MK 11 3. i 4. kolo

10.1.2018. 18:30
MK 11 3. kolo
Staza: Streljana Vrapče, parking – Babin zub (452m) – Nogošin breg (575m) – Grafičar

 

Nisam očekivala da će toliko ljudi ići na makadam. Tajči je bila razočarana svojom odlukom da ide makadamom, umjesto uprija na Nogošin. Možda je i u pravu (sad u retrospektivi penjanja na Bačun), no tad sam bila zadovoljna svojom varijantom.

Nogošin

Nogošin

Prije i poslije zapravo nije bilo nekih velikih varijacija.
Reze dobre. Prve tri cure iz prve lige – unutar 10 min.

37. Tajana Š 102:00
45. Suzana 104:40
52. Mony 108:00
1. liga

1. liga

4 minute iza Suzi. I manje. Good. Mislim, Tajči nas debelo šiša, ali tad smo još mislili da joj visi iduće kolo zbog potencijalnog poslovnog puta.

Nakon 3 kola

Nakon 3 kola

Neslužbeno nas je Koka proglasila vješticama. Divno.

26771787_791518557706138_724697487_o

 

17.1.2018. 18:30
MK 11 4. kolo
Staza: Tunel – Gračec (356m) – Mačkova pećina – Bačunski breg (485m) – Okretište 15

 

Na istraživanje nismo išli. U petak su mi se bila ukočila leđa kod lopatica. Masaža (čitaj: drobljenje) kod fizioterapeuta. Slabo spavam od boli (od tog drobljenja) i od tog kaj nemrem naći položaj. Nekak sam sva kenjkava i hoću bit doma na toplom, bez mogućnosti trzaja na stazi. Ali prenjuškavam tuđa istraživanja na Stravi. Vuk svako malo šalje izvještaje. Slažem u glavi neku okvirnu varijantu. Praktički nitko ne planira ići podno Tustog. Cesta je brža.
4. kolo. Bez ucrtanih točki.

4. kolo. Bez ucrtanih točki.

Do srijede se leđa malo stabiliziraju, no nisam kao nova ;).
Na startu se odvijaju zadnje konzultacije s ljudima koji su istraživali, gleda se tko je došao i sve to. Nekoliko minuta prije starta pitam Gračana jel Maja misli dolazit, on kaže da ne. Grozno od mene, ali razveselilo me to dost. 😀 Svaki nedolazak se broji za nas obične smrtnike. :) Maltene sam zaplesala od veselja, kadli Vanja kaže da se Jeka pojavila na startu. Odkud sad ona?! 😀
Dakle, Jeka, Tajana, Suzi, Ljiljka i ja. Punih 5 cura iz prve lige. Hm-hm..
A ja bez istraživanja i s poluukočenim leđima. Ne sviđa mi se to. 3-2-1 upri.
Bilo je prilika za kraćenje. Nismo sve iskoristili.

Bilo je prilika za kraćenje. Nismo sve iskoristili.

