iratnemok pravi

Prognoza: fenjer!

Uzmite Erste stambeni kredit i zajebite se dok ste još mladi!!!

Već je prvo kolo ovogodišnje lige izjednačilo prošlogodišnji rekord iz zadnjeg kola – trinaest jutarnjih duša, iako nas je u 5 sati i 33 minute krenulo dvanaest. Magija neka? Šta? Šta? ŠTA? Ubi nas omara odmah na početku – ne sjećam se da je ovako teško vrijeme ijednom bilo prošle godine. Start nikakav, odjurio je samo Juraj, Markica i ruksak lagano i bez žurbe za njim, ostali jedva nekako. Sablja misli da bi Jura mogao prvo mjesto zadržati do cilja, no siguran sam da za to nema šanse – Juraj je pao još prije trećeg stupa, ali i dovoljno odmaknuo da ga do cilja ne vidimo. Onako kljast i šepav uslijed boli u iliotibijali sigurno je došepesao do drugog mjesta. Ostatak društva teško je kiksao, barem u odnosu na 2007.: Sablja me slabo pritiskao, iako sam bio zreo za još jedan poraz, Kova njega još manje, Peće i Stojka nigdje, a Lacko, gospodin u godinama, lagano se prošetao do vrha. Chura opet u prvom kolu deveti (vidi prvo kolo JGL 1), ali ovaj put spašen poradi novog bodovnog sistema, no opet ostao bez prve jakosne. Spuštajući se s Jurom po stepenicama iznad gornje stanice žičare ugledasmo lika koji trčkara prema nama. Pomislim si tko to ima tako lagani trk, a tako loše vrijeme – kad ono Kliker – zakasnio na start! Kad dođe na vrijeme, bit će opasan. I onda cure – ozlijeđena Tea i Iris u prijateljskoj šetnjici i Žana, također ozlijeđena – iako doma ima dva para pravih štapova, za ovu priliku odlučila ga je posuditi od Mojsija.
No da se osvrnem malo na noć – odoh ja spavat već u devet, ali vrućina je opaka, boli glava od klime na poslu, nemoš zaspat. I kad konačno uspiješ, eto ti likova, zovu, pišu, mobitel urla, zvoni, nabija – “kaj, ideš sutra?”, “buš me pokupil?”, “daj me probudi ujutro!”… A, jebote! Onda sam isključio ton i probudim se u ponoć, a kad tamo još jedan poziv i jedna poruka! Oh, maaaan! Vozit ću svakog i budit ću svakog, al ajmo to riješit do osam, u redu, Šimune?

Opet nešto zaboravih… Vanja i ja sigurno, a mislim i još neki, bijasmo sigurni da je 14. kontrola bila tamno crvena s brojem 64, a ne narančasta, no kad smo kontrole skupljali, tu nismo našli, što pak znači da ni Vanja niti ja, a i još neki nisu prošli stazu, to jest našli sve kontrole… DISKVALIFIKACIJA!

Kliker, Sablja, Juraj, ja: Bliznec, subota, 9 sati. Kasnim 15 minuta kao i obično, no ovaj put nisam skroz kriv. Kad dođeš po Klikera, on još mora do svog auta koji je parkiran ‘ko zna gdje pa još i natrag u stan. Tura je Brestovac-Grafičar-Ponikve gdje je orijentacijski trening, a već na početku znamo da kasnimo. Jura vuče nogu zbog bolne iliotibijalne tetive i njuši gljive po šumi. Kad je uz put ugledao ogromni vrganj, vrisnuo je kao da je vidio medvjeda i onda ga je u ruci furao do Ponikva. Tamo smo zakasnili pola sata, a Luce i Vanja koji su došli biciklima još i više. Prvi trening laganica, pola sata i kakti ne na vrijeme. Drugi pravi, na malom terenu, ali s 15 za mene teških kontrola. Već sam se prije druge izgubio i prvi puta usjeverivao kartu na orijentaciji i tako još dva puta. Luce i Kliker šišali su me do pete kontrole, a onda su počeli kiksati. Va-njuška nas je opet doslovno satro. Prozujao je stazom za 45 minuta, ja sat i 6, Sablja još dvije minute gore, Luce i Kliker sat i 55. Kako je Ivana udarila i uganula nogu, predložih Damiru da mi pokupimo kontrole. No prije toga bakanalije na Glavici. Ili pokušaj bakanalija jer je grah užasan, juha od gljiva je ajmpren juha s par jadnih gljiva, a bučnica prestrašna, pa su se bakanalije pretvorile u pivanalije. No kako smo zasjeli dugo vremena i ostavili podosta para i praznih flaša, teta kuharica nas je počastila čvarcima. Nakratko su nam se pridružili Jakšić i društvo koje smo sreli na putu prema Risnjaku, a sad evo i na povratku. I onda smo takvi trebali skupit kontrole. Većinu vremena nisam baš znao gdje sam, tako da je većinu kontrola naše polovice skupio Jura koji je prvi put u životu držao kartu u ruci, a drugu polovicu uspjeli su prije nas pokupiti antitalenti Kliker i Sablja. I onda polagani povratak prema Bliznecu. Štrudle od sira i jabuka na Grafičaru su bile malo bolje, a do auta se spustismo po mraku. Od 9 ujutro do 9 navečer – nezaboravnih 12 sati Sljemana, otprilike nešto kao Sablja, Pećo, Chura i ja prošle godine…

