21.1.2018. nedjelja, pomalo
Istraživanje za MK11 5.kolo

Sunčana nedjelja na brdu. Skupilo nas se 6-7-8, svi dobre volje. Taman atmosfera za istražiti ovo Vukovo kolo, za koje nam se čini da nema varijanti baš. Praktički nemamo dilema kud ić. Stojimo na Grlu i krećemo istraživati stazičak koji se spušta na cestu. Stazičak dost siječe izohipse, no tek pred kraj je praktički drop na cestu, sklizak, blatnjav, pun lišća. Popnem se malo gore, pokušam nabosti još jedan drop na cestu… malkice je bolji, spuštanje na guzi, ali hvatamo neko stabalce koje te lijepo zaustavi. Može. Spustim se odmah dolje u potok, na jednom mjestu se lijepo može prekoračiti i dalje se spajaš na stazu. Ipak, zaključujemo da ćemo nakon Grla imati usko grlo na onom stazičku. Dragan i Bruno Stanković su bili malo sumnjičavi, odlaze provjeriti varijantu po cesti od Grla. Čekali smo ih kod potoka. Čekali smo ih dost, Suzi se već počela smrzavati. Kasnije je ispalo da su počeli odmah probijati na greben, nisu baš išli po lagvić stazi. Našli smo se dost kasnije, na grebenu prije spusta na potok (Lipje) uz Plavu pećinu. To kaj god da jesu istražili – nije se isplatilo. Vanja i ja smo se spustili s druge, sjevernije strane manjeg i strmog grebenčića, onog koji se naslanja na Plavu pećinu. Pa… kraće je, direktnije je, ali je ful strmo nizbrdo, stazu više zamišljaš no što je ima, pimplavo je… reklo bi se da nije pogodno za trke ako nisi ful iskusan na ful strmom, i poželjno je da imaš čavle na tenisicama. Odlučili smo preskočiti tu varijantu na samoj trci. Dalje stazu znamo napamet sve do uspona na mali Cer, no i to se pokazalo dost jasno jer smo došli direkt na KT.

Dalje opet sve znamo na pamet. Zapravo nema nekih varijanti.
Dan je bio idealan. Čak mi ni gužva u Grafičaru nije smetala :O

Nakon istraživanja a prije Mraka

Nabrijavanje na Mrak je rezultiralo ovime, ahhaha…

Tajči je pitala jel smo mi to sad duhovi. 😀 Kažem – ne, mi smo vizija.

Usput, Maja Marukić se prijeti da će doći na kolo, šetat se. 🙂 Frka me njene šetnje.

24.1.2018. 18:30
MK11 5.kolo

Grlo/Glog (525m) – Tusti vrh (648m) – Cer (niži vrh) – Grafičar

Auto smo ostavili na Grafičaru, spustili do Grla.

Saznajem da Maja nije došla. Jeka je. I Duda. Bome, to tko se pojavi ili ne pojavi na startu redovito iznenadi. Dakle, Tajči, Suzi, Ljiljka, Jeka, Duda i ja, iz 1.lige. Dost.
Sablja javlja da je start malo pomaknut niz cestu, nije drito s grla. Rekoh – super, taman da se ljudi malo razvuku prije stazička, da preživimo onaj drop na cestu.
Na moje veliko iznenađenje, većini je to bio dovoljan hint u smjeru tog da se isplati ići po cesti dolje. Po onoj istoj varijanti koju su Dragan i Bruno bili istražili i zaključili da se ne isplati.

I baš ta razlika u startu je bila dovoljna za jako neočekivane rezultate u 1. ženskoj ligi. Prvo – dobila sam Suzi (za 6min). Ali ne samo to – dobila sam i Tajči (za 2 min). S druge strane, mene je dobila Ljiljka, opet! I to opet za 10ak sekundi. Jeka nas je, naravno, sve rasturila. Jasno, sve nas iz 1. ženske lige.
Duda, koja se šetala, ozlijeđena je i svašta, koja je prvi put išla sama u Mrak, došla je 9 minuta iza mene. Pa da te cure (Maja, Duda, Jeka) dolaze na kola redovito – pa razbile bi nas kao beba zvečku. Nismo slučajno Suzi i ja strahovale za opstanak u 1.ligi još tamo ljetos. Ovaj trenutni poredak je van svih očekivanja.

Ljiljka je isto išla na stazičak s Grla, ne cestom. U nekim periodima na stazi sam čak bila ispred nje. Pred Žensko sedlo je bila malo ispred, dovoljno da se ponadam da ju imam na cesti. Išla sam na cesti ispod 4:30, ali uspjela sam tek smanjiti razliku od nje, pičila je kao metak. Strašno!

Tajči i Suzi su išle cestom. Razlika između mene i Tajči na stazi nakon ceste i prvog potoka je negdje minutu i pol. I praktički je takva razlika ostala do kraja. Točnije, od te točke nakon ceste do Ženskog sedla imamo identično vrijeme.
U analizi sam našla da mi se najviše približila netom prije Cera, ali kak sam ja tamo ganjala Ljiljku, povuklo me to i pobjegla sam joj opet.

Nakon tog je došao “moj” dio – trčanje nizbrdo. I tamo sam ganjala Ljiljku i išla sam koliko sam mogla. Ljiljku nisam stigla, ali sam napravila još malo razlike od Tajči.

Radila bih ovakve analize i sa Suzi, ali još se drži podalje od Strave i flyby-a.
Inače, dok se trčalo prema Plavoj pećini uz potok, pucao je prekrasan pogled na svjetleću pistu u nebo na slavnom usponu na Tusti. Bani me na tom usponu kao od šale prestigla. S lakoćom je prošla kraj mene, nisam ju čula da umiruće diše, naprotiv. Bila sam jako happy što s njom nije i Tajči, koju sam cijelo vrijeme očekivala.

Na analizi se pokazalo da me zapravo Tajči tu dobila, iako na Stravi piše da je moja reza iznad njene.

No njen GPS je oko Plave pećine puno više plesao nego moj i zato sam joj uzela mjesto na Stravi. Zato sam i točku od koje radim usporedbu uzela malo iznad pećine… i tu se otkrilo kak zapravo lista izgleda, iako na Stravi piše ovo:

Na kraju, presudila je ona varijanta na samom startu. I možda malo činjenica da i peseki znače nešto (Bok, Ljiljka, kaj ima?). S druge strane, sa mnom trči Vanja koji je super support i motivator. Lakše je tak.

S treće strane, koliko mi je lakše tak – mogu samo reći da sam cijelu cijelu trku bila u crvenom. Prosječni puls 183. Ili mi HRM ne radi kak treba.
Ipak, odavno se na gelenderu govori:

“Svatko se igra u mraku na vlastitu odgovornost.”

 

Do idućeg kola.