Do KT1 (Gračec 356m) išli smo po 57ici, Vuk je dao dobre upute kad skrenuti gore. Taman na KT. Većina se vraćala preko brane pa na Pustike. Meni je nekak više sjela opcija po 55ici gore, pa na makadamu između Lukovica kamenoloma i Plave pećine spustit se u potok, pa uz vrhić 496 na markaciju. Vanja se brinuo hoćemo li pogoditi tu stazicu prema KT2 Mačkovoj pećini, ali smo zaboravili uračunati da će nam ovi brzi koji se već vraćaju s KT2 osvjetliti put. Nakon KT2 malo kratimo, prestignemo Sandu koja je na KT2 bila prije nas. Usput smo i vidjeli koliko su Jeka, Tajči, Suzi i Ljiljka ispred. Pokušam ubrzati nakon KT2, prestignem Sandu, opet, ali blago iskrenem gležanj (i to na ravnoj stazi bez blata). Liga je tek na pola, nema zajebacije već sad. Dalje opreznije. Gledam samo u pod, nismo gledali kartu, staza nas je vukla na enduro S zavoj na Pustike… Na asfalt je Sanda došla s Pustog dola, i opet je ispred. :) Ovaj dio smo odradili vrlo ziheraški, očito je bilo puno prostora za kraćenje. Na asfaltu me počinju zezati leđa, bole me cijelo vrijeme, a dodatno zabole sa svakim korakom kad lupim u asfalt. Not fun. Svejedno mi je taj cestovni dio proletio. Mentalno sam se spremala za killer uspon na Bačun. Odlučili sam pratiti Sandu. Ona se malo penjala po bikči, i tek onda skrenula gore. Na tom usponu sam ju ostavila iza (ne znam kak sam ja bolja od Sande na takvom brdu, ali super). Došli smo praktički direkt na KT3, a spust smo odradili po onoj stazi/guduri do početka bikče. Pasalo mi je. Ne znam jel to bolja varijanta, ali meni se svidjela. I onda juriš… kad smo s ceste ugledali ono skretanje asflatirane stazice prema tunelu, tamo smo ugledali Ajsija (mladi Ljiljkin samojed). I Ljiljku (i Kalca).. Malo sam uspjela još ubrzati, smanjiti razliku. Mislim da ju ne bih stigla ni da sam uprijela kao da nema sutra. U cilju 13 sekundi iza Ljiljke. Dobro je. Zadnja sam od cura koje su došle na ovo kolo a iz prve lige su. S obzirom na uvjete, dobro je.

16. Jeka 86:56
44. Tajana 103:58
49. Suzana Stanić 111:50
53. Ljiljana 115:21
54. Mony 115:34
Manje od 5 min iza Suzi. Good.
Poredak nakon pola Mraka

Poredak nakon pola Mraka

Dok smo se tamo brčkali na Mrežnici usred ljeta, a Suzi i ja, na opće zgražanje, maštale o Mraku, nismo tad mogle ni sanjati o ovakvim rezultatima. Tad je glavna briga bila opstanak u ligi.

Darkness ON

Dark side ON

A gle sad. Čudo!

MK 11 2. kolo i istraživanje za 3.

3.1.2018. 18:45
2.kolo MK 11

Nenabrijanost na startu, kao i uvijek. Kiša/led se smanjuju na šetnji do starta kod markuševačkog kamenoloma. Prebrojavaju se cure iz prve lige koje nisu došle. Maje nema. Koke nema. Nataše najavljeno nema. Dakle, Tajči, Suzi, Ljiljka i ja. Taman.
I dalje sam sigurna oko onog manje strmog prilaska Gradečaku (s desne strane kamenoloma) – KT1. Sablja nešto priča na startu, ne čujem ga iz zadnjih redova, čekam da krenemo. Na usponu skužimo da Kalac i Ljiljka idu varijantom kojom idemo i Vanja i ja.

