Izvještaj sa službenog AK Dinamo Zrinjevac:

Zagreb – 18.05.2013 – U zajedničkoj organizaciji AK Dinamo – Zrinjevac i AK Mladost održano je 4. kolo Hals-a (Hrvatska atletska liga sjever) za mlađe kategorije.

Kod limačica treća je bila Petra Tardelli na 200m, a štafeta 4x100m u sastavu Laura Bergant, Klara i Sara Preiss, Petra Tardeli osvojile su drugo mjesto. Ukupno su limačice nakon ovog kola druge. Jakov Žaja drugi je bio u vortexu kod limača. Štafeta 4x100m Lovro Rosandić, Jakov Žaja, Jakov Galar i Florijan Sabljić bila je treća. Mlađe kadetkinje, Bruna Brozović treća u visu. Mlađi kadeti, još jedna dvostruka pobjeda na 60 m 8,30 i na 300m 42,98 – Leo Bilman.

Na 600m Tvrtko Baudoin drugi s odličnih 1:37,46. Helena Vukoja treća u visu kod kadetkinja. Štafeta 4x100m Mucić, Vukoja, Miličević, Pešić drugo mjesto. Kod kadeta pobjeda u skoku s motkom Tomislava Katalenića 3,30 i štafeti 100+200+300+400m Zetić,Katalenić,Budak,Pavlek 2:12,70. n Na 300pr. Tomislav Dujmović drugi s 45,58.

Dakle, limači su na kraju dana uhvatili broncu i to za 2 stotinke! Florijan je predao treću izmjenu kao drugi, a onda je Lovru u zadnjoj izmjeni prošao jedan, pa skoro i drugi, ali mali Lovro se junački isprsio u finišu i bronca nam je v džepu! 🙂
Uvijek im je frka ta štafeta 4×100 jer prva izmjena treba paziti na prebrzi start, a onda se sve štafete moraju predati da palica ne padne. U Varaždinu prije 2 tjedna ispadali su ko kruške zbog preranog starta, ali ovaj put su bili odlični. Sve je bilo za pet, a bili su skoro najmlađa štafeta jer Lovro & Flo su 2004. godište, a izlazno za limače je 2002.

Flo je nastupio i u skoku u dalj gdje je doskočil do svog rekorda 3.67m. Bio je 12. od 50 limača i najmlađi u prvih 20. Slično je bilo i u bacanju vortexa – 13. od 30 bacača, 26.47m. U sve 3 discipline za klub je uzel dosta bodova, pa su se ekipno limači ubacili na četvrto mjesto nakon 4 kola lige.

Miting je bio odličan, prava uživancija u atletskom kružoku, a na tribinama je palo ćakulanje sa Numero Diez Family i kasnije sa Stanom. Viđen je i Pandža kak sa Mladosti ide runat na nasip.

Treća izmjena za štafete 4x100

Postolje 4x100 limači

Izgleda da nam je otpal GPP za ovu godinu, društvance se prepolovilo zbog raznoraznih neplaniranih i neočekivanih problema. Budemo našli neki drugi termin…GPP nas čeka…

Ja sam za ovaj mjesec odabrao cruising po Sljemenu u dva dijela! Prvi dio je Traversa (11.5.), a drugi je Medo Trek Brutal (25.5.). Moj sedmi nastup na sedmom Medotreku i nadamo se sedma ultra u brutal shemi. Pećot i ja smo jedini ostali sa svim Medotrek ultrama od kad postoji trek rejsa na najdražem nam brdu.

Prošli vikend je i Flo na klupskom prvenstvu (Dinamo Zrinjevac) imao svoje discipline: 60m, 200m, vis i vortex. Srebra su pala u trkačim disciplinama gdje je zasada puno bolji nego u tehnikalijama.

Nikako da uspijemo pobrat neku lovu od grada da se sredi bar stadion Svetice ako je već bazen otpao, jer nije to neka prevelika lova, a jako puno bi se napravilo. Uvjeti za trenkanje su sve lošiji, pa je čak upitno i održavanje međunarodnog atletskog mitinga početkom lipnja. Šteta, jer Svetice su zakon i zgledaju ko mali američki atletski stadioni po kvartovima, pogotovo NYC ima par sličnih, a na jednom od njih (Astoria Park) sam trčkarao i igrao fucu tijekom svog posjeta New Yorku.

