SEXA Uživo iz Kopra 23.1.1986. (Guranje s litice/Dirty Old Label, 2010)
Ne znam koliko članovima Sexe može biti satisfakcija to što im je band tek nakon kraja karijere postao „kultan i legendaran“, no situacija je upravo takva. Sexa se vrzmala po marginama i u kutovima i u vrijeme kada ih je pratio kakav-takav publicitet (početkom 90-tih o bandu se mogao pročitati pokoji redak u tisku, pamti se i sporadično televizijsko prikazivanje spotova banda (!), a Nika i družinu moglo se često vidjeti u akciji u domaćem ambijentu Galerije SC), dok je band do cca. 1986. bio praktički nevidljiv. Hrapav i nepristupačan art rock Sexe za ove prostore i ono vrijeme bio je jednostavno previše, i u usporedbi s hermetičnim i abrazivnim izrazom Sexe, njihovi suvremenici poput predstavnika „riječkog vala“ ili Discipline kičme djelovali su kao mainstream atrakcije.
„Uživo iz Kopra“ (inače, do sada objavljeno samo kao opskurno kazetno izdanje… sjećate li se „How Superman Died?“ edicije i izdavačke kuće Idle Valley?) je bio točka na i prve faze karijere grupe, one s kojom i mnogi štovatelji poznatijeg „No Sleep Till Pussy/Fuck Piction“ albuma ne mogu uvijek naći zajednički jezik. Promatrano s povijesne distance, čini se gotovo nevjerojatno da je netko prije cca. 25 godina na ovim prostorima svirao ovakvu glazbu. Jasno je kako su korijeni zvuka ove rane faze Sexe neka poznatija imena kao što su The Pop Group, Pere Ubu ili prvaci engleskog post-punka, no fascinira kako je zvuk i ugođaj „Uživo iz Kopra“ srodniji onom kojeg su nešto ranije ili u isto vrijeme isporučili jednako efektni ali manje razvikani rock eksperimentatori (npr. Factrix, čikaški Ono/End Result ili japanski Friction). Naravno, kvaka je u tome što je Sexa do svog zvuka došla potpuno autonomno. Na „Uživo iz Kopra“ nema agresivne buke, inzistiranja na snazi niti deklarativne atonalnosti. „Afrika“, „Cvijeće“ ili „Pjesma“ su spontano uzburkane pjesme, pune suptilnih psihotičnih previranja, povremene melankolije i neisforsirane demontaže. Bez ikakvog unošenja u lice Sexa zvuči opasno, klaustrofobično i nezgodno. Za jedan gitaristički band kao što je Sexa gotovo je paradoksalno da gitara ovdje participira „diskretno“ i nije ništa naglašenija od dezorijentiranih synth uboda, maničnog Nikovog vokala, sluđenih tekstova i živahne ritam sekcije. Ovo je glazba susprezanja i atmosfere skučenosti, pa ni ne čudi kako band u potpunosti ne eksplodira niti u striktno rockerskim izljevima (npr. sjajna „Marko“ koja dinamikom priziva rane Big Black).
Znam da će ovo zvučati kao klišej, no ovaj materijal zaista stoji rame uz rame s izdanjima srodnih bandova koji su tražeći izlaz iz skučenih punk i new wave okvira vodili bitke za sve nas. Uglavnom, jedno jedva primjetno izdanje tamo nekog zagrebačkog banda nije ništa lošije od onoga što su u isto vrijeme na nekim drugim meridijanima radili Live Skull, Minimal Man ili Sonic Youth. Briljantan sivi i „suhi“ post-punk.
Sexa je kasnije doživjela albinijevski satori, odvrnula pojačala, promijenila gard i prebacila naglasak s mentalne raštimanosti na fizički udar. Band je tada savršeno korespondirao s noise rockom koji je tada kao žanr bio na kreativnom vrhuncu i upravo je ta faza ono po čemu većina publike pamti ovaj band. No, i „Uživo iz Kopra“ je besprijekoran dokument art dekonstrukcije i portret grupe u zenitu snage, a koja usput djeluje kao da nije ni svjesna vlastite unikatnosti.
O samom reizdanju i herojskom podvigu „malih mecena“ hrvatskog undergrounda, entuzijasta Igora Banjanina i Igora Mihovilovića ovdje ne treba trošiti mnogo riječi. Reći ću samo da upuštanje u ovaj pothvat (vinilno reizdanje kazetnog izdanja iz 1986. u ovo vrijeme i na ovim prostorima!) zaslužuje naklon do poda. 180-gramski vinil (birajte svoju boju), bonus CD i bogat popratni materijal su tu. Svi imamo drugu priliku za nadoknaditi propušteno. Sjajan band, sjajan materijal, sjajno izdanje.
(tekst prvi put objavljen na stranici nekadašnjeg web-zinea Hombrezone, 2010.)