Većina će reći da brijem, ali sve više vjerujem u ovo: zadnjih dana se osjećam koma, čim dođem s posla zalegnem i tako više-manje do jutra – kladim se da je to zbog negativne energije koja se nagomilala u regiji zbog boravka sve ove žgadije u našoj blizini…

Mda… Četresosme je Joža Broz u namjesto nas odlučio da nećemo sa Staljinom, a time ni u kasnije nastali Varšavski pakt, a danas, u kakti demokraciji, dragi naši, premijer i precjednik umjesto nas odlučuju da ćemo u NATO! Šta će nam referendum? Mi smo ovce glupe, od gotovog bi veresiju napravili! Kako kaže premijer – neki bi napravili! Koji neki? Jel vragovi crni? I ne samo crni, nego i zeleni i žuti? Jaoooooooooooooo! To je prefakingstrašno – kako naš premijer priča engleski, a predsjednik ne zna ni to!!! Majko mila! A ono ulizivanje Grmlju DuploVe, pa tapšanje po ramenima, glađenje, milovanje, držanje za ručice, gurkanje… A taj moron DuploVe Grmlje: kako je samo naučio izgovarati Elbejnija i Kroejša, a sutra će zaboravit di je bio, koje su to zemlje i gdje. Eh, šta znači imat moćnog tatu koji će svog sina debila pogurat do predsjednika. Jel bilo goreg američkog predsjednika? Teško!

A na šta Zagreb liči danas? Te hrvatske i američke zastavice zajedno? Mi i Amerikanci 2gether! Yeah! Baš trebamo američke vojnike da i ovdje rade sranja, a ne moš im ni sudit! I da ne pričamo o tome kako će isti biti meta napada, a time i mi! Odosmo mi s vragom tikve sadit, ja!

Kako se čovjek prema tome treba postaviti? Demonstracije? Ne. Pizdit u sebi? Ne. Srat po blogovima? Možda J. Jedini put je zen… Džai guru dei va ommmmmmmmmmmmmmmmm! Čemu uzrujavanje? Treba njegovati duh tolerancije i praštanja. Pomirenja. Okrenuti drugi obraz. Vratiti kruhom. And stuff like that… Ionako nas iza ugla čeka rak… Bilo NATO-a ili ne. Bilo Europske unije ili ne.

I rest my case…

Bek David Campbell, poznatiji pod umjetničkim imenom Beck, također poznat i kao Beck Hansen, rođen 8. srpnja 1970. godine, američki je glazbenik i tekstopisac. Beck, not Back!

BECK is a manga, which was later made into an anime under the name BECK: Mongolian Chop Squad. It was created by mangaka Harold Sakuishi and was originally published by Kodansha in Monthly Shonen Magazine. It tells the story of a group of Japanese teenagers who form a rock band. The manga is currently licensed in the USA by Tokyopop. The series has also spawned three guidebooks. BECK won the 2002 Kodansha Manga Award for shōnen.
The original 26-episode anime television series was aired on Japan’s TV Tokyo from October 2004 to March 2005. It was directed by Osamu Kobayashi, animated by Madhouse and produced by Takeshi Shukuri and Yoshimi Nakajima. Beck, not Back!