Složio sam par redaka o življenju na istarskoj tračnici dugoj sto i kusur milja…
Labin – Plomin
Ubacio sam se u prve redove na startu da ne upadnem u gužvu na spustu do Rabca. Jbg, nije to više ko prva stomajla kad nas je bilo puno manje i još k tome u Umagu na rivi. Ova peta u nizu mi je već par mjeseci prije starta bila psihoaktivna i teška, pratila me neka bezvoljnost i besmisao svega. Kriza srednjih godina ili kriza od trek kilometara? Kaj ima i toga!
Kad smo Mukki i ja sjeli u bus na zg kolodvoru dan prije starta sve se počelo mijenjati, nekako mi je došlo neko olakšanje i preplavio me onaj poznati osjećaj odlaska na stomajlu. U mislima mi je već bila sutrašnja magiko autobusna linija Umag – Raša – Labin. Tko to nije probao nikad neće shvatiti spirit istarske stomajle.
Uz standardno lepe poglede na more i prolazak pored Standara, u Plomin sam se spustio mrvicu prebrzo. Slabo sam trekao i trenkao prije ove pete u nizu pa mi je cilj bio samo doći do cilja, u bilo kojem vremenu, iako sam si naravno želio da ne upadnem u drugu noć. Nadao sam se da bi to mogao izgurati ako pogodim svoj ugodni gelender cafe tempo i naravno ako ću imati sreće. Gelender cafe bi me doveo do Umaga za 31-34 sata, a prolaz u Plominu je bio za under 30 pa mrvicu usporavam…
Plomin – Bodaj
Skoro svake godine me na usponu iz Plomina prati zalazak sunca, a sumrak i mrak dolaze taman na izlasku sa uspona kod logorske vatrice od gss ekipe. To je već uigrana shema, a onda po mraku uletavam na đombasti greben prije Bodaja i samo čekam da snimim di je jača koncentracija lampica jer tamo je check point. U daljini se vidi Bowman na usponu Sedlo – Vojak!
Bodaj – Poklon
Dok je još bilo treka po brdima kod nas, na Učka treku bi nas taj nezgodan uspon Mala Učka – Vojak via Sedlo dočekao pred sam kraj trke, kad si već kaput i bez snage, zato mi je ovaj dio svake godine kao super jer je u prvoj četvrtini rejsa dok se tek ufuravamo u patnje koje nas čekaju. Poklon dolazi standardno za nekih osam sati od starta uz puno poznatih faca oko stolova. Punim samo vodu, sve ostalo imam i trk na Planik!
Poklon – Brgudac
Ne znam kaj da napišem, na makadamu do Planika uvijek neka čudna energija. Uvijek mi tu počne neka kriza koja mi je već tak poznata da bi mi bilo čudno da je nema. Planik je legendaran i prekrasan vrh, i po danu i po noći ali cijela staza do Brgudca je baš čudna, nikako stići, a kad stigneš jedva čekaš da odeš. Uopće mi nije simpatičan taj objekt gdje je klopa i cuga. Noć je duga i sporo prolazi…
Brgudac – Trstenik
Preživljavanje. Ove godine u društvu je DJ iz Makarske ako sam dobro zapamtio, pa do Trstenika trekamo uz ćaskanje o mjuzi, partijima, trekerskim lovačkim pričama i naravno gelenderu. Spust sa Gomile u Trstenik je zagrijavanje za spust Žbevnica – Brest pod Učkom. U Trsteniku sam kratko jer tamo uvijek ima onih koje je noć iznenadila i koji su zalegli ispod deke, pa da ta vibra slučajno ne pređe na mene jer vani još uvijek nije dan.