MK11-2.koloMarkusevecMony
Penjemo, ide ok, sa sasvim malo proklizavanja. Traje dulje no što se sjećam s istraživanja. Nakon KT1 produljujemo po grebenu. Prvi put vadim kartu i kompas, želim bit sigurna oko nabadanja čeke. Dalje nisam gledala kartu, stazu sam znala napamet. Nakon čeke jurimo dolje. Tu negdje Kalac i Ljiljka pitaju jel nam ok da idu s nama. Kažem da je ovisi o tome kako ćemo ulazit u cilj. 😉 Nitko ne voli šlepanje s pretrčavanjem prije cilja, iako je i toga bilo u biografiji Mrak kombe. Kalac i Ljiljka se smješkaju :).
Jurimo dolje, kratimo cik-cak stazu od 22, a sa strane od te cik-cak staze čujem iz šipražja neke opake psovke – netko nije bio sretan s pokušajem kraćenja.
Od oštrog kuta zavoja makadama prtimo upri gore prema KT2. Sve pogađamo, kao i na istraživanju. I onda prije samog vrha Tustog skužimo da se neki ljudi već vraćaju s Tustog, a nisu nam baš poznati kao netko tko je uvijek ispred nas. Oblije me hladan znoj. Ok, znam da ova varijanta nije idealna, i znam da smo malo usporili na grebenu nakon KT1, ali stvarno dobro idemo. Kak smo sad iza ovih cura!? Još one nekako ležerno cupkaju nizbrdo, nimalo ne jure. Upitnike nad glavom pretvaram u pretpostavku da su ili krenule ranije ili su preskočile KT1. Penjemo dalje, cvikamo KT1, u okret odmah nazad. Malo nakon početka spuštanja čujem da Vanja pozdravlja Suzi… Sad mi je još manje jasno?! Kak je ona iza mene? Sumnjam da se baš tak tak izgubila. No ovu malu prednost pred njom shvatim kao SAD ili NIKAD priliku. Oblivena sam, ali ovaj put adrenalinom. Fakat možda dobijem Suzi ovo kolo!!! Nenabrijanost je isparila. Ubrzavam kao nikad. Kilaža napokon radi u mojem interesu, jer idem nizbrdo. Jurim po onoj 20ki, maksimalno sam koncentrirana na blato i potencijalno kamenje ispod. Iza negdje čujem Kalca kako doziva Ljiljku, provjerava jel prati – povremeno ju čujem da odgovara, povremeno je dalje. Spust po 20ki traje puno dulje no što se sjećam na istraživanju, ima više blata, ali puno manje kamenja pod lišćem/blatom. Pazim na onih nekoliko važnih skretanja (nakon što marka skrene s makadama), ostalo Vanja prati da smo na marki. Ja samo gledam u pod i pazim korake. Blato frca. Nikog nismo pretekli. Nitko ne stiže nas. Nakon marke na asfaltu trčim kao nikad u životu, vučem čak i Vanju. Kasniji pregled gpx-a na Stravi kaže da smo na asfaltu išli između 4:00 i 4:30. Fiju! Ulazimo u cilj, zašorana sam i dalje adrenalinom. Ludo! Pokušavam doći do zraka. Mrvu nakon nas dolaze i Kalac i Ljiljka. Tajči i Bani su tamo već koju minutu. Suzi sam dobila za čak 6 minuta! Dobila je za rođendan pravu neizvjesnost utrke! 😀
Saznajemo i da su one cure ispred nas preskočile KT1. Phew, sad mi je jasnije. :)

Fotka: Danijel Linšak

Fotka: Danijel Linšak

U cilju u Rondu se slavi Suzin rođendan, cuga, torta, pokloni, druženje… Lijepo i veselo. :) Divan početak MK 11.

6.1.2018.
Istraživanje za MK 11 3. kolo

Sastojci: Streljana Vrapče, parking – Babin zub (452m) – Nogošin breg (575m) – Grafičar

Fotka: Mirna Karzen

Fotka: Mirna Karzen

Dobar dio ZTŠ ekipe se nalazi na parkingu kod streljane. Kao i prošli put, do KT1 imamo istu varijantu, do KT2 Vuk vodi ekipu jednom varijantom, a Vanja i ja (i Dragan) idemo probati drugu. Zabavno je bilo istražiti što je zapravo Babin zub. Razne info s neta kažu jedno, no sami pogled s makadama daje naslutiti koji bi vrh netko htio nazvati zub.

Baba, koji zub tražimo?

Baba, koji zub tražimo?

Uspon na Nogošin od prije pamtim kao killer. Bila sam neispavana tog jutra, s laganim grčevima u trbuhu. Iako smo originalno razmatrali i taj killer uspon na Nogošin, u takvom stanju mi je pasalo istražiti alternativu. Nemamo ništ od tog da svi istražimo istu varijantu. Dodatno, prognoza za dan prije Mraka je najavljivala kišurinu. Opaki usponi + kišurina = ide kao po loju u krivom smjeru.

A-KARTA-4-GornjeVrapce1600Mony1400

Da, okolo makadamom je dulje. Kilometaripo do dva dulje. To je dosta. Trčljivo je na dijelove, a blato igra manju ulogu. No ono meni važnije – nakon dolaska na KT2 Nogošin – nisam ubijena. Jer ima još uspona do Risnjaka i onda još do Grafičara. Na Nogošin smo došli prije Vuka i ekipe, nekoliko minuta. Kao i prošli put, oni su se malo čekali jer su veća grupa. S druge strane, mi smo makadamom do Nogošinog krenuli nekoliko minuta nakon njih.
Na ovom istraživanju smo se zaustavili na Risnjaku i proslavili rođendan još jednog Stanića. Pusa, Bruno! :)

Ljubica je imala visoko mišljenje o našoj varijanti. Jaglaci for scale.

