drugom krugu, ali su sada bili “potrošeni”.

Čini mi se da je ove godine bilo puno puknutih ili probušenih guma. Ja sam svoju prednju gumu promjenio ujutro, a popodne, kad sam se vratio je normalno držala pritisak. Nešto je čudno bilo u zraku. Garmin pokazuje da smo odvozili 91km.

Time: 2:48:02
Avg HR: 145
Max HR: 166
Avg speed: 32,2 km/h
Max speed: 47,4 km/h

Cheerleadersica i Žohar

T2
Stvari su mi bile u sanduku/gajbi i pokrivene s vrečicom, tako da je većina stvari ostala suha. Stopala su mi utrnula od mokrine i pritiskanja, pa sam ih obrisao ručnikom i malo izmasirao.
Obukao sam drugi par čarapa, jer su ove biciklističke bile potpuno mokre i pune blata.
Potrošio sam dodatnih 20-ak sekundi u odnosu na prošlu godinu, ali bar nije bilo grančica u čarapi.
Time: 0:01:52

Osvježenje na trčanju

Trčanje
Trči se pet krugova od 4 kilometra. Staza ravna, s oštrim okretom na početku i na kraju. Postoje dvije okrijepe, od kojih je jedna na početku trčanja i nude voće, gelove, coca-colu, powerade i vodu, a druga je kasnije i imaju samo vodu.
Prva dva kruga sam bio u krizi. Prvi kilometar sam se usporavao, a onda borio s bolovima u potkoljenici. Peta disciplina triatlona je prevladavanje kriza (samo da podsjetim, četvrta disciplina je tranzicija). U trećem krugu su bolovi nestali i baš sam lijepo trčao. Nova kriza je počela par kilometara prije kraja. Počeo sam gubiti snagu i usporavati. Zadnji krug je ta borba bila izrazita i prestao sam uživati.

Time: 1:48:05
Avg HR: 150
Max HR: 165
Avg pace: 05:26 min/km

Žohar utrčava u cilj

Cilj
U cilj ulazim iscrpljen od trčanja. Vrijeme utrke mi je puno bolje nego prošle godine, ali to je posljedica organizatorovih igri s distancom plivanja. Da nije bilo tog nemilog skraćivanja, uz pretpostavku da imam isto vrijeme na plivanju, ovogodišnje ukupno vrijeme bi mi bilo bolje za 50 sekundi.
Obzirom na volumen treninga koji sam napravio ove godine do utrke (458km trčanja, 569km bicikla i 26km plivanja), vrlo sam zadovoljan s rezultatom. Prošle godine mi je ova utrka bila “checkpoint” za MoraviaMan i bio sam puno bolje utreniran. Iako je kilometraža na biciklu manja nego prošlogodišnja, postigao sam skoro 6 minuta bolje vrijeme, koje je kompenziralo pad na trčanju (a možda ga je i iniciralo), te to doprinosi malom poboljšanju.

TK Zagreb - Boris, Bojan i Žohar

Završio sam 181. od 272 natjecatelja (12 DNF i 8 DISQ), od toga 31. od 44 natjecatelja u M40 kategoriji. Gledajući po postocima, ove godine sam manje uspješan, ali ne želim se sada time opterećivati. Utrka mi je bila lijepa i zanimljiva, unatoč svim vremenskim promjenama, uživao sam.
Na žalost, Bojan i Boris ulaze u skupinu DNF i DISQ. Bojan S. je u DNF, jer je na kraju biciklističke dionice imao pad, u kojem mu je pao čip, tako da mu nije mjerio vrijeme kasnije. Boris je odustao na trčanju, išao se javiti sucu, ali je svejedno upisan kao DISQ.
Ostali hrvatski natjecatelji su imali prilično dobar plasman, konkretno, bolji od mene. 🙂 Kao što sam već napisao, nadam se da ćete ostaviti koji komentar.
Zahvaljujem navijačkoj skupini, na bodrenju, druženju prije i poslije utrke i fotkama.

