Istra Trek 2013

Posted by lino on travanj 05, 2013
Treking

Gotovo kao čista suprotnost prošloj godini, ovogodišnji Istra trek je ostao iza mene sa dosta žaljenja. Možda baš zato jer se sve činilo idealnim (koncepcija staze, konkurencija, vrijeme) večer i jutro prije, nije trebalo puno u utrku da se počnem osjećati potpuno izgubljen u svojim odlukama i razmišljanjima. Previše sam razmišljao o utrci. Previše analizirao sitnice nad kojima nisam imao kontrolu, umjesto da sam se jednostavno odmaknuo mislima od trke i pustio da se ti koraci jednostavno ‘dese’. I zbog toga žaljenje da nisam iskoristio sve što mi je bilo ponuđeno ove godine. Često zaboravim da je treking naspram pojmu orijentacije nešto apstraktno i da tako trebam i razmišljati dok trčim. Na orijentaciji je karta apsolutni zakon –  na trekingu, pak, takav je pristup često kobna greška. No, sve u svemu, Barban je odradio svoje i ostavio lijepo sjećanje. Dobra je stvar što je analiza grešaka uvijek daleko zanimljivija no analiza idealne staze/putanje. 🙂 A odokativnih >1 sata mojih grešaka izgledalo je otprilike ovako:

KT1 – KT2
Plan je bio obići putem greben, pa nastaviti padinom i onda se prebaciti preko uvale i popesti do KT2 tako da na nju iz SZ smjera. Umjesto toga s one slabo vidljive kozje stazice koja je predstavljala ucrtani put na karti, prerano sam se (nestrpljivo) spustio u uvalu i onda probijao uzbrdo (150m visinske) daleko više no planirano. Bolje su varijante bile ili moja planirana ili čak direktan dolazak sa juga na KT. Uz to, na spustu u uvalu sam potrgao kompas što je uvelike obilježilo ostatak staze.

KT3 – KT4
Nakon što sam gotovo pretrčao KT3, nepotrebno sam zakomplicirao i prvu polovicu dionice prema KT4. Ovo je, zapravo, bila loša analiza prije trke jer sam pretpostavio da je prosjeka dalekovoda u dolinu rijeke prolazna, no na kraju sam se spuštao niz strmu padinu i kroz šumu koja je bila lijepo prohodna, ali dosta sporija no dvije alternativne varijante spusta preko puteva. Zadnjih 50m do makadama je bila prava džungla, a kad sam se iz toga izvukao na makadamu me čekao, nimalo zadihan, Frane koji se elegantno spustio u dolinu vijugavim putem.

KT4 – KT5
Uspon sa KT4 uglavnom kroz lako prohodnu šumu, pa malim dijelom po putiću, pa opet kraćenje kroz šumu na putić koji je izlazio u selo. Tu su nas (Franu i mene) stigli Goran i Goran (Lesjak i Modrušan) i umjesto da otrčimo putem, držeći smjer, ravno u selo mi na jednom križanju skrećemo desno i završavamo na livadama i radimo nepotreban obilazak do ceste. Sasvim trivijalna i nepotrebna greška koja nas je koštala par minuta. Da stvar bude gora 2 kontrole dalje ponovili smo istu grešku. Već je tu polako postajalo jasno da će prolazak staze bez kompasa biti čisto bauljanje.

KT6 – KT7
KT6 je bila ‘nepoštena’ kontrola jer nije imala jasan pristup niti put do nje, pa su profitirali oni koji su znali gdje je (lokalci) ili oni koju su vidjeli nekoga na kontroli (organizatora ili nekog trkača). Andraž ju je pretrčao, a Frane i ja smo zahvaljujući njemu (dok se vraćao) izbjegli lutanje po padini uvale. Do KT7 je trebalo biti lako, no kao i kod prethodnog opisa, neposredno prije dolaska na asfalt lagano smo skrenuli na širi put i na cesti više nismo prepoznali traženo križanje. Na kraju smo završili prolazeći gotovo cijelu dionicu po šumi/izohipsi. Na varijanti smo izgubili 10′ ili više, a o nepotrebnom trošenju snage na probijanje kroz gustu šumu neću ni razmišljati.

KT7 – KT8
Ovoj dionici sam se najviše veselio prilikom analize, no bez kompasa na trci nije ispala onako kako sam si je zamislio. Vukelić je, primjerice, sve zaobišao putem, no ja bi i opet uzeo varijantu poprijeko. Greška je ponovno bila početnička – nisam trčao do zaustavnog detalja, a to je bio i više no očiti makadam, već umjesto toga skrenuo na greben i tek kasnije shvatio da smo nepotrebno trčali/probijali se paralelno s putem. Zbog toga sam i promijenio plan odlaska s KT8. Umjesto u uvalu, pa putićem do sela Kuharija, nastavio sam obilaznom i ziheraškom varijantom prema KT9.

KT12 – KT13
Ovo je moja ‘best of’ greška Istra Treka. Prije KT13 me stigao i Vukelić. Već mi i završni prilaz prema KT12 nije baš odgovarao, pa nisam ni shvatio da sam se krivo spustio sa kontrole sve dok nisam došao do ceste i gomile kuća. Naravno, nije mi palo na pamet da su oni kamioni pored KT12 također došli nekom cestom do KT12. I onda iz greške u grešku. Umjesto da nastavim cestom sve do mjesta gdje sam se trebao spustiti sa KT12, ja odlučujem prekratiti preko livada. Tu gubim sve puteve, više nisam siguran gdje sam točno, ulazim u neke gustiše, nalazim krive kamene kuće i kad se napokon uspijem relocirati iza sebe čujem Vukelićev glas. Maestralan potez gubitka vremena.

KT15
Famozna KT15. Andražev pristup je bio jedini točan – ‘karta laže, kontrola s takvim opisom mora biti u zarasloj vrtači!’ Umjesto toga, večer prije, na Google Earthu ne nalazimo ništa čudno u činjenici da je nekakav ‘ponor’ nacrtan na mjestu gdje je samo čista livada. Kontrola je bila 100m dalje, iza sljedeće živice. Tu mi se opet Frane pridružio, a samu kontrolu smo našli zahvaljujući jednom o-pravilu: ‘ako kontrola nije na mjestu gdje je svi traže, onda je negdje drugdje’. Kontrola je definitivno krivo ucrtana na karti što će reći da ju je vjerojatno postavio netko iz tog kraja tko nije ni razmišljao o karti ili što je na njoj ucrtano. Natjecatelji koji nisu od tamo, na žalost, nemaju taj luksuz.

I to je to, 42km sa 1500m uspona za slabih 6h32′. Moglo je to i puno bolje. No, barem greške ostaju kao podsjetnik za neki sljedeći put…

8 Comments to Istra Trek 2013

Komentiraj

E-mail adresa neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *