LABINJONAC I MIZERIJA ŠTO USLIJEDI…

Budući da ove godine odlučih ganjati Treking ligu, a Pašman propustih jer mi se nije po škrapama padalo na moju invalidnu ruku, Istra Trek bješe, ako ne računam revijalni nastup na Bojanovom Posavskom trekingu 2008., moja prva prava ultra nakon gotovo tri godine…
Kad mi je Mukki, poslije objave karte, večer uoči utrke javio da je ovogodišnji Labinjonac čista orijentacija, nisam se ni potrudio negdje pogledati kartu, nego sam otišao na poker gdje sam ostao do jedan u noći jer ipak se moraju znati prioriteti, a i davno sam zaključio da je san precijenjen. Dok sam ujutro na glavnom labinskom trgu uz pomoć Štumsija “precrtavao” kontrolne točke sa službene na detaljnu kartu i usput gledao oko sebe i razmišljao kuda bi to trebalo krenuti, a odgovora naravno nigdje, vrlo brzo mi je postalo jasno da ću kartu u ruksaku imati samo zato što je to obavezna oprema te da ću se osim u noge, pouzdati u poznavanje terena nekog od domaćina. Drugim riječima, bit ću krpelj!
I konačno jedna ultra koja je počela ležerno, a ne bjesomučnim dahtanjem i krepavanjem u prvih pet minuta utrke koja može potrajati i dvoznamenkasti broj sati – lagani spust u Rabac uz potočić, taman za zagrijavanje, a onda počinje naganjanje po rivi gdje GIK (geek?) – Gazela iz Kanfanara ubacuje u veću brzinu i odlazi prema sigurnoj pobjedi, tako se barem činilo… Jedva sam dočekao da se maknemo s asfalta i krenemo po manje trčljivim putevima (čitaj: smanjimo tempo) koje najbolje ne poznaju čak ni domaći (iako smo išli okolo, na trećoj točki u uvali Prtlog smo prije Mauricija koji je zapeo u gustišu) te odlučio da će moje višesatno društvo biti Roce i Samuel (najjebenija frizura Treking scene!), kao i kapetan Mukki. Hvala Vam dečki na ugodnom druženju, bilo je super trčkarati i šetati laganim tempom po plažama i brdima zapadne Istre (Mukki mi je pokazao znamenito mjesto gdje je prošle godine ležao dvostruki pobjednik Bobo), sve do svjetionika Ravni, gdje sam, ni sam ne znam zašto, unutar našeg kvarteta, bio glavni pobornik azimutnog makijanja prema putu za Crnu Puntu (jebeš treking na kojem se sav ne izgrebeš!), čak sam i kompas izvadio… Iako smo izgubili masu vremena i penjali se na Skitaču, za vrijeme spusta Davora zove Moreno i pita ga gdje je, čudeći se što na KT 6 (Crna Punta) još nitko stigao nije, a mi smo kalkulirali da smo oko 28. mjesta, no ispostavilo se da su ispred nas samo Elvir, Darija i Brane (vidjevši da će vrlo malo ljudi stići u limitu, Moreno ga ukida, kao i KT 9 i 10). U lovu na njih pridružili su nam se Mauro i Štumsi pa se svi zajedno slikamo na KT 7 (crkvica Sv. Ivana Glavosjeka), gdje počinje jedini žešći uspon te se zadnjespomenuta dvojica i ja odvajamo (kurvinski napuštam one koji su me do tada vodili), e da bi prednost povećali na ravnom dijelu gdje je Mauricio u sedmom satu utrke nagario na sigurno 5 min/km i tako smo išli zajedno do KT 11, nakon koje se Štumsijevi i Maurovi putevi razilaze, a ja se, sjetivši se mudrih riječi razboritog kapetana Mukkija ““kad se zaljepiš za nekog, zaljepi se kvalitetno”, prikrpavam Mauriciju koji me suverenim orijentiranjem po zaboravljenim crkvicama Labinštine dovodi do drugog mjesta te mu se ovim putem još jednom zahvaljujem, čestitam na prvoj pobjedi u Treking ligi i da se malo kurčim – bješe mi to jubilarno deseto postolje Lige i šesto srebro, a mislim da mi po tim drugim mjestima konkurira jedino baš Mauricio!
Nekoliko ljudi me priupitalo bješe li to moj “povratak” (Džedaja?) ili tek labuđi pjev, a kako se mjesec travanj nastavio, izgleda da je ipak ovo drugo. Srijeda poslije Labinjonca donijela je 4. kolo JGL gdje sam realno išao dvije i pol minute slabije nego mjesec dana prije, dotrščinski kros tri dana kasnije me sasvim satro, počelo je debljanje (vratio 5 kg u manje od mjesec dana :D), a nastavila se i sapunica dosadnija od doktorske serije Udav u anatomiju zvana Listovi – mišići izdajice…, (doduše, to me riješilo ganjanja Trail Trophyja i desetak ubitačnih utrka + dva planinska maratona) tako da sada ponovo pauziram i vidim budućnost: ponovo ću ga sjebat na 5. kolu JGL, onda ću pauzirati do Mljeta i opet ga tamo sjebati and on and on and on and on…