21.1.2018. nedjelja, pomalo
Istraživanje za MK11 5.kolo

Sunčana nedjelja na brdu. Skupilo nas se 6-7-8, svi dobre volje. Taman atmosfera za istražiti ovo Vukovo kolo, za koje nam se čini da nema varijanti baš. Praktički nemamo dilema kud ić. Stojimo na Grlu i krećemo istraživati stazičak koji se spušta na cestu. Stazičak dost siječe izohipse, no tek pred kraj je praktički drop na cestu, sklizak, blatnjav, pun lišća. Popnem se malo gore, pokušam nabosti još jedan drop na cestu… malkice je bolji, spuštanje na guzi, ali hvatamo neko stabalce koje te lijepo zaustavi. Može. Spustim se odmah dolje u potok, na jednom mjestu se lijepo može prekoračiti i dalje se spajaš na stazu. Ipak, zaključujemo da ćemo nakon Grla imati usko grlo na onom stazičku. Dragan i Bruno Stanković su bili malo sumnjičavi, odlaze provjeriti varijantu po cesti od Grla. Čekali smo ih kod potoka. Čekali smo ih dost, Suzi se već počela smrzavati. Kasnije je ispalo da su počeli odmah probijati na greben, nisu baš išli po lagvić stazi. Našli smo se dost kasnije, na grebenu prije spusta na potok (Lipje) uz Plavu pećinu. To kaj god da jesu istražili – nije se isplatilo. Vanja i ja smo se spustili s druge, sjevernije strane manjeg i strmog grebenčića, onog koji se naslanja na Plavu pećinu. Pa… kraće je, direktnije je, ali je ful strmo nizbrdo, stazu više zamišljaš no što je ima, pimplavo je… reklo bi se da nije pogodno za trke ako nisi ful iskusan na ful strmom, i poželjno je da imaš čavle na tenisicama. Odlučili smo preskočiti tu varijantu na samoj trci. Dalje stazu znamo napamet sve do uspona na mali Cer, no i to se pokazalo dost jasno jer smo došli direkt na KT.

Dalje opet sve znamo na pamet. Zapravo nema nekih varijanti.
Dan je bio idealan. Čak mi ni gužva u Grafičaru nije smetala :O

Nakon istraživanja a prije Mraka

Nabrijavanje na Mrak je rezultiralo ovime, ahhaha…

Tajči je pitala jel smo mi to sad duhovi. 😀 Kažem – ne, mi smo vizija.

Usput, Maja Marukić se prijeti da će doći na kolo, šetat se. 🙂 Frka me njene šetnje.

24.1.2018. 18:30
MK11 5.kolo

Grlo/Glog (525m) – Tusti vrh (648m) – Cer (niži vrh) – Grafičar

Auto smo ostavili na Grafičaru, spustili do Grla.

Sunset prije 5.kola

Saznajem da Maja nije došla. Jeka je. I Duda. Bome, to tko se pojavi ili ne pojavi na startu redovito iznenadi. Dakle, Tajči, Suzi, Ljiljka, Jeka, Duda i ja, iz 1.lige. Dost.
Sablja javlja da je start malo pomaknut niz cestu, nije drito s grla. Rekoh – super, taman da se ljudi malo razvuku prije stazička, da preživimo onaj drop na cestu.
Na moje veliko iznenađenje, većini je to bio dovoljan hint u smjeru tog da se isplati ići po cesti dolje. Po onoj istoj varijanti koju su Dragan i Bruno bili istražili i zaključili da se ne isplati.

I baš ta razlika u startu je bila dovoljna za jako neočekivane rezultate u 1. ženskoj ligi. Prvo – dobila sam Suzi (za 6min). Ali ne samo to – dobila sam i Tajči (za 2 min). S druge strane, mene je dobila Ljiljka, opet! I to opet za 10ak sekundi. Jeka nas je, naravno, sve rasturila. Jasno, sve nas iz 1. ženske lige.
Duda, koja se šetala, ozlijeđena je i svašta, koja je prvi put išla sama u Mrak, došla je 9 minuta iza mene. Pa da te cure (Maja, Duda, Jeka) dolaze na kola redovito – pa razbile bi nas kao beba zvečku. Nismo slučajno Suzi i ja strahovale za opstanak u 1.ligi još tamo ljetos. Ovaj trenutni poredak je van svih očekivanja.

Ljiljka je isto išla na stazičak s Grla, ne cestom. U nekim periodima na stazi sam čak bila ispred nje. Pred Žensko sedlo je bila malo ispred, dovoljno da se ponadam da ju imam na cesti. Išla sam na cesti ispod 4:30, ali uspjela sam tek smanjiti razliku od nje, pičila je kao metak. Strašno!

