MTB Rally Strážišťská šlapka 2013

Jun22
by Zohar on 22.06.2013 at 23:55
Posted In: Cycling

Spremni za pokret

Godišnji odmor počinje utrkom u Českoj. Još prošle godine je punac Boris najavio da nas zove i da se pripremimo za utrku. Poslao je link na slike od prošle godine i znao sam da želim tamo voziti. Oduševila me slika u kojoj biciklisti prelaze neki potok, a okolo je sve puno blata. 🙂 Nisam spomenuo, radi se o MTB rally utrci odnosno o cross country utrci. Predivno sam objasnio jedan engleski termin s drugim. No, znam da ste načitana publika i da ćete razumjeti. 🙂

Bicikli su natovareni na auto i naše odredište je Salačova Lhota.

Krajolik

Utrka počinje u lijepom mjestu, na rubu divne šume. Cijeli krajolik je predivan. Morao bih gledati u nekakve pjesmarice i krasti stihove da opišem ljepotu šume i okolnih livada, pa rađe pogledajte slike na nižim linkovima. Na žalost, fotografi nisu mogli pokazati svu čaroliju te šume.

Žohar vodi ekipu

Što se tiće same utrke, koliko god da sam bio nabrijan i koliko god krenuo sa željom da budem dobar predstavnik svoje zemlje i klubova u kojima sam član (u ovom slučaju posebno BK Ciklus), moje učešće je prekinuto nakon cca 8 kilometara odnosno dvadesetak minuta. Razlog prekida je lom “dropout-a”. Iako u ove dvije godine nisam skupio nešto puno kilometara, uspio sam polomiti već dva dropouta. 🙁 Mojoj tugi nije bilo kraja. Prijeći toliki put i ne završiti utrku. 🙁

Od hrvatskih natjecatelja, tu je još bila i ZakonitA. Ona je prošla skoro cijelu stazu. Prošla je mnoge lijepe i teške dijelove, ali nije došla unutar time limita, te su otišli po nju i pokupili je cca 2 km prije cilja. Velika šteta. Veliki debakl hrvatskih natjecatelja. 🙁

Uništeni dropout

U svakom slučaju, zahvaljujem dedi Borisu na sponzorstvu za startninu i smještaj. Nakon natjecanja je slijedila zabava. Uz specijalitete s ražnja, slušali smo koncert lokalnog rock benda. Simpatična zabava s puno piva na češki način. 🙂

Total time: 0:28:56

Raspis:
Raspis

Rezultati:
Rezultati .xls

Galerije:
MTB Rally Strážišťská šlapka 22.6. 2013 od Oliny Štekerové
MTB_Slapka_2013 od Lukáše Materny
Šlapka 2013 od Lukáše Materny