Ljubica je imala visoko mišljenje o našoj varijanti. Jaglaci for scale.

Sutra ćemo vidjeti koji je recept za 3. kolo bio najukusniji.

Istraživanje i MK11 1.kolo

Nedjelja 31.12.2017.

Istraživanje za MK 11 2.kolo sa ZTŠ ekipom

Još na kavici u Rondu prije istraživanja skužili smo da većina ima sličnu varijantu na KT1, a do KT2 ćemo se razdvojit i vidjet tko će prvi na Tusti. Vuk i ekipa su se nakon spusta na markuševečki makadam odvojili odmah gore, a Vanja i ja smo od zavoja makadama otišli drito na Tusti.
Rekla bih da su varijante jako slične, iako smo mi na Tusti došli prvi, jer su oni bili grupa i čekali se.

ZTS-ist-KT1

KT1  (klik na veću, kao i za sve fotke ispod)

Suzi

Suzi, moja ljuta konkurencija. Danas, na prvi dan MK11 slavi rođendan. Živjela!

Gore na Tustom se valjda prvi put pio pjenušac iz staklenih čaša! 😀 Na staru godinu oko podneva.

Od KT1 se da malo ljepše kratit od ovog kaj smo napravili na istraživanju.

ZTS-ist2.kolo

ZTŠ istraživanje

Ipak, neki drugi su puno temeljitije pročešljali teren.

Berina maštovita varijanta

Berina maštovita varijanta

ili

Vukova maštovita varijanta (1.dan istraživanja, bez ZTŠa)

Vukova maštovita varijanta (1.dan istraživanja, bez ZTŠa)

Strava otkrije krasne stvari. Pokraj ovih, naše varijante su nekak dosadne.

Srijeda, 3.1.2018.
JGL i 1. kolo Mrak kombinacije 11

Nenabrijanost rano ujutro, sporo zagrijavanje, kile. Sve imam. Sve što je potrebno za veliki rezultat na JGLu. Veliki u trajanju, ne u plasmanu. :)
Kao i inače, taman na gelenderu postignem radnu temperaturu i onda počinje moj omiljeni dio – spust uz nezaboravne poglede. A danas je bilo baš posebno.

Šareno osvjetljena gradska magla... u daljini. Fotka: Nikola Horvat

Šareno osvjetljena gradska magla… u daljini. Fotka: Nikola Horvat

Najrumeniji horizont Fotka: IB

Najrumeniji horizont   Fotka: IB

Hipnotizirana sam trčala dolje. Fotka: IB

Hipnotizirana sam trčala dolje.    Fotka: IB

I posebna kategorija, dodatno dočarava magiju.

GOLec Fotka: Nikola Horvat

Cheap Thrills GOLec Fotka: Nikola Horvat

Večeras u 18:30 u Markuševcu nastavljamo igru.

Hello darkness

Objavljene su sve staze za Mrak kombinaciju 11.

hellodarkness


Prve srijede u novoj 2018. godini čekaju nas dvije staze:
1. kolo, Jutarnja Gelender liga 12, 5:30 am
2. kolo, Kamenolom Markuševac, špalir – Gradečak (523m) – Tusti breg (634m) – Markuševac, 18:30 
MK11-2.koloMarkusevec

klik na kartu za otvaranje veće.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

86 dana do Mraka

Zadnji dan listopada imamo krasnu noćnu treking utrku Duhovi Sljemena. Uskoro kreću dvije lige: Zimska (orijentacijska) liga (19.11. je prvo kolo) i Notjni mini treninzi (počinju krajm listopada ili početkom studenog, i traju do zadnje srijede prije Božića). Jedna krasna trek poslastica dolazi u 25.11. – Samoborska Trek shnita. Noćni LSD dolazi u 15. prosinca obliku Blaterse. Zadnje kolo Istarskog treking kupa bit će Svetica Trek, 23. prosinca.

Za 86 dana kreće i Mrak komba, po prvi put s najavljene 2 ženske lige.

Lady’s night out.

