OVCE ILITIGA NADRKANI ŠIVAK SEDAM GODINA KASNIJE

Ovo je tekst koji se “trebao” naći u aktualnom broju Outdoor Fitness magazina uz tekst o UTMB-u, u okviru, strogi maksimum od tri tisuće znakova, no, ispalo je da nije bilo mjesta. Hvala svima, osobito “uredniku” i “izvršnoj urednici”, veselim se budućoj suradnji, dosadašnja je bila real joy 🙂

“Često se priča da su Hrvati OVCE, a baveći se problematikom utmb-OVACA i „vadeći“ sve hrvatske utmb-OVCE od stoljeća sedmog naovamo i šire, dođoh do istog zaključka: iako je Ultra Trail du Mont Blanc jedina svjetska trail utrka koja zahtijeva skupljanje kvalifikacijskih bodova, hohštaplerski nastrojeni kao i uvijek, baš tu manifestaciju proglasismo neslužbenim prvenstvom Hrvatske.

Elem, odakle i uopće ja tamo? Ponukan pionirstvom hrvatskog Ramba Željka Paleta (prvog cro utmb finišera), treking institucije u Hrvata i prvog hrvatskog trekera Ivana Ferenčaka te doktora Predraga Radića koji su utmbarili 2005., a ovca radi što ovca vidi (ček malo, jel to ovca ili…?), odlučih i sam to isprobati naredne godine. Dobro, ne baš sam: hrvatska moćna gomila brojala je, baš kao i ona ruska, pet startera te pridruženog člana i budućeg hrvatskog zeta, šestog mušketira Maika, Nijemca koji je baš tom prilikom u Chamonixu upoznao svoju Ivanu, našu logističarku.

Za razliku od tadašnjih lijeponaških trekinga, koji su okupljali najviše stotinjak duša i tijela, već sam start, s dvije i pol tisuće nabrijanovića u šik opravicama, u mojoj mizantropskoj osobi izaziva nelagodu, a još kad se najavljivač masi obratio riječima kako su svi koji se ovdje nalaze već pobjednici (oukej, idem ja onda doma…), malo je nedostajalo da nakon obilatog trodnevnog karboloudinga uslijedi instantni karboempting po glavnom gradskom trgu i kolegama po odabiru hvatanja magle u životu.

Iako mnogi našijenci vele da im utrka i nije nešto lijepa, meni je ostala u dobrom sjećanju jer u Alpama ne možeš pogriješiti. Što najviše pamtim iz tih tridesetak sati? Stotine lampica što gmižu planinom u koloni. Pričanje s Ferrom u noći na single tracku dok Francuzi između nas šute k’o zaliveni i ništa ne razumiju. Špalire kroz koje prolaziš na kontrolnim točkama i ljude koji doslovno vrište bodreći te – baš kao na Touru. Brutalne uspone u prvom dijelu utrke poslije kojih misliš da do kraja utrke nećeš više moći potrčati. Fluorescentne oznake koje stazu čine bolje označenom po noći nego po danu. Spuštanje na tranziciju u Courmayeuru baš u zoru, gdje deseci natjecatelja leže na stolovima za masažu, a još nije ni polovica utrke ili „Bitka za ranjenike“ kako je tu scenu nazvao Šimun. Kao dodatak, na istom mjestu iz zasjede vreba čučavac kao krajnji test vaše spremnosti za nastavak – čučni ili odustani! Nekontrolirana trominutna drhtavica pri presvlačenju u švicarskom Champexu, odakle mi do cilja preostaje još jedan maraton i devet sati da se dovučem u ciljanom vremenu – ispod 30 sati. Zvuči prilično dohvatljivo? Trebalo mi je 8 sati i 45 minuta! Za maraton… Forsiranje zadnja dva spusta i višekratno prosipanje po blatu – eno ga još na startnom broju. Kišu koja me ohladila početkom druge noći te nakon izlaska iz skloništa na zadnjoj kontrolnoj točki izazvala drugu drhtavicu i primorala na povratak unutra i grijanje uz peć. Francuskog tinejdžera koji me pred kraj utrke uputio na tečnom engleskom s američko-reperskim naglaskom. Ulazak u cilj usred noći i ispunjenje zadanog u stilu, kako se maštovito izrazio naš jedini dvostruki UTMB finišer, gorespomenuti Ferro: „Veni, vidi, miči s liste!“

Zaključak? Svakako probati kao one time experience koje se, kao uostalom većina utrka koje pohodimo, pamti zauvijek. U slučaju prekomjernog lajkanja – ponoviti…”

This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

6 Responses to OVCE ILITIGA NADRKANI ŠIVAK SEDAM GODINA KASNIJE

  1. Chicar says:

    Znas kaj je najgore…to kaj bi se ja vratio, tj. isao ponovno. Nekako smireniji. Nije da mi je trka najljepsa na svijtu ali hrpa tih ljudi, cijela brija oko te trke je fora…videli bumo kaj nosi 2015.
    ..clanak odlican!

  2. batica says:

    Jao, hvala ti, mu mu mu, ali pazi sad – ako ti je ovaj odličan, kak su tek dobri oni koji jesu objavljeni, tak da ti jedino preostaje da se zatrčiš do kioska i kupiš novi broj, mislim, kaj ne?

  3. Chicar says:

    Eko sam nastrojen pa ne citam papirnata izdanja, draza su mi ova promasena underground stiva. 🙂 Cuvajmo prirodu i cuvajmo se urednika! 🙂

  4. seti says:

    reko sam ja, prekoiskusno, još i “ko nije probao lafulijevsko pucanje ko da nije ni bio na trci”

  5. Mony says:

    “promasena underground stiva” , hehe

    Ne znam zašto čitam ovo, nije da ću ikad na UTMB, ali dobar ti je članak u prenošenju atmosfere, a tvoj već poslovični izostanak optimizma i dalje šuta dupe. Čak ti ni fotke ne fale. :O

  6. kliker says:

    trebalo bi osnovati klub lafulijevaca ili lafuliOVCE.

Comments are closed.