Comments Off on MTB Rally Strážišťská šlapka 2013

Triatlon natjecanja u Hrvatskoj

Jun10
by Zohar on 10.06.2013 at 20:41
Posted In: Triathlon

U nedjelju, 09. lipnja 2013. se u Zagrebu trebalo održati natjecanje u triatlonu u tzv. Half IronMan distanci, pod nazivom European Triathlon League TITANS.
Svoju formalnu podršku sam izrazio u nekom od ranijih postova. Na samu utrku se nisam prijavio iz nekoliko razloga, općenito mi je motivacija slaba ove sezone, no postoje i drugi razlozi. Bez obzira na motiviranost i utreniranost, bila bi mi velika radost “odraditi“ half distancu u Zagrebu, po ulicama rođenog i voljenog grada, no na činjenicu da se nisam prijavio, utjecalo je nekoliko faktora.
Prvi, vrlo značajan je bila startnina, koja je iznosila od 190 do 230 EUR, ovisno o datumu prijave. To je cijena koju natjecatelji plaćaju za utrke koje se nalaze pod IronMan brendom i koje imaju svoj renome i tradiciju i gdje znate što ćete dobiti za taj novac. U svibnju sam odradio half distancu u Beču za startninu od 80 EUR i znao sam kako će to izgledati i što ću dobiti.
Drugi faktor je spoznaja da je prošle godine otkazana utrka TriStar111 (valjda se tako zvala) u Splitu, a koja se isto najavljivala kao ozbiljan pokušaj “buđenja” triatlona u Hrvatskoj. Mislim da nije potrebno spominjati pomicanje datuma i otkaze manjih utrka. Šimun je pokušao napraviti “revival” utrke na Mljetu, pa je i to otkazano zbog premalog broja prijavljenih.
Treći faktor je utjecaj šire društvene situacije, počevši od potpore lokalne zajednice “malim” sportovima. Tu ću napraviti usporedbu sa Zagrebačkim maratonom. Pješaci i prolaznici koji su nezadovoljni preusmjeravanjem prometa, netolerancija vozača prema zatvaranju prometnica, puštanje prometa dok su trkači još na stazi. Čak niti na Jarunu, koji je po definiciji sportsko rekreativni centar, ne mogu spriječiti odvijanje prometa, nego se događa da vozila smetaju natjecateljima. Zatvaranje nekih gradskih žila kucavica, kuda je trebala ići utrka, mi se činilo kao znanstvena fantastika, bas kao i poštovanje zabrane prometa na cestama izvan Zagreba.
Sve ovo je dovelo do moje odluke da ove godine vidim što će se dogoditi. Na žalost, nije se dogodilo ništa, unatoč velikom zalaganju ljudi u organizacijskom odboru. 🙁
Na web portalu utrke sam pročitao optuživanja drugih za neodržavanje utrke, no, po meni, mislim da okruženje nije zrelo za takav sportski događaj. S druge strane, da nema entuzijasta i sanjara, koji misle da mogu nešto pokrenuti, nikada se ništa ni ne bi dogodilo.

U rujnu 2008. sam otišao na multisportski događaj u Poreč. Tada sam bio početnik u trčanju. Koliko pamtim, tamo sam prvi puta vidio i triatlon natjecanje. Fascinirala me organizacija s video zidom, tranzicija i kilometraža koju su ti sportaši morali proći. Koliko me sjećanje služi, organizator je opako produžio plivačku dionicu, a bilo je i valova, koji su otežavali orijentaciju. U rujnu ove godine će u Poreču biti organizirano natjecanje u dugom triatlonu Poreč triatlon, o kojem je pisao i triatlonac bloger Vištica.
Naravno da podržavam taj događaj, vjerujem da će imati manje problema sa zatvaranjem prometa, no odluku o nastupanju nisam još donio. Prvo idem na godišnji, a onda ću vidjeti kako mi stoje poslovne obveze i hoću li se pripremiti za tu utrku.

6 Comments

7. Int. Vienna City Triathlon – Halbdistanz

May18
by Zohar on 18.05.2013 at 23:55
Posted In: Half Ironman

TK Zagreb - Žohar, Boris i Bojan

Čuvajte se Turci, dolaze Hrvati
U povijesti su zabilježene dvije opsade Beča (1529. godine, potpisao Sulejman Veličanstveni i 1693. godine, odabrao veliki vezir Kara Mustafa). Par stoljeća kasnije, dolaze Turci, ali s burecima, pecivima, kebabom i željom za radom. Ako jedna strategija ne prolazi, možda ju treba promjeniti i doći s drugom.
Ove godine je i veći broj Hrvata na utrci (čak 10), 5 iz TK Split, 3 iz TK Zagreb, te po jedan iz TK Znak Grupa Podstrana i TK Albona Extreme.
Zašto spominjem Turke? Prošle godine sam se žalio da nema društva s Balkana, pa je ove godine povećan broj hrvatskih natjecatelja, a došla su i tri Rumunja, jedan Bugar i čak 14 Slovenaca.

