Mda… Četresosme je Joža Broz u namjesto nas odlučio da nećemo sa Staljinom, a time ni u kasnije nastali Varšavski pakt, a danas, u kakti demokraciji, dragi naši, premijer i precjednik umjesto nas odlučuju da ćemo u NATO! Šta će nam referendum? Mi smo ovce glupe, od gotovog bi veresiju napravili! Kako kaže premijer – neki bi napravili! Koji neki? Jel vragovi crni? I ne samo crni, nego i zeleni i žuti? Jaoooooooooooooo! To je prefakingstrašno – kako naš premijer priča engleski, a predsjednik ne zna ni to!!! Majko mila! A ono ulizivanje Grmlju DuploVe, pa tapšanje po ramenima, glađenje, milovanje, držanje za ručice, gurkanje… A taj moron DuploVe Grmlje: kako je samo naučio izgovarati Elbejnija i Kroejša, a sutra će zaboravit di je bio, koje su to zemlje i gdje. Eh, šta znači imat moćnog tatu koji će svog sina debila pogurat do predsjednika. Jel bilo goreg američkog predsjednika? Teško!
A na šta Zagreb liči danas? Te hrvatske i američke zastavice zajedno? Mi i Amerikanci 2gether! Yeah! Baš trebamo američke vojnike da i ovdje rade sranja, a ne moš im ni sudit! I da ne pričamo o tome kako će isti biti meta napada, a time i mi! Odosmo mi s vragom tikve sadit, ja!
Kako se čovjek prema tome treba postaviti? Demonstracije? Ne. Pizdit u sebi? Ne. Srat po blogovima? Možda J. Jedini put je zen… Džai guru dei va ommmmmmmmmmmmmmmmm! Čemu uzrujavanje? Treba njegovati duh tolerancije i praštanja. Pomirenja. Okrenuti drugi obraz. Vratiti kruhom. And stuff like that… Ionako nas iza ugla čeka rak… Bilo NATO-a ili ne. Bilo Europske unije ili ne.
I rest my case…