POSAVSKI TREKING

Ujedno i povijesni – prvi slovenski treking koji se ubraja u hrvatsku treking ligu održao se nedaleko od hrvatske granice u brdima sjeverno od Save, odnosno Krškog i Sevnice. Staza nešto humanija što se dužine tiče nego što je slučaj kod nas (oko 35 km), ali zelo zahtevna (više od 2 tisuće metara uspona) i prelijepa – s puno single track planinarskih stazica.
Nakon 18 hrvatskih ultra, 48 sati Sljemana, Traverse, Davosa i Tour de Mont Blanca, iskusni pisac ovih redaka odlučio se za revolucionarnu taktiku – krenuti bez vode pri temperaturi od 30-tak Celzijevaca! To je mom starom i debelom tijelu pomoglo da pukne još pri usponu na prvu KT (Veliko Kozje), a dojam jadnosti povećavao je Juraj koji je pri najvećim strminama skakutao oko mene berući gljive!?! Do Lisce, druge KT, još sam se koprcao u prvom dijelu poretka zahvaljujući orijentacijskim pogreškama “konkurenata”, pritom dobrano opizdivši glavom u jednu debelu granu (buča je još tvrda!), no kad sam se tamo skoro ispovraćao nakon litre vode na eks, koje sam se dokopao poslije dva i pol sata dobrovoljnog žeđanja (Mukki mi je nudio vodu, no em nije fer ljudima otimati vodu koju tegle, em ‘ko mi je kriv – treba ispaštati poradi vlastite gluposti), pala je odluka da će nastavak biti malo jača šetnjica.
Umjesto da se primim Nuše i za njom nastavim do cilja, meni se baš nije htjelo, pa čak ni kad me pretrčala gospođa Horova. Umjesto toga, spopala me ideja spustiti se s hrpta na cestu puno prije nego što je to bilo potrebno i kad sam već krenuo, odvratila me pomisao da je Bojan stazu povukao po najljepšim stazama tamošnjih planina, a ja se, idiot, želim taljigati po cesti. To se na kraju i dogodilo, ali ipak puno kraće, a pri divljem spustu kroz granje i koprive prema cesti izgubio sam bidon, tako da sam ovisio o vodi uz stazu ili o birtijama tipa one u selu Podgorje gdje unutra nema nikoga pa se lijepo sam poslužiš vodom.
Prema KT 3 (Veliki Javornik – 1023 m n/v) i najvišoj točki utrke opet se nađoh u čoporu trekera, a malo prije 4. i posljednje KT prije cilja (Planinska koča na Bohorju) i taman kad je počela kiša, sretoh jedini ženski tim u utrci, Gogu i Žanu iz pohodniške kategorije. Žderonju nije bilo teško nagovoriti da malo zasjednemo na juhicu i štrudlicu, a već je pala i odluka o zajedničkom špancirungudo cilja, koju je promijenio Deki odjednom se pojavivši u domu, iako sam mislio da je više od pola sata ispred mene, no on je odlučio napustiti Nušu, krenuti na svoju ruku i pritom grupicu koja ga je pratila odvesti u krivom smjeru. I tako smo Deki i ja odlučili malo jače otrčati do cilja, usput pokupili i Branka te pokušali utrku završiti jednom orijentacijskom briljanterijom. Što je najbolje, Deki je odredio azimut i doveo nas direktno na cilj, no problem je u tome što smo očekivali da ćemo ići nizbrdo (da, to je onaj problem retardiranih orijentacista vonabija – kako znamo spušta li se teren ili diže?), a išli smo uzbrdo. Naravno!, kad smo azimut uzeli od križanja puta i potoka, a od potoka se teren može jedino dizati – to nam je palo na pamet tek kad smo se našli na terenu koji se diže – dakle, strašno!!! Još smo i dvaput preskakali ogradu, što je bilo sasvim izlišno, plašeći pritom jelene, srndaće, košute, srne, što li su već bili, umjesto da smo jednostavno hodali uz ogradu s vanjske strane. Al da nema takvih pizdarija, ne bi treking bio tako zabavan.
Pobijedio Mlakar s bolesno dobrim rezultatom, Mukki izvrstan treći – u cilj došao s Nušom, koja je prva žena, no na diobi trećeg mjesta u apsolutnoj kategoriji! Najbolji tim je bračni par Smokvina-Hanza.
Atmosfera za vrijeme i nakon utrke klasična trekerska – znači više nego ugodna i vidimo se druge godine, ne na istoj stazi, ali opet negdje u blizini.
Šećer na kraju bio je povratak kući: lagana vožnjica preko starog prijelaza u Bregani, uz preslušavanje najkuruzastijih hitova iz 80-tih i natjecanje između Juraja, Mukkija i mene tko će se sjetiti više bizarnih podataka o grupama, pjevačima i pjesmama iz tog razdoblja i glasno puštanje istih iz auta na parkingu kod Bille uz kavicu iz Mc Govnardsa… Trekeraj remembers eighties!!!
Rezultati i slike na stranicama SLO treking lige, a link na Slavekove slike imate u komentarima ispod zadnjeg posta na sljemegelender blogu.