TK Zagreb - Žohar, Boris i Bojan

Plivanje
Voda je navodno imala 18°C, baš kao i prošle godine te je bila ugodna za plivanje kad je utrka krenula. Do tada je bilo malo hladno.
Neoprensko odijelo sam odjenuo prvi puta ove godine te iako imam 4 kg više, uspio sam stati u odijelo i plivati. Početna gužva je trajala do druge bove. Nije bilo puno udaranja, ali sam stalno bio okružen s drugim plivačima. Teško sam se koncentrirao na svoje plivanje, uglavnom sam prebrzo disao, nisam bio u najboljem izdanju. Na kraju, Boris B. (TK Zagreb) izlazi iz vode par sekundi prije mene.
Prošle godine sam plivao 38 minuta, a ove 27, pa sam prilično siguran da je organizator skratio stazu (namjerno ili ne). Plivanje je kraće za 11 minuta, pa računam da je skraćeno za približno 500 metara, te umjesto 1,9 km da smo plivali oko 1,4 km. Znam da nisam u boljoj formi, niti mislim da sam bolje plivao.
Time: 0:27:37

T1
U trku prema tranziciji skidam neopren i prestižem Borisa. Gubim vrijeme na brisanje nogu (pouka od prošle godine), oblačenje novih biciklističkih čarapa, koje očito imaju kompresiju i još sam ih na koso obukao, pa skidao, što je dodalo 10-ak sekundi više.
Time: 0:03:19

Ulazak u tranziciju nakon bicikla

Bicikl
Treba odvoziti četiri kruga od 22,5km, staza je ravna, bez uzbrdica, ima tek par “hupsera”. Snažan zavoj je na početku i na polovici staze. Staza je brza s dosta dobrim asfaltom. Rado bih pročitao mišljenje ostatka hrvatskog tima o stazi, ne samo biciklističkoj, nego o cijelom događaju, uključujući i organizaciju.

Prvi krug – Boris
Prvi krug pamtim po čestom pretjecanju s Borisom. Prošle godine sam ga prestigao na prvoj polovici prvog kruga i zaboravio na njega, a ove godine je pružao otpor. Na kraju je prvi krug završio brže od mene.

Drugi krug – krdo
Vrlo brzo nakon početka drugog kruga, do mene je došla veća skupina biciklista, koji su vozili u krdu, iako je drafting (zavjetrina) zabranjen. Počeli su me pretjecati, a onda, kao da posustanu, pa ja pretjećem njih. Tako smo se zabavljali, dok nije došao sudac na motoru i počeo zviždati. Ja sam odlučio otići na čelo te skupine. Sjetio sam se Davora, kojeg su opomenuli i na kraju i diskvalificirali. Bio sam zbog toga napet, te je to pojačalo moju želju da odem na čelo skupine. Nakon što se sudac vozio par kilometara s našom skupinom, pazeći da ne bi bilo namjernog draftanja, skupina se uspjela razvući na više manje dopuštenu udaljenost. Cijela ova situacija mi je popravila prosječnu brzinu, ali sam se i pitao kako će to utjecati na ostatak utrke. Jesam li se sada previše potrošio? U drugom dijelu ovoga kruga mi je skupina ipak pobjegla, ali mi se priključio Boris pa nakon nekog vremena i prestigao i tako završio i drugi krug prije mene.

Treći krug – pljusak
Na dijelovima sam već vidio da je staza mokra, pa sam mislio da je bilo tek mjestimičnih manjih padalina, no, treći krug je obilježen jakom kišom. Pljuštalo je. Sav sam bio mokar. Postalo je i hladnije. Stopala su bila potpuno mokra i pomalo odrvenila. S Borisom sam se sve rijeđe viđao, iako je bilo međusobnih pretjecanja. Pretjecali smo se i s Andreasom, koji je krupniji od Borisa, ali dobro gazi bicikl. Boris je ponovo prvi završio krug.

Četvrti krug – samoća i sunce
U četvrtom krugu je sinulo sunce i bilo je vrlo toplo. Cesta se isparavala i bilo je lijepih i zanimljivih prizora. Borisa sam pretekao dosta rano u četvrtom krugu i više me nije uhvatio. Kaže da mu je pao lanac, ali nema svjedoka. 🙂 Imao sam nekakav dojam samoće. Dok sam u prethodnim krugovima uglavnom bio okružen drugim natjecateljima, sada ih je bilo relativno malo i sve manje ih je pretjecalo mene, a sve je više bilo onih koje sam ja pretjecao. Neki od njih su me preteknuli u prvom ili drugom krugu, ali su sada bili “potrošeni”.

Čini mi se da je ove godine bilo puno puknutih ili probušenih guma. Ja sam svoju prednju gumu promjenio ujutro, a popodne, kad sam se vratio je normalno držala pritisak. Nešto je čudno bilo u zraku. Garmin pokazuje da smo odvozili 91km.

Time: 2:48:02
Avg HR: 145
Max HR: 166
Avg speed: 32,2 km/h
Max speed: 47,4 km/h

Cheerleadersica i Žohar

T2
Stvari su mi bile u sanduku/gajbi i pokrivene s vrečicom, tako da je većina stvari ostala suha. Stopala su mi utrnula od mokrine i pritiskanja, pa sam ih obrisao ručnikom i malo izmasirao.
Obukao sam drugi par čarapa, jer su ove biciklističke bile potpuno mokre i pune blata.
Potrošio sam dodatnih 20-ak sekundi u odnosu na prošlu godinu, ali bar nije bilo grančica u čarapi.
Time: 0:01:52

Osvježenje na trčanju

Trčanje
Trči se pet krugova od 4 kilometra. Staza ravna, s oštrim okretom na početku i na kraju. Postoje dvije okrijepe, od kojih je jedna na početku trčanja i nude voće, gelove, coca-colu, powerade i vodu, a druga je kasnije i imaju samo vodu.
Prva dva kruga sam bio u krizi. Prvi kilometar sam se usporavao, a onda borio s bolovima u potkoljenici. Peta disciplina triatlona je prevladavanje kriza (samo da podsjetim, četvrta disciplina je tranzicija). U trećem krugu su bolovi nestali i baš sam lijepo trčao. Nova kriza je počela par kilometara prije kraja. Počeo sam gubiti snagu i usporavati. Zadnji krug je ta borba bila izrazita i prestao sam uživati.

Time: 1:48:05
Avg HR: 150
Max HR: 165
Avg pace: 05:26 min/km

Žohar utrčava u cilj

Cilj
U cilj ulazim iscrpljen od trčanja. Vrijeme utrke mi je puno bolje nego prošle godine, ali to je posljedica organizatorovih igri s distancom plivanja. Da nije bilo tog nemilog skraćivanja, uz pretpostavku da imam isto vrijeme na plivanju, ovogodišnje ukupno vrijeme bi mi bilo bolje za 50 sekundi.
Obzirom na volumen treninga koji sam napravio ove godine do utrke (458km trčanja, 569km bicikla i 26km plivanja), vrlo sam zadovoljan s rezultatom. Prošle godine mi je ova utrka bila “checkpoint” za MoraviaMan i bio sam puno bolje utreniran. Iako je kilometraža na biciklu manja nego prošlogodišnja, postigao sam skoro 6 minuta bolje vrijeme, koje je kompenziralo pad na trčanju (a možda ga je i iniciralo), te to doprinosi malom poboljšanju.

