RUKOMET

Pripremih još jedan štreberski post imajući u vidu dr. Vlahka…
Uopće ne mislim kritizirati – obožavam našu rukometnu reprezentaciju i Linota! Ovo im je deveto veliko natjecanje za redom – osam polufinala i jedan jedini kiks – ispadanje u četvrtfinalu prije dvije godine od Francuza, nakon što smo pregazili sve u grupi.
Olimpijski pobjednici, svjetski prvaci, svjetski i europski viceprvaci. I baš zbog toga – potrošeni. Previše je velikih natjecanja, pet u četiri godine + igranje u jakim ligama gdje je svaka utakmica na sto posto. Kad smo bili svjetski prvaci i olimpijski pobjednici, Lacković i Metličić zajedno su zabijali desetak golova, a koji put i puno više – danas ne zabiju ni pola od toga. I sve bi se to dalo nadoknaditi kad bi Balić bio u formi, a to isto nije slučaj. A još nam i golmani ne brane dobro. Zato ne znam na čemu temeljimo optimizam. Bojim se da ne završimo kao na Europskom prvenstvu isto u Hrvatskoj ’99. kad se nismo uspjeli plasirati za Sydney pa nismo ni mogli braniti zlato iz Atlante. Tad se ta generacija gasila, a u odlučujućoj utakmici za peto mjesto i odlazak na Olimpijske igre izgubili smo od Slovenaca. Nadam se da sam u krivu…
E, mislio sam da je onaj Filip Brkić u kurcu! Mislim i dalje, ali on je doktor za onog Tabakovića koji prenosi utakmice u kojima ne igra Hrvatska – teško je to prepričati, treba ga slušati. Fenomenalno!!!