Tajči i Suzi su išle cestom. Razlika između mene i Tajči na stazi nakon ceste i prvog potoka je negdje minutu i pol. I praktički je takva razlika ostala do kraja. Točnije, od te točke nakon ceste do Ženskog sedla imamo identično vrijeme.
U analizi sam našla da mi se najviše približila netom prije Cera, ali kak sam ja tamo ganjala Ljiljku, povuklo me to i pobjegla sam joj opet.

Nakon tog je došao “moj” dio – trčanje nizbrdo. I tamo sam ganjala Ljiljku i išla sam koliko sam mogla. Ljiljku nisam stigla, ali sam napravila još malo razlike od Tajči.

Radila bih ovakve analize i sa Suzi, ali još se drži podalje od Strave i flyby-a.
Inače, dok se trčalo prema Plavoj pećini uz potok, pucao je prekrasan pogled na svjetleću pistu u nebo na slavnom usponu na Tusti. Bani me na tom usponu kao od šale prestigla. S lakoćom je prošla kraj mene, nisam ju čula da umiruće diše, naprotiv. Bila sam jako happy što s njom nije i Tajči, koju sam cijelo vrijeme očekivala.

Pista na Tusti

Na analizi se pokazalo da me zapravo Tajči tu dobila, iako na Stravi piše da je moja reza iznad njene.

No njen GPS je oko Plave pećine puno više plesao nego moj i zato sam joj uzela mjesto na Stravi. Zato sam i točku od koje radim usporedbu uzela malo iznad pećine… i tu se otkrilo kak zapravo lista izgleda, iako na Stravi piše ovo:

Uprić na Tusti

Na kraju, presudila je ona varijanta na samom startu. I možda malo činjenica da i peseki znače nešto (Bok, Ljiljka, kaj ima?). S druge strane, sa mnom trči Vanja koji je super support i motivator. Lakše je tak.

S treće strane, koliko mi je lakše tak – mogu samo reći da sam cijelu cijelu trku bila u crvenom. Prosječni puls 183. Ili mi HRM ne radi kak treba.
Ipak, odavno se na gelenderu govori:

“Svatko se igra u mraku na vlastitu odgovornost.”

 

S Vanjom i Suzi prije starta.

Ipak joj nisam mrska iako sam ju nabila 6 minuta 😀 Suzi <3

Ljiljka, ovaj put bez Ajsija. Da je barem tak i na stazi. 😉

Tajči, koju sam dobila prvi put ove sezone, i Bani koja ide kao metak.

Vuk i Crvenkapica. 😉 Gospodin Vuk je inače autor ovog kola. Nije mu sjela ova staza. Pitam se zašto ju je predložio. I pitam se jel znao da će start bit pomakut s Grla…..?

Kiki mi ove sezone nije rekao ni jedan jedini originalan komentar. Naprotiv, svi komentari su bili isti. “trebala si više trenirati”. No shit, Sherlock. I on takav prelazi natrag u 1.ligu. Pih!

Do idućeg kola.

10.1.2018. 18:30
MK 11 3. kolo
Staza: Streljana Vrapče, parking – Babin zub (452m) – Nogošin breg (575m) – Grafičar

Nisam očekivala da će toliko ljudi ići na makadam. Tajči je bila razočarana svojom odlukom da ide makadamom, umjesto uprija na Nogošin. Možda je i u pravu (sad u retrospektivi penjanja na Bačun), no tad sam bila zadovoljna svojom varijantom.

Nogošin

Prije i poslije zapravo nije bilo nekih velikih varijacija.
Reze dobre. Prve tri cure iz prve lige – unutar 10 min.

1. liga

4 minute iza Suzi. I manje. Good. Mislim, Tajči nas debelo šiša, ali tad smo još mislili da joj visi iduće kolo zbog potencijalnog poslovnog puta.

Nakon 3 kola

Neslužbeno nas je Koka proglasila vješticama. Divno.

17.1.2018. 18:30
MK 11 4. kolo
Staza: Tunel – Gračec (356m) – Mačkova pećina – Bačunski breg (485m) – Okretište 15

4. kolo. Bez ucrtanih točki.

Bilo je prilika za kraćenje. Nismo sve iskoristili.

