6. i 7. kolo

31.1.2018. srijeda 18:30
MK11 6.KOLO
Parking – Pilana – Tigrovo oko – Snježna kraljica

Nisam išla na istraživanje za 6.kolo. I bolje, jer su neke moje ideje preko Stare pile bile bezveze. Ovo kolo ne paše uz moju kilažu. Samo upri gore, s minimalnim spustom, bez orijentacije. Suzi me opet dobila, za oko 2min. Cijeli tjedan se isfuravala na to da kao ima temperaturu. Išla je čak toliko daleko da nije išla na posao, kao bolesna. I onda na startu otperja tako da me još na cesti prije Pilane ostavila. Bezobrazno!
U cilju saznajemo da je to kolo srušen rekord broja natjecatelja na kolu. Usput, 6/8 cura iz prve lige. Mislim da je prijašnji rekord postavljen na mojem prvom kolu Mraka, sezona 2012. Napunili smo Snježnu kraljicu. 😉

4.2.2018. nedjelja
istraživanje za MK11 8.kolo
Talani – Zavurt – Mrzlak, odmorište – Grafičar

Mistika! Originalno kolo je najavljeno kao Grafičar – KT1 Koprivnjak – KT2 Mrzlak – Grafičar.
Poprilično. Lijep broj grebena i uvala između KT1 i KT2. Najavljen je bio fini snijeg u noći i tijekom jutra u srijedu. Znači, bit će nam whoa! Dogovor za istraživanje je bio u nedjelju, ne prerano. 🙂 Dan divan, sunčano, toplo. Ipak odlučujemo otić autom do Grafičara, i proći cijelu stazu. Nekoliko auta ispred nas, kod uprave parka, zatvaraju sljemensku cestu, i ne možemo gore.
Suptilno ispitujemo Sablju koje su promjene, jer je dao nešto naslutiti na gelenderu. Nešto spominje Talane, bez spominjanja promjena KT.
Mijenjamo plan: na Koprivnjak ćemo s Talana. Iskobeljamo se iz gužve na Bliznecu, i jurimo za Talane.

Tražila sam od Suzi bombon, onaj koji uvijek nosi sa sobom, neki od jagode i sve miriši na njih. Tutnula mi je u ruku pljoskicu s višnjevcem. I od njeg je sve mirisalo.

Tražila sam od Suzi bombon, onaj koji uvijek nosi sa sobom, neki od jagode i sve miriši na njih. Tutnula mi je u ruku pljoskicu s višnjevcem. I od njeg je sve mirisalo.

Talani

Barem smo startali istraživanje s pravog mjesta.

Koprivnjak

Koprivnjak. Gore nismo našli zastavicu. To nam je bio hint da tu nećemo ić u srijedu.

Tražila sam od Suzi bombon, onaj koji uvijek nosi sa sobom, neki od jagode i sve miriši na njih. Tutnula mi je u ruku pljoskicu s višnjevcem. I od njeg je sve mirisalo.

Upri bombon.

Dan na suncu, na snijegu, na brdu smo dobili. 🙂

UPRI gang

UPRI gang, Talani.

4.2.2018. utorak, popodne
još jedno ISTRAŽIVANJE ZA MK11 8.KOLO
TALANI – ZAVURT – MRZLAK, ODMORIŠTE – GRAFIČAR

Ljiljka, Kalac i ja ipak idemo bacit oko još jednom na stazu, koju je Sablja objavio u trenu kad smo se u nedjelju vraćali sa Sljemena. Svidjela mi se promjena staze, jer ne moram razmišljati o tome kak ću gore autom, s obzirom na snježnu prognozu za sri. A i značajno je skraćeno. Znači, manje ću prtit snijeg. So far, so good.
S druge strane, snijeg znači da će biti manje varijanti, jer tad obično svi idu onom varijantom koja je utabana. To mi pak ne ide u prilog.
Ljiljka ispituje jel ima šanse prestići me po bodovima. Ima. Ako se ne pojavim na nekom od preostalih kola. 😉 Držimo mi fige da ostanem neozlijeđena.

PicsArt_02-06-05.28.49notamused

Oduševljena sam kraticom u Veliki potok.

PicsArt_02-06-05.35.48-led

Zmrnuta bljuzga.

PicsArt_02-06-05.39.47mrzlak

KT2 Mrzlak

PicsArt_02-06-05.24.41-crew

Iako će hrpa ljudi ići isto, ipak skrivam gps na stravi. 😀 Nešto kao gašenje lampe na kolu. 😀
Maja mi se javlja i ispituje može li nekak ostat u ligi. Može, ako Jeka ne dođe na duplo kolo. Kraj Mraka se osjeća u zraku.

7.2.2018. srijeda, 5:30am
MK11 7.KOLO, jgl

Dižemo se rano, gledamo snimku Falcon Heavy, čistimo snijeg s auta, vozimo 30-40kmh, prvi dolazimo na parking. Frane nam posuđuje lopatu, očistimo snijeg ispred auta, čisto da se zagrijemo. Kasnije se Tajči parkirala na to očišćeno, haha 😀

S obzirom na uvjete, dost ljudi se pojavilo. Snijeg pada i dalje. Stavila sam leće da mi se očalinke ne magle, a i nemam brisače na staklima. Prvi put sam koristila štapove, nakon dugo vremena. Orijentacisti ih rijetko koriste, nekak ne pašu u ruku kad njom držiš kartu i kompas. Do gore gledam samo u pod, nema fotki s tog dijela. Ljiljka me prestigla prije Gipsa. Meni pak je za ego dobro sjelo to kaj prestižem cure koje su ranije krenule. Barem to mogu. Hvala im na tome! :*
Gore smo kratko. Suzi i Ljiljka malo ispred mene (ispod 5min). Good!
Prvo su pale grupne fotke na cilju. A ništ nije bilo tako kul kao cijeli niz spontanih group hug-ova na spustu. Baš smo bili super raspoloženi. 🙂

frizura grupaspustsmile suzijurigips VanjaiMo

Kavica u Meridijanu s hrpom nas. 🙂

MajaiMo

Spust, moj najdraži dio JGLa, bio je stvarno magičan.