Trstenik – Buzet
Ćićarija rocks – uspon točno u svitanje i super pogled sa Žbevnice u zoru. Ali to je samo prva trećina puta do Buzeta jer sa Žbevnice je spust na početku tehnikal, na sredini dosadan, a na kraju nikad kraja. 🙂 Zato valjda svake godine par km prije Buzeta poludim i počnem trčat kao da dolazim u Umag a ne tek na pola staze. Svake godine se tamo probudim, super se osjećam i utrčavam u Buzet na toplu maneštru.
Buzet: 2 maneštre, 3 pohanca, 3 šnite kruha, duga kava, litra i pol mineralke, pola litre kole + presvlačenje i masaža stopala za cca 25min…prolaz imam za nekih 31 – 32 sata u cilju ako će sve ići po planu i programu…
Buzet – Hum
One godine kad je bila kiša trebalo mi je malo manje od 3 sata, prošle kad sam “briljirao” sat bolje, a ove kad ne briljiram i kad nema kiše oko dva sata ili čak možda malo više i to sve zbog onog hebenog preskakivanja potoka. Svake godine je tamo psihodelija sa tom vodom. Ove godine je baš bilo dosta vode, a taman sam suhe čarape stavio prije pola sata. Btw, za sljedeću godinu imamo dobitnu kombinaciju protiv potoka! Hum je prekrasan ali dionica Buzet – Hum mu nije ni do gležnja.
Hum: 100km, ok sam, mokre noge…
Od Huma do Motovuna treba biti psiho stabilan i bistre glave jer je staza tako “lijepa” da te može vrlo lako izbaciti iz ritma koji si uhvatio nakon neprospavane noći.
Hum – Butoniga
Strašna dionica, duga i dosadna, ali ide kroz Draguć, prekrasno malo mjestašce u kojem mi je ove godine puko film zbog mokrih nogu pa sam zasjeo na travu, otvorio shitake paštetu, tortilje i mineralku i stao razmišljati o besmislu svega. Srećom kratko je trajalo, a prekinuo me i zvuk mobitela, zove Mukki i pita di sam i kaj ima…:)
Butoniga: opet sam ok, par čipsića i naravno mineralka…pogled je već na brani bio u smjeru Zamaska…
Butoniga – Motovun
Da nema Zamaska bilo bi dosadno, ali ovako je prava poslastica jer uspon na Zamask nitko ne zaboravlja, pogotovo ako je sunčano i negdje oko podneva. Ulazak u Motovun je miran i stabilan, dobro se osjećam i uz mineralku pokušavam ne misliti na ono što dolazi iza Livada.
Motovun – Oprtalj
Kratko ali slatko. Do Livada mirno po cesti i bez trčanja jer dolazi zadnji ali oštar uspon na Oprtalj. Cesta Livade – cesta Oprtalj = litra znoja. U Oprtlju srećem najluđi dvojac iz organizacijskog odbora stomajle svih vremena i jedva odlazim dalje, a oni koji tu godinama dolaze znaju o kome se radi. 🙂
Oprtalj – Grožnjan
Nije ko prošle godine kad se dosta trčalo, ali valjam se nekako do Završja gdje uzimam predah uz shitake, tortilje i mineralku i nastavljam dalje prema Grožnjanu. U Grožnjanu samo prolazim via Buje jer vidim da bih uz ovaj tempo do ponoći mogao stići u Umag, a to je ono što si fakat želim, da ne ulazim u drugu noć…cilj je blizu…
Grožnajn – Buje
Ne sjećam se ničega što bi bilo za spomenuti osim što je pao mrak i lampa je opet na glavi.
Buje: 2 žulja (zbog onih hebenih potoka!)
Buje – Umag
Smrzavanje i haluciniranje. Sva sreća da još nije prošla ponoć jer tad je još hladnije, a halucinacije su sve luđe.
U cilju me dočeka ZTŠ družba, vide da sam za ništa, ali daju svoju toplinu i osmjeh, zagrljaj i energiju koja puni duh i tijelo…hvala svima koji su bili!
Umag: 31h 49min 47sec
Istra 100 milja 2018 je uskoro…vidimo se!
