Došlo je i to vreme. Ona 2 tjedna u godini kad ti ne fali mrak komba, ali treba još odradit zadnje, kratko kolo. Kratko kolo, kratak tekst… Ili?
Dotrčavam na kolo. “Jao debosu pa zakaj trčiš na kolo 6 km od doma?”, rekel bi Batica. Pa zato kaj bum prvi u ligi i ak sam zadnji na kolu, a i 1M je iza ugla, treba skupit te kilometre. Na putu do Markuševca sva sila ljudi nudi mi prijevoz, no ustrajem u svom naumu da se sa svojim 25litarskim ruksakom na samoodrživ način dokopam Ronda kao što vjerujem Uršula FonDerLajon želi od mene.
Špalirancija do kamenoloma protiče ugodno u razgovoru s Markicom i Curijem koji ni sluti da će se tik prije trkačke penzije okitit lovorikama. Dolaskom na start(barem na karti) i prolaskom istoga samo je bilo pitanje koji od orijentacista bu se prvi žalil. Iako mi staza odgovara zbog 2 jaka uprića i dosta trčanja niz nogu nekako ne osjećam ko da bum ostvaril drugu pobjedu za redom. Alo klinjo, kam ti se žuri?!
Startal sam jako i prvi dolazim na ulazak u šumu, tu se raštrkavamo i pomalo nonšalantno zauzimam potpuno krivi smjer penjanja i na skroz krivoj strani kanala sam. Ispred mene uštekava se Andraž i to mi nekak ulijeva vjeru da bumo ipak došli do kontrole. Pratim ga bez da frljim do kraja i reko ajde bum ja to tak do kontrole, onda bar da mi puno ne zbriše niz breg pa dalje bi moglo i ići na moj mlin. Dolaskom na široku stazu u toj sekundi odlučujem da nebum po njoj kao kaj sam planiral nego idem ja dalje za njim jer jebiga, s njim ti je bolje ak ga vidiš nego ak ga ne vidiš.
Penjemo se mi tak i odjednom sve je oko nas gusto, neko šugavo kamenje je pod nogama i sjetim se da kak sam sa Shpirom zaključil da to kamenje ukazuje na Gradečak koji nije jedna od postaja ove večeri. Prestajem pratit ligaškog suborca i po izohipsi kroz neka sranja donekle spašavam stvar i ispadam na sedlo podno kontrole. Vidim ja neku lampicu gore prema kontroli i reko evo jedne od gospođa koja je ranije krenula. Ispada odjednom i Andraž i gledam ja kak mi zapravo uopće ne stižemo tu gospođu uzbrdo. Odjednom shvaćam da je ta gospođa Markica i naravno da ga ne stižemo. Dolazim na kontrolu peti/šesti iza Curija, Matića, Markice,(možda) Štumsija i Andraža… ma prekrasno.
Spust je bil dost šumski kaj je meni pasalo i tu sam ih sve uspio preći osim naravno zna se koga. Ko za kurac cijeli taj spust su mi suzile oči tak da je propriocepcija bila prepuštena sama sebi. Sjuril sam se niz lepi greben na branu i vidio da je Andraž ziher 25-30 sekundi ispred… ha niš, ajmo ga ulovit. Trčim kolko ide po tom makadamu, ali odmah uviđam da i nejde baš tak jako i nekak se uljuljavam u to da se ne gazim do kraja. Po putu ima dost leda, a nekak mi se neda sjebat prije dugih trka, a i već sam osigural pobjedu u ligi. Ipak, Andraž je malo bliže i na kontroli brojim drito 21 sekundu iza njega. Povratak mi otkriva da je prvi iza nas Markica, a ostale nekak nisam baš registriral jer sam gledal jel se bum spičkal ili ne. Na brani je Andraž 30 sekundi ispred i to nekak ne zvuči baš dobro, previše sam se šparal po ledu, ali ipak ispred je treći najviši vrh svijeta iza K2, Deščevec.