Sljeme Magic

Spust Magija (klik za veću)

 

Vidimo se predvečer na zadnjem kolu MK11.

5. kolo – istraživanje i trka

21.1.2018. nedjelja, pomalo
Istraživanje za MK11 5.kolo

Sunčana nedjelja na brdu. Skupilo nas se 6-7-8, svi dobre volje. Taman atmosfera za istražiti ovo Vukovo kolo, za koje nam se čini da nema varijanti baš. Praktički nemamo dilema kud ić. Stojimo na Grlu i krećemo istraživati stazičak koji se spušta na cestu. Stazičak dost siječe izohipse, no tek pred kraj je praktički drop na cestu, sklizak, blatnjav, pun lišća. Popnem se malo gore, pokušam nabosti još jedan drop na cestu… malkice je bolji, spuštanje na guzi, ali hvatamo neko stabalce koje te lijepo zaustavi. Može. Spustim se odmah dolje u potok, na jednom mjestu se lijepo može prekoračiti i dalje se spajaš na stazu. Ipak, zaključujemo da ćemo nakon Grla imati usko grlo na onom stazičku. Dragan i Bruno Stanković su bili malo sumnjičavi, odlaze provjeriti varijantu po cesti od Grla. Čekali smo ih kod potoka. Čekali smo ih dost, Suzi se već počela smrzavati. Kasnije je ispalo da su počeli odmah probijati na greben, nisu baš išli po lagvić stazi. Našli smo se dost kasnije, na grebenu prije spusta na potok (Lipje) uz Plavu pećinu. To kaj god da jesu istražili – nije se isplatilo. Vanja i ja smo se spustili s druge, sjevernije strane manjeg i strmog grebenčića, onog koji se naslanja na Plavu pećinu. Pa… kraće je, direktnije je, ali je ful strmo nizbrdo, stazu više zamišljaš no što je ima, pimplavo je… reklo bi se da nije pogodno za trke ako nisi ful iskusan na ful strmom, i poželjno je da imaš čavle na tenisicama. Odlučili smo preskočiti tu varijantu na samoj trci. Dalje stazu znamo napamet sve do uspona na mali Cer, no i to se pokazalo dost jasno jer smo došli direkt na KT.

Fotor_151670119708825M

Dalje opet sve znamo na pamet. Zapravo nema nekih varijanti.
Dan je bio idealan. Čak mi ni gužva u Grafičaru nije smetala :O

Nakon istraživanja a prije Mraka

Nabrijavanje na Mrak je rezultiralo ovime, ahhaha…kaoduhovi

Tajči je pitala jel smo mi to sad duhovi. 😀 Kažem – ne, mi smo vizija.

Usput, Maja Marukić se prijeti da će doći na kolo, šetat se. 🙂 Frka me njene šetnje.

24.1.2018. 18:30
MK11 5.kolo

Grlo/Glog (525m) – Tusti vrh (648m) – Cer (niži vrh) – Grafičar

5kolostart

Auto smo ostavili na Grafičaru, spustili do Grla.

Sunset prije 5.kola

Sunset prije 5.kola

Saznajem da Maja nije došla. Jeka je. I Duda. Bome, to tko se pojavi ili ne pojavi na startu redovito iznenadi. Dakle, Tajči, Suzi, Ljiljka, Jeka, Duda i ja, iz 1.lige. Dost.
Sablja javlja da je start malo pomaknut niz cestu, nije drito s grla. Rekoh – super, taman da se ljudi malo razvuku prije stazička, da preživimo onaj drop na cestu.
Na moje veliko iznenađenje, većini je to bio dovoljan hint u smjeru tog da se isplati ići po cesti dolje. Po onoj istoj varijanti koju su Dragan i Bruno bili istražili i zaključili da se ne isplati.

5koloStart

I baš ta razlika u startu je bila dovoljna za jako neočekivane rezultate u 1. ženskoj ligi. Prvo – dobila sam Suzi (za 6min). Ali ne samo to – dobila sam i Tajči (za 2 min). S druge strane, mene je dobila Ljiljka, opet! I to opet za 10ak sekundi. Jeka nas je, naravno, sve rasturila. Jasno, sve nas iz 1. ženske lige.
Duda, koja se šetala, ozlijeđena je i svašta, koja je prvi put išla sama u Mrak, došla je 9 minuta iza mene. Pa da te cure (Maja, Duda, Jeka) dolaze na kola redovito – pa razbile bi nas kao beba zvečku. Nismo slučajno Suzi i ja strahovale za opstanak u 1.ligi još tamo ljetos. Ovaj trenutni poredak je van svih očekivanja.

Ljiljka je isto išla na stazičak s Grla, ne cestom. U nekim periodima na stazi sam čak bila ispred nje. Pred Žensko sedlo je bila malo ispred, dovoljno da se ponadam da ju imam na cesti. Išla sam na cesti ispod 4:30, ali uspjela sam tek smanjiti razliku od nje, pičila je kao metak. Strašno!

Tajči i Suzi su išle cestom. Razlika između mene i Tajči na stazi nakon ceste i prvog potoka je negdje minutu i pol. I praktički je takva razlika ostala do kraja. Točnije, od te točke nakon ceste do Ženskog sedla imamo identično vrijeme.
U analizi sam našla da mi se najviše približila netom prije Cera, ali kak sam ja tamo ganjala Ljiljku, povuklo me to i pobjegla sam joj opet.

Tajci VS Mony

Nakon tog je došao “moj” dio – trčanje nizbrdo. I tamo sam ganjala Ljiljku i išla sam koliko sam mogla. Ljiljku nisam stigla, ali sam napravila još malo razlike od Tajči.

