Mračna Berba ‘23

Jura Štumsi, vrač koji prdi, autor slavne mračne simfonije za probavne plinove kaže da je šteta da se stvari ne zapišu. Pa tipkajmo.

Stavak 1. Largo non troppo

Fale ljudi koji više ne dolaze, ali to ima u sebi nešto lijepo. Prolaznost koju naizgled preskačeš do idućeg kola na kojem tebe nema i kad se pitaš je li to bilo tvoje zadnje kolo.

Ili to ni ne pomisliš- samo više, NIKADA, ne zamračiš?

Super je svjedočiti kaotičnom mrako-ukazanju likova iz prošlosti, poput Nevena, avangarde Kanik-crossa koji je revno pohodio prve sezone s malamutom Qanikom.

Čak me nasmije i uvijek vesela inkarnacija Gospodara Svemira, aka Vukodlaka, aka ARC direktora.

U ovim poznim godinama kad se gadnije ozlijedim ponekad u prdežu malodušnosti pomislim, da li je ovo bilo zadnje trčanje ikad?

Koliko ih ostaje poput Vide, Mukkija, Rokija, koji prosvijetljeno rokaju svojim jednoličnim ali sigurnim ritmom i pobjeđuju mene nestrpljivog, brzog i priglupog u dugoj životnoj trci uživanja u trčanju, u životu?

No, svaka trunka pameti je suvišna, jer nikad ne znaš kad je gotovo. Možda će Sablji naglo prekipiti, možda će potres srušiti Sljeme.

Kad pogledam na prvo kolo MK I i prvo kolo MK XVI, samo Sabljarka i ja još uvijek na mračnom oltaru. MK s apetitom papa svoju neopreznu djecu.

2. stavak. Presto ma non troppo

MK ne možeš, i ne smiješ shvaćati kao dio nekakve zimske baze. To je recept za katastrofu.

Ok, možda ti prođe jedne, ili dvije godine, dok se tvoj genetski materijal nije počeo raspadati, no prije ili kasnije – eksplodirat ćeš i predat se truleži na putu do čeke na 546 nm. Mrak je vrhunac svega i epicentar svijeta. Tih 6 tjedana.

A ostatak godine je priprema za idući Mrak.

Da, ako si vraški mentalno jak možeš ići mrak na 70%. No, za ovo je potrebna nevjerojatna količina samospoznaje i prosvijetljenosti. Ili loša liga i trunka zdravog razuma.

Ako uspiješ sva kola ići na 72%, a u slobodno, beskorisno vrijeme između mrakova dobro spavaš i ne radiš jake treninge, ne radiš na poslu, izbjegavaš stres, odlaziš na tople kupke, masažu i u saunu, polako ćeš dizati formu i na kraju ćeš sustići one koji ti bježe kroz ono jebeno gusto trnje oko Streljane i u zadnjem kolu ih ostaviti u prašini pred markuševečkom tvornicom dima Rondo.

Meni je ovo gotovo pa uspjelo 2022. Samo što me fitiljenje na zadnjem kolu koštalo eksplozije srdžbe Ahilejeve koja me onesposobila do 9 mjeseca. No, glup sam. Opet bi napravio isto.

Jer ionako ne znam kad će me netko od bisernih uradaka koji misle da je OK voziti 10% iznad limita skupiti na pješačkom, ili ću se samo pridružiti nekom od mojih vršnjaka koji su neobjašnjivo lako skviknuli od nekog genetskog defekta, ili ću se poskliznut u kadi, ili, ili, Milli Vanilli.

Na mladima navodno svijet ostaje. U Hrvatskoj? Koji mladi? Prosjek godina na MK sve više naginje odjelu za palijativnu skrb.

Pa ipak neodgovorno tvrdim da mi ocvali ljudi puno više od mladih trebamo tjelovježbu, 70-e su nove tridesete, uskoro će ionako Chat GPT sve raditi za nas pa ćemo imati vremena napretek za gladovanje i zabavu u mraku.

3. stavak Adagio Lamentoso

Žao mi je što je Gračan odustao. Volio bi doći opet u formu i da se utrkujemo, tenisica uz tenisicu. Najveći gušt mi je uvijek bio izgubiti nakon surove bitke. Kao ona Učka di me rahmetli Ljubas dobio na spustu u Liganj.

Doći blizu, dahtati pod nečijim đonovima. Izdahnuti iza njih. Blaženstvo. Pobjede su precijenjene.

Želim se boriti protiv najjače moguće konkurencije, i zato bi volio da odigram prvu ljigu i za dvije godine kada bi mogla izgledati MRAKovito. Ako dođu Andraž, Miha i Gračan ili Šiki to će biti čarobni stavak- prestissimo furioso!

No, ozljede će se dešavati, nekom će preminut roditelj u trenutku duboke kontemplacije da li je pametnije obući čavlerice, neki su još u reproduktivnom ciklusu i čeka ih upri izazov podizanja malih sisavaca, neki će doživjeti intimne psihodrame i potpisat ugovor s ljubavnicima koji će ih otjerat u ligu za opstanak, neko će u trenutku bunila odlučiti da je ok preseliti se u neku zemlju di nema Mraka, i Mikša će (možda) opet preljetiti još jednu godinu u prvoj ligi.

