KAKAV LUDI TRENING!

Kliker, Sablja, Juraj, ja: Bliznec, subota, 9 sati. Kasnim 15 minuta kao i obično, no ovaj put nisam skroz kriv. Kad dođeš po Klikera, on još mora do svog auta koji je parkiran ‘ko zna gdje pa još i natrag u stan. Tura je Brestovac-Grafičar-Ponikve gdje je orijentacijski trening, a već na početku znamo da kasnimo. Jura vuče nogu zbog bolne iliotibijalne tetive i njuši gljive po šumi. Kad je uz put ugledao ogromni vrganj, vrisnuo je kao da je vidio medvjeda i onda ga je u ruci furao do Ponikva. Tamo smo zakasnili pola sata, a Luce i Vanja koji su došli biciklima još i više. Prvi trening laganica, pola sata i kakti ne na vrijeme. Drugi pravi, na malom terenu, ali s 15 za mene teških kontrola. Već sam se prije druge izgubio i prvi puta usjeverivao kartu na orijentaciji i tako još dva puta. Luce i Kliker šišali su me do pete kontrole, a onda su počeli kiksati. Va-njuška nas je opet doslovno satro. Prozujao je stazom za 45 minuta, ja sat i 6, Sablja još dvije minute gore, Luce i Kliker sat i 55. Kako je Ivana udarila i uganula nogu, predložih Damiru da mi pokupimo kontrole. No prije toga bakanalije na Glavici. Ili pokušaj bakanalija jer je grah užasan, juha od gljiva je ajmpren juha s par jadnih gljiva, a bučnica prestrašna, pa su se bakanalije pretvorile u pivanalije. No kako smo zasjeli dugo vremena i ostavili podosta para i praznih flaša, teta kuharica nas je počastila čvarcima. Nakratko su nam se pridružili Jakšić i društvo koje smo sreli na putu prema Risnjaku, a sad evo i na povratku. I onda smo takvi trebali skupit kontrole. Većinu vremena nisam baš znao gdje sam, tako da je većinu kontrola naše polovice skupio Jura koji je prvi put u životu držao kartu u ruci, a drugu polovicu uspjeli su prije nas pokupiti antitalenti Kliker i Sablja. I onda polagani povratak prema Bliznecu. Štrudle od sira i jabuka na Grafičaru su bile malo bolje, a do auta se spustismo po mraku. Od 9 ujutro do 9 navečer – nezaboravnih 12 sati Sljemana, otprilike nešto kao Sablja, Pećo, Chura i ja prošle godine…