ZenskoSedloTajciMony

Radila bih ovakve analize i sa Suzi, ali još se drži podalje od Strave i flyby-a.
Inače, dok se trčalo prema Plavoj pećini uz potok, pucao je prekrasan pogled na svjetleću pistu u nebo na slavnom usponu na Tusti. Bani me na tom usponu kao od šale prestigla. S lakoćom je prošla kraj mene, nisam ju čula da umiruće diše, naprotiv. Bila sam jako happy što s njom nije i Tajči, koju sam cijelo vrijeme očekivala.

Pista na Tusti

Pista na Tusti

Na analizi se pokazalo da me zapravo Tajči tu dobila, iako na Stravi piše da je moja reza iznad njene.

Tusti-TajciMony

No njen GPS je oko Plave pećine puno više plesao nego moj i zato sam joj uzela mjesto na Stravi. Zato sam i točku od koje radim usporedbu uzela malo iznad pećine… i tu se otkrilo kak zapravo lista izgleda, iako na Stravi piše ovo:

Uprić na Tusti

Uprić na Tusti

Na kraju, presudila je ona varijanta na samom startu. I možda malo činjenica da i peseki znače nešto (Bok, Ljiljka, kaj ima?). S druge strane, sa mnom trči Vanja koji je super support i motivator. Lakše je tak.

S treće strane, koliko mi je lakše tak – mogu samo reći da sam cijelu cijelu trku bila u crvenom. Prosječni puls 183. Ili mi HRM ne radi kak treba.Screenshot_20180125-000315s
Ipak, odavno se na gelenderu govori:

Svatko se igra u mraku na vlastitu odgovornost.

 

VanjaSuzimePrijeStarta

S Vanjom i Suzi prije starta.

SuziiMonyucilju

Ipak joj nisam mrska iako sam ju nabila 6 minuta 😀 Suzi <3

MVIMG_20180124_205544LjiM

Ljiljka, ovaj put bez Ajsija. Da je barem tak i na stazi. 😉

IMG_20180124_205749TiB

Tajči, koju sam dobila prvi put ove sezone, i Bani koja ide kao metak.

MVIMG_20180124_211034Vuk

Vuk i Crvenkapica. 😉 Gospodin Vuk je inače autor ovog kola. Nije mu sjela ova staza. Pitam se zašto ju je predložio. I pitam se jel znao da će start bit pomakut s Grla…..?

Kiki mi ove sezone ni rekao ni jedan originalan komentar, naprotiv, svi komentari su bili isti. "trebala si više trenirati". I on takav prelazi natrag u 1.ligu. Pih!

Kiki mi ove sezone nije rekao ni jedan jedini originalan komentar. Naprotiv, svi komentari su bili isti. “trebala si više trenirati”. No shit, Sherlock. I on takav prelazi natrag u 1.ligu. Pih!

Do idućeg kola.

MK 11 3. i 4. kolo

10.1.2018. 18:30
MK 11 3. kolo
Staza: Streljana Vrapče, parking – Babin zub (452m) – Nogošin breg (575m) – Grafičar

 

Nisam očekivala da će toliko ljudi ići na makadam. Tajči je bila razočarana svojom odlukom da ide makadamom, umjesto uprija na Nogošin. Možda je i u pravu (sad u retrospektivi penjanja na Bačun), no tad sam bila zadovoljna svojom varijantom.

Nogošin

Nogošin

Prije i poslije zapravo nije bilo nekih velikih varijacija.
Reze dobre. Prve tri cure iz prve lige – unutar 10 min.

37. Tajana Š 102:00
45. Suzana 104:40
52. Mony 108:00
1. liga

1. liga

4 minute iza Suzi. I manje. Good. Mislim, Tajči nas debelo šiša, ali tad smo još mislili da joj visi iduće kolo zbog potencijalnog poslovnog puta.

Nakon 3 kola

Nakon 3 kola

Neslužbeno nas je Koka proglasila vješticama. Divno.

26771787_791518557706138_724697487_o

 

17.1.2018. 18:30
MK 11 4. kolo
Staza: Tunel – Gračec (356m) – Mačkova pećina – Bačunski breg (485m) – Okretište 15

 

Na istraživanje nismo išli. U petak su mi se bila ukočila leđa kod lopatica. Masaža (čitaj: drobljenje) kod fizioterapeuta. Slabo spavam od boli (od tog drobljenja) i od tog kaj nemrem naći položaj. Nekak sam sva kenjkava i hoću bit doma na toplom, bez mogućnosti trzaja na stazi. Ali prenjuškavam tuđa istraživanja na Stravi. Vuk svako malo šalje izvještaje. Slažem u glavi neku okvirnu varijantu. Praktički nitko ne planira ići podno Tustog. Cesta je brža.
4. kolo. Bez ucrtanih točki.

4. kolo. Bez ucrtanih točki.

Do srijede se leđa malo stabiliziraju, no nisam kao nova ;).
Na startu se odvijaju zadnje konzultacije s ljudima koji su istraživali, gleda se tko je došao i sve to. Nekoliko minuta prije starta pitam Gračana jel Maja misli dolazit, on kaže da ne. Grozno od mene, ali razveselilo me to dost. 😀 Svaki nedolazak se broji za nas obične smrtnike. 🙂 Maltene sam zaplesala od veselja, kadli Vanja kaže da se Jeka pojavila na startu. Odkud sad ona?! 😀
Dakle, Jeka, Tajana, Suzi, Ljiljka i ja. Punih 5 cura iz prve lige. Hm-hm..
A ja bez istraživanja i s poluukočenim leđima. Ne sviđa mi se to. 3-2-1 upri.
Bilo je prilika za kraćenje. Nismo sve iskoristili.

