HRVATSKA-BRAZIL I FINALE NBA

Život nije sport, ali sport je moj život, a ovaj blog je ionako sportski, tak da…

Sad kad se sve malo smirilo, moram reći da sam nakon preko nekoliko pregledavanja snimke zaključio da je Lovren ipak napravio faul i da je kazneni udarac opravdano dosuđen. Fakat bi nam bilo pametnije da prestanemo cmizdrit i žalit se na suce i tu završavam s tom temom…

Nego, probdjeh ovu noć gledajući prvo Bosance (bili su odlični! I tu se moglo vidjeti kako se može igrat kad sudac sudi vrhunski i bez navlačenja), a onda zadnju utakmicu finala NBA i  ne da mi nije žao, nego mi je fakat drago jer ovo je definitivno bilo za, kak bi Šiki reko, nebitnu povijest! Peta tekma, San Antonio vodi 3:1 i za razliku od prethodnih godina kad je sistem odigravanja utakmica u finalu, tj. domaćinstava bio 2-3-2, ovaj put to je promijenjeno u 2-2-1-1-1 pa je peta utakmica odigrana u San Antoniju, umjesto u Miamiju. Miami je krenuo ludo, poveo 8:0 i odmah time out, ali nije pomoglo, odlaze na 22:6, da bi se Spursi vratili na 22:18, ali onda Lebron zabija tricu s preko osam metara za 25:18, ukupno 17 koševa u prvoj četvrtini. I to je bilo to, poslije toga više nije bilo ni njega ni Miamija. Na kraju druge četvrtine već je 47:40 za San Antonio, a razlika je samo rasla. U tom prvom poluvremenu Parker nije zabio nijedan koš, ali su zato ubijali Manu i Leonard. Mali je pogađao sa svih pozicija i još čuvao Jamesa, a Ginobili je između trica zakucavao kroz trojicu, a 37 mu je godina. http://www.youtube.com/watch?v=ZccwsKtCIxU  Duncan kao i uvijek dobar, njemu je 38.

On mi se nikad nije sviđao, Twin Towers su mi uvijek bili spori i dosadni, ali sad kad je star i sa svim tim iza sebe ne možeš ne navijati za njega. Nešto slično kao Becker, nikad ga nisam volio, ali kad je ušao u tridesete, obožavao sam ga gledati i navijao sam za njega. Duncan je prvi NBA igrač koji je osvajao naslove u tri različita desetljeća, ukupno pet komada između 1999. i 2014.! Ujedno ima i drugi najveći razmak između prvog i zadnjeg (za sad!) osvajanja lige – 15 godina. Bolji je samo Kareem Abdul Jabbar sa 17. Ta dugovječnost i ti dugački razmaci su mi zakon. Zadnji put su Spursi prvaci bili 2007. Zato mi je i Ivica zakon – pobjeđivanje u razmaku od 12 godina, olimpijske medalje u razmaku od osam godina, a bilo bi i dvanaest da u Salt Lakeu nije propala staza…

Kawhi Leonard je s 22 godine treći najmlađi MVP finala, mlađi su bili samo Magic i – Tim Duncan te ’99.! Kakva ekipa! Pod ekipa ne mislim na momčad, nego, ono, kakva fucking ekipa: Duncan 38, Manu 37, Parker i Diaw 32… Strašno! Imaš osjećaj da bi mogli još dva, tri puta uzeti ligu, ali NBA je bitch – u prvom kolu play offa jedva su prošli Dallas 4:3, nikad ne znaš kad ćeš naletjeti na minu.

No, vratimo se mi na nogomet. Tko je popušio formulaciju „i tu završavam s tom temom“, taj je stvarno jazavac. Mislim, ko tak priča?!?