Total time: 5:08:56

Raspis:
Raspis

Rezultati:
Rezultati
Rezultati Halbdistanz pdf

Blog:
Prošla godina by Žohar

Galerije:
HALF IRONMAN BEČ 2013 by Boris B.
Half Ironman Beč 2013 by Boris B. picassa

1 Comment

Vienna City Triathlon – Halbdistanz

Jun02
by Zohar on 02.06.2012 at 23:55
Posted In: Half Ironman

Pripreme
Prošle godine mi je half (IM) distanca (1,9km plivanja, 90km bicikliranja i 21,1km trčanja) bila fokus godine, a ove godine sam ju percipirao tek kao jednu kontrolnu točku. Na neki način mi je žao zbog takvog odnosa prema utrci. Površni pristup se ogleda i u pripremi za utrku, gdje sam tek dan ranije provjerio imam li gelova, a da ne spominjem da nisam pripremio niti jedan sendvić i da sam na utrku otišao s jednim bidonom praznim. Srećom, ovakav površan pristup, kojeg se sramim, mi se nije „obio o glavu“.


4/5 hrvatskog tima

Should I stay or should I go
.. if I stay will be trouble, if I go will be double. U petak, nakon ručka sam počeo osjećati prve znakove slabosti, bolova u kostima, hladnoće. Nakon što sam nakon posla pokupio startni paket, otišao sam u krevet, jer mi je bilo loše. Tipičan početak gripe, viroze ili kako se stručno zove to kad te sve boli, imaš groznicu, itd.
Imam neku filozofiju po kojoj smatram da smo za dio oboljenja sami krivi, te se u skladu s time pitam: „Zašto sam odlučio biti bolestan? Što mi ta bolest donosi? Čuva li me od nečega ili me spriječava u nečemu?“
Tijekom noći se obilno preznojavam, što rezultira jutarnjim nedoumicama: „Should I stay or should I go?“ U glavi totalni The Clash. Ako odem na utrku, riskiram produbljenje bolesti s mogućim dugoročnim posljedicama, kao i neuspjeh na ovom natjecanju. Ulazak u hladnu vodu, nakon toga dodatno hlađenje na biciklu, … procjenjujem rizike (iako mi to nije struka), te donosim potpuno neracionalnu odluku: IDEM!
Spremam se. Ukoliko mi do početka utrke ne bude bolje, uvijek se mogu vratiti doma, a do 12 sati, kada utrka počinje se imam vremena oporaviti. Točim tekućinu u sebe i nadam se da ću time povratiti ono što sam izgubio noćas.

Always look on the bright side
U svim tim mislima, što mi tijelo pokušava priopćiti s ovom slabošću ili bolešću, nalazim pozitivnu kalkulaciju, baš onakvu kakva je bila potrebna mom racionalnom umu. Ako je ova groznica smanjila moje potencijale za 40%, kao jedan IronMan wannabe, preostalih 60% bi mi trebalo biti dovoljno za uspješan završetak utrke. 🙂

Boris, Davor i Žohar prije plivanja

Gori vatra
… ali ne među nama, nego u meni i ne od temperature, nego od želje za natjecanjem. Želim provjeriti kako će mi biti u neoprenu ove sezone, kako će mi biti u 18°C hladnom Dunavu, hoće li zimski, bazenski kilometri pokazati da se isplatilo ulagati novac i vrijeme? Želim provjeriti jel sva ona bol u međunožju, sati smrzavanja na dugim biciklističkim turama i prilično uništen socijalni život bio vrijedna zamjena?

Malo nas je
… ali nas ima. S Borisom B. (TK Zagreb) sam se vidio dan ranije i znali smo da ćemo se naći na natjecanju. To mi je bio i dodatni motiv da dođem. Na startu smo se susreli i s malom ekipom iz TK Swibir. Ivo N. je došao na svoj drugi half s ciljem da ide ispod 6 sati, a iz celebrity svijeta je došla Željka Š. Osim što ima divno ime, inicijali su joj isti kao i moji. Toliko sličnosti, još kad bi mi i vremena na natjecanjima bila ista, … 🙂
Naravno, svaka ekipa je imala i svoj mali navijački, ali glasan tim. Hvala na podršci.
U zoni tranzicije sam shvatio da mi je susjed još jedan naš natjecatelj, Davor P. iz TK Petrinja. Borisu i Davoru je ovo prvi half, pa sam im kao „stara iskusnjara“ dijelio savjete i pokušao smanjiti napetost.

