http://www.youtube.com/watch?v=zBGpoTY-MZ8
Koja je najbolja pjesma Dine Dvornika? Moja Lady! Šta to čujem? Ne znate za nju? Marš na ju tjub! MAAAAAAAAAAAAAAAAAARŠ!!!
Nije politički korektno psovati, pače ni vrijeđati debele ljude. I ne samo to… To je i jako ružno. A može se i otkaz zbog toga dobiti. Zato ovo i nije moj blog, ne? Hakirali su ga zli Klingonci iz serije Crveni patuljak, ali oni se u toj seriji ne zovu Klingonci, već nekako drugačije, no ne mogu se sjetiti kako, ali ti kojih se ne mogu sjetiti “glume” Klingonce jer sve je to jedna velika parodija na Zvjezdane staze i ine saj faj 3,14zdarije. Bio to moj blog ili ne, zabole me Avram Grant za političku korektnost i otkaze – ispričavam se debelim ljudima jer odista nemam ništa protiv njih i ne želim vrijeđati njihove osjećaje. Uostalom, halo?!? Tko može odrediti tko je debeo, debere? Nije li to rastezljiva kategorija? BMI? BULLSHIT!
Bio neki dan onaj dobrotvorni cvi-cva koncert u Lisinskom. Poslije se u holu našli gospodin predsjednik Debepublike, žaba Karmela, pingos Romano, debeljko Duško i gospodin predsjednik Sabora. Majke ti mile, taj frajer ima 73 godine i umjesto da je na Visu, daju mu tu enormnu plaću. Jedino što vrle građane može tješiti jest što neće dugo primati tu još enormniju pemziju!!! Šta drugo reći nego – DE-BE-LO-KRA-CI-JA!
Ma batali to, jeste li ikad jeli samo vrhnje za kuhanje? Šta to čujem? Niste? E, vreme je da probate… Zašto? Jer tako preporuča RTL televizija… Kako? Tako! Kad gledate onu restoransku emisiju Stefana Makija, prije pauze za reklame kažu “predahnite uz vrhnje za kuhanje”… Pa jebem vam mater, kaj ću jest vrhnje za kuhanje samo?!? Ili kuhano? Kako se kuha vrhnje za kuhanje? Postoje li recepti za kuhanje (pripremanje) vrhnja za kuhanje? Ili knjiga recepata čak? Ajde da kažu „sponzor emisije je jebeno vrhnje za kuhanje“, ali ne! „PREDAHNITE UZ VRHNJE ZA KUHANJE”!!! I onda krive čovjeka da je prost kad mu izleti „jebem vam mater da vam jebem mater“ ili „Klikeru, puši“!
Žao mi je zbog ove posvemašnje nadrkanosti. Inače sam osoba koja se vazda raduje životu, pretty cheerful personality. Znao sam da će se to jednog dana dogoditi, no čovjek nikad nije pripremljen, znao sam da će me jedna Mrak kombinacija uhvatiti ozlijeđenog ili bolesnog. I eto, dogodilo se! Majke mu ga spalim!!!