TK Zagreb - Boris, Bojan i Žohar

Završio sam 181. od 272 natjecatelja (12 DNF i 8 DISQ), od toga 31. od 44 natjecatelja u M40 kategoriji. Gledajući po postocima, ove godine sam manje uspješan, ali ne želim se sada time opterećivati. Utrka mi je bila lijepa i zanimljiva, unatoč svim vremenskim promjenama, uživao sam.
Na žalost, Bojan i Boris ulaze u skupinu DNF i DISQ. Bojan S. je u DNF, jer je na kraju biciklističke dionice imao pad, u kojem mu je pao čip, tako da mu nije mjerio vrijeme kasnije. Boris je odustao na trčanju, išao se javiti sucu, ali je svejedno upisan kao DISQ.
Ostali hrvatski natjecatelji su imali prilično dobar plasman, konkretno, bolji od mene. 🙂 Kao što sam već napisao, nadam se da ćete ostaviti koji komentar.
Zahvaljujem navijačkoj skupini, na bodrenju, druženju prije i poslije utrke i fotkama.

Total time: 5:08:56

Raspis:
Raspis

Rezultati:
Rezultati
Rezultati Halbdistanz pdf

Blog:
Prošla godina by Žohar

Galerije:
HALF IRONMAN BEČ 2013 by Boris B.
Half Ironman Beč 2013 by Boris B. picassa

1 Comment

Biciklističke priče: Wien – Baden – Wiener Neustadt – Sollenau

May01
by Zohar on 01.05.2013 at 23:55
Posted In: Cycling, Training

Google maps - Wien - Wiener Neustadt

Divan prvomajski dan, odličan za jednu dužu vožnju, za posjetu nekim mjestima koja su na listi za obilazak. Da, postoji i ta lista, za biciklističke obilaske. 🙂

Krenuo sam ranom zorom, tek što je prošlo podne. Praznik rada je, slavim ga neradno i odlučio sam se naspavati, jer je odmor bitan dio treninga.
Izlazak iz Beča je bio teži nego što sam očekivao. Iz svog kvarta sam krenuo prema Meidlingu. Taj kvart poznajem kao i prosječni čitatelj mog bloga. Od tuda sam nastavio prema Inzersdorfu, još jednom mjestu u Beču, od kuda počinje ruta za Baden, moje današnje odredište. Prvi dio do Inzersdorfa sam “navigirao” prema biciklističkoj karti Beča, koja je u mjerilu 1:35.000 i nedovoljno dobra za moje povremeno bacanje pogleda na nju.
Biciklističke staze su u Beču dobro označene i postoje smjerokazi. Pokrivaju 80% mojih potreba, ali zbog nepokrivenog dijela se izgubim ili moram nagađati jesam li na dobrom putu.
U Inzersdorfu također povremeno lutam, no onda dolazim na EuroVelo 9, koji na ovom dijelu ima naziv Thermenradweg.

EuroVelo 9

EuroVelo 9
Ovo je prilično dobro označen put, pa ću tako procjeniti da je pokriveno 95% potreba za oznakama smjera. Posebno je zanimljivo kako je u selima oznaka na početku i na kraju svake ulice, no, onih 5% ponekad zna biti problem. Problem je također i u mojoj brzini kretanja. Vozim cestovni bicikl i vozim brže od prosječnog biciklista, pa mi ponekad oznaka promakne ili ju krivo protumačim.
Prolazim kroz ili pored zanimljivih mjesta, nabrojit ću neka od njih:
Vösendorf – naišao sam na zanimljivu narodnu veselicu. Skupili se ljudi pored vatrogasnog doma i slave Praznik rada;
Laxenburg – divno sam se izgubio dva puta, ali sam bio dovoljno glup da ne posjetim lokalni dvorac Laxenburg, poznatu vikendicu obitelji Habsburg. Odlučio sam posjetiti dvorac u povratku, kada će mi vjerojatno trebati odmor.

