Dva dana, dva kotača, dvije ceste

Netko si zacrta da će postati astronaut, netko poželi postati slavan, a ja sam si utuvio u glavu da jednom dođem biciklom od doma do Gospića. Zašto za ostvarenje svoje želje ne iskoristiti dane za koje je najavljen toplinski udar?

Uglavnom, kreće se. Lagani doručak, trpanje stvari u torbicu (Lowe Alpine Mesa, preporuke- korištena i za finiširanje 100-majlerica u Dalmaciji i Istri) i dvorišna vrata u Markuševcu zatvaram malo iza 5 ujutro. Prolazak kroz Zagreb koji još zijeva, ulazak na staru Karlovačku i ugodna vožnja do Jastrebarskog (uz čudnu sitnu izmaglicu oko Klinča Sela). Iza centra Jastrebarskog zbog radova na cesti prenosim Ghosta oko 200 metara, ponovno se uključujem na “stazu” i začas sam u Karlovcu. Prolaz dalje, uspončić/silazak u Dugu Resu i… 5 km izvan Duge Rese taman oko 8 00 puca mi sajla za mijenjanje brzina. Murphy je uvijek u pravu, ali nema drame nego se vraćam u Dugu Resu u servis (Golf Aurora- još jedna preporuka) gdje gazda brzo rješava stvar.

Opet sam u sedlu, Ghost i ja se rukujemo i nastavljamo sretni znajući da je promet dalje do destinacije rijedak. Hupseraska, ali dobroćudna cesta preko Tounja do Josipdola je poznata, tu i tamo prođe neki auto, ali promet je slab. Upad u dućan u Josipdolu, tekućina/slano/slatko komba i spreman sam za Modruš i uspon na Kapelu. Lagani puf-pant i ubrzo sam već na spustu (Razvala!), ali vreba novi nezgodni upri prema Brinju. Na prijevoju se pozdravljam s nekim kolegom bikerom (ima auto pratnju) i stajem u Brinju na novo punjenje tekućinom i mazanje kremom. Temperatura je oko 30 stupnjeva, ali sve je kul. Dolazim u Žutu Lokvu i hitam dalje prema Otočcu razmišljajući kako bi mi bilo lakše da sam produžio na more preko Vratnika, ali treba slijediti svoju viziju. Mineralna i Twix u Otočcu i dulji ravni komad do uspona na Ličko Lešće koji me fino razmrdao, ali zato slijedi predivna polubrdska/poluravničarska dionica do Perušića. Još oko 10 km do mitskog Gospića, upad u hotel, tuširanje, presvlačenje u civilku, pizza, lagana šetnja gradom, kontempliranje o pređenih 234 km (Sajla Detour je dodao oko 10 km) i spavanac.

Drugo jutro slijedim obavezu i slušam svoj fetiš da se vraćam doma drugim putem pa u Ličkom Osiku skrećem za Ljubovo. Iza Široke Kule počinje uspon za buđenje, a krajolik je totalna samoća. Ubrzo dolazim do zatvorske farme i prijevoja gdje počinje spust koji je zeznut pa nema bezglavog opuštanja i rutinske jurnjave. Nakon toga opet neki čudan miks ravnice i uspona kroz Bunić (rodno mjesto Šerbedžije) i konačno finalni spust do Korenice. Luda i zelo zahtevna cesta, ali i nju preporučam. Preporučam sve!

Upadam na “staru ličku cestu” i začas dolazim do Plitvica. Na cesti samo pokoji turist i puno policije koja sa svim prijevoznim sredstvima juri u svim smjerovima. Temperatura brzo opet hita na 30 stupnjeva, spuštam se do Koranskog mosta i stajem u dućan u Drežničkom Selištu na doručak. Razmišljam kako je sve divno i nastavljam dalje. Hupseri, brdašca, spustevi i šleperi koje baš ne ljubim, ali razumijem da se cijeni izbjegavanje plaćanja cestarine.

Prolazim kroz Rakovicu i Slunj i stajem u dućanu u Krnjaku gdje me puštaju preko reda (hvala, niste trebali) i nakon gutanja hrane i tekućine i mazanja kremom brzam dalje i skrećem za Vukmanić na dobro mi poznatu cestu gdje sam miran od prometa do Pisarovine. Knez Gorica, prelaz mosta preko Kupe… samo polako. U dućanu u Šišljaviću zadnje stajanje do Zagreba, jurnjava do Pisarovine, dva sitna uprića do Kupinečkog Kraljevca i začas sam u Novom Zagrebu. Još malo! Ghost me udara po koljenima i smije se dok dolazimo doma. 215 km je iza nas, spremam Ghosta na spavanje, a meni slijedi novo kontempliranje.

I odmor.

Lika i Kordun su zakon, bicikl je super, a ovo je (bila) izvrsna tura za propuhati glavu i razgibati noge… naravno, preporučam.