Bilo je prilika za kraćenje. Nismo sve iskoristili.

Do KT1 (Gračec 356m) išli smo po 57ici, Vuk je dao dobre upute kad skrenuti gore. Taman na KT. Većina se vraćala preko brane pa na Pustike. Meni je nekak više sjela opcija po 55ici gore, pa na makadamu između Lukovica kamenoloma i Plave pećine spustit se u potok, pa uz vrhić 496 na markaciju. Vanja se brinuo hoćemo li pogoditi tu stazicu prema KT2 Mačkovoj pećini, ali smo zaboravili uračunati da će nam ovi brzi koji se već vraćaju s KT2 osvjetliti put. Nakon KT2 malo kratimo, prestignemo Sandu koja je na KT2 bila prije nas. Usput smo i vidjeli koliko su Jeka, Tajči, Suzi i Ljiljka ispred. Pokušam ubrzati nakon KT2, prestignem Sandu, opet, ali blago iskrenem gležanj (i to na ravnoj stazi bez blata). Liga je tek na pola, nema zajebacije već sad. Dalje opreznije. Gledam samo u pod, nismo gledali kartu, staza nas je vukla na enduro S zavoj na Pustike… Na asfalt je Sanda došla s Pustog dola, i opet je ispred. 🙂 Ovaj dio smo odradili vrlo ziheraški, očito je bilo puno prostora za kraćenje. Na asfaltu me počinju zezati leđa, bole me cijelo vrijeme, a dodatno zabole sa svakim korakom kad lupim u asfalt. Not fun. Svejedno mi je taj cestovni dio proletio. Mentalno sam se spremala za killer uspon na Bačun. Odlučili sam pratiti Sandu. Ona se malo penjala po bikči, i tek onda skrenula gore. Na tom usponu sam ju ostavila iza (ne znam kak sam ja bolja od Sande na takvom brdu, ali super). Došli smo praktički direkt na KT3, a spust smo odradili po onoj stazi/guduri do početka bikče. Pasalo mi je. Ne znam jel to bolja varijanta, ali meni se svidjela. I onda juriš… kad smo s ceste ugledali ono skretanje asflatirane stazice prema tunelu, tamo smo ugledali Ajsija (mladi Ljiljkin samojed). I Ljiljku (i Kalca).. Malo sam uspjela još ubrzati, smanjiti razliku. Mislim da ju ne bih stigla ni da sam uprijela kao da nema sutra. U cilju 13 sekundi iza Ljiljke. Dobro je. Zadnja sam od cura koje su došle na ovo kolo a iz prve lige su. S obzirom na uvjete, dobro je.

16. Jeka 86:56
44. Tajana 103:58
49. Suzana Stanić 111:50
53. Ljiljana 115:21
54. Mony 115:34
Manje od 5 min iza Suzi. Good.
Poredak nakon pola Mraka

Poredak nakon pola Mraka

Dok smo se tamo brčkali na Mrežnici usred ljeta, a Suzi i ja, na opće zgražanje, maštale o Mraku, nismo tad mogle ni sanjati o ovakvim rezultatima. Tad je glavna briga bila opstanak u ligi.

Darkness ON

Dark side ON

A gle sad. Čudo!

MK 11 2. kolo i istraživanje za 3.

3.1.2018. 18:45
2.kolo MK 11

Nenabrijanost na startu, kao i uvijek. Kiša/led se smanjuju na šetnji do starta kod markuševačkog kamenoloma. Prebrojavaju se cure iz prve lige koje nisu došle. Maje nema. Koke nema. Nataše najavljeno nema. Dakle, Tajči, Suzi, Ljiljka i ja. Taman.
I dalje sam sigurna oko onog manje strmog prilaska Gradečaku (s desne strane kamenoloma) – KT1. Sablja nešto priča na startu, ne čujem ga iz zadnjih redova, čekam da krenemo. Na usponu skužimo da Kalac i Ljiljka idu varijantom kojom idemo i Vanja i ja.

MK11-2.koloMarkusevecMony
Penjemo, ide ok, sa sasvim malo proklizavanja. Traje dulje no što se sjećam s istraživanja. Nakon KT1 produljujemo po grebenu. Prvi put vadim kartu i kompas, želim bit sigurna oko nabadanja čeke. Dalje nisam gledala kartu, stazu sam znala napamet. Nakon čeke jurimo dolje. Tu negdje Kalac i Ljiljka pitaju jel nam ok da idu s nama. Kažem da je ovisi o tome kako ćemo ulazit u cilj. 😉 Nitko ne voli šlepanje s pretrčavanjem prije cilja, iako je i toga bilo u biografiji Mrak kombe. Kalac i Ljiljka se smješkaju :).
Jurimo dolje, kratimo cik-cak stazu od 22, a sa strane od te cik-cak staze čujem iz šipražja neke opake psovke – netko nije bio sretan s pokušajem kraćenja.
Od oštrog kuta zavoja makadama prtimo upri gore prema KT2. Sve pogađamo, kao i na istraživanju. I onda prije samog vrha Tustog skužimo da se neki ljudi već vraćaju s Tustog, a nisu nam baš poznati kao netko tko je uvijek ispred nas. Oblije me hladan znoj. Ok, znam da ova varijanta nije idealna, i znam da smo malo usporili na grebenu nakon KT1, ali stvarno dobro idemo. Kak smo sad iza ovih cura!? Još one nekako ležerno cupkaju nizbrdo, nimalo ne jure. Upitnike nad glavom pretvaram u pretpostavku da su ili krenule ranije ili su preskočile KT1. Penjemo dalje, cvikamo KT1, u okret odmah nazad. Malo nakon početka spuštanja čujem da Vanja pozdravlja Suzi… Sad mi je još manje jasno?! Kak je ona iza mene? Sumnjam da se baš tak tak izgubila. No ovu malu prednost pred njom shvatim kao SAD ili NIKAD priliku. Oblivena sam, ali ovaj put adrenalinom. Fakat možda dobijem Suzi ovo kolo!!! Nenabrijanost je isparila. Ubrzavam kao nikad. Kilaža napokon radi u mojem interesu, jer idem nizbrdo. Jurim po onoj 20ki, maksimalno sam koncentrirana na blato i potencijalno kamenje ispod. Iza negdje čujem Kalca kako doziva Ljiljku, provjerava jel prati – povremeno ju čujem da odgovara, povremeno je dalje. Spust po 20ki traje puno dulje no što se sjećam na istraživanju, ima više blata, ali puno manje kamenja pod lišćem/blatom. Pazim na onih nekoliko važnih skretanja (nakon što marka skrene s makadama), ostalo Vanja prati da smo na marki. Ja samo gledam u pod i pazim korake. Blato frca. Nikog nismo pretekli. Nitko ne stiže nas. Nakon marke na asfaltu trčim kao nikad u životu, vučem čak i Vanju. Kasniji pregled gpx-a na Stravi kaže da smo na asfaltu išli između 4:00 i 4:30. Fiju! Ulazimo u cilj, zašorana sam i dalje adrenalinom. Ludo! Pokušavam doći do zraka. Mrvu nakon nas dolaze i Kalac i Ljiljka. Tajči i Bani su tamo već koju minutu. Suzi sam dobila za čak 6 minuta! Dobila je za rođendan pravu neizvjesnost utrke! 😀
Saznajemo i da su one cure ispred nas preskočile KT1. Phew, sad mi je jasnije. 🙂