EuroVelo 9 - makadam

Guntramsdorf – ovdje već vozim pored Wiener Neustädtler Kanal-a. Na žalost, na wikiju nema puno informacija, pa ću dodati, da je na visinskoj razlici od 100 metara napravljeno 52 brane. Trebao je služiti kao transportni put, čak do Trsta. Vrlo lijepa okolica i dobra staza.
Baden – moj današnji cilj, ali odlučio sam produžiti, jer sam se osjećao odlično. Mislim da će mi kilometraža do Bečkog Novog Mesta (Wiener Neustadt) biti “taman”. Dosta prije mene, u Bečko Novo Mesto su stigli Zrinski i Frankopan. Što su oni tamo radili? Wiki link

Opština Kottingbrunn - zabranjeno hranjenje pataka i riba

Kottingbrunn – često spomenem da je moje poznavanje njemačkog jezika loše. Na poslu, ali i privatno se služim engleskim i srpskim odnosno hrvatskim, ovisno o sugovorniku ili sagovorniku. 🙂 Na slici iznad vidite zašto je to tako. Čak i u nekoj selendrici postoji natpis na njemačkom, turskom i srpskom jeziku. I kaj bi se onda mučio s njemačkim? Veću sliku možete pogledati na linku na kraju teksta.

Intervalni trening - oznake

Schönau – vjerojatno najljepši dio puta, predivna priroda. Uz stazu je sponzor trkačkog kluba postavio oznake na svakih 100 metara za intervalni trening i tako su pokrili cijeli kilometar, vidio sam još par oznaka, a zadnju na 3,5 km.
Staza je mjestimično bila makadamski put. U nekom trenutku sam čuo čudan zvuk na biciklu. Zaključio sam da dolazi s prednjeg kotača. Stao sam i provjerio bicikl. Od trešnje se olabavio zatezač prednjeg kotača. Kad čujete čudan zvuk, provjerite o čemu se radi, može pomoći da se sprijeći veća nevolja.

Gubljenja oko Sollenau

Sollenau – još jedno mjesto na kojem sam se izgubio i nastavio put prema Wiener Neustadtu po državnoj cesti.

U Wiener Neustadtu sam se zadržao kraće vrijeme. Malo sam razgledao središte grada, koji je bio veći od mojih očekivanja, pojeo odličan sladoled i krenuo prema Beču.
Na putu do Sollenau-a sam se ponovo gubio, ali avanturi tu nije kraj.

Avantura počinje
Puče guma

Izašao sam iz Sollenau, prošao 2 km i čujem pucanj. Puče zadnja guma! Malo sam se vratio da vidim što je mogao biti uzrok pucanja, staklo, grana, kamen? Nisam našao ništa, pa sam odlučio promjeniti zračnicu. Srećom, imam potreban pribor u torbici, a sada je došlo vrijeme da u realnim uvjetima provjerim sva ona vježbanja zamjene gume, koja sam radio za slučaj da mi guma pukne na natjecanju. Naravno, ovaj puta sam to odradio bez žurbe. Nakon što sam okrenuo bicikl, vidim da je problem u vanjskoj gumi. Kao što vidite na slici, vanjska guma se prilično poderala. Sada mi na pamet pada naš Nenad L. zvani Neno. Jednom davno mi je dao komadić vanjske gume i rekao da ju nosim u paketu za krpanje. Više puta sam si pomislio kako je to nepotrebno i da samo oduzima prostor, no kako je relativno mala, ostavio sam ju. Izvadio sam zračnicu i vidio da je neoštećena na dijelu gdje je vanjska guma poderana. Potražio sam mjesto gdje je zračnica probušena, jer nema smisla zamjeniti zračnicu, ako je u vanjskoj gumi i dalje staklo, čavao ili drugi predmet. Tada sam našao još jednu poderotinu na vanjskoj gumi, ali puno manju. Tu je bila vidljiva i rupa na zračnici.
Zamjenio sam zračnicu, komad vanjske gume sam ubacio tamo gdje je bila velika poderotina i po prvi puta upotrijebio CO2 bombice za pumpanje. Prvi pritisak, sve super, drugi pritisak i BUUUUMMMMM!
…
Nisam imao još jednu zračnicu, a i da jesam, pretpostavljam da to ne bi bilo dovoljno da dođem do Beča.
Nazvao sam prijateljicu Oliveru (Oli, iz Ohrida), rekao sam joj što se dogodilo i ako me može pokupiti. Ja sam pješice otišao do Sollenau, koji je bio udaljen samo 2 km, no i to je bilo dovoljno da dobijem prilično gadne žuljeve na obje pete i na “jastučićima” na prednjem dijelu stopala. Hodao sam, naravno, bos, jer je hodanje u sprintericama za specku jako neudobno, da ne kažem nemoguće na tu udaljenost.
Trening je skraćen za trećinu, ali sam zato dobio neprocjenjivo iskustvo: mjenjanje zračnice u stvarnim uvjetima (ne doma, kao obično), korištenje “udlaga” za vanjsku gumu, korištenje CO2 bombica, pješačenje bez cipela, te razmišljanje o tome što bi bilo da se to dogodilo u nekoj “nedođiji”, daleko od ceste.
Zato kažem: “Prijatelji su imovina!”
Bitno je spomenuti da je poželjno nositi mobitel sa sobom, po mogućnosti napunjen. Moj se brzo praznio dok sam tražio gdje se nalazim i kako me je najlakše pokupiti.