Boris i Žohar prije plivanja

Plivanje
Prvi ovogodišnji ulazak u neoprensko odijelo je bio sasvim udoban. Nešto sam lakši nego prošle godine, pa to pridonosi toj ugodi. Prilično je neozbiljno doći na natjecanje, a ne plivati u odijelu par treninga prije.
Prvi ulazak u Dunav ove godine je bio otrežnjavajuć. Da je bar pivo toliko hladno. Nakon kraćeg vremena se adaptiramo i krećemo s kratkim rasplivavanjem. Zadovoljno primjećujem da je voda ove godine čišća nego prošle. Tek toliko da mi bude lakše ako će biti gutanja (a bilo je 🙂 ).
Utrka kreće, Boris, Davor i ja smo bili relativno blizu na startu. Gužva nije bila prestrašna i nisu me puno udarali. U jednom okršaju su mi skinuli naočale s lijevog oka, pa sam morao stati i to popraviti. Obično se žalim da mi je prvih 500 metara užasan napor, da mi dođe da odustanem i da se držim podalje od triatlona. Ovaj puta to nije bilo tako. Bilo je manjih poteškoća zbog guranja i gužve, ali sam bio miran, usklađen i plivanje mi nije bilo naporno. Nikakvih problema s disanjem. Povremeno sam podizao pogled i trudio se da previše ne šaram, pratio smjer i tempo plivača pored mene. Nisam imao nikakav osjećaj da se umaram. U drugoj polovici prvog kruga sam pojačano obratio pažnju na tehniku, iako mi je i prije toga bila relativno prihvatljiva. Drugi krug plivanja je bio više stvar vremena. U cijeloj ovoj plivačkoj priči, jedino što me muči je dosada, jer pogled u zamućenu vodu ne pruža nikakvu zanimaciju.

We’re gonna fight
U drugoj polovici drugog kruga sam imao obračun s jednim bržim plivačem. Prvo me je počeo udarati po stopalima. Onda sam imao osjećaj da me hvata po potkoljenicama, kao da me pokušava zadržati. Obično se dogodi da bude par udaraca, ali se onda onaj plivač iza pomakne, no ovaj kao da me je pokušao uhvatiti i prijeći preko mene. To me je zbunilo, pa sam češće pogledavao jel’ ravno plivam. Onda mi je uspio doći s desne strane i plivati preko mene. Nakon toga smo imali još par bliskih susreta, ali sam pojačano pazio da održavam razmak i gledao sam gdje moram plivati. On je lagano odmicao, ali do kraja plivačkog dijela je bio brži za pola dužine tijela, tako da smo i kod samog cilja imali još jednu seriju razmjene dodira.
Plivačkom dionicom sam jako zadovoljan, nije me umorilo, odlično sam se osjećao, a istodobno sam izašao kao 96. natjecatelj. Sjetite se samo (ili pogledajte na linkovima s lijeve strane) kako sam na prvim triatlonskim natjecanjima molio Boga da se ne utopim, a gle me sada. 🙂 Ove (2012.) godine sam do ovog trenutka isplivao 90km, pa je to ipak ostavilo (pozitivnog) traga.
Time: 0:38:24

T1
Bilo je dosta za trčati od izlaska iz vode do bicikla. Uz put sam skidao neopren. Tlo po kojem sam trčao je bilo prašnjavo, a moje ruke i noge mokre, tako da nisam mogao adekvatno očistiti stopala, nego sam čarape navukao na dosta prljava stopala. Bitnost toga će se pokazati kasnije. A ne bi mi puno vremena uzelo da sam imao mali ručnik i da sam obrisao stopala. Izlazak iz tranzicije do početka biciklističkog dijela je bio dugačak blizu 100 metara.
Time: 0:03:07


Na biciklu

Bicikl
Na bicikl dolazim pun snage i inspiracije. Prva dva kruga (jedan krug iznosi 22,5km) vozim u prilično dobrom tempu (32,9 i 32,2 km/h), a nakon toga mi pada snaga i tempo (30,5 i 29,9 km/h). Iskreno sam bio razočaran takvim razvojem situacije, jer sam se ove godine jako trudio pojačati biciklističke treninge, te sam u prvih pet mjeseci skupio 1.576 km, više nego u bilo kojoj prethodnoj, cijeloj godini. Osim toga, svako malo me netko pretjecao, još od početka utrke. Staro, mlado, muško, žensko, debelo, mršavo, sve što može okretati pedale. Osim što su mi prošle godine nabili komplekse na brdima, ove godine su me rasturili na ovoj ravnoj stazi. Očito ova kilometraža i metodologija nije dovoljna za bolje rezultate. Postigao sam 187. poziciju u brzini na biciklu. Drugim riječima, prokockao kvalitetno plivanje.
Time: 2:53:57
Avg HR: 137
Max HR: 156
Avg speed: 31,1 km/h
Max speed: 45,7 km/h