Krajem 2007. godine, na tadašnjem blogu, sada izgubljenom u sajber spejsu, napisao sam post o minuloj sezoni na tečnom srpskom, kako i priliči jednom Spasi Mutavskom, tješeći se kako i nije bila tako loša, iako je bila slabija od 2006. i još slabija od 2005., a u stvari je bila odlična! Svaka sezona u kojoj si se bavio sportom bila je izvrsna, ali čovjek je smećarsko biće koje je uvijek nezadovoljno i onda mu se to lijepo obije o glavu: srao si da ti godina nije bila dobra pa ti eto onda usrana 2008. i još gora 2009.! I sad opet serem i plačem i kukumavčim što sam ozlijeđen i što ne mogu na Mrak kombu, a to je nakon minule sezone stvarno u kurcu od mene. Jer ovakva sezona, bez obzira što sam realno debeološ, nema šanse ponoviti se. Zašto? Zvuči li (hajde da se malo kurčim bez muda) „drugo mjesto na Mrak kombi (najjebenijoj ligi svih vremena) iza nedodirljivog Markice uz prvu i jedinu pobjedu u pojedinačnom kolu, pobjeda na JGL (meni najdražoj ligi ikad), pobjeda na Treking ligi (najzahtjevnijoj ligi), pobjeda na najdražem (noćnom) Medotreku, uz dva srebra (Labin, Durmitor), pobjeda na Zagreb Urbanu i, kao vrhnje za kuhanje na tortu, najteže izborena pobjeda na poker Main Eventu“ kao nešto što bi se moglo ponoviti? Naravno da ne! Zato deco, uživajte kad ste dobri ili najbolji u životu jer to se možda nikada neće ponoviti i nemojte da suludo ganjanje još boljih rezultata pokvari uživanje u trenutku.
Kad smo kod svega toga, hajmo sada, prije nego što krenemo ili ne krenemo u nove avanture, napraviti presjek, ali ne godine, nego svih ovih godina: jedanaest maratona (šest sljemenskih, tri zagrebačka te po jedan splitski i plitvički), Čazma (61 km), Davos (78,5 km), UTMB (158 km), jedna Traversa, jedna Blatersa, tri puta 24 sata Sljemana, tri urbana (dva zagrebačka i jedan mariborski), jedan Cres, tri IMO-a, jedan KIC, dvije Terre, ultimativni Bimbache, jednom Starigrad-Senj nako, jednom Starigrad-Oltari nako, 25 završenih ultra trekinga u Hrvatskoj ili onih koji su spadali u Treking ligu (po četiri Medvednice, Učke i Velebita, tri Mosora, po dva Risnjaka i Bjelolasice te Rab, Durmitor, Samoborsko, Istratrek, Mljet i Posavski treking). Čak i kad se ništa od toga ne bi ponovilo, bilo bi dovoljno, am I right? Or am I right? OR AM I RIGHT? Sablja, Chura, Mukki, Vođa, Nada, prebrojite svoje ultre pa da vidimo gdje smo!
Čemu sve ovo? Ničemu! Ili možda… Kad ste u formi, nemojte „da prkosite, terate inat, pričate prazne priče, kurčite se bez muda“, ne cmizdrite ako vam ide loše jer zuvijek može biti puno, puno gore, nego budite sretni i uživajte u društvu ove velike grupe teških pozitivaca Waka eh eh Tsamina mina zangalewa Anawa aa This time for Africa jer ovakva grupa (trekera, gelenderovaca, mračnjaka) susreće se rijetko ili nikad! Zato mislim da je najvažnija statistika ona o broju dolazaka, a ne rezultati, zato je ona prva, a reze tek na kraju. Iako, statistika je apsolutno nebitna, bitno je, bre, da se družimo i da uživamo! Jeste, dabome!
Nego, deco, kad ste povređeni, upućujem vas na još malo duboko i visokoumne Šakirine poezije: „You’re a good soldier, choosing your battles, pick yourself up and dust yourself off and back in the saddle. When you fall get up oh oh and if you fall get up oh oh…“ Kad ozljede napadnu, ne treba očajavati, nego uprijeti u druge sportove koje ozljeda dopušta i uključiti se u organizaciju ivenata na kojima biste inače nastupali jer ljudi u organizaciji nikad previše. Još su i stari Latini znali da „Hodie mihi, cras tibi!“ Pritom ne mislim na Mihu iz Geokona, ali kad smo već kod njega, Miha, di si?!? A ozljeda će proći i ponovo ćemo se naganjati po šumama i gorama, po mraku i Gipsu, sve do 2060. godine. Tada će nastupiti novo doba, s nekim novim ljudima, gnomima, orkama kitovima ubojicama, mo čvarcima (ocvirkima), gromama, Rokijima…