Izgleda da nam je otpal GPP za ovu godinu, društvance se prepolovilo zbog raznoraznih neplaniranih i neočekivanih problema. Budemo našli neki drugi termin…GPP nas čeka…

Ja sam za ovaj mjesec odabrao cruising po Sljemenu u dva dijela! Prvi dio je Traversa (11.5.), a drugi je Medo Trek Brutal (25.5.). Moj sedmi nastup na sedmom Medotreku i nadamo se sedma ultra u brutal shemi. Pećot i ja smo jedini ostali sa svim Medotrek ultrama od kad postoji trek rejsa na najdražem nam brdu.

Prošli vikend je i Flo na klupskom prvenstvu (Dinamo Zrinjevac) imao svoje discipline: 60m, 200m, vis i vortex. Srebra su pala u trkačim disciplinama gdje je zasada puno bolji nego u tehnikalijama.

Nikako da uspijemo pobrat neku lovu od grada da se sredi bar stadion Svetice ako je već bazen otpao, jer nije to neka prevelika lova, a jako puno bi se napravilo. Uvjeti za trenkanje su sve lošiji, pa je čak upitno i održavanje međunarodnog atletskog mitinga početkom lipnja. Šteta, jer Svetice su zakon i zgledaju ko mali američki atletski stadioni po kvartovima, pogotovo NYC ima par sličnih, a na jednom od njih (Astoria Park) sam trčkarao i igrao fucu tijekom svog posjeta New Yorku.

Ekipa iz A.G.Matoš je najjača u kategoriji limača i limačica: Laura & Tin – Berganti, Aurora i Florijan u kvart su donijeli 9 medalja!

Inace, Nele i Srečko su odlično organizirali taj mali klupski miting!

Astoria Park

Mali Bergant u visu!

Medalje na 200m - Flo, Jakov & Lovro

Nele & Srećko

Prva brija sa halucinacijama desila se negdje ispod grebena Sisola, na onom makadamu po kojem nikako stići do kraja i konrolne točke. Tamo sam već lagano brijao u glavi, doduše povremeno jer me razbuđivao prekrasan pogled u vedroj noći prema moru i otocima. U nekom trenutku projurila je GSS ekipa koja se na kraju utaborila kod KT Sisol (kraj makadama) i zakurila logorsku vatru. Na onom grdom spustu u Plomin nisam se baš nauživao halova jer je trebalo biti oprezan, pa čak i kad smo izletili na zadnji makadam koji je totalni trash od staze. Ne znam jel veće sranje ići gorem tim makadamom (old Učka trekovi) ili spuštat se dolje prema Plominu.

Nakon Plomina počinje akcija – uspon na Standar, legendarni vrh Labinjonskog planinarskog puta. Čim smo krenuli na uspon koji je trajao beskonačno dugo počelo se spavati u hodu. Nevjerovatna je brija spavati i sanjati otvorenih očiju i još k tome trekati po kmici. Mislim da drugačije ne bi ni mogao jer da sjediš ili ležiš vjerovatno bi zaspao, a to nije brija stotki. 😉
Na tom usponu prema Standaru čak me povremeno uhvatila i ljutnja jer nikako stići do vrha, a već sam dvaput bio gore i znam taj uspon. Najveća brija je pratiti zastavice, jer kao pratiš ih pa se onda isključiš u svojim halovima i nakon nekog vremena se na trenutak razbudiš i kao gledaš di je zastavica, a mogao si u tom razmaku onak elegantno fulati stazu. Novi halovi koje sam doživio na tom usponu i koji me pratiše sve do kraja su pogledi u kamenje i kamenčiće na stazi. Sve to kamnje poprimalo je čudne oblike i dešavala su se totalna priviđenja, od životinja i ljudi pa sve do nekih nepovezanih stvari, a kaj je najbolje svaki put kod halova ti još više otvoriš oči kao da vidiš jer je to zapravo TO! A nije!
Najduže halucinacije imao sam od Gondolića do Oštrog i to sve začinjeno jutarnjim izlaskom sunca i pogledom na mirno more – prekrasno jutro prekrasnih boja, toplo i bez oblačka na nebu. Trajalo je to sat do dva sigurno. Nigdje nikoga oko mene, ni ispred ni iza, totalna tišina, eventualno čujem jutarnji pjev ptica i hodam onim prekrasnim single trekom do vrha Oštri.
Hodanje, spavanje, sanjanje, halucinacije, otvorene oči…i tak sve do Skitače…a onda odjednom cilj!

Zaključak: ako želiš halucinacije onda ideš na stomajlericu koja starta kasno popodne ili navečer jer te hvataju dvije noći. Druga varijanta u kojoj možeš ne halucinirat je stomajlerica sa startom rano ujutro. Iako, na Pirinejima smo startali rano ujutro i upali u drugu noć sa teškim halovima! 😉

Istra Trek & Trail

A kaj ako će za vikend kad je Istra curiti kiša kao što curi zadnjih dana?

Ima li smisla ići na turu od 100 milja po takvom vremenu?

Da li će se pomaknuti kakvi limiti na rejsu ako vrhovi Učke i Ćićarije budu prekriveni snijegom?

Znam da ako bu ovak curilo ostajem domof u toplom gledat nove epizode Game of Thrones i eventualno zapalim na turu Vugrovec – Lipa! 😉

Moji okvirni prolazi kak da se istarska stomajlerica završi u limitu – za sve brže ovi prolazi ne vrijede. Negdje piše da je Poklon na 103km, a negdje da je 100km, ja sam uzeo više (103km). Ima dosta prostora između Korita i Poklona pa ako se malo promaši limit u prvom dijelu može se na Poklon stići do time limita. Ciljano vrijeme za 100km je negdje oko 24 – 25h. Organajzeri su dali limit 30h na stotom kilometru (Poklon) što može biti na knap da se sljedećih 64km prođe za 18 sati. Dakle, ovo je moja tablica tako da ne odgovaram za moguće žuljeve na V. Planiku! 😉

UMAG / 0km Petak / 21:00h / 0

CP4 Markovac 15,5km / 00:30h Subota / 3.30h

CP7 Buje (Ok.st.) 24,5km / 02:30h S / 5.30h

CP9 Grožnjan (Ok.st) 33km / 05:00h S / 8h – time limit

CP13 Oprtalj (RP) 43km / 07:15h S / 10.15h

CP15 Čabrnica 50km / 09:15h S / 12.15h

CP17 Buzet (RP/EP) 63km / 12:00h S / 15h – time limit

CP19 Trstenik (RP) 76km / 16:30h S / 19.30h

CP22 Korita (RP) 92km / 21:00h S / 24h

CP24 Poklon (RP/EP) 103km / 03:00h Nedjelja / 30h – time limit

– Mala Učka, voda iz špine

CP26 Bodaj 114km / 06:30h N / 33.30h

CP28 Plomin (RP) 130km / 10:00h N / 37h – time limit

CP31 Labin (RP/EP) 143km / 15:00h N / 42h – time limit

CP33 Oštri 152km / 17:30h N / 44.30h

KOROMAČNO / 164km / 21:00 N / 48h

p.s. između Poklona i Plomina ima skoro 30km bez vode tak da nemojte zaboraviti na Poklonu uzeti dovoljno vode i hrane do Plomina. 30tak km može ispasti 6-7 sati valjanja preko Bodaja i grebena Sisola…glad i žeđ će se sigurno pojačati nakon 100km u nogama, zato je špina na Maloj Učki oaza na putu!