T2
Garmin pokazuje da sam napravio 120 metara u tranziciji. Pri tome se nisam gubio ni lutao. 🙂 Ostavljanje bicikla, skidanje kacige i preoblačenje tenisica je bilo relativno brzo, barem ja tako mislim. Primjećujem da je Davorov bicikl već na svom mjestu. Za Borisa i Ivu znam da su iza mene. Prestigao sam ih nakon polovice prvog kruga. Za Željku ne brinem, ona je požurila, jer sam joj prije natjecanja rekao što ju čeka, ako ju uhvatim. 😉
Time: 0:01:28

Trčanje

Trčanje
Trčanje počinje s bolovima u potkoljenici i naravno, u prebrzom tempu. Od početka sam pokušavao smanjiti brzinu, no nisam baš bio uspješan u tome po mojim mjerilima. Prva dva kilometra sam pretrčao u tempu 4:59 min/km, s tim da sam hodao na dvije okrijepe i jednom stao, skinuo tenisicu i pokušao maknuti nešto što me je smetalo. Sada su žurba u T1 i nečista stopala došla na naplatu. Između prstiju na nozi mi je bilo nešto što me je smetalo, a bilo je u čarapi. Naravno da mi se nije dalo još skidati i čarapu, pa sam nastavio trčati s time, što god to bilo. Brinuo sam kako se taj problem može završiti. Srećom, nakon nekog vremena je grančica našla svoje mjesto među mojim prstima i sve je bilo u redu. Cilj mi je bio da trčim u tempu između 5:15 i 5:30, ovisno kako ću imati snage i kako ću se osjećati. Na kraju, tempo cijelog trkačeg dijela mi je bio 5:10 min/km, uz sva hodanja na okrijepama, a nisam ih propuštao. Zadnji kilometar sam pretrčao za 5:02 min/km. Iskreno, mogao sam i brže, ali nedostajalo je motiva. Da je utrka imala i taj 21. km, vjerojatno bih požurio, u nadi da uhvatim Davora, koji je očigledno imao krizu u drugom dijelu trčanja, te je u cilj došao 15 sekundi prije mene. Vezano za Davora, negdje na prvom kilometru me je dostigao. Pretpostavio sam da mu je to drugi krug, no on je rekao da nije, nego da mu je prvi krug, što me je iznenadilo, jer sam vidio njegov bicikl na mjestu. Nakon toga je projurio pored mene i u nekom trenutku imao prednost oko kilometra. Kasnije ga uhvatila kriza. Nije jedini kojeg je uhvatila kriza i grčevi. Isto su prošli Ivo, a pogotovo Boris. Mene je više „prala“ psihološka kriza, kako mi je prvi kilometar bio težak, mislio sam si, kako ću istrčati polumaraton, no kasnije je bilo dobro. U svemu je dobro došla podrška navijača pored staze i natjecatelja na stazi. Ove godine nisam bio sam kao prošle. Bodrio sam imenjakinju, koja je završila odlična treća od žena.
Time: 1:43:35
Avg HR: 145
Max HR: 154
Avg pace: 05:10 min/km

Ulazak u cilj

Cilj
Utrčavam rekreativno, više misleći na to kako ću izgledati na fotkama, nego da prestignem lika ispred sebe. Bahato ću reći da mi nedostaje taj jedan, 21. kilometar. Bio sam umoran, ali ne i potpuno potrošen. Misao da moram sve ovo ponoviti, sada odmah nakon kraja mi baš nije draga, no to sam sam odabrao, pa ću to i ostvariti za tri tjedna. U cilju pijem, jedem, razgovaram s navijačima, no informacija o odličnom rezultatu mi tek kasnije dolazi do mozga. Očekivao sam da ću završiti malo ispod 6 dati, no ovaj rezultat me je stvarno oduševio. Čak i kada dodam 5 minuta za 21. kilometar, to je još uvijek ispod 5:30. Još jedan „boost“ mom samopouzdanju.
Završio sam 145. od 264 natjecatelja (14 DNF i 6 DISQ), od toga 30. od 51 natjecatelja u M40 kategoriji.