Prije svega toga – stiže nam prvi rogaining u Hrvatsku! Štriga treking 6h i MTB 6h – 21.10.2017. Žminj.

Čaša crnog

Aside

magneticwordsUsusret MK8 prologu

Imam na frižideru one magnet riječi. Zgodna fora ako se volite igrati riječima. Početkom ove godine pospajala sam mnoge od tih komadića magneta i ispalo je nešto stihasto.
Stil slaganja riječi kao i vokabular ovdje su, jasno, malo organičeni. :)

 


 

kad je dan jako dalekojutarnjelampe
mračan pogled otvara se još dalje
ludost mora uvijek ići preko
zimske zvijezde oko dobro poznaje

različito gledam razloge vremena
odgovor želi tamo preko i daleko
godina je stvar bijelog snijega
tamnija promjena već se vidi okolo

treba
prazninama objasniti jedan dio sebe
krila za kroz noć su noge-oblak
čaša crnog da se uzeti bolje i gore
mijenam grad za najbolji zrak

Kava, sat i inov-8

Inov8Kava Prošlo je gotovo godinu dana od kad sam počela trčati trail i orijentaciju u Inov-8icama. Prošlo je 9 mjeseci od kad sam počela koristiti GPS sat.
Prošlo je točno 100 dana od kad sam prestala piti kavu.

Kava.
TrailCoffeeKavu sam počela piti dosta kasno, tek na četvrtoj godini faksa. Razlog je bio utilitaran, jedino me kava mogla održati budnom tijekom učenja i gro literature. Nisam neki ljubitelj poroka; ne pušim, ne štujem sakralno i rijetko se opijam. Plan je bio zadržati kavu do kraja diplome. Nakon diplome, na skidanje s kave nisam bila naš nabrijana, kao i svaki ovisnik. Nisam nikad bila na razini da ne mogu započeti dan bez kave, ali bilo je faza kad bih pila 3 šalice na dan bez neke velike potrebe, just for “pleasure”.

running_coffee_by_triiskel-d4lp3utU skidanju sam si pomogla velikim količinama čaja od nima i povremeno s čajem od mente. U ovih 100 dana nisam popila ni jednu šalicu kave, ali jesam popila 1 crni čaj i 5 coca-cola, dominantno nakon nekih trka i tijekom jedne svadbe. U coli ima kofeina, pa ne mogu reći da nije bilo ni malo kofeina ili teina u tom periodu. No kako skidanje s kave nema za otegotnu okolnost samo potrebu za kofeinom, nego i za ritualom, a često je taj ritual dosta društvene naravi, htjela sam naći način da se nosim s tim dijelom okolnosti. Ispijanje kave, unatoč tome što je kofein svojevrsna droga ili stimulans, jest jako društveno prihvaćeno. Čak do te mjere da sam dobila dosta začudnih, a povremeno i negativih komentara na moj pokušaj skidanja s kofeina. Iznimno malo ljudi je uputilo koji znak podrške. Naručivanje čaja u bircevima pojednostavljuje cijelu stvar. Što se tiče samog procesa skidanja – prvih 10-15 dana je bilo satkano od glavobolja. I to cjelodnevnih. Aspirini ne pomažu. Ne osjećam potrebu za kavom direktno, nego indirektno, preko glavobolje koje stvaraju potrebu za kavom jer “osjećam” da će mi jedino kava olakšati. Funny business. Kasniji period je varirao od lakoće nošenja sa skidanjem do ponovnih cjelodnevnih glavobolja tijekom dana s promjenom vremena. Svejedno mi je zove li se to meteoropatija ili umišljaj, efekt sam dobila. Unatoč tome što je prvi dan srpnja, ljeto kao da još nije počelo, a i ova je godina dosad prepuna promjena vremena. Još uvijek nisam odlučila hoću li se i dalje držati podalje od kave. Benefit je da ne moram razmišljati imam li kave (i stevije) doma. A i kavu nikad nisam posebno voljela okusom (samo mirisom), pa sam pošteđena tog okusa koji moram maskirati sladilima. Mana je nošenje s glavoboljama kad god se neki oblak pomisli nasukati nad Zagrebom. We’ll see.