Do KT1 (Gračec 356m) išli smo po 57ici, Vuk je dao dobre upute kad skrenuti gore. Taman na KT. Većina se vraćala preko brane pa na Pustike. Meni je nekak više sjela opcija po 55ici gore, pa na makadamu između Lukovica kamenoloma i Plave pećine spustit se u potok, pa uz vrhić 496 na markaciju. Vanja se brinuo hoćemo li pogoditi tu stazicu prema KT2 Mačkovoj pećini, ali smo zaboravili uračunati da će nam ovi brzi koji se već vraćaju s KT2 osvjetliti put. Nakon KT2 malo kratimo, prestignemo Sandu koja je na KT2 bila prije nas. Usput smo i vidjeli koliko su Jeka, Tajči, Suzi i Ljiljka ispred. Pokušam ubrzati nakon KT2, prestignem Sandu, opet, ali blago iskrenem gležanj (i to na ravnoj stazi bez blata). Liga je tek na pola, nema zajebacije već sad. Dalje opreznije. Gledam samo u pod, nismo gledali kartu, staza nas je vukla na enduro S zavoj na Pustike… Na asfalt je Sanda došla s Pustog dola, i opet je ispred. 🙂 Ovaj dio smo odradili vrlo ziheraški, očito je bilo puno prostora za kraćenje. Na asfaltu me počinju zezati leđa, bole me cijelo vrijeme, a dodatno zabole sa svakim korakom kad lupim u asfalt. Not fun. Svejedno mi je taj cestovni dio proletio. Mentalno sam se spremala za killer uspon na Bačun. Odlučili sam pratiti Sandu. Ona se malo penjala po bikči, i tek onda skrenula gore. Na tom usponu sam ju ostavila iza (ne znam kak sam ja bolja od Sande na takvom brdu, ali super). Došli smo praktički direkt na KT3, a spust smo odradili po onoj stazi/guduri do početka bikče. Pasalo mi je. Ne znam jel to bolja varijanta, ali meni se svidjela. I onda juriš… kad smo s ceste ugledali ono skretanje asflatirane stazice prema tunelu, tamo smo ugledali Ajsija (mladi Ljiljkin samojed). I Ljiljku (i Kalca).. Malo sam uspjela još ubrzati, smanjiti razliku. Mislim da ju ne bih stigla ni da sam uprijela kao da nema sutra. U cilju 13 sekundi iza Ljiljke. Dobro je. Zadnja sam od cura koje su došle na ovo kolo a iz prve lige su. S obzirom na uvjete, dobro je.

16. Jeka 86:56

44. Tajana 103:58

49. Suzana Stanić 111:50

53. Ljiljana 115:21

54. Mony 115:34

Poredak nakon pola Mraka

Dok smo se tamo brčkali na Mrežnici usred ljeta, a Suzi i ja, na opće zgražanje, maštale o Mraku, nismo tad mogle ni sanjati o ovakvim rezultatima. Tad je glavna briga bila opstanak u ligi.

Dark side ON

A gle sad. Čudo!

3.1.2018. 18:45
2.kolo MK 11

Nenabrijanost na startu, kao i uvijek. Kiša/led se smanjuju na šetnji do starta kod markuševačkog kamenoloma. Prebrojavaju se cure iz prve lige koje nisu došle. Maje nema. Koke nema. Nataše najavljeno nema. Dakle, Tajči, Suzi, Ljiljka i ja. Taman.
I dalje sam sigurna oko onog manje strmog prilaska Gradečaku (s desne strane kamenoloma) – KT1. Sablja nešto priča na startu, ne čujem ga iz zadnjih redova, čekam da krenemo. Na usponu skužimo da Kalac i Ljiljka idu varijantom kojom idemo i Vanja i ja.