4. stavak. Andantino

Berba 23′?

Grbavi je klasa, ali ne pokazuje da je skroz zagrizao, Gračan je pustio udicu i otplivao uzbrdo, Miha je pokazao fanatizam kakav dolikuje Batičinom sljedbeniku, Andraž nastavlja mazohistički trenirati umor(an) i pokazuje povremene naznake implozije, ali još se ne da, Matej tiho sazrijeva za osvajanje prve ljige, Vida i dalje djeluje kao Zen majstor, a Šiki ratrak je tragično žrtvovao svoju mračnu dušu onoj šminkerici, skijači.

Urar Špiro svojim divnim fanzinom za ovisnike o mraku i dalje daje sve od sebe prodati što više glupih satova.

 Ali njemu, i cijeloj urarskoj industriji u inat, moj brat ne-nosi-satničar Curi ulovio je svoj prvi mračni naslov i tako trofej zadržao na Trešnjevci.

Reći da je želučana viroza odlučila pobjednika, gadna je izjava, jer uvijek nešto bude. Zato i je uzbudljivo do kraja. Jedan prespavani alarm, jedan izvrnuti gležanj, ili najezda nekog im-bacila, i ode mračna slava.

Kod cura je popis mračnjakuša i kvotu mladosti kontroverzno popunila Marcela. Makar nisam oduševljen vidjeti dvanaestogodišnju curicu kako plače smrznuta, razbijenog koljena, dok joj stari ne doplahuta blatnim slapom do lijepog plavog Vrapčaka, isto tako ne lajkam helikopter društvo u kojem se djeca tretiraju ko da su staklo mobitela. A i moja Ana kaže da su joj ko klinki najuzbudljivija bila prvenstva noćne orijentacije. Aj dont nou.

Meni tu nema dovoljno igračica da tekma bude napeta za kibiciranje, no kroz alkoholne i dimne pare nazire se entuzijazam novih mračnjakuša pa se možda stvari zahuktaju i u tom mirisnijem odjeljku MK lokomotive.

5. brabonjak: Moderato Cantabile

Moja nadanja za zvjezdanom godinom otišla su krajem 11-og s lomom malog prsta desnog stopala pri izvođenju zvijezde u sklopu tajnih priprema za MK. Internet doktor mi je otkrio da bi stvar mogla zacijeliti do početka lige, no propast forme – neminovan.

Zato mi je najveća avantura MK XVI bila gubljenje mobitela pred treće kolo.

Nakon što sam obavio izviđanje s krivom kartom (Sablja i Poljo su prvo objavili kartu s krivom KT2 čekom), odlučio sam prije kola obaviti (još jedan) dodatni obilazak spusta u Bliznec.

S obzirom na orijentacijske (ne)sposobnosti, na spustu sam upogonio hiper-inteligentni telefon da me pomoću aplikacije zauzda od zastranjenja i da uzalud ne uznemiravam obitelji riječnih rakova.

Ali avaj. Kad potražih mobitel na dnu žuborećeg kanjona, mobitela, stišanog, u smeđoj futroli, nigdje niotkuda. Ni na nebu, ni u Bliznecu, ni na zemlji.

Eto ti budalo kad nećeš pametnu vuru.

Sat i pol kasnije, mokrih nogu, nakon barem šest preleta gore dolje, sa Sabljinim mobitelom kojeg sam u međuvremenu dobio na startnom Nisanu ne bi li se mobiteli međusobno nanjušili (nisu), kad je sat skoro otkucao pola za start, nalazim ga u smeđoj futroli na smeđoj zemlji i ustvrđujem da futrola osim što je vodonepropusna, je i svjetlonepropusna.

I blaženo stižem točno na start kola. Potpuno mrtav.

Za izviđanja mi je beskrajno falio moj Bromance partner Eddie poderane koljenice, no zamijenio sam ga s mlađim i ćelavijim Mihom s kojim sam proveo romantične trenutke tražeći recept za najbolju putanju kroz ljekovito granje i raspravljajući o socijalnoj neprilagođenosti vrganja.

I ne zaboravimo 4 kolo i after spust s Grafičara, kad je veličanstveni ćelavac Štumsi inspiriran hladnim sljemenskim zrakom zavađao brojne planinare (kaj je ovo? svi idu na Graf po noći?) glasnim ispušnim plinovima svojeg probavnog kanala. Takvo remek djelo nije moglo ostati nezapaženo ni kod pravih konosera probavne umjetnosti, pa nas je do Lagvića zaljubljenim pogledom pratilo krdo divljih svinja.

Stavak 17. Lento, non troppo

Mrak 24′? Ki bi da bi. Drugorazredna prva dedek liga i prvorazredna druga liga kod mračnjaka, povišena koncentracija kvalitete kod mračnjakuša.

Valja ostat u komadu, ojačat dobrosusjedske veze sa zaljubljenim svinjama koje poznaju bolje kratice od Andraža, treba nabavit čavlerice u kojima neću iskrenut gležanj, i svaki put kad na nekom treningu, trci ili semaforu odem u crveno, trebam opomenuti olinjalo kljuse. Mir konjetino. Čuvaj se za MK 17.