Total time: 5:20:34

Raspis:
Raspis

Rezultati:
Rezultati
Rezultati Halbdistanz pdf

Galerije:
TK Swibir – slike
Ivo – ima i dosta slika Beča, a ne samo natjecanja

10 Comments

Trumer triathlon

Jul17
by Zohar on 17.07.2011 at 23:55
Posted In: Half Ironman, Triathlon

Punim imenom Trumer triathlon powered by A1. Tvrtka A1, osim što je sponzor, austrijska je podružnica firme u kojoj radim, tako da su me častili sa startninom. 🙂 Dear A1, thanks a lot for entry fee. 🙂 U međuvremenu ću s nestrpljenjem čekati dan kad će moja hrvatska podružnica sponzorirati nekakav trkački, triatlonski ili pustolovni događaj (hrv. event). Isto tako ću s nestrpljenjem čekati dan kad će hrvatske firme plaćati startninu svojim zaposlenicima, a zauzvrat tražiti da zaposlenici nose sponzorirane majice. Opet sam otišao u imaginaciju. 🙂
Prošla je godina dana kako čekam ovu priliku da “povratim čast” izgubljenu odustajanjem u Saalfeldenu. U međuvremenu sam uložio dosta truda i vremena u treninge plivanja, pokušao imati biciklističke treninge i dobar dio sezone održavao trkačku formu. Bilo je pripremnih triatlona pa čak i dva olimpijska (Vienna City Triathlon i Zagreb Open).
Dan ranije sam s navijačkom skupinom (obitelj Š.) doputovao u Obertrum am See. Razgledali smo mjesto i dio biciklističke staze. Preplašilo me najavljenih 930 metara vertikale. 🙁

Trumer Triathlon - plivanje

Start
Ustao sam prije 6 sati, iako je start utrke bio u 8:30. Prvo WC, pa doručak, ponovo WC, odjevanje, WC, obuvanje tenisica, skidanje, WC, … to je nekakva rutina, jer uzbuđenje radi svoje. Često to budu lažne uzbune, ali tko to nije prošao, vjerojatno natjecanja ne doživljava ozbiljno. Smještaj je bio relativno blizu zone izmjene. Otišao sam na biciklu. Osjećao sam se super. Dan je bio divan. Slutio sam uspjeh. 🙂 Do 7:30 sam morao ostaviti bicikl i stvari u zoni tranzicije, zatim otići na “photo session” za potrebe sponzora. Kad ovo pišem, osjećam se kao da sam profesionalac. 🙂 A onda je došao manager s novim ugovorom i zamotao čokoladu. 🙂 Nakon toga sam krenuo prema mjestu gdje starta plivanje. Putem sam sreo Nevena V., s kojim sam proveo vrijeme do starta. U priči s njim je vrijeme brže prošlo i bilo je manje nervoze. Odradili smo i plivačko zagrijavanje. I ponovo sam se osjećao super. Sunce je sijalo. Radovao sam se divnom danu i spoznaji da sam spreman. 🙂

