Koja luda turneja!

20.12. – Blatersa vol.5 počinje grmljavnom na zapadnoj obali 🙂 – kakav line up!

Pobjednički skok - 3.61m

Fanika - 2.13m

Neočekivano zlato na 60m! 9.91 najbolje vrijeme u kvalifikacijama i 9.72 za pobjedu u finalu! Ronaldo 007

Fanika je bila među najmlađim curkama u kategoriji, a u svim disciplinama ugurala se u zlatnu sredinu!

Florijan - 2 zlata (skok u dalj i 60m) i bronca na 200m!

Tak je to bilo u subotu na Sveticama gdje je održan miting za škole istočnog dijela grada.

Obožavam Učku, a pogotovo jesen koja se na obroncima igra predivnim bojama, gljivama, kostanjima i listjem…single Trebišća – Moščenice je špica…veli Letz da Jura sigurno ne bi završil ovaj trek jer bi otpal negdje sa gljivama! 🙂

Preletili smo Balin, stazu Plas, Rečinu, Opolovac, Trebišća i Vodnu dragu…kak je Numero Diez rekao: “pravi bombončić!” 😉

A kak Jean Baptiste ćila!

Razišli smo se negdje sredinom devedesetih, točnije nakon albuma Draconian Times, da bi se možda ponovo sastali za koji dan na koncertu u Zagrebu!
Bili su mi jedan od najdražih i najboljih bendova, pogotovo album Icon koji mi i dan danas spada u jedne od najboljih metal uradaka svih vremena. Imali su tada drugačiji zvuk od ostalih bendova sa heavy scene i zajedno sa legendama My Dying Bride te malo kasnije i Anathemom pokrenuli tada novi val pod nazivom Gothic metal. Kako danas poznato zvuči goth metal, ali tada je to bilo nekaj novo u svijetu metala, a možda i mjuze općenito. Inače sva tri benda dolaze iz sjeverne Engleske. Prvi album Lost Paradise koji sam imao na kazeti zajedno sa prvim albumom Theriona bio je pravi death metal – možda sam ih zbog toga i zavolio jer sam tada plivao u dm vodama (′89- ′92). Oba benda su nakon prvih albuma nastavili karijeru sa malo drugačijim stilovima, a meni je ono što su Paradise Lost snimili na sljedeća 4 albuma bilo odlično!
Sredinom devedesetih opet su promjenili stil i krenuli malo u elektro – gitarske vode što meni baš i nije sjelo, ali su i tim albumima ostali u vrhu metal scene. Ja ih tada prestajem pratiti sve do prije dvije, tri godine kada mi Foetus u nekom čavrljanju spomene da su zadnja dva albuma odlična. Kod mene mala sumnja, slušam hrpu drugih bendova i nekak si mislim da sam previše propustio od Nicka, Grega i ekipe pa ih i dalje zaobilazim.
I tako prije par mjeseci vidim po metal forumima i sajtovima da je izašao novi album Tragic Idol i da su odlične recenzije i idem ga ja malo poslušati, a kad ono pravi Paradise Lost zvuk, isti onakav kakav sam ostavio prije skoro 20 godina uz naravno bolju produkciju i sve što ide sa modernim zvukom. Kakvo iznenađenje, čak razmišljam da si ga kupim! Ubrzo nakon mog otkrivanja stiže i najava koncerta Anatheme i Paradise Lost u Zagrebu. Anathemu sam gledao prošle godine i sigurno neću ići, a ni za Paradise Lost nisam baš previše zainteresiran. Nekak se nema love za sve pohoditi, od treka i koncerata do školskog pribora i tenisica za klince…odaberem si nešto od velike ponude svega i svačega. Zasad u džepu imam karte za Mark Lanegana, Učku, Krk i Blatersu vol.5. 😉

Ali jučer zove ekipa (Srića brothers, Golub & Sisak crew, Goran…) da mi uzmu kartu za koncert u pretprodaji, uopče ne pitaju da li idem! 🙂
I kaj sad, normalno da idem, i to u ponedjeljak u super dvorani Pogona Jedinstvo. Nakon 18 godina opet navijam za Paradise Lost! Prvi puta sam ih gledao 1994. godine u Menzi studentskog doma u Ljubljani, a kao predgrupa svirali su legendarni Crowbar koji su do tada izbacili dva strašna, dronjava i spora albuma: “Obedience Thru Suffer” i “Crowbar”…bio je to fenomenalan koncert, jedan od naj ever, a poslije smo još i čavrljali sa Crowbarima ispred tour busa! Kupil sam si Crowbar t-shirt (Obedience Thru Suffer logo) i dofural doma potpisane cd-e! Maju sam nakon par godina poklonil Srići koji je i dan danas povremeno nosi!

Danas se zatvara taj mali dućan u kojem smo proveli većinu gableca zadnjih više od nekoliko godina i to od prvog do zadnjeg dana. Možda je bolje reći da smo sve to vrijeme proveli ispred njega, i to bez obzira na vremenske uvjete, od plus 35 do – 20, bilo da je kiša, snijeg, led ili sunce – točno u podne! Nekad, dok je radila Minja klopali smo i unutra ako bi vani bile zelo zahtevne razmere, ali ipak smo najviše vremena proveli ispred. Imali smo mali pult ispod prozora gdje bi klopali – po kiši bi bili ispod tende na vratima, a po ljeti na pultu u hladu stare višnje. Prije dvije godine susjed je posjekao staru višnju tak da smo se u ljetnoj sezoni prebacili ispred starih drvenih vrata njegove garaže (cca 3m od pulta) i hvatali hladovinu. Kad je nestalo stare višnje prestali su dolaziti i vrapci koje smo stalno hranili…

Promjenilo se tam puno ekipe koja je radila, pa čak i vlasnik dućana (od tete Zlate imanje i dućan kupila je Biovega), a od tad se malo promjenio i jelovnik koji je uglavnom bio isti svih tih godina. Dok je Rokica delal onda se dalo koji put i nekaj toplo pojest, a majstor bi još ubacio i miso da sve bude ukusnije!

Mukki i ja odradili smo naduži staž ispred Zrna, preživjeli smo sve koji su tam radili, bili smo independent. 😉 Roki je imal gažu ispred dućana i u dućanu gdje je povremeno radil i pomagal u doba kad je tam bilo najjače. Tad je još radila i Minja, pa Lili, Ivan i Željka – legendarna postava Zrna! Kasnije je došla i Sanja, a sve je to u vrijeme kad je Zlata držala dućan i imanje Zrno. Onih od prije se više ni ne sjećam, možda samo jedne starije gospođe koja je pomagala i onog lika sa bradicom i zulufima koji je na kraju od Rokija uzel mecu staru 30 godina! 🙂

Super je bila i zadnja postava dućana od kad je Biovega sve preuzela ,a nadam se da bu gospođa našla neki posao jer je ona na kraju jedina otpala.

Joj koliko bi anegdota mogao napisati o tome kaj se sve dešavalo i prepričavalo u tih 6 kvadrata na punktu. Koliko trekerskih ideja, debata, analiza, planova, pa mjuza, sve od Southern Lorda i Warriora do Napalma, Lustmorda i Labradforda, pa koliko se samo mjuze zmenjalo ispred dućana…ajme kakva bi to štorija bila!