Fotka: Danijel Linšak

Fotka: Danijel Linšak

U cilju u Rondu se slavi Suzin rođendan, cuga, torta, pokloni, druženje… Lijepo i veselo. 🙂 Divan početak MK 11.

6.1.2018.
Istraživanje za MK 11 3. kolo

Sastojci: Streljana Vrapče, parking – Babin zub (452m) – Nogošin breg (575m) – Grafičar

Fotka: Mirna Karzen

Fotka: Mirna Karzen

Dobar dio ZTŠ ekipe se nalazi na parkingu kod streljane. Kao i prošli put, do KT1 imamo istu varijantu, do KT2 Vuk vodi ekipu jednom varijantom, a Vanja i ja (i Dragan) idemo probati drugu. Zabavno je bilo istražiti što je zapravo Babin zub. Razne info s neta kažu jedno, no sami pogled s makadama daje naslutiti koji bi vrh netko htio nazvati zub.

Baba, koji zub tražimo?

Baba, koji zub tražimo?

Uspon na Nogošin od prije pamtim kao killer. Bila sam neispavana tog jutra, s laganim grčevima u trbuhu. Iako smo originalno razmatrali i taj killer uspon na Nogošin, u takvom stanju mi je pasalo istražiti alternativu. Nemamo ništ od tog da svi istražimo istu varijantu. Dodatno, prognoza za dan prije Mraka je najavljivala kišurinu. Opaki usponi + kišurina = ide kao po loju u krivom smjeru.

A-KARTA-4-GornjeVrapce1600Mony1400

Da, okolo makadamom je dulje. Kilometaripo do dva dulje. To je dosta. Trčljivo je na dijelove, a blato igra manju ulogu. No ono meni važnije – nakon dolaska na KT2 Nogošin – nisam ubijena. Jer ima još uspona do Risnjaka i onda još do Grafičara. Na Nogošin smo došli prije Vuka i ekipe, nekoliko minuta. Kao i prošli put, oni su se malo čekali jer su veća grupa. S druge strane, mi smo makadamom do Nogošinog krenuli nekoliko minuta nakon njih.
Na ovom istraživanju smo se zaustavili na Risnjaku i proslavili rođendan još jednog Stanića. Pusa, Bruno! 🙂

Ljubica je imala visoko mišljenje o našoj varijanti. Jaglaci for scale.

Ljubica je imala visoko mišljenje o našoj varijanti. Jaglaci for scale.

Sutra ćemo vidjeti koji je recept za 3. kolo bio najukusniji.

Istraživanje i MK11 1.kolo

Nedjelja 31.12.2017.

Istraživanje za MK 11 2.kolo sa ZTŠ ekipom

Još na kavici u Rondu prije istraživanja skužili smo da većina ima sličnu varijantu na KT1, a do KT2 ćemo se razdvojit i vidjet tko će prvi na Tusti. Vuk i ekipa su se nakon spusta na markuševečki makadam odvojili odmah gore, a Vanja i ja smo od zavoja makadama otišli drito na Tusti.
Rekla bih da su varijante jako slične, iako smo mi na Tusti došli prvi, jer su oni bili grupa i čekali se.

ZTS-ist-KT1

KT1  (klik na veću, kao i za sve fotke ispod)

Suzi

Suzi, moja ljuta konkurencija. Danas, na prvi dan MK11 slavi rođendan. Živjela!

Gore na Tustom se valjda prvi put pio pjenušac iz staklenih čaša! 😀 Na staru godinu oko podneva.

Od KT1 se da malo ljepše kratit od ovog kaj smo napravili na istraživanju.

ZTS-ist2.kolo

ZTŠ istraživanje

Ipak, neki drugi su puno temeljitije pročešljali teren.

Berina maštovita varijanta

Berina maštovita varijanta

ili

Vukova maštovita varijanta (1.dan istraživanja, bez ZTŠa)

Vukova maštovita varijanta (1.dan istraživanja, bez ZTŠa)

Strava otkrije krasne stvari. Pokraj ovih, naše varijante su nekak dosadne.