Ekipa iz A.G.Matoš je najjača u kategoriji limača i limačica: Laura & Tin – Berganti, Aurora i Florijan u kvart su donijeli 9 medalja!

Inace, Nele i Srečko su odlično organizirali taj mali klupski miting!

Astoria Park

Mali Bergant u visu!

Medalje na 200m - Flo, Jakov & Lovro

Nele & Srećko

Prva brija sa halucinacijama desila se negdje ispod grebena Sisola, na onom makadamu po kojem nikako stići do kraja i konrolne točke. Tamo sam već lagano brijao u glavi, doduše povremeno jer me razbuđivao prekrasan pogled u vedroj noći prema moru i otocima. U nekom trenutku projurila je GSS ekipa koja se na kraju utaborila kod KT Sisol (kraj makadama) i zakurila logorsku vatru. Na onom grdom spustu u Plomin nisam se baš nauživao halova jer je trebalo biti oprezan, pa čak i kad smo izletili na zadnji makadam koji je totalni trash od staze. Ne znam jel veće sranje ići gorem tim makadamom (old Učka trekovi) ili spuštat se dolje prema Plominu.

Nakon Plomina počinje akcija – uspon na Standar, legendarni vrh Labinjonskog planinarskog puta. Čim smo krenuli na uspon koji je trajao beskonačno dugo počelo se spavati u hodu. Nevjerovatna je brija spavati i sanjati otvorenih očiju i još k tome trekati po kmici. Mislim da drugačije ne bi ni mogao jer da sjediš ili ležiš vjerovatno bi zaspao, a to nije brija stotki. 😉
Na tom usponu prema Standaru čak me povremeno uhvatila i ljutnja jer nikako stići do vrha, a već sam dvaput bio gore i znam taj uspon. Najveća brija je pratiti zastavice, jer kao pratiš ih pa se onda isključiš u svojim halovima i nakon nekog vremena se na trenutak razbudiš i kao gledaš di je zastavica, a mogao si u tom razmaku onak elegantno fulati stazu. Novi halovi koje sam doživio na tom usponu i koji me pratiše sve do kraja su pogledi u kamenje i kamenčiće na stazi. Sve to kamnje poprimalo je čudne oblike i dešavala su se totalna priviđenja, od životinja i ljudi pa sve do nekih nepovezanih stvari, a kaj je najbolje svaki put kod halova ti još više otvoriš oči kao da vidiš jer je to zapravo TO! A nije!
Najduže halucinacije imao sam od Gondolića do Oštrog i to sve začinjeno jutarnjim izlaskom sunca i pogledom na mirno more – prekrasno jutro prekrasnih boja, toplo i bez oblačka na nebu. Trajalo je to sat do dva sigurno. Nigdje nikoga oko mene, ni ispred ni iza, totalna tišina, eventualno čujem jutarnji pjev ptica i hodam onim prekrasnim single trekom do vrha Oštri.
Hodanje, spavanje, sanjanje, halucinacije, otvorene oči…i tak sve do Skitače…a onda odjednom cilj!

Zaključak: ako želiš halucinacije onda ideš na stomajlericu koja starta kasno popodne ili navečer jer te hvataju dvije noći. Druga varijanta u kojoj možeš ne halucinirat je stomajlerica sa startom rano ujutro. Iako, na Pirinejima smo startali rano ujutro i upali u drugu noć sa teškim halovima! 😉

Istra Trek & Trail

A kaj ako će za vikend kad je Istra curiti kiša kao što curi zadnjih dana?

Ima li smisla ići na turu od 100 milja po takvom vremenu?

Da li će se pomaknuti kakvi limiti na rejsu ako vrhovi Učke i Ćićarije budu prekriveni snijegom?

Znam da ako bu ovak curilo ostajem domof u toplom gledat nove epizode Game of Thrones i eventualno zapalim na turu Vugrovec – Lipa! 😉