DAN KAD SE ZEMLJA ZAUSTAVILA VS SPALITI NAKON ČITANJA

Za ljude koji su gledali film Dan kad se Zemlja zaustavila, bio je to dan kad su se u kinu, gledajući inkriminirani film, usrali od muke. Zamisao odlična – izvedba katastrofična! Šteta Kathy Bates i Johna Cleesea, kao i ljepotice Jennifer Connely, koja možda nije takva njuška kao gore spomenuti, ali je tako jebeno zgooooodna! Što se egzotičnog Keanua tiče, u Matrixu smo mogli prihvatiti njegov zbunjeni pogled i retardirani usporeni govor – ipak su čovjeka digli na prepad (USTAJ!)iz one tekućine svog atrofiranog. Ok, i ovdje se dogodilo nešto slično, ali, brate, dosta je više. “Hello! I am Keanu! I am slightly retarded! That is why I talk slowly! Not because I shall say this only once! I came to destroy Earth! You humans are scumbags! Run for your miserable lives! But there is no place to run! My robot will kill you all!” A taj robot – uzeli su ga iz turbo limača i uvećali sto puta. Svašta! Film A produkcije, a sve je tako jadno napravljeno. Još jedan dokaz da je novac apsolutno nebitan. I zašto mu taj svemogući robot nije omogućio da se obrati Ujedinjenim narodima? To nije objašnjeno. Kao, on je dobji, dobji jobot koji jeagija samo na nasilje. Užas! I na kraju, kad sve odlazi k vragu, svemoćni Keanu opoziva uništenje jer su mu Einstein Cleese, lepa Jennifer i njen posinak u patetičnoj potrazi za mrtvim ocem, u ime čovječanstva obećali da će se ljudi popjaviti i da će biti dobji kao onaj dobji, dobji jobot iz tujbo jimača. Ocjena: gori čak i od Forresta Gumpa.
Ali zato ovaj drugi… Imali su bratovi Coen svojih bisera u negativnom smislu, ali ovo… Teško pronalazim riječi… Što je, opet, teško za povjerovati… Jednoć davno pročitah u knjizi “Austrijski duh” kako su Židovi u prosjeku inteligentniji jer njeguju neku specifičnu vrstu humora, koja onda kod djece brže i bolje razvija mozak. Možda sam se glupo izrazio i možda je snobovski i preseratorski spominjati izraz “inteligentni humor”, ali ne nalazim drugi – to je baš to – inteligentni humor. Mali ljudi koji će svoje male živote zbog svojih psihotičnih stanja dovesti do krajnjeg apsurda. Toliko suludih, grotesknih situacija i nevjerojatnih obrata može smisliti samo netko kome mozak radi na poseban način. Clooney (“rear entrance situation”) i Pitt (“intelligence shit, CIA top secret shit and… shit”) u svojim već viđenim izvrsnim glupirajućim ulogama u kojima se ponajviše sprdaju sa samima sobom, uvijek odlična Frances McDormand (ili kako glupani iz našeg jedinog kina koje je pojelo sve ostale, na svojoj internet stranici pišu – MacDormand), po meni bolji od sviju već spomenutih – Malkovich, a über alles, u ulozi od najviše tri minute u dvije scene – briljantni J. K. Simmons!(zanimljivost: žena – isto glumica – mu se zove Michelle Schumacher) Definitivno film koji treba gledati više puta jer fore su neizbrojive – jedini kojem sam se smijao od početka do kraja. Ocjena: one of the best of the best of the best, Sir!
I da se malo osvrnem na onu klaustrofobičnu garažu u Branimir centru. Evo, osvrćem se i ne vidim je. Vidim samo sjeverni zid svoje sobe. Hm, dosta je logično da je garaža klaustrofobična. Možda bi bila prostranija kad bi bila klauskvatrofobična. U svakom slučaju, onima koji su klauskinskofobični ne preporučujem njegove filmove. Evo, hm, u svakom slučaju i uglavnom, teško da garaža može biti agorafobična te ova cijela tirada ispada besmislenom. Hvala dragom Cinestaru što nam poklanja tri sata besplatnog parkiranja, a poklonjenom konju ažbla ažbla, no što ako smo došli drugim dobrom ili lošem ter parking plaćamo? Bez obzira gdje ostavio svog limenog gutača kuna, vrlo teško ćeš iz njega izaći jer su parkirna mjesta širine jedva dovoljne da stane sam auto. A nama obijesnim ljudima to nije dovoljno – mi bi još i vrata otvarali, pa šta li nam je?!? Onda onaj automat!!! Jedan po katu! Jedan na 595 parkirnih mjesta. I neće bilo kakve novčanice, ne, ne! Samo ispeglane, tek otisnute! Inače ih bljuje natrag… I tako, dok on bljuje li bljuje, počne novi sat i gle, nije više 8 – sad je 16 kuna! I šta sad? Ako nećeš platit jer te varaju i prave budalom, kako ćeš van? Nema tu knjige žalbe, nema živih ljudi, samo roboti ko onaj frend od K. Reevesa.
“Josef K. pokušao je platiti parking, no automat nije primao njegove novčanice. Satima je tumarao katovima Branimir centra, nadajući se da će neki drugi automat biti bolje volje. Kad je izgubio nadu, pokušao je pronaći svoj auto. Danima je prolazio kroz nepregledne redove automobila, nikako ne uspijevajući pronaći svoj, dok je njegov dug za parkiranje polako premašivao vrijednost čitave njegove imovine. Konačno je pronašao svoj auto, prekriven crnilom ispušnih plinova koji su ga učinili neprepoznatljivim. Pokušao je ući u auto, no ubrzo je shvatio da vrata ne može otvoriti ni toliko da bi se nekako uvukao. Na žalost, parkirao je na rikverc, tako da ni peta vrata nije mogao otvoriti. Dok je stajao u očaju smišljajući što učiniti, prišla su mu trojica muškaraca u ružnim odijelima i odveli ga u nepoznatom pravcu. Josefa K. više nitko nikad nije vidio…”

This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.