TRKE ZA KOJE SE ŽIVI

Premda sam sebi, Bogu i ljudima dužan najmanje četiri kola JGL-a, doživljaj Istanbula, a ponajviše Mrak komba VII kloužr, ne mogu ne osvrnuti se na sutrašnji Medotrek, meni najdražu treking utrku…

Nije teško pogoditi zašto mi je fejvorit, u Sljeme sam vječno i nepovratno zaljubljen, a mogu i preformulirati onu izjavu da me ne bi smetalo da nikad više ne izađem iz Hrvatske – bez obzira što obožavam sve hrvatske planine i brda na kojima sam bio, ne bi me ni smetalo da Medvednica ostane jedina po kojoj ću jezditi do kraja života. Čak smo se Sablja i ja zajebavali da ćemo jedne godine organizirati alternativnu treking ligu samo na Sljemenu 🙂

Neopisiv je gušt u trci se vraćati na mjesta na kojima si bio toliko puta u raznim situacijama i smiješno mi je kad me netko, misleći na Medvednicu, pita jesam li bio u šumi – kakva šuma?!?, to je naše dvorište!

Nikad neću zaboraviti kako sam dvije i pete trčao s Ferrom i Draženom Perkovićem, a pobijedio Markica Rajković, sljedeće opet s Draženom, a pobijedio Brajković. Dvije i sedme cijelu trku, sve do Medvedgrada, bio sam s jedinim dosadašnjim dvostrukim pobjednikom Markicom. Naredne godine Medotreka nije bilo, a dvije i devete, zbog tri operacije ruke, šetao sam u planinarskoj kao Miralem Zjajo, upoznao Bilija koji je u dvije utrke zaredom okusio i vrh i dno, dok su rasturali Štumsi, Trs i Mukki…

Dvije i desete (jedini Medo na kojem je bio neprežaljeni Ljubas) Šimun je genijalno ubacio noćnu skor „orijentaciju“, a tad sam mračnjario s Vođom, Trsom i Peđom Sabljićem (uzeo jedinu i toliko dragu broncu!), kasnije i sa Štumsijem po kamenolomu iznad Kraljevog Vrha, rudnicima Zrinskih i Šestinskom groblju u ponoć 🙂 Dvije i jedanaeste opet postimo, a sljedeće ponovo skor sustav u prvom i jedinom zimskom dnevno-noćnom Medotreku tog savršenog dana u siječnju, kad sam jezdio s Carinom, Jazzom, Paliskom, a najviše s Vedranom des Sablesom – noćno forsiranje potoka uzvodno se pamti, a pobjeđuje Andraž! Prošle godine drugi put apstiniram (ozljeda!) u light kategoriji, a rasturaju Lesi, Chicar i opet Vukelić…

Hm, primijetih da cure nisam spomenuo, bogek, bogek… A kaj da vam velim, napišite si svoj tekst 🙂

I tak… Jedva čekam start, znam da će mi na putu od vrha do Hunjke, gdje počinje treći spust, već biti svega dosta, no tek tad počinje ono po što se svaki put vraćamo! Sutra na najtežem trekingu u Hrvata neće biti Rajkovića ni Brajkovića, Ferre ni Dražena, Bilija ni Štumsija, Trsa, Vođe ni Mukkija, a osim Lesija i Chicara, nastupaju neki novi Medo klinci, iako to po godinama života nisu, s kojima ću sutra kreirati nova nezaboravna sjećanja (sad možete ispovraćati sve ugljikohidrate koje ste danas proždrli 🙂 )… Naravno, uopće nije upitno da će svoj osmi Medotrek odraditi Sablja i Pećot!

This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

8 Responses to TRKE ZA KOJE SE ŽIVI

  1. mukki says:

    Uz “kreiranje novih nezaboravnih sjećanja” je zapjevala Celine Dion 🙂 ali zaista je tako; kužimo se, stari emotivče.

    Poslao sam danas u Sukošan SMS: “Šuma je zelena, staze blatne, a uspon iz Kraljevog vrha dug”.

  2. Hrc says:

    Sretno ti sutra Batko, kao i svim ultrasima. Ja cu se sutra porosetati planinarskom stazom misleci cjelim putem na vas i po prvi puta gledati trku drugim ocima.

  3. plete says:

    Ma nemoj me… Tu se ja prebacujem na planinarsku, konjina kaze da sam papak, a ti pises o utrkama za koje se zivi. Samo da znas da ce mi tvoje ime bit prvo na listi za zazivat kad krene treci uspon na toranj. Vidimo se na startu u 9h i bolje da te vise ne vidm, ima da picis!
    UPRI!

  4. batica says:

    Za Sablju i Pećota 2005. – dva sata 😀

    Još moram dodat Ljubasa za 2010.!

  5. Stan says:

    Još mi i ovaj tekst danas trebao, kao sol na ranu… 🙁
    Ajde, sretno!
    Nego, race base zakazao?

  6. seti says:

    treniram huskya da me vuće uzbrdo, uskoro slijedi povratak na scenu

  7. stumsi says:

    Ima da mi pušiš i ližeš u isto vreme galašturo jedna!

  8. batica says:

    Yeah, right, tatek!

    Za tebe imam samo jednu riječ: 2008.!!!

Comments are closed.