Ljuska

Ponovni posjet Vihoraškom putu nakon više od pet godina bacio mi je malu bubu u uho, ili preciznije mali trek & trail izazov. Sve staze su tak divlje i neobične, baš posebne, ako se neke od njih uopće mogu nazvati pravim stazama, pogotovo pojedini dijelovi Vihoraškog puta. Baš sam si u mislima odvrtil filmiće sa legendarnih Bjelolasica trekinga, pogotovo onog iz dvije i šeste.

Izazov bi bio da vidim koliko mi vremena treba da se prođe cijeli taj dio oko Bijelih i Samarskih stijena, dakle Vihoraški put (sa vrhovima), Južni vrhovi (anfiteatar) i vrh Samarskih stijena sa kojih bi se spustio na glavni makadam (Jasenak – Mrkopalj/B.Razdolje), te njime po markaciji do auta koji bi ostavio na početku uspona za Bijele stijene. Kada se zbroje sve planinarske oznake za vrijeme na tom dijelu ispada neka dosta velika cifra, više od pola dana (12-15h) ili tak nekaj…ko pozna to područje zna otprilike kakav je to krug.

Napomene:

• Putem nema pitke vode.
• Do kasnog proljeća (svibnja) naslage snijega mogu otežati prohodnost Vihoraškog puta
• Dom je djelomično opskrbljen (kad je otvoren), ali bez pitke vode! Dom ima cisternu. Ratkovo sklonište isto tako ima cisternu, ali voda nije pitka.
• U području Bijelih stijena ima samo mjestimično signala za mobitele, ili skoro nigdje…
• Kilometraža nije velika, ali je teren zahtjevan.