Upri miško gore i nekak mi Andraž na tom usponu zgleda onemoćalo, mislim, čovjek je nabil grdo ekipu na Istratreku od 45 km prije par dana, a onda se još i uvalil u skroz drugu hrpu sretnih i malo manje sretnih kombi pa je bicikliral 100 kilometri po vremenu u kojem se jedva ide u dućan zbiciklom. No, da nastavimo, nisam ja kriv za to tak da ja sve platoiće trčim, em da ga stignem em da me Markica iza ne posrami na ovom kratkom usponu. Dolazim na Deščevec 3 sekunde iza , zahvaljujem kaj nema još 50 visinske jer bi nas Markica sve prestigel i krećem lovit srnu zadnji put ove godine. Relativno mi to ok ide i ispadamo na potok kod staze 69 na način koji nisam baš planiral.
Ispred nas je jebomepas voda široka 10 metara, u toj sekundi te manije ja sam zabrijal da je cijeli potok poplavil na tu razinu i da je neprelazan. Andraž odlazi na logičan jug, dok ja idem na sjever kak bi prešao tamo di znam da se može. E, zajeb! Najbolji prelaz je taman bil malo južnije i tu sam spušil ziher 20 sekundi. Do kraja cesta, al neznam, nekak sam odustal, pogotovo kad je bilo pun kurac leda po kojem sam skoro pa hodal, u cilj dolazim 50ak sekundi iza prvog, i iskreno imam osjećaj ko da je ova mrak komba bila neka ultra di sam se danima ganjal s Andražom. Bilo je jebeno, a ako nas zdravlje posluži, radujem se istom i u drugoj i u prvoj ligi.
U cilju je bilo za moje autistično biće suviše napućeno, no ljudi su bili sretni, a to je lijepo. Markica i ja smo čekali Baticu za dođe, pa da autizam ipak dobije par predstavnika. Uz hrpu smeća od hrane i ugodne razgovore čekali smo proglašenje koje je vodio najbolji od svih spikera sa Grawe maratona. Držal sam se malo po strani u sigurnom društvu Tajči i čekal da me prozove i da stanem pred ljude i bude mi neugodno (ironično, svaki dan stajem pred ljude). Nisam ni mogel zamislit kaj slijedi, na neku foru svi su počeli skandirati moje ime, unutrašnjost mi se maksimalno komprimirala i odjednom je nastupio dost veliki ponos, nisam navikao na pohvalu niti na priznanje. Nemrem puno više reći o tom jer sam bil zmrznut.
Od ostatka proglašenja mnogo je važno naglasiti pobjedu suseda u drugoj ligi i još važnije pobjedu drugog suseda Curija u prvoj ligi, da sam na njegovom mjestu zval bi Kikija na telefon svaki dan idućih barem godinu dana, ali ak on to nebu napravil, bum ja za koju godinu.
Ostatak večeri prolazi uz ugodne razgovore naroda slovinskoga.
P.S. – koji god event da razmišljate pohoditi ovoga marta, nemojte dopustiti da propustite najbolji od svih koji postoje, 1M
Odjednom shvaćam da je ta gospođa Markica 🤣😂🤣😂🤣
Spust nakon prve kontrole, dotična gospođa je i mene povukla za sobom desno u rupu, umjesto da sam laganini nastavil za Curijem i otišel lijevo na makadam prema zrcalu…mljac, di ćeš bolje, do jajcof 😂🤣😂👍
Bravo Miha i pozdravi gospođu 👍
nema veze, svejedno si ostal u ligi, sad bumo skupa, ak buš se pazil na dječjim nogometima morti se skupa pridružimo gospođi u prvoj 😉
Brsvo Miho, jedva cekam skandiranje u Rondu sljedeće godine!
Hahaha gđa Markica!
Kakva liga, kolko budala na jednom mjestu, ludilo 😀
nakon 321upri i oni normalni polude 😀