Total distance: 81,22 km
Total time: 3:31:53

Galerija:
Žoharova galerija sa slikama s puta.

2 Comments

Bečki treninzi – Lainzer Tiergarten

Apr20
by Zohar on 20.04.2013 at 23:55
Posted In: Running, Training

Lainzer Tiergarten i bärlauch

Tekstovi kojima naslov počinje s “Bečki treninzi” su obično tekstovi o bečkim bazenima i plivanju. Što se tiće bazena, nisam ih sve obišao i vjerojatno niti neću, ali mi je želja do obiđem još dva bazena, jedan je bazen na teglenici na Dunavskom kanalu, a drugi je Gradski bazen (Stadthallenbad), koji je zatvoren od kada sam došao u Beč i zbog kojekakvih problema još uvijek nije otvoren. Da, i ovdje ima malverzacija. 🙂
Bazeni ipak nisu tema današnjeg teksta.

Dođete li u Beč na par dana i zaželite se trčanja, mogu vam preporučiti nekoliko mjesta.
U svakom slučaju, možete trčati po kvartu gdje ste smješteni. To ovdje nije ništa neobično i vjerojatno ćete u svako doba dana vidjeti trkače po ulicama.
Preporučio bih Prater, odnosno Hauptallee, gdje se trči Bečki gradski maraton, ali i mnogobrojni zimski polumaratoni. Krug po Prateru ima 8,8km, ako trčite po asfaltu, a zgodno je otići i po stazama kroz šumu te pogledati jezera i bare i divne kutke neuređene prirode. Prijašnjih godina, kada sam skupljao mnogobrojne noćne kilometre, viđao sam ovdje jazavce, zečeve i srne. Da, srne u središtu grada. 🙂
Mnogo trkača trči po Dunavskom kanalu (Donaukanal). Do njega lako dođete s podzemnom željeznicom (U-bahn). Uz kanal možete skupiti 20 i više kilometara. Trkača ima također u svako doba dana i nikome nije neugodno dok trči pored zanimljivih birtija, niti im itko dobacuje da je bolje da sjednu i popiju koju rundu s njima.
Hard core trkačima na duge staze bih preporučio Dunavski otok (Donauinsel). Sam otok je dug cca 22 kilometara, tako da se da otrčati lijepi maraton, a bez da se napravi beskonačno puno krugova. Priroda je zanimljiva, ima trkača, rolera, posebno biciklista. Tu sam vrtio mnogobrojne krugove na biciklu. Ima mnogo staza, a tu se održava Bečki gradski triatlon. Zanimljivo mjesto, ali možda ne za kasne noćne sate.
Jednom sam trčao u Schönbrunn-u. Schönbrunn je divan park s poznatim dvorcem. Bilo mi je lijepo trčati, ali me nije privuklo da dođem još jednom. Nekako to doživljavam mjestom gdje se više ideš pokazati, nego napraviti trening. Zamjerili su mi se i kamenčići koji upadaju u tenisice.
Dolaskom toplog vremena, bitno je napomenuti da na svim nabrojanim mjestima ima pumpi s vodom.