 

Sat za na trčanje 😉

WP_20140623_07_32_32_Pro (1)
Dok sam se intenzivno bavila fotografijom, nikad nisam naglasak stavljala na tehnologiju. Bilo mi je jasno da je to sve sporedni alat (fotoaparat, stakla, monitori, hardovi, RAM, kartice…), a glavna igra je svjetlo. Dakle, zapravo sam se bavila svjetlom. I mrakom. Kasnije me obuzeo Mrak, pa je originalna igra svjetlo/mrak pala u drugi plan. No nikad se nije radilo o fotoaparatu. To je uvijek bilo pomagalo. Slično vrijedi i za GPS sat. Ne trčiš zbog sata, nego sat imaš zbog trčanja. No s obzirom na to da je jedan takav satić uletio u moj život (thanks, B.) u periodu kad mi se nije trčalo ni treniralo niti sam imala ikakav cilj, osim možda jednog dana Traverse, zapravo sam se vratila trčanju i treniranju zbog sata. Dosta je pomogao pri praćenju programa i napretka. A i napokon sam prestala ručno ucrtavati rute (endomondo), pa se i drastično smanjilo vrijeme koje je potrebno za unos podataka. I to unatoč tome što sad koristim i endomondo (koji nema trail trčanje) i garmin connect (koji nema orijentaciju) za praćenje treninga. A mogla sam si lakše zadavati ciljeve; tjedne, mjesečne… Iako su se neki preporodili kad su prestali koristiti sat, meni je krenulo sa satom. A uspjela sam otrčati i svoju prvu ultru – Traversu – bez nekih posljedica. Čak ni muskulfiber i ni malo boli u koljenu. Tek žuljevi. Sušta suprotnost prošlom pokušaju, kad nisam imala ni jedan žulj, ni osjećala glad, ni žeđ, ni vrućinu, ni umor… samo sve veću bol u 130466423664782254koljenu. Ovaj put sam dobila iskustvo koje sam i htjela – a htjela sam guštati u toj trci, a ne egomanijački neodustajati. Ovaj put sam guštala unatoč tome što sam dan prije trke zaradila krvave žuljeve na obje pete. I sve mi je ostalo u prekrasnom sjećanju: od laganini uspona, Lovelosovog bodrenja uz “evo, striko ti da bombon” ;), do trčanja nizbrdo s Ćurom i Hutijem, uz laganini teme iz sociologije, prava, antropologije te razmjena preporuka knjiga, pa sve do pametnog odabira spusta u Zelinu preko 48ice, kroz šumu, u hladovini… Sve u superdruštvu Vanje. Traversa je prva ultra za poželjeti. Čak i bez kave. 😉 Zbog spomenutih žuljeva sam do vrha išla u tenisicama koje su malo podfutranije na peti, no od gelendera do cilja sam trčala u inov-8icama. I to mi je bila odlična odluka. Genijalne tenisice za trčanje nizbrdo, po bilokojem terenu.