Ok, nogomet ne da nije najvažnija stvar na svijetu, nego je totalno nevažna… Bat jebi ga, kako sam zaostao u svemu (bicikl naučio vozit u 14. godini, zapravo, održavat smjer jer ne znam ga vozit ni danas, auto u 33., sorry, ne naučio, nego dobio vozačku), tako sam do prije nešto više od deset godina mislio da je to najvažnija, ne sporedna, nego najvažnija točka stvar na svijetu i uvijek mi je bilo čudno zašto su sportske vijesti na kraju novina, ono, trebale bi bit na početku, kuiš? No, kako ni danas, kad mi je sve više i više svejedno, i dalje ne mogu pobjeći od toga jer mi je i u genima, moram malo olakšati dušu…

Kad onaj trol i degenerik Blatter veli da je faul postojao i jedanaesterac opravdano dosuđen – đubre laže! Sep iz ful of krep – ez južual! Kad onaj njegov posilni kaže da FIFA ne bi imala ništa od pomaganja Brazilu – đubre laže! Kad ih slušaš, to nije kao da slušaš (naše) političare – oni JESU političari! Uostalom, domaćini su protežirani još od prvog prvenstva i tako sve do danas, ništa se promijenilo nije. U polufinalu 1930. Jugoslavija je povela protiv domaćina, a Urugvajci su, nakon izjednačenja, poveli tako što je policajac loptu vratio u igru, sudac je nije prekinuo, da bi Urugvajci dali gol pokraj reprezentativaca Jugoslavije koji su stajali očekujući prekid. Da ništa nije bilo prepuštano slučaju dokazuje i činjenica da je izjednačujući gol za 2:2 poništen zbog sumnjivog ofsajda. Završilo je 6:1 i kog onda briga za sudačke pogreške?!? Urugvaj je jednostavno morao ući u finale, isto kao što u ova moderna vremena domaćin mora proći grupu (nabijem ih na moderna vremena i gol lajn teknolođi-prknolođi, jebo me pas ako je ona lopta za 2:0 Francuza prešla crtu!!!), valjda jedini jadnici koji grupu nisu prošli jer im ni Bog Otac nije mogao biti od pomoći su Južnoafrikanci…

Nego, prisjetimo se davne ’82. kad je Jugoslavija pod Miljanićem igrala u Španjolskoj u grupi (takođe!) s domaćinima, Sjevernom Irskom (mislim da je Norman Whiteside još uvijek najmlađi koji je nastupio na SP) i Hondurasom. Prvo su naši u totalno impotentnoj utakmici s Ircima „odigrali“ 0:0, a onda su bedni Španci, još bedniji nego Brazilci danaske, odigrali s Hondurasom, kojem je to bilo prvo prvenstvo, neriješeno!!! Španiju i FIFA-u (popularnu FIFU) napala su sva četiri jahača apkokalipse simultenijesli: šok, nevjerica, konsternacija i rezignacija! Naime, svi su očekivali da će Španjolci zgaziti siroteke iz Srednje Amerike, ali brus! I ko će onda nadrajsat? Zna se! Nije HDZ nadrajso, mi smo nadrajsali pod njima! Ako Španjolci ne dobiju drugu utakmicu, ode sve k vragu! I vrag se potrudio da naši povedu, Gudelj je zabio glavom za 1:0, koje je to ludilo bilo, petarde, deračina, ono, lu-di-lo!!! Ali tad nismo znali da je FIFA, ako nešto krene po zlu, na terenu imala produženu ruku u vidu švedskog inkvizitora (Mamić bi rekao zločinca) Sorensena, koji je dosudio takav penal da je onaj onog Japanca Nakitu Minajašija, na čiju smo mi kitu protiv Brazila dobrano najašili, najregularniji na svijetu. Zajec, koji je skrivio faul, a ne penal, ostao je klečati na mjestu na kojem je spotaknuo španjolskog igrača, a to je bilo najmanje pola metra izvan kaznenog prostora, no Šveđanin je imao zadatak, što se vidi u nastavku jer je, ne lezi vraže, Španjolac je promašio gol, ali majstor je bio na zadatku, ponovio je jer je Pantelić prije udarca krenuo s crte. Da je Pantelić znao engleski ili, ne daj Bože, švecki, prigovorio bi Sorensenu, a ovaj bi mu odgovorio: „Ako si neki golman, obranit ćeš opet!“ Da su tad suci imali radio vezu, Sorensen bi iz slušalice čuo riječi upućene iz FIFE u stilu nekadašnjeg fudbalskog „menadžera“ (namještavača utakmica) Džarovskog: „Ako si ti neki sudac, bit će gol!“ I vidje Sorensen da je dobro da Španjolci zabiju gol. I bi gol! https://www.youtube.com/watch?v=UfKaq8aqvuY&t=1s  (Baš me zanima kaj bi onaj naš Japanac Jebaćute Samotako, a taj nas je pojebao fakat samo tako, napravio da je Plete obranio karate kidu, a trebao je…) I onda nije čudno kad dječarac koji plače kad u kvalifikacijama za EP izgubimo od Walesa („Gdje je taj Wales?!?“ – Sebastian Veron, Manchester United) mašta o karijeri terorista koji po svijetu asasiniše čelnike UEFE i FIFE… Ah, kako bi to romantičan život bio!