Srijeda, 3.1.2018.
JGL i 1. kolo Mrak kombinacije 11

Nenabrijanost rano ujutro, sporo zagrijavanje, kile. Sve imam. Sve što je potrebno za veliki rezultat na JGLu. Veliki u trajanju, ne u plasmanu. 🙂
Kao i inače, taman na gelenderu postignem radnu temperaturu i onda počinje moj omiljeni dio – spust uz nezaboravne poglede. A danas je bilo baš posebno.

Šareno osvjetljena gradska magla... u daljini. Fotka: Nikola Horvat

Šareno osvjetljena gradska magla… u daljini. Fotka: Nikola Horvat

Najrumeniji horizont Fotka: IB

Najrumeniji horizont   Fotka: IB

Hipnotizirana sam trčala dolje. Fotka: IB

Hipnotizirana sam trčala dolje.    Fotka: IB

I posebna kategorija, dodatno dočarava magiju.

GOLec Fotka: Nikola Horvat

Cheap Thrills GOLec Fotka: Nikola Horvat

Večeras u 18:30 u Markuševcu nastavljamo igru.

Hello darkness

Objavljene su sve staze za Mrak kombinaciju 11.

hellodarkness


Prve srijede u novoj 2018. godini čekaju nas dvije staze:
1. kolo, Jutarnja Gelender liga 12, 5:30 am
2. kolo, Kamenolom Markuševac, špalir – Gradečak (523m) – Tusti breg (634m) – Markuševac, 18:30 
MK11-2.koloMarkusevec

klik na kartu za otvaranje veće.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

86 dana do Mraka

Zadnji dan listopada imamo krasnu noćnu treking utrku Duhovi Sljemena. Uskoro kreću dvije lige: Zimska (orijentacijska) liga (19.11. je prvo kolo) i Notjni mini treninzi (počinju krajm listopada ili početkom studenog, i traju do zadnje srijede prije Božića). Jedna krasna trek poslastica dolazi u 25.11. – Samoborska Trek shnita. Noćni LSD dolazi u 15. prosinca obliku Blaterse. Zadnje kolo Istarskog treking kupa bit će Svetica Trek, 23. prosinca.

Za 86 dana kreće i Mrak komba, po prvi put s najavljene 2 ženske lige.

Lady’s night out.

Prije svega toga – stiže nam prvi rogaining u Hrvatsku! Štriga treking 6h i MTB 6h – 21.10.2017. Žminj.

Čaša crnog

Aside

magneticwordsUsusret MK8 prologu

Imam na frižideru one magnet riječi. Zgodna fora ako se volite igrati riječima. Početkom ove godine pospajala sam mnoge od tih komadića magneta i ispalo je nešto stihasto.
Stil slaganja riječi kao i vokabular ovdje su, jasno, malo organičeni. 🙂

 


 

kad je dan jako dalekojutarnjelampe
mračan pogled otvara se još dalje
ludost mora uvijek ići preko
zimske zvijezde oko dobro poznaje

različito gledam razloge vremena
odgovor želi tamo preko i daleko
godina je stvar bijelog snijega
tamnija promjena već se vidi okolo

treba
prazninama objasniti jedan dio sebe
krila za kroz noć su noge-oblak
čaša crnog da se uzeti bolje i gore
mijenam grad za najbolji zrak

Kava, sat i inov-8

Inov8Kava Prošlo je gotovo godinu dana od kad sam počela trčati trail i orijentaciju u Inov-8icama. Prošlo je 9 mjeseci od kad sam počela koristiti GPS sat.
Prošlo je točno 100 dana od kad sam prestala piti kavu.

Kava.
TrailCoffeeKavu sam počela piti dosta kasno, tek na četvrtoj godini faksa. Razlog je bio utilitaran, jedino me kava mogla održati budnom tijekom učenja i gro literature. Nisam neki ljubitelj poroka; ne pušim, ne štujem sakralno i rijetko se opijam. Plan je bio zadržati kavu do kraja diplome. Nakon diplome, na skidanje s kave nisam bila naš nabrijana, kao i svaki ovisnik. Nisam nikad bila na razini da ne mogu započeti dan bez kave, ali bilo je faza kad bih pila 3 šalice na dan bez neke velike potrebe, just for “pleasure”.

running_coffee_by_triiskel-d4lp3utU skidanju sam si pomogla velikim količinama čaja od nima i povremeno s čajem od mente. U ovih 100 dana nisam popila ni jednu šalicu kave, ali jesam popila 1 crni čaj i 5 coca-cola, dominantno nakon nekih trka i tijekom jedne svadbe. U coli ima kofeina, pa ne mogu reći da nije bilo ni malo kofeina ili teina u tom periodu. No kako skidanje s kave nema za otegotnu okolnost samo potrebu za kofeinom, nego i za ritualom, a često je taj ritual dosta društvene naravi, htjela sam naći način da se nosim s tim dijelom okolnosti. Ispijanje kave, unatoč tome što je kofein svojevrsna droga ili stimulans, jest jako društveno prihvaćeno. Čak do te mjere da sam dobila dosta začudnih, a povremeno i negativih komentara na moj pokušaj skidanja s kofeina. Iznimno malo ljudi je uputilo koji znak podrške. Naručivanje čaja u bircevima pojednostavljuje cijelu stvar. Što se tiče samog procesa skidanja – prvih 10-15 dana je bilo satkano od glavobolja. I to cjelodnevnih. Aspirini ne pomažu. Ne osjećam potrebu za kavom direktno, nego indirektno, preko glavobolje koje stvaraju potrebu za kavom jer “osjećam” da će mi jedino kava olakšati. Funny business. Kasniji period je varirao od lakoće nošenja sa skidanjem do ponovnih cjelodnevnih glavobolja tijekom dana s promjenom vremena. Svejedno mi je zove li se to meteoropatija ili umišljaj, efekt sam dobila. Unatoč tome što je prvi dan srpnja, ljeto kao da još nije počelo, a i ova je godina dosad prepuna promjena vremena. Još uvijek nisam odlučila hoću li se i dalje držati podalje od kave. Benefit je da ne moram razmišljati imam li kave (i stevije) doma. A i kavu nikad nisam posebno voljela okusom (samo mirisom), pa sam pošteđena tog okusa koji moram maskirati sladilima. Mana je nošenje s glavoboljama kad god se neki oblak pomisli nasukati nad Zagrebom. We’ll see.