Inov-8 tenisice.
U usporedbi s većinom trkača, nemam puno tenisica. U usporedbi s većinom trkača, ni ne trčim puno. U najjačim mjesecima popnem se na 120km mjesečno čistog trčanja, no uglavnom sam na pola kilometraže od tog. Zadnjih godinu dana prosječno sam imala 12km orijentacijskog trčanja mjesečno, najviše 27km, najmanje 0km (ljetni mjesec, prije GPS sata). I svega +100tinjak km planinarenja zadnjih godinu dana (gojze su out, sve u tenisicama, raznim). Dakle, nije baš da nešto puno trošim tenisice, a niti mi ih treba jako puno.969772_10151550252976872_389548684_n Imam dosta asicsica (od ljetnih do GTX), i jedne inov-8ice. Točnije, Inov-8 X-Talon 212 (from Sport LAB, fkors). Na nasipu sam u asicsicama. Orijentaciju trčim isključivo u Inov-8icama i ne mogu si zamisliti da moram trčati u bilokojim tenisicama s lošijim gripom od ovog. A ovaj je fenomenalan. Mogu na prste jedne ruke nabrojati koliko puta sam proklizala u njima, a trčalo se po snijegu, ledu, blatu, strmom-van-pametfotor_137855552168168i, kamenju, mokrom kamenju, suhom lišću… Primijećujem da baš taj model vole i drugi orijentacisti. Ripne su goleme, iako je sami potplat zapravo tanak. Da sad ne fotor_137855565484522ispadne da su savršene, moram dodati neke stvari. Prva zamjerka nije vezana za inovejtice, nego zato moje tanašno a dugačko stopalo (arahnodaktiliju imam i na nožnim prstima). I u kombinaciji s ovim tenisicama mog broja po dužini stopala, u širini imam dosta prostora. Rješavala sam to debljim čarapama ili čak duplim čarapama. Radije da mi je malo toplije, nego da mi noga pleše u tenisici po širini dok trčim po strmoj izohipsi. Druga zamjerka je malo slabiji i osjetljiviji mesh, tj. općenito platneni dio tenisice. Orijentacijsko trčanje uključuje puno zabijanja granja u tenisice, koje, ako imaju slabiji mesh, bivaju lako probodene. A i prije se počnu cufati tak. S druge strane, zaštitni dio na vrhu tenisice, kod prstiju je odličan, i ne sjećam se da sam se ikad mlatnula negdje, a da me zaboljelo. Nice. Ripne su se tek sad, nakon godinu dana, počele ozbiljnije trošiti, i to na prednjem, najširem dijelu, gdje i najviše gazim (čak i nizbrdo).fotor_WP_20140701_20_56_27_ProS (Fotkanje neuglancanih tenisica za opakiji i realniji dojam).
Zanimljivo je da sam u njima prvi put trčala po bračkom kamenju, na Vanka Regule trail trci savršeno pogođenog naziva From heaven to hell and back. Iako kažu da to načelno nije tenisica za taj teren, s čim se slažem, no moram priznati da su me te debele ripne držale podalje od tvrdoće kamena te koljena nisu boljela, a proklizavanja nije bilo. A odlično su držale i za ovogodišnju pustolovku PLAC, svih 50ak km otočkog trekinga, MTBa, MTB-orijentacije, gradske orijentacije itd.
I jednom kad ripne odu u mirovinu… Uf.
stuff019Uz tenisice koristim i, igrom slučaja, opet inov-8 trkačke gamaše. Najbolji dio ovih gamaša jest ovaj dio koji drži gumice koje idu ispod potplata. Naime, taj dio ima čičak s unutarnje strane i jednom kad gumica pukne (no pun intended), vrlo lako se zamijeni s novima. Osobno, koristim najobičnije gumice “za zimnicu, pekmez i to”. Dvije-tri obično izdrže nekoliko treninga. Lako ih ponijeti za promjenu, ako baš sve puknu, a to mi se još nije dogodilo.
fotor_WP_20140701_22_24_50_ProS
Jako sam happy s njima, nema kamenčića, zemlje, granja i ostalog što voli upadati u tenisice. A nosim ih čak i na trening na nasipu, tamo kamenčići osobito vole uletavati.
Nema iritacije, samo trening. :)

Istratrek 2013 – trka bez trke

(za arhivu i one koji ne koriste fejs)

Prošle godine sam na Istratreku bila u jogging kategoriji (10ak km) i bilo mi je genijalno. Bio je to moj drugi treking. Nas 5-6 večer prije stigli smo u Istru i obavili prijave. Apartman u kojem smo odsjeli imao je kamin, što smo zdušno iskoristili. Uz čašu vina, markere, karte, lap (s lošim signalom interneta) s otvorenim arkodom…. i pucketanje vatrice. A Istra… ona je prekrasna, i jako raznolika. Što znači puno različite ljepote na jednom mjestu. Divota!
Nekako, tad, na tom Istratreku krenuo je taj ritual vezan za treking. Neko vrijeme sam mislila da svi tako pristupaju trekingu. S vremenom sam saznala da mnogi vole kartu pogledati na startu, nekima ne paše orijentacija, neki vole ultraške distance te im je ok na trku ići s nekim tko ih navigira, nekima pregledavanje karti smiruje nemir prije trke. Svi tu imamo neke svoje razlog zašto odlazimo na treking utrke. :)

 