Ni siroti anglikanski Sjeverni Irci nisu dobili Honduras i kaj sad? U zadnjem kolu mi na Honduras, a Španjolci na Irce sa sjevera, ali i tu se FIFA pobrinula da ništa ne bude prepušteno slučaju jer su domaćini igrali dan nakon nas. Ni mi siroteki nismo mogli niš protiv Hondurasa, sve dok Grba Šestić nije minutu prije kraja napravio slučajni slalom, zapeo za nekog i dobio penal koji je u gol pretvorio Pižon. Mi smo u toj, kao i u prvoj utakmici, igrali očajno (naš sindrom – protiv dobrih motivirano, protiv slabih – lako ćemo), tako da mi je, dok sam gledao igrače Hondurasa kako plaču jer su tim porazom izgubili svaku šansu da idu dalje, bilo žao što smo ih dobili. Ali sutra je novi dan pa su Španjolci lijepo pustili Ircima da ih dobiju jedan razlike tako da oboje mogu dalje. Tako su se isto u zadnjem kolu, čak i bez potrebe poznavanja stranog jezika, dogovorili Nijemci i Austrijanci jer su Švabovi bili u problemu nakon što su u prvom kolu izgubili od Alžira https://www.youtube.com/watch?v=fBWJS27wgZs  (najveće iznenađenje prvenstva, tad je, inače, jedan Nijemac, kad ga je žena zajebavala jer su izgubili od tamo nekog Alžira, istu bacio kroz prozor) pa su se, sve od 10. minute kad je Horst Hrubesch zabio za Nijemce, dodavali do kraja utakmice bez ikakve namjere da zapucaju po golu https://www.youtube.com/watch?v=M0mHp3iyWGg Shvativši što se događa, alžirski ambasador napustio je utakmicu polovicom drugog poluvremena, dok, usporedbe radi, naš bivši ministar prosvjete ne napušta stadion čak ni kad pale hrvatsku zastavu…

