Samorganizirajući događaj godine za kojeg znaju samo oni koji trebaju znati je V140+: prolaz Velebita od Paklenice do Senja. Počašćeni smo što je V140+ upao u kalendar prestižnog Gelender Cafe kupa. Za one koji znaju za događaj evo najvažnijih blitz natuknica:
- trasa (parking Paklenica- Ivine Vodice- Vaganski vrh- Rujno- Stap- Baške Oštarije- Alan- Zavižan- Oltare- kula Senj)
- start (4.7. ili 11.7.u 5.00)
- cilj (5.7. ili 12.7.- maksimalno 40 sati od polaska)
- startnina: gratis
- logistika: vjerojatno nepostojeća (sve informacije dostupne na vrijeme)
- potrebna razina ozbiljnosti i samodovoljnosti: maksimalna (obavezna samosvijest o mogućim nezgodancijama: raznolika fauna, noćna zabava, temperaturne amplitude, gubljenje, kriva procjena vlastitih mogućnosti, ozljede, samoća itd.)
- potrebna razina snalažljivosti u slučaju odustajanja: ekstremna
- potrebna razina snalažljivosti za dolazak na start i odlazak s cilja: primjerena
- potrebna oprema: voda, hrana, odjeća, funkcionalna lampa, mobitel, karte tko ne zna put, ostalo po potrebama i vlastitim afinitetima (kapa, tablete, štapovi, GPS, kreme protiv sunca, gelovi, flasteri itd.)
- prethodno iskustvo u srodnim pothvatima poželjno
- svatko ide na vlastitu odgovornost- nije službena utrka
Nekoliko korisnih povlaštenih informacija:
- dostupnost vode u pravilu: par lokacija do Borisovog doma, Marasovac, Rujno šterna, Šugarska duliba (u pravilu ima vode), Baške Oštarije/Stupačinovo pravac (žicanje po kućama), Skorpovac sklonište (ako je ima), Alan, Zavižan, Oltare i sela do Senja (žicanje po kućama)
- vode na Stapu neki put nema, a dionica od Marasovca preko Rujna do Šugarske dulibe je duga, zeznuta i velikim dijelom izložena suncu
- od Stapa do Baških Oštarija koristi se put preko Panosa i Raminog korita
- od Oltara do Senja po želji (Batinovica nije obavezna)
Ovo je zabava ali nije šala.
Ići s užitkom ali i s velikim respektom. Primjereno jake noge i glava obavezni.
Prolaz staze solo ili u dobrom društvu.
Nema okrepa, startnih brojeva, sponzora, Facebook statusa, slave, bodova (sorry Batica), a često ni signala za mobitele.
Svatko si sam mjeri vrijeme iako ono jednako sporo/brzo prolazi svima.
Ovo je najjači događaj sezone.
Obavezna dobra volja. Preseravanje strogo zabranjeno.
Ima dosta vremena do srpnja (ako nam se ne potrefi suho vrijeme onda se bacamo na kraj kolovoza i konkuriramo UTMB-u) pa razmisli.
Par najava i izvještaja dostupni u arhivi ovog opskurnog bloga.
P.S. Evo i za one koji se prave Englezima:
Since the first year, it has been called “the race of all the superlatives”. A complete traverse of the Velebit mountain (V140+) passing through: Paklenica, Rujno, Ramino korito, Šikić Jatara, Baške Oštarije, Oltare… the race that every runner should finish at least once in their life.
Le Traverse of Velebit mountain (V140+), with 140+km and ? metres of positive height gain, and self support.
20 runners maximum, maximum race time: 40hours, estimated time for the first finishers is 25 hours.
Limited to runners who have a minimum of 4 qualification points.
Qualification points:
1 – Blatersa, Traversa, Sljeme 1M, Bjelolasica treking (ultra) 2005 – 2007, Samoborski treking (ultra) 2006-2007
2 – Istra 100km, Že100ko, Velebit trek 100km
3 – Istra 100milja, UTMB, V140+, Tor de Geants
Holy shit! Ovo je ozbiljno?