 

Sat za na trčanje 😉

WP_20140623_07_32_32_Pro (1)
Dok sam se intenzivno bavila fotografijom, nikad nisam naglasak stavljala na tehnologiju. Bilo mi je jasno da je to sve sporedni alat (fotoaparat, stakla, monitori, hardovi, RAM, kartice…), a glavna igra je svjetlo. Dakle, zapravo sam se bavila svjetlom. I mrakom. Kasnije me obuzeo Mrak, pa je originalna igra svjetlo/mrak pala u drugi plan. No nikad se nije radilo o fotoaparatu. To je uvijek bilo pomagalo. Slično vrijedi i za GPS sat. Ne trčiš zbog sata, nego sat imaš zbog trčanja. No s obzirom na to da je jedan takav satić uletio u moj život (thanks, B.) u periodu kad mi se nije trčalo ni treniralo niti sam imala ikakav cilj, osim možda jednog dana Traverse, zapravo sam se vratila trčanju i treniranju zbog sata. Dosta je pomogao pri praćenju programa i napretka. A i napokon sam prestala ručno ucrtavati rute (endomondo), pa se i drastično smanjilo vrijeme koje je potrebno za unos podataka. I to unatoč tome što sad koristim i endomondo (koji nema trail trčanje) i garmin connect (koji nema orijentaciju) za praćenje treninga. A mogla sam si lakše zadavati ciljeve; tjedne, mjesečne… Iako su se neki preporodili kad su prestali koristiti sat, meni je krenulo sa satom. A uspjela sam otrčati i svoju prvu ultru – Traversu – bez nekih posljedica. Čak ni muskulfiber i ni malo boli u koljenu. Tek žuljevi. Sušta suprotnost prošlom pokušaju, kad nisam imala ni jedan žulj, ni osjećala glad, ni žeđ, ni vrućinu, ni umor… samo sve veću bol u 130466423664782254koljenu. Ovaj put sam dobila iskustvo koje sam i htjela – a htjela sam guštati u toj trci, a ne egomanijački neodustajati. Ovaj put sam guštala unatoč tome što sam dan prije trke zaradila krvave žuljeve na obje pete. I sve mi je ostalo u prekrasnom sjećanju: od laganini uspona, Lovelosovog bodrenja uz “evo, striko ti da bombon” ;), do trčanja nizbrdo s Ćurom i Hutijem, uz laganini teme iz sociologije, prava, antropologije te razmjena preporuka knjiga, pa sve do pametnog odabira spusta u Zelinu preko 48ice, kroz šumu, u hladovini… Sve u superdruštvu Vanje. Traversa je prva ultra za poželjeti. Čak i bez kave. 😉 Zbog spomenutih žuljeva sam do vrha išla u tenisicama koje su malo podfutranije na peti, no od gelendera do cilja sam trčala u inov-8icama. I to mi je bila odlična odluka. Genijalne tenisice za trčanje nizbrdo, po bilokojem terenu.

Inov-8 tenisice.
U usporedbi s većinom trkača, nemam puno tenisica. U usporedbi s većinom trkača, ni ne trčim puno. U najjačim mjesecima popnem se na 120km mjesečno čistog trčanja, no uglavnom sam na pola kilometraže od tog. Zadnjih godinu dana prosječno sam imala 12km orijentacijskog trčanja mjesečno, najviše 27km, najmanje 0km (ljetni mjesec, prije GPS sata). I svega +100tinjak km planinarenja zadnjih godinu dana (gojze su out, sve u tenisicama, raznim). Dakle, nije baš da nešto puno trošim tenisice, a niti mi ih treba jako puno.969772_10151550252976872_389548684_n Imam dosta asicsica (od ljetnih do GTX), i jedne inov-8ice. Točnije, Inov-8 X-Talon 212 (from Sport LAB, fkors). Na nasipu sam u asicsicama. Orijentaciju trčim isključivo u Inov-8icama i ne mogu si zamisliti da moram trčati u bilokojim tenisicama s lošijim gripom od ovog. A ovaj je fenomenalan. Mogu na prste jedne ruke nabrojati koliko puta sam proklizala u njima, a trčalo se po snijegu, ledu, blatu, strmom-van-pametfotor_137855552168168i, kamenju, mokrom kamenju, suhom lišću… Primijećujem da baš taj model vole i drugi orijentacisti. Ripne su goleme, iako je sami potplat zapravo tanak. Da sad ne fotor_137855565484522ispadne da su savršene, moram dodati neke stvari. Prva zamjerka nije vezana za inovejtice, nego zato moje tanašno a dugačko stopalo (arahnodaktiliju imam i na nožnim prstima). I u kombinaciji s ovim tenisicama mog broja po dužini stopala, u širini imam dosta prostora. Rješavala sam to debljim čarapama ili čak duplim čarapama. Radije da mi je malo toplije, nego da mi noga pleše u tenisici po širini dok trčim po strmoj izohipsi. Druga zamjerka je malo slabiji i osjetljiviji mesh, tj. općenito platneni dio tenisice. Orijentacijsko trčanje uključuje puno zabijanja granja u tenisice, koje, ako imaju slabiji mesh, bivaju lako probodene. A i prije se počnu cufati tak. S druge strane, zaštitni dio na vrhu tenisice, kod prstiju je odličan, i ne sjećam se da sam se ikad mlatnula negdje, a da me zaboljelo. Nice. Ripne su se tek sad, nakon godinu dana, počele ozbiljnije trošiti, i to na prednjem, najširem dijelu, gdje i najviše gazim (čak i nizbrdo).fotor_WP_20140701_20_56_27_ProS (Fotkanje neuglancanih tenisica za opakiji i realniji dojam).
Zanimljivo je da sam u njima prvi put trčala po bračkom kamenju, na Vanka Regule trail trci savršeno pogođenog naziva From heaven to hell and back. Iako kažu da to načelno nije tenisica za taj teren, s čim se slažem, no moram priznati da su me te debele ripne držale podalje od tvrdoće kamena te koljena nisu boljela, a proklizavanja nije bilo. A odlično su držale i za ovogodišnju pustolovku PLAC, svih 50ak km otočkog trekinga, MTBa, MTB-orijentacije, gradske orijentacije itd.
I jednom kad ripne odu u mirovinu… Uf.
stuff019Uz tenisice koristim i, igrom slučaja, opet inov-8 trkačke gamaše. Najbolji dio ovih gamaša jest ovaj dio koji drži gumice koje idu ispod potplata. Naime, taj dio ima čičak s unutarnje strane i jednom kad gumica pukne (no pun intended), vrlo lako se zamijeni s novima. Osobno, koristim najobičnije gumice “za zimnicu, pekmez i to”. Dvije-tri obično izdrže nekoliko treninga. Lako ih ponijeti za promjenu, ako baš sve puknu, a to mi se još nije dogodilo.
fotor_WP_20140701_22_24_50_ProS
Jako sam happy s njima, nema kamenčića, zemlje, granja i ostalog što voli upadati u tenisice. A nosim ih čak i na trening na nasipu, tamo kamenčići osobito vole uletavati.
Nema iritacije, samo trening. 🙂