Ne šalje FIFA svoje egzekutore samo radi domaćina, nego i kad joj se netko zamjeri, kao Hrvati 1996. nakon što je retard Ćirohito protiv Portugala na teren pustio drugu momčad, zbog čega Danci nisu išli dalje pa je u četvrtfinalu uslijedila kazna: naš ubojica ponovo je bio Šveđanin, ovaj puta Leif Sundell, a nije pomoglo ni to što je, po meni, Hrvatska odigrala svoju najbolju utakmicu ikad – satrali smo Nijemce presingom kao nitko nikad, imali duplo više udaraca na gol, ali protiv suca ne možeš jer se nalaziš u situaciji „kadija te tuži, kadija ti sudi“ i možeš jedino plakat! Lakat karate kida Neymara Modriću u facu je ništa prema onom kako je Klinsmann pokosio Stanića – e, to je bio klasični crveni, dok je Štimac drugi žuti dobio za puno bezazleniji start. A kad smo kod Štimca… Frajer je isključen u svojoj najvažnijoj reprezentativnoj utakmici u životu i jednoj od najvažnijih klupskih (Panathinaikos u Splitu) i direktan je krivac što smo izgubili od Nijemaca, odnosno, što se Hajduk ponovo, nakon legendarne sezone i četvrtfinala s Ajaxom, nije plasirao u ligu prvaka. I zovu ga u studio da kritizira igru hrvatske reprezentacije („ostavimo suca, ajmo vidjeti što nije valjalo u našoj reprezentaciji“ – njegove su riječi), njega, pod čijim izborništvom repka nije odigrala ali nijednu dobru utakmicu, negativnog rekordera u svemu – porazima na domaćem terenu, broju bodova u kvalifikacijama, utakmicama bez postignutog gola… On će kritizirat igru protiv Brazila, a dvaput je izgubio od Škotske koja pobjeđuje samo i eventualno Maltu, Farske Otoke, Istočni Timor, Fidži i Trinidad & Tomislavbago… Kao vrhunac krađe protiv Švaba u tom polufinalu bio je drugi gol, kad se Babel, u pokušaju da prijeđe Jerkana zabio u njega tako da ga je srušio i onda neometan centrirao Sammeru za 2:1. Jedna od većih krađa uopće na velikoj sceni…  http://www.youtube.com/watch?v=-mNXRf9Qoys

Da ne bi ispalo kako smo na piku Skandinavcima, ok, možda samo Šveđanima, kad je Norvežanin Rune Pedersen u četvrtfinalu ’98. Wörnsu pokazao direktni crveni, odmah sam se poželio uskladiti s njegovim prezimenom i s njim pored kamina čitati rune… Zagrljeniiiiii, zagrljeniiii!!! https://www.youtube.com/watch?v=6QUaNIRm9OU

I tak… Kaj smo mogli očekivati. Pa nisu u FIFI ludi da stvar prepuste slučaju pa ne uspiju izvaditi stvar ni s Meksikancima i ode prvenstvo u krivom smjeru, čovječe, revolucija bi izbila da Brazil ne prođe grupu, prvenstvo bi se prekinulo. Kad Brazilci ’50. u finalu uspjeli osvojiti prvenstvo, s Maracane su pobjegli obučeni kao žene, zamisli kaj bi sad bilo…  http://www.youtube.com/watch?v=6pMmRFKKZfk

Drugi gol zabio je Alcides Ghiggia, jedan od trojice ljudi koji su ikad utišali Maracanu: https://www.youtube.com/watch?v=t-umlNw_WLs

A mi, u stvari, ne kužimo da iza svega stoje – Srbi!!! Ono, Srbija do Tokija, ne?

A od suca još su jadniji ti Brazilci. Mislim, jasno mi je da Scolari nemre reć da je sudac sudio za njih i da je njegov igrač glumac, ali šuti bolje brko jer da su tak nekaj protiv tebe sudili, srce bi te strefilo!!! A onaj Fred? Frajer zahvaljuje Bogu!!! Na čemu? Hvala ti Bože što si mi omogućio da prevarim suca! Fakat si Fred!

No, zanimljivo je kako glupi nogomet ujedini (mušku) naciju u blejanju u teve i iskazivanju emocija… Kad bi nas tako ujedinila poplava, brzo bi ljudi koji su ostali bez ičega dobili sve natrag, a o rušenju raznih besprizorovića na vlasti pod krinkom SDP-a i HDZ-a da i ne govorimo. Pitali prajm ministra hoće li porezni obveznici platiti njegov put u Brazil, a on će: „Nego tko bi to trebao platiti, neka tajna organizacija?!?“ Bahatnik sam od malenaaaaaaaa… Ne, majmune, nek ti ga plati frendica predsjednica Brazila koje te zvala ili si to plati sam i kaj uopće u ovoj situaciji imaš uopće ikud ić, a o trošenju para da i ne govorimo.

Ali, jbga, najlakše je navuć „kockastu“ majicu, napit se, derat se i srat… Da ne bi ispalo kako želim reći da sam drugačiji, meni se čak ne da ni obuć kockastu majicu, a ni napit se…

Samo da je srat 🙂