Plivanje
Pliva se jedan krug od 750 metara, slijedi kratak izlazak iz vode i onda krug od 1.150 metara. Startna linija je bila dovoljno široka, uz to su još odijelili start žena i štafeta. Na startu je bila sasvim prihvatljiva gužva i nije bilo puno udaranja. Tako je bar bilo na desnom krilu, gdje smo se smjestili Neven i ja. Prije početka smo sreli Dejana P. i Aleksandra G. Od hrvatskih predstavnika nedostaje još Boris C., kojeg ću sresti na trčanju.
Unatoč zagrijavanju i osjećaju da će sve biti super i uspješno, od početka sam imao problem s pravilnim disanjem i tehnikom. Ponovo uzbuđenost i potreba da dišem na svaki zamah ili u boljem slučaju na istoj strani. Vrlo brzo mi je postalo naporno i teško. Krenule su i negativne misli, od toga da neću uspjeti doći do cilja kad mi je već sada teško, do prisjećanja na Saalfelden i problema koje sam tamo imao, do toga da sam počeo razmišljati kako ovo moram završiti i prekinuti s triatlonima dužim od sprint distance. S tim problemima i razmišljanjima sam ipak došao do prve bove na 350 metara. Tu je bila gužva i kaotično. Onda slijedi 50 metara do druge bove i 350 metara do izlaska iz vode. U tih drugih 350 metara sam uspio prebroditi krizu. Misli su mi prestale ići “na negativu”, počeo sam intenzivnije razmišljati o disanju, o tehnici plivanja i najvažnije o smirenosti. Nedostaje mi smirenost koju imam u bazenu na treninzima. Osjećam uzbuđenost, koja mi “izbija dah” i ne mogu održati ritam disanja, a posljedično mi je i tehnika lošija. Tako to barem ja doživljavam. Možda je istina negdje drugdje, možda se radi o hiperventilaciji, možda o pothlađivanju, iako je jezero bilo 23°C (plivao sam i u hladnijem). Vrtim svoje misli, pogledom pratim plivače pored mene i divno plavo nebo iznad nas.
Uskoro dolazimo do izlaza, gdje nam dvojica volontera pružaju ruke i pomažu u izlasku. Ne razumijem baš zašto na nekim natjecanjima ima izlaska iz vode, a na nekima nema, te zašto postoje ovi koji pomažu u izlasku. Ulazim u drugi krug plivanja. Veći dio je još uvijek ispred mene, ali nekako sam sada smireniji. Još uvijek je to daleko od željenog stanja, ali sam se privikao i aktivno pokušavam upravljati elementima disanja i tehnike plivanja. Obraćam pozornost na rad ruku dok idu kroz zrak, na ulazak dlana u vodu, na prolazak dlana pored tijela i izlazak van. Toliko mnogo elemenata koje sam narušio “boreći se za zrak”. Skratio sam putanju ruke, dlan je bio u nekakvoj polupoziciji, kretanje je sporije jer sam bio dalje od optimalnog. Iako sam u ovom dijelu staze imao tek par pratitelja, osjetio sam kako preuzimam dominaciju u grupi i kako ih polako napuštam. To ugodno stanje je potrajalo do predzadnje bove. Tu su nas već dostizale natjecateljice i grupa se razbila. Nakon zadnje bove sam probao pratiti trag jedne od natjecateljica, ali to je bilo ograničenog trajanja, jer ako je bila dovoljno brza da me dostigne, sigurno je dovoljno brza da me i ostavi. Nakon što je prošla ta grupica, opet je ostalo muško društvo. Jedno vrijeme sam malo “šarao” po smjeru kretanja. Pozitivno je to da uspijevam dignuti glavu i provjeriti pravac. U tome bitnu ulogu igraju nezamagljene naočale. Zakonita se pobrinula za neku kemiju koja spriječava magljenje. Ulazimo u zadnjih par stotina metara. Ja sam se opet “pogubio” i dvojica me sustižu. Sva trojica izlazimo gotovo istovremeno iz vode.
Time: 0:41:01
Isplivao kao 251. natjecatelj.

T1
Od izlaska iz jezera do zone tranzicije ima 250 metara. Tako barem tvrdi organizator. Meni se učinilo kao da ima i 400 metara. Natrčao sam se do zone. Na toj stazi sam imao i prvi susret s hrvatskom navijačkom ekipom. U tranziciji skidam neopren, stavljam ga u vreću, oblačim čarape (učim iz iskustva), biciklističke cipele, kacigu, natjecateljski broj i naočale. Vjerujte mi, naočale su vrlo bitan detalj. Na biciklu sam imao par sudara s letećim insektima, a kod jednog sudara sam mislio da bi mi buba završila u malom mozgu (možda velikog ni nemam 🙂 ),koliko je staklo zazvonilo. Trčim prema izlazu iz tranzicije.
Time: 0:05:22
Ne znam jel trčanje od jezera uračunato ovdje ili u plivanje.

