Ne sjećam se kada mi je prvi put palo na pamet da bi bilo sasvim u redu iz centra Samobora otići pješke u komadu do Svete Gere i natrag. Vjerojatno tijekom neke biciklističke ture koje po Žumberku uredno vozim zadnjih 15 godina. Kako god, s obzirom da su mi…. ahm… službene utrke nakon uobičajenog početnog oduševljenja koje je trajalo dvije-tri godine (do cca 2008.) postale uglavnom nezanimljive, ta ruta (ili neke njena podvarijanta, ponekad s kraćom kilometražom kao npr. Route 66 sa Šoićevom kućom kao startom/ciljem) mi je u zadnjih 5-6 godina nova zanimacija i ritual kojeg obavezno upražnjavam 1-2 puta godišnje. Ta trasa ima sve što je potrebno osobi koja ima introvertni karakter, planinarski pedigre, izražene sociopatske tendencije i genetsku sklonost otklonu od dominantne struje.

Dućan na raskršću kod skretanja za Kalje je zatvoren već par godina… bakica iz Glušinje mi je dva puta nudila bundeve… osjećam se kao da listam stare polaroide… izvrsne jabuke na potezu Pećno-Zečak… dionica od slapa Brisalo do Staničića je prohodna ili je u vodi i dalje sve puno razbacanih drva?… u Tomaševcima su jednom mislili da sam se izgubio i zvali me na piće… medvjedi i vukovi su rijetki… sjajne kupine na tajnoj lokaciji iznad Pokleka… 1964. je školu u Pećnom pohađalo 160 učenika.

Žumberak je pristupačan/dovoljno blizu Zagrebu a opet uslijed svojih povijesno/ekonomski/itd. uvjetovanih specifičnosti daleko od onoga što zovemo ”urbanim” (što god taj jadni termin na kraju značio). Ovisno o svom karakteru, tu ćete dobiti ili pitomost ili divljinu ili i jedno i drugo. Žumberak je izoliran i nudi stvaran doživljaj (ili iluziju) odspojenosti od onoga što većina nas proživljava u svakodnevoj rutini ali njegova privlačnost nije prvenstveno u onome što ćete dobiti u Alpama ili na Velebitu.

Uranjanje u Žumberak je sporo i repetitivnog karaktera; uživanje u tamošnjem krajoliku zahtijeva strpljenje i poneku osobnu prilagodbu. Ako ste osoba koja ne može pola sata mirno sjediti na livadi onda ćete u zaseocima i šumama vidjeti eventualno poligon za poneku banalnu šetnju i nemarno fotografiranje, no svakako nećete osjetiti što je ono što Žumberak čini toliko posebnim. To je također u redu, samo želim reći da ovo nije mjesto za aspirante-agresivne sakupljače impresija.

Uglavnom, vaše utrke i predavanja o prehrani, unutarnjem miru tijekom trčanja i važnosti rekreacije su OK ali ja ne dolazim jer sam na Ječmištu.

(usput, to što su uskoci naselili Žumberak i to što je Ivan Lenković bio i žumberački kapetan i zapovjednik senjske kapetanije koja je izgradila kulu Nehaj su izvrsne mentalne/simbolične poveznice mojih omiljenih trek/trail destinacija, odnosno underground zbivanja: V140+ (Paklenica-Senj) i svakojakih vrzmanja po Žumberku. Volio bih da si mogu narediti što sanjati pa da mi se u jednom frenetičnom nizanju kadrova u predivnu kaotičnu sliku spoje Stap, klupa na Pliješu, Marasovac, pogled iznad Radlovca, dodir stupa na Svetoj Geri, uspon do Kordića, Malićev Krč i umivanje kod Šugarske dulibe).

Napisal: Mukki