Paradise Lost

Razišli smo se negdje sredinom devedesetih, točnije nakon albuma Draconian Times, da bi se možda ponovo sastali za koji dan na koncertu u Zagrebu!
Bili su mi jedan od najdražih i najboljih bendova, pogotovo album Icon koji mi i dan danas spada u jedne od najboljih metal uradaka svih vremena. Imali su tada drugačiji zvuk od ostalih bendova sa heavy scene i zajedno sa legendama My Dying Bride te malo kasnije i Anathemom pokrenuli tada novi val pod nazivom Gothic metal. Kako danas poznato zvuči goth metal, ali tada je to bilo nekaj novo u svijetu metala, a možda i mjuze općenito. Inače sva tri benda dolaze iz sjeverne Engleske. Prvi album Lost Paradise koji sam imao na kazeti zajedno sa prvim albumom Theriona bio je pravi death metal – možda sam ih zbog toga i zavolio jer sam tada plivao u dm vodama (′89- ′92). Oba benda su nakon prvih albuma nastavili karijeru sa malo drugačijim stilovima, a meni je ono što su Paradise Lost snimili na sljedeća 4 albuma bilo odlično!
Sredinom devedesetih opet su promjenili stil i krenuli malo u elektro – gitarske vode što meni baš i nije sjelo, ali su i tim albumima ostali u vrhu metal scene. Ja ih tada prestajem pratiti sve do prije dvije, tri godine kada mi Foetus u nekom čavrljanju spomene da su zadnja dva albuma odlična. Kod mene mala sumnja, slušam hrpu drugih bendova i nekak si mislim da sam previše propustio od Nicka, Grega i ekipe pa ih i dalje zaobilazim.
I tako prije par mjeseci vidim po metal forumima i sajtovima da je izašao novi album Tragic Idol i da su odlične recenzije i idem ga ja malo poslušati, a kad ono pravi Paradise Lost zvuk, isti onakav kakav sam ostavio prije skoro 20 godina uz naravno bolju produkciju i sve što ide sa modernim zvukom. Kakvo iznenađenje, čak razmišljam da si ga kupim! Ubrzo nakon mog otkrivanja stiže i najava koncerta Anatheme i Paradise Lost u Zagrebu. Anathemu sam gledao prošle godine i sigurno neću ići, a ni za Paradise Lost nisam baš previše zainteresiran. Nekak se nema love za sve pohoditi, od treka i koncerata do školskog pribora i tenisica za klince…odaberem si nešto od velike ponude svega i svačega. Zasad u džepu imam karte za Mark Lanegana, Učku, Krk i Blatersu vol.5. 😉

Ali jučer zove ekipa (Srića brothers, Golub & Sisak crew, Goran…) da mi uzmu kartu za koncert u pretprodaji, uopče ne pitaju da li idem! 🙂
I kaj sad, normalno da idem, i to u ponedjeljak u super dvorani Pogona Jedinstvo. Nakon 18 godina opet navijam za Paradise Lost! Prvi puta sam ih gledao 1994. godine u Menzi studentskog doma u Ljubljani, a kao predgrupa svirali su legendarni Crowbar koji su do tada izbacili dva strašna, dronjava i spora albuma: “Obedience Thru Suffer” i “Crowbar”…bio je to fenomenalan koncert, jedan od naj ever, a poslije smo još i čavrljali sa Crowbarima ispred tour busa! Kupil sam si Crowbar t-shirt (Obedience Thru Suffer logo) i dofural doma potpisane cd-e! Maju sam nakon par godina poklonil Srići koji je i dan danas povremeno nosi!