Lainzer Tiergarten i bärlauch

U lutanju lokalnim sportskim stranicama, naišao sam na link s preporukama gdje trčati u Beču. Osim već nabrojenih mjesta, zainteresirao me je Lainzer Tiergarten. Opisali su ga kao divnu šumu s usponima i nizbrdicama, koja ima i svoj zološki vrt.
Napokon je došao dan da posjetim Lainzer Tiergarten. Detalje o biljnom i životinjskom svijetu, kao i o povijesti tog mjesta, možete naći na linku. Tu je i karta područja, koja vam vjerojatno neće trebati, obzirom da se nalazi na svim bitnim raskrižjima, a tamo gdje je nema, postoje diskretni drveni smjerokazi.
Trenutno je šuma prepuna medvjeđeg luka (bärlauch), koji je ovdje popularan. Sada, kada mu je sezona, poslužuju ga svaki dan u tvrtkinom restoranu. Posjetilo me to na moju Medvednicu. 🙂
Nisam otrčao ni kilometar, kada sam vidio prvu skupinu, prvo krdo divljih koza, muflona. Par minuta kasnije natrčim na krdo srni. Srne sam vidio još par puta, a sve to na udaljenosti od 100 do 200 metara. Bilo je i situacija kada mi je tih 100 metara bilo nedovoljno daleko. Na jednoj livadi sam trčao 100 metara od ogromnog vepra, kapitalca od bar 200 kilograma. Bio je velik kao medvjed. 🙂 Veprove sam vidio ukupno tri puta.
Trkači se ovdje pozdravljaju. Uglavnom, ali ne svi, većina si kimne ili pozdravi rječju. To mi je bilo cool.
Ima i jedan detalj koji mi se nije svidio, odnosno moja očekivanja su bila drugačija. Radi se o putevima odnosno cestama. Očekivao sam stazice kao u Maksimiru ili kao na Medvednici. Krenuo sam lagano po asfaltu, nadajući se da će prestati za stotinjak metara, no asfalt prolazi kroz cijeli park. Nije to neka loša cesta, cesta je super, asfalt u super stanju. U nekom trenutku sam počeo tražiti staze koje nisu asfaltirane. Ne zaboravite da niste na Balkanu, gdje još uvijek možete u šumu gdje želite, ovdje su na svaku stazicu stavili znak da je zabranjeno ići izvan puteva da se ne bi uznemiravale životinje. Hm, koliko god mi to nije bilo drago, poštovao sam tu zabranu. Razmišljam si, ako te životinje ne trče kroz moj stan, onda je u redu da ni ja ne trčim kroz njihov životni prostor i da ih ne uznemiravam.

Uglavnom, otrčao sam 22 km po divnom okruženju i po divnom danu. Mnoga lijepa sjećanja su mi došla, sjećanja na Medvednicu, na trekinge u Hrvatskoj, na još uvijek prilično nereguliran životni prostor.
Predivno sam se osjećao i bilo bi brutalno da tekst završim s mišlju: Dragi Hrvati, strepite! Ulazite u Europsku Uniju. Zabranjeno hodanje, trčanje i šetanje izvan označenih staza i utabanih puteva (u svakom smislu)!
😉

Links:
Garmin connect
Lainzer Tiergarten

9 Comments