Je a kakve su to ultre 2005- 2007? Kakav je to kriterij? Samo utrke na kojima si ti bil? Pa to je prije mog rođenja?!!! 😀
🙂
Pa imaš ove Blaterse i Traverse a u igri je i mogućnost da nepostojeća komisija donese diskrecijsku odluku i odobri sudjelovanje po potrebi.
Legendarna najava! Ovaj dio “kriva procjena vlastitih mogućnosti” me ujedno i nasmijao do suza, al i u isto vrijeme me podsjetio da je to vjerojatno iznad mojih mogućnosti, a i da bum teško dosego te mogućnosti do ljeta.
Toni, kriva procjena je uvijek moguća, a Mukki je lepo napisal da je obavezna samosvijest da se to može desiti. Tak da ako računaš da buš se krivo procijenil, to je OK 😉
Doktore previše razmišljaš, treba samo krenut, a onda ima dosta vremena do senja isfurat sve ovo iz raspisa 😉
Tak je… samo kreneš, ideš i dođeš.
Hehehe. “Kreneš, ideš, dođeš”. Legende ste svi zajedno!
Da previše razmišljam, to je točno, to mi je urođena genetska greška. Tak da bum još i dalje razmišljal o ovom, i o Rumunjskoj. Al srce me vuče….
Imam dvije stvari za reći:
1) 12.7. je Sljeme maraton
2) ne mogu bez preseravanja
Ovo drugo ti bolje stoji!
stvarno, kud tak blizu Divljih svinja? 8mj?
Ma jebeš blizinu, tamo sam tradicionalno u organizaciji, prošle godine uveli smo i tulum na otvorenom poslije trke i bilo je zakon, ne želim to propustiti 😀
Koji god datum tutnemo ne bu pasal svima koji “misle doći”.
Početkom srpnja je duži dan a i poslije finiširanja se ode se mirno na ostatak ljeta.
Krajem osmog je uvijek Samoborski maraton koji isto neki neće propustiti, pa je tam blizu Jaska treking, pa je lani bil i noćni maraton pa je ovo a možda i ono i tak.
Uglavnom, čitajući komentare može se steći varljivi dojam da Batica stvarno namjerava doći na V140+ 🙂
Da, namjerava, zato ne jebi 😀
Pardonnez-moi 🙂
Onda je sve riješeno. Dan boraca ti odgovara za rušenje vlastitog rekorda i preseravanje a vikend iza imaš zasluženi tulum 🙂
my precious 🙂
a jel i ti gastarbajteru dolaziš? 🙂 ima neka stoja tamo po bavarskim brdima kod tebe?
želja da velebitarimo zajedno mi trenutno izaziva isti osjećaj kao odlazak na tulum u kasnim tinejdžerskim godinama. samo što bih sad umjesto kožnjaka i boce rakije ponio salomonke i ruksak. sve ostalo je ionako nebitno i nepotrebno u takvim trenucima. nadam se da se vidimo, ako ne na istri, onda na velebitu. a možda se posreći pa obadvoje.
Možda se i ja pojavim 😉
6.7. je Divlje podsljeme, tek tolko da znas
4.7. Ivine Vodice, 5.7. Oltare, 6.7. Bidrovec.
kaj u ponedjeljak vozite divlje podsljeme!?
zelim, al na zalost….. 🙁
u mislima sam izmedju panosa i sugarske, noc, pogled lijevo na otoke, miris sume u zraku, daleko je pivo na zavizanu. kotrljanje nizbrdo prema sijasetu. koka kola na benzinskoj u senju.
Ja sam najčešće na Panosu, uf tu bi pasala jedna birtija. Ona travnata prečnica pred mali spust na Šugarsku mi je intenzivno iščekivanje bunara. Tu se često teleportiram željama ravno na sličan potez na livadama iznad Alana, kad počinje moj najdraži dio trase, do Zavižana. Samo da je odvalit ovo između.
Kliker 🙁
Meni je iščekivanje bunara čim se popentram na cestu kod Panosa (Stap-Panos je killer dionica).
Što se tiče Premužićeve od Baških do Alana, to već postaje osobno.