Trumer Triathlon - navijači

Bicikliranje
Nakon izlaska iz zone tranzicije, biciklistička trasa prolazi kroz mjesto. Mjesto je puno navijača, a naravno, tu su bili i moji navijači. Ima nekoliko zavoja pod punim kutem, pa vozim umjereno. Na izlasku iz mjesta ubrzavam na ravnoj dionici, a nakon par kilometara počinje prva uzbrdica. Tu me počinju dostizati i prestizati prvi biciklisti. Tada još nisam znao koliko će me njih prestići. Uglavnom, prestizali su me mladi, stari, mršavi, debeli, muški, žene, sve što može vrtiti pedale. Kasnije kad gledam rezultate, prešlo me je bar 30 natjecatelja. Nekako sam “zabrijao” da sam dobar na biciklu, a to mišljenje sam temeljio na prijašnjim triatlonima, prvenstveno VCT i ZG open, gdje me nije prestiglo puno natjecatelja, nego sam imao dobar pozitivan omjer prestizanja. Činjenica je da su obje staze prilično ravne.
Tek u trećem krugu sam prestignuo trojicu i to trojicu koji su me prestigli u drugom krugu ili početku trećeg. Jednom sam pružio “žestoki” otpor, pa smo se sustizali i razdvajali preko nekoliko brda. Da vas ove pozitivne vijesti ne bi zavele na krivi trag, svi su me na kraju “dobili”. Najdramatičnije mi je bilo s jednim koji je imao očigledno veći postotak tjelesne masti od mene i nakon što sam mu par puta pobjegao, stigao me na jednoj uzbrdici i povećao prednost na nizbrdici. Razmišljam si kako sam ja nekad nakon posla trčao po ravnom oko Jaruna, a ovi austrijanci sjednu na bicikl i prijeđu preko par brda. Zanimljivo mi je bilo vidjeti kojom su me brzinom prestizali uzbrdo. Činilo mi se kao da puzim.
Sama staza ide kroz lijep krajolik, a bogami, imao sam vremena i mogućnosti dobro ga razgledati. 🙂 Divne planine, šume, livade, lijepa mjestašca, pored jezera. Znao sam se s autoputa diviti austrijskim proplancima, koji izgledaju uredno. Vjerovali ili ne, ali oni stvarno kose i uređuju te proplanke. Cesta je relativno uska, na nekim nizbrdicama ima zavoja, pa nisam ni tu ostvarivao nekakve brzine. Tehnički nisam dobar, pa sam bio oprezan. Na jednom dijelu staze je zabranjena upotreba aerobarova. To je zbog velike nizbrdice. U drugom krugu sam malo više pustio brzinu, pa je kočenje bilo riskantno. Prolazili smo i kroz jedan tunel. Vrlo interesantna trasa.
Zanimljivo mi je bilo da su na okrijepnim stanicama davali tekućinu u bidonima. Bidon koji inače košta 5 do 7 EUR, ovdje dobiješ besplatno. Tijekom biciklističkog dijela sam konzumirao četiri energy gela. Imao sam i sandwich s kulenom, ali ne i potrebu da ga pojedem. Najozbiljnije bih trebao razmisliti o sicu, sedlu, sjedalu (kako se to već zove) koje bi mi odgovaralo za ovako dugačke ture. Tri kruga od skoro 30 km je puno za moje međunožje. Treći krug se je posebno odužio. Draftinga (zavjetrine) nije bilo, a bome, nisam vidio ni neku potrebu za njom.
Time: 3:24:02
Završio s 280. prolaznim vremenom.
Avg HR: 146
Max HR: 163

T2
Relativno brza tranzicija, ostavljam Kockicu, skidam kacigu i preoblačim cipele. Sunce je zagrijalo gelove koje sam si pripremio za trčanje. Možda je bolje da ih ne konzumiram.
Time: 0:01:41