Penjemo, ide ok, sa sasvim malo proklizavanja. Traje dulje no što se sjećam s istraživanja. Nakon KT1 produljujemo po grebenu. Prvi put vadim kartu i kompas, želim bit sigurna oko nabadanja čeke. Dalje nisam gledala kartu, stazu sam znala napamet. Nakon čeke jurimo dolje. Tu negdje Kalac i Ljiljka pitaju jel nam ok da idu s nama. Kažem da je ovisi o tome kako ćemo ulazit u cilj. 😉 Nitko ne voli šlepanje s pretrčavanjem prije cilja, iako je i toga bilo u biografiji Mrak kombe. Kalac i Ljiljka se smješkaju :).
Jurimo dolje, kratimo cik-cak stazu od 22, a sa strane od te cik-cak staze čujem iz šipražja neke opake psovke – netko nije bio sretan s pokušajem kraćenja.
Od oštrog kuta zavoja makadama prtimo upri gore prema KT2. Sve pogađamo, kao i na istraživanju. I onda prije samog vrha Tustog skužimo da se neki ljudi već vraćaju s Tustog, a nisu nam baš poznati kao netko tko je uvijek ispred nas. Oblije me hladan znoj. Ok, znam da ova varijanta nije idealna, i znam da smo malo usporili na grebenu nakon KT1, ali stvarno dobro idemo. Kak smo sad iza ovih cura!? Još one nekako ležerno cupkaju nizbrdo, nimalo ne jure. Upitnike nad glavom pretvaram u pretpostavku da su ili krenule ranije ili su preskočile KT1. Penjemo dalje, cvikamo KT1, u okret odmah nazad. Malo nakon početka spuštanja čujem da Vanja pozdravlja Suzi… Sad mi je još manje jasno?! Kak je ona iza mene? Sumnjam da se baš tak tak izgubila. No ovu malu prednost pred njom shvatim kao SAD ili NIKAD priliku. Oblivena sam, ali ovaj put adrenalinom. Fakat možda dobijem Suzi ovo kolo!!! Nenabrijanost je isparila. Ubrzavam kao nikad. Kilaža napokon radi u mojem interesu, jer idem nizbrdo. Jurim po onoj 20ki, maksimalno sam koncentrirana na blato i potencijalno kamenje ispod. Iza negdje čujem Kalca kako doziva Ljiljku, provjerava jel prati – povremeno ju čujem da odgovara, povremeno je dalje. Spust po 20ki traje puno dulje no što se sjećam na istraživanju, ima više blata, ali puno manje kamenja pod lišćem/blatom. Pazim na onih nekoliko važnih skretanja (nakon što marka skrene s makadama), ostalo Vanja prati da smo na marki. Ja samo gledam u pod i pazim korake. Blato frca. Nikog nismo pretekli. Nitko ne stiže nas. Nakon marke na asfaltu trčim kao nikad u životu, vučem čak i Vanju. Kasniji pregled gpx-a na Stravi kaže da smo na asfaltu išli između 4:00 i 4:30. Fiju! Ulazimo u cilj, zašorana sam i dalje adrenalinom. Ludo! Pokušavam doći do zraka. Mrvu nakon nas dolaze i Kalac i Ljiljka. Tajči i Bani su tamo već koju minutu. Suzi sam dobila za čak 6 minuta! Dobila je za rođendan pravu neizvjesnost utrke! 😀
Saznajemo i da su one cure ispred nas preskočile KT1. Phew, sad mi je jasnije. 🙂

Fotka: Danijel Linšak

U cilju u Rondu se slavi Suzin rođendan, cuga, torta, pokloni, druženje… Lijepo i veselo. 🙂 Divan početak MK 11.

6.1.2018.
Istraživanje za MK 11 3. kolo

Sastojci: Streljana Vrapče, parking – Babin zub (452m) – Nogošin breg (575m) – Grafičar

Fotka: Mirna Karzen

Dobar dio ZTŠ ekipe se nalazi na parkingu kod streljane. Kao i prošli put, do KT1 imamo istu varijantu, do KT2 Vuk vodi ekipu jednom varijantom, a Vanja i ja (i Dragan) idemo probati drugu. Zabavno je bilo istražiti što je zapravo Babin zub. Razne info s neta kažu jedno, no sami pogled s makadama daje naslutiti koji bi vrh netko htio nazvati zub.

Baba, koji zub tražimo?

Uspon na Nogošin od prije pamtim kao killer. Bila sam neispavana tog jutra, s laganim grčevima u trbuhu. Iako smo originalno razmatrali i taj killer uspon na Nogošin, u takvom stanju mi je pasalo istražiti alternativu. Nemamo ništ od tog da svi istražimo istu varijantu. Dodatno, prognoza za dan prije Mraka je najavljivala kišurinu. Opaki usponi + kišurina = ide kao po loju u krivom smjeru.

Da, okolo makadamom je dulje. Kilometaripo do dva dulje. To je dosta. Trčljivo je na dijelove, a blato igra manju ulogu. No ono meni važnije – nakon dolaska na KT2 Nogošin – nisam ubijena. Jer ima još uspona do Risnjaka i onda još do Grafičara. Na Nogošin smo došli prije Vuka i ekipe, nekoliko minuta. Kao i prošli put, oni su se malo čekali jer su veća grupa. S druge strane, mi smo makadamom do Nogošinog krenuli nekoliko minuta nakon njih.
Na ovom istraživanju smo se zaustavili na Risnjaku i proslavili rođendan još jednog Stanića. Pusa, Bruno! 🙂

Ljubica je imala visoko mišljenje o našoj varijanti. Jaglaci for scale.

Sutra ćemo vidjeti koji je recept za 3. kolo bio najukusniji.