Istratrek 2013 – trka bez trke

(za arhivu i one koji ne koriste fejs)

Prošle godine sam na Istratreku bila u jogging kategoriji (10ak km) i bilo mi je genijalno. Bio je to moj drugi treking. Nas 5-6 večer prije stigli smo u Istru i obavili prijave. Apartman u kojem smo odsjeli imao je kamin, što smo zdušno iskoristili. Uz čašu vina, markere, karte, lap (s lošim signalom interneta) s otvorenim arkodom…. i pucketanje vatrice. A Istra… ona je prekrasna, i jako raznolika. Što znači puno različite ljepote na jednom mjestu. Divota!
Nekako, tad, na tom Istratreku krenuo je taj ritual vezan za treking. Neko vrijeme sam mislila da svi tako pristupaju trekingu. S vremenom sam saznala da mnogi vole kartu pogledati na startu, nekima ne paše orijentacija, neki vole ultraške distance te im je ok na trku ići s nekim tko ih navigira, nekima pregledavanje karti smiruje nemir prije trke. Svi tu imamo neke svoje razlog zašto odlazimo na treking utrke. 🙂

 

Mene silno zabavlja to njuškanje po karti, po arkodu, google earthu i sličnome… I to baš večer prije. Tad se mogu opustiti i uključiti onaj dio sebe koji voli igru i zagonetke. (Neki to povezuju s onim djetinjem u sebi.)
Prošle godine sam nekoliko puta probala i planinarsku kategoriju (25-30km) trekinga na nekim drugim lokacijama. Svidjela mi se, ponajviše zato što vidiš više prirodnih ljepota u tom neobičnom raspoloženju treking-trke. Ništa mene (ili bilokog) ne sprječava da na iste distance i lokacije odlazimo i van trke. I nije samo natjecanje to što čini razliku između trke i proizvoljnog treninga te duljine. Nego…

 

Zaljubila sam se u taj proces odlaženja na neko novo mjesto puno prirodnih ljepota, u putovanje s prijateljima i kolegama trekerima, u orijentacijski dio malo većih distanca (od onih koje inače trčim), u temeljito prenjuškavanje karte (ponekad i do dugo u noć večer prije utrke), u sutrašnje viđenje svih ljudi koji startaju (a startali smo zajedno već koji put), u upoznavanje novih ljudi na stazi ili bolje upoznavanje nekog kog već znam, u ustanovljavanje koliko karta odgovara terenu (misterija posebne vrste), u otkrivanje što je organizator priredio, u neovisnost o vremenskim uvjetima, u onaj ludi osjećaj kad se zagrijem na radnu temperaturu negdje (tek) usred trke i mislim da mogu poletit, u opružanje nogica nakon proslaska kroz cilj, u pretumbavanje po svim “gdje se tko izgubio i koja kontrolna točka nije dobro postavljena” temama i varijacijama na temu, u zasluženi tulum iste večeri odmah nakon trke, u sneni povratak kući, u muskulfiber dan (ili nekoliko dana) poslije…
To sve ne mogu dobiti kad solo odem negdje trčati 30ak km po prirodi.

Jako sam se veselila Istratreku ove godine. Htjela sam okusiti Istru u većoj distanci od prošle godine. Samo nekoliko dana prije sam se razboljela (prvi put nakon dugog vremena)… Odlučila sam ipak krenuti na put, unatoč glavobolji, kašlju i sličnim pizdarijama, ali bez odlaska na samu trku. Prenjuškala sam kartu, osmislila stazu kojom bih išla kao da ću na trku, i to večer prije, uz peć na drva… Prije starta sam malo podružila s onima kojima je pametno krenuti na trku (za razliku od mene), popila kavu, mahnula ekipi na startu… Na fotki pričam s kolegom opakim trkačem o njegovom planu kretanja, koji on još u tom trenu (15min prije starta) nije napravio. 🙂
Od cijele te treking-atmosfere u koju sam se zaljubila, dobila sam najviše što sam mogla u tim uvjetima.
I dalje sam bolesna, ali sretnija.

zamišljena orijentacija za mene ovaj put

fotografiju okinuo Dejan Hren, SRK Alba, Istraktrek 2013, Mony & Rubac