Mene silno zabavlja to njuškanje po karti, po arkodu, google earthu i sličnome… I to baš večer prije. Tad se mogu opustiti i uključiti onaj dio sebe koji voli igru i zagonetke. (Neki to povezuju s onim djetinjem u sebi.)
Prošle godine sam nekoliko puta probala i planinarsku kategoriju (25-30km) trekinga na nekim drugim lokacijama. Svidjela mi se, ponajviše zato što vidiš više prirodnih ljepota u tom neobičnom raspoloženju treking-trke. Ništa mene (ili bilokog) ne sprječava da na iste distance i lokacije odlazimo i van trke. I nije samo natjecanje to što čini razliku između trke i proizvoljnog treninga te duljine. Nego…

 

Zaljubila sam se u taj proces odlaženja na neko novo mjesto puno prirodnih ljepota, u putovanje s prijateljima i kolegama trekerima, u orijentacijski dio malo većih distanca (od onih koje inače trčim), u temeljito prenjuškavanje karte (ponekad i do dugo u noć večer prije utrke), u sutrašnje viđenje svih ljudi koji startaju (a startali smo zajedno već koji put), u upoznavanje novih ljudi na stazi ili bolje upoznavanje nekog kog već znam, u ustanovljavanje koliko karta odgovara terenu (misterija posebne vrste), u otkrivanje što je organizator priredio, u neovisnost o vremenskim uvjetima, u onaj ludi osjećaj kad se zagrijem na radnu temperaturu negdje (tek) usred trke i mislim da mogu poletit, u opružanje nogica nakon proslaska kroz cilj, u pretumbavanje po svim “gdje se tko izgubio i koja kontrolna točka nije dobro postavljena” temama i varijacijama na temu, u zasluženi tulum iste večeri odmah nakon trke, u sneni povratak kući, u muskulfiber dan (ili nekoliko dana) poslije…
To sve ne mogu dobiti kad solo odem negdje trčati 30ak km po prirodi.

Jako sam se veselila Istratreku ove godine. Htjela sam okusiti Istru u većoj distanci od prošle godine. Samo nekoliko dana prije sam se razboljela (prvi put nakon dugog vremena)… Odlučila sam ipak krenuti na put, unatoč glavobolji, kašlju i sličnim pizdarijama, ali bez odlaska na samu trku. Prenjuškala sam kartu, osmislila stazu kojom bih išla kao da ću na trku, i to večer prije, uz peć na drva… Prije starta sam malo podružila s onima kojima je pametno krenuti na trku (za razliku od mene), popila kavu, mahnula ekipi na startu… Na fotki pričam s kolegom opakim trkačem o njegovom planu kretanja, koji on još u tom trenu (15min prije starta) nije napravio. :)
Od cijele te treking-atmosfere u koju sam se zaljubila, dobila sam najviše što sam mogla u tim uvjetima.
I dalje sam bolesna, ali sretnija.

zamišljena orijentacija za mene ovaj put

fotografiju okinuo Dejan Hren, SRK Alba, Istraktrek 2013, Mony & Rubac

Dvije mene

Dvije mene

Kako spojiti nespojivo?
kako sašiti – ne rasporeno, nego nesašivivo;
kao potok za korito,
kao zemlju za zrak,
kao pticu za nebo?
Zajedno su samo na mah.
„Drugačije istovjetno“ neki kažu.
.
Kako odvojiti spone
gdje ni šavovi ne trebaju?
Meki prijelazi stabilnog veza,
Kao drvo i njegov korijen,
Kao planinu i podnožje,
Kao desnu i lijevu klijetku,
Jedno pretapa u drugo.
„Drugačije istovjetno“ neku kažu.
.
Jedna ja je na istoku, pogleda uperenog u razlomljen vizir
druga ja je na zapadu i razbacuje se sa zvijezdama…
jedna ja je na sjeveru i zakrivljuje magnetnu iglu,
druga ja je na jugu, cijedi voće i žile u koktel.
Kompas topim na nepcu, kartom potpaljujem vatru u srcu.
Ova trka vodi u izokrenuti tunel
gdje ne znam čekam li svjetlo ili se spašavam u mraku…
.

Spojiti nespojivo (Dixit).

 

 

p.s. nastala je sasvim drugim povodom, ali očito sam inspiraciju crpila iz nekog mraka. :)