Trumer Triathlon - trčanje

Trčanje
Disciplina koju volim nazivati “mojom”, “osnovnom”, “bazičnom”. Volim reći za sebe da dolazim iz trkačkog miljea. No, naučio sam da je to disciplina na kojoj plaćam forsiranje u prethodnim disciplinama, ali isto tako i disciplina koju sam zanemario zadnjih dva mjeseca, baš u doba kada sam trebao pojačati treninge.
Nisam pridavao puno pažnje čudnom osjećaju u nogama. Više sam se koncentrirao na brzinu trčanja. Nakon bicikla, osjećaj za brzinu zna biti čudan, pa sam češće pogledavao na sat, pazeći na tempo i na otkucaje srca. Nakon 4 sata aktivnosti počinjem s polumaratonom. Podne je prošlo, Sunce prži, a ja krećem na polumaraton. Zvuči mi suludo, no još uvijek ugodnije nego da sam tek na polovici biciklističkog dijela iza kojeg slijedi maraton. Do kraja utrke me dijeli još dva sata utrke, a u meni se izmjenjuju misli o tome kolike su šanse da ipak završim ispod 6 sati ovu utrku, znajući da sam “zeznuo” na biciklu i misli o tome da bi ipak mogao na long distance (IronMan distance) slijedeće godine. Prije prve okrijepe nailazim na svoj navijački tim. Nakratko trče pored mene, a onda dalje sam. Tijekom trčanja, na više mjesta su postavili ljude koji sa šlaufovima i vodom hlade trkače. Bio sam mokar gotovo cijelo vrijeme, ali odgovaralo mi je. Više puta sam zaželio da dođe nekakav oblak.
Prvi krug još nije bio niti na polovici, prelazio sam nekakav nogostup i promašio doskok. Uhvatio me je grč u zadnjem dijelu bedra. Pomislim si, pa zašto baš sada. Pokušavam opustiti mišić. Jedno vrijeme hodam. Stajem i istežem. Polako krećem. U glavi se vrti misao da gubim dragocjene minute. Srećom, prevladava puno pametnija misao da minute nisu bitne, nego da završim utrku, a s ozljedom i kumuliranim umorom to neće biti lako. Intenzivno razmišljam o mogućim “strategijama”. Odabirem jednu isprobanu varijantu. Na uzbrdicama i okrijepama ću prohodati. Nema ništa sramotno u tome.
Primjećujem da je krug drugačiji nego u najavama. Izgleda da je organizator promijenio trasu. Na briefingu nisam bio pažljiv, pa nisam čuo da su to spomenuli. Na jednoj okrijepi pitam i kažu mi da se ne trči pet krugova, nego samo četiri. Bar ću lakše brojati. 🙂
Ima barem pet mjesta s vodenim tuševima. U drugom krugu mi noga u tenisici “šljapka”. Prisjećam se svojih trkačkih početaka i priča iskusnijih, koji su mi govorili da ne vole trčati po kiši, jer su noge mokre i “šljapkaju”, tenisice su teže i lakše dobiješ žulj. Prisjećam se tog razgovora i sada bih im rekao, neka u sve to dodaju veliku vrućinu i jako Sunce.
Svaki krug me je ohrabrivala moja navijačka skupina. Povremeno sam se pozdravio s Nevenom ili s mojim novoupoznatim kolegama iz firme ili s trkačima s kojima sam se više puta pretjecao u zadnja dva kruga. To su trenuci kada počinje druženje. Putem sam viđao natjecatelje koji leže pored puta, natjecateljicu koju prati i pomaže nekoliko “kolega”, kola hitne pomoći.
U prva tri kruga su me više pretjecali, nego što sam ja pretjecao, no u zadnjem krugu se situacija promijenila. U nogama je bila nekakva lakoća. Shvatite to uvjetno i samo u komparaciji s natjecateljima koji su još uvijek bili na stazi. U zadnjem krugu su moji navijači promjenili lokaciju i čekali su me pred ciljem. Tamo sam u trku pokupio hrvatsku zastavu i prilično klišeizirano s njom utrčao u cilj. Koliko god vam se takav čin činio patetičnim, bilo je dosta navijača koji su to popratili pljeskom. Napravio sam to zato jer mi ovdje nedostaje nacionalnog identiteta.
Time: 2:09:07
Završio sam s 206. prolaznim vremenom, a sam rezultat polumaratona mi nije najgore vrijeme koje sam napravio. Prvi polumaraton mi je bio 2:12. 🙂
Avg HR: 149
Max HR: 165

Trumer Triathlon - završnica

Cilj
Obično kad utrčiš, nekakve curice ti ovjese finisher medalju oko vrata. Ovaj puta je tu bio dječak s kriglom za pivo. 🙂 Stvarno jedinstvena finisher medalja. Razvukla mi je umoran osmijeh preko cijelog lica. Ako moram biti sitničav, prigovor bi išao na volumen krigle. Za polu IM očekujem pola litre, a ne 0,3 litre. Slijedi okrijepa u cilju, druženje s navijačima, kasnije tuširanje i masaža na koju se ne mora čekati više od 5 minuta, a onda slijedi 15 minuta uživanja.
Nakon utrke nisam bio potrgan. Normalno sam mogao hodati, kasnije smo išli u birtiju na večeru.

Total time: 6:21:16
Završio kao 235. od 306 natjecatelja. Od tih 306, 43 su DNF, a 3 DISQ. Neka taj broj DNF govori o tome koliko je utrka bila naporna. U svojoj kategoriji (M-MK40) sam 45. od 51 natjecatelja. Za prvi puta sasvim dobro. 🙂
Nego, kad sam završio, shvatio sam koliko je veliki podvig završiti long distance. Kad si pomislim da bih trebao sve ovo ponoviti. A kada po drugi put pomislim da bih trebao sve ovo ponoviti, uzmem u ruke laptop i pogledam raspored slijedećih utrka. Krajem kolovoza je half i long distance u Podersdorfu, početkom rujna half i long distance u Koenigsdorfu, postoji i PowerMan 21. kolovoza. Treba “stati na loptu”.
Na večeri smo bili s mojim kolegom. Kaže mi lik da već deset godina ide na IronMan natjecanja. Njegova partnerica je završila dvostruki IronMan. Slušajući njihove priče, nakon par piva, čovjeku se učini da bi nakon što plati račun mogao na IronMan, tek toliko da potroši višak kalorija.

Rezultati:
Rezultati half-distance

12 Comments