Kako se nisam stigao prijaviti na sprint duatlon u Hinterhornbachu, odlučio sam subotu provesti u mjestu Pfaffenschlag bei Waidhofen u bezirku Waidhofen an der Thaya. Naime, kolega iz firme Detlef G mi je prije par dana svratio pozornost na to da se u subotu tamo po 87. put održava tradicionalna Johannessiedlung utrka. Pročitao sam raspis i djelovalo mi je zanimljivo pa sam se odlučio prijaviti. Moj nutricionist Emanuel H i trenerica trčanja Koviljka Ž složili su se s mojom idejom i složili mi plan prehrane i pripreme za utrku.
Pfaffenschlag bei Waidhofen je mirno i pitoreskno mjesto s poznatom gotičkom crkvom iz 17. stoljeća koju je po legendi dao podići barun Ude von Leinreichenbach Maeistosso kao zahvalu zbog čudesnog ozdravljenja njegovog njemačkog ovčara Mussija. Mussi je opjevan u narodnoj pjesmi „Mussi, der glücklicher Hund!“ koja je poznati dio kulturnog nasljeđa cijelog bezirka, te su predstavnici lokalnog vatrogasnog društva izvodili tu pjesmu (s prigodnom koreografijom) tijekom posjeta pape Lea XIII. Beču 1901.
U raspisu je bilo navedeno kako je staza duga 142,8 metra, no moj Garmin je pokazao 141,4 metra. Osim toga, Garmin mi je pokazao kako mi je puls između 59. i 61. metra utrke bio 167,5 što me zbunilo. Da li to znači da bi srce u minuti otkucalo 167 puta i počelo i 168. ali bi se predomislilo pa odustalo na pola puta? Ima li još netko takvih problema s Garminom? Ako ima, volio bih da napiše u komentarima ispod posta. No, kako god, više me zasmetala nepreciznost u mjerenju duljine staze. Nemam razloga ne vjerovati pedantnim Austrijancima kada kažu da je staza točno 142,8 metra. Uglavnom, nisam zadovoljan s Garminom i sve više razmišljam da kupim novi model.
Johannessiedlung utrka prvi put je održana 1925. godine i trčala se čak i za vrijeme 2. svjetskog rata i drago mi je da sam osjetio djelić atmosfere utrke s tako dugom tradicijom. Duljina staze je jednaka duljini koju je Ude von Leinreichenbach Maeistosso prošao kada je prvi put potrčao u zagrljaj svojoj ljubavnici barunici Christini Schreiber-Müssenbauer nakon što se vratila iz dvorca Schlott u kojem je provela ljeto zajedno sa dva lakeja, tri ađutanta, vrtlarom i osobnom asistenticom koja joj je svakodnevno češljala kosu i stavljala pijavice na kožu kako bi je izliječila od ljubomore.
Sa svojom performansom sam umjereno zadovoljan. Naime, krenuo sam prebrzo i usporio tek na 6,5 metara, da bi zatim održavao željenu brzinu do 35. metra. Tada sam ubrzao no osjetio sam težinu u nogama koja je popustila tek oko 52,4 metra. Nakon toga sam pokušao taktički usporiti i čuvati se za finiš i držao sam se te strategije do 70,1 metra, a tada sam zaboravio na razum i savjete Koviljke Ž (Kovo, oprosti :() i ubrzao ranije zbog čega su me mnogi trkači počeli prestizati oko 132,7 metara. Na kraju sam završio ukupno 4521. od 7234. natjecatelja, s tim da sam 436. u svojoj kategoriji, ali i prvi u kategoriji trkača kojima prezime počinje sa Š. Pobijedio je domaći trkač Klaus Rudelberg-Klinghoffer, inače specijalist za utrke dužine do 165 metara. Ipak, rekord staze iz 1965. (kojeg je postavio gost iz Italije, legendarni Giovanni Alavisio) i dalje nije srušen.
Nakon utrke pojeo sam dvije porcije ćevapa i biciklom se odvezao do 1,5 kilometra udaljenog parkinga. Organizacija je bila tradicionalno savršena i austrijski precizna i imam osjećaj da je vrijedilo svakog centa startnine koja je iznosila 69 eura (dobio sam majicu, poklon bon od 4 eura za kupnju novih Brooks tenisica kojeg mogu iskoristiti 18.7. u dućanu u Salzburgu od 14.00 do 14.50., energetski gel i CD s tri a capella verzije pjesme „Mussi, der glücklicher Hund!“).
Prije utrke sam pojeo dva bjelanjka s mineralnom vodom, zube sam četkao četkicom sa zelenom drškom, a nosio sam crvene kompresijske čarape koje su mi dosezale do bedara. Imao sam tenisice Power FG X Extreme 45-1 u kojima sam do sada napravio 17,5 kilometara i koje su savršene za ovakve terene.
