… je otvoreno prvenstvo Hrvatske u kros triatlonu.
Nakon zanimljivog zimskog X-duatlona, napokon je svanulo vrijeme za kros triatlon. Kros triatlon je vrlo blizak onome što me stvarno zanima, a to je pustolovna utrka. Kombinacija različitih sportova u prirodi. Sve sportske aktivnosti kojima se bavim su zapravo dugoročna priprema za jednu lijepu dugu pustolovnu utrku. Trčanje, trekking, orijentacija, počeci biciklizma, MTB-O, u zadnje vrijeme plivanje, a jednog dana proširenje aktivnosti prema penjanju i veslanju. U cijelu priču bi bilo lijepo uplesti i preživljavanje u prirodi i to posložiti u višednevnu pustolovnu utrku s par kontrolnih točaka, a bez dodatnih okrjepa i potpora.

Dolazak
Iz Zagreba krećem rano, na vrijeme da mogu obaviti prijave, posložiti stvari i u miru se pripremiti za utrku. U GPS upisujem odredište “Hotel Minerva”. Hotel ima par prilaza, pa smo uspjeli doći na krivi ulaz. Na kraju smo ipak našli ulaz na bazen, no, organizator je mogao napisati ili označiti točno mjesto. U potpunosti shvaćam da je organizatoru jasno gdje treba doći, no meni, ali i još nekim autima i kombiju to nije bilo jasno.

Prijave
Prijave su najavljene od 7 sati, no u 9 sati još uvijek nije bilo čovjeka koji je trebao dijeliti brojeve. Na sreću, nije bilo gužve, jer je bilo malo natjecatelja (na žalost), po mojim kriterijima. U sprint kategoriji samo 44 natjecatelja, tek malo više nego na JDL (Jarunskoj duatlon ligi). To je malo i kad usporedim s Bečom, gdje bi na takvo natjecanje došlo nekoliko stotina triatlonaca. Ovu izjavu temeljim na 1.100 prijavljenih na Bečki gradski triatlon (Vienna City Triathlon), gdje su kvote popunjene 7 tjedana prije natjecanja. Podizanje broja je obavila Zakonita, a ja sam otišao na zagrijavanje.

Ogled staze
Ovo kašnjenje sam iskoristio za prolazak po stazi za biciklistički dio, koji je uz put bio i zagrijavanje. Sa mnom su bili Milan P. i Vjeran S. ili sam ja bio s njima. Još jednom sam vidio da sporo vozim uzbrdo, a nesiguran sam u spuštanjima. Iskreno sam se divio Vjeranovoj vještini. Čovjek skupa s biciklom preskače grabe, kroz koje ja moram voziti. Sve više uviđam koliko je veliko moje neznanje i nepoznavanje tehnike vožnje MTB-a. Staza je lijepa, ali naporna i tehnički zahtjevna, barem za mene, jer bi Vjeran ovo demantirao. Na nekim dijelovima sam morao sići i gurati Corru uzbrdo. Kočio sam najveći dio spuštanja, a bilo je i blatnih jaruga, gdje sam bicikl nosio pored puta. U svakom slučaju, ovo iskustvo mi je dobro došlo na natjecanju, jer sam znao da je to normalni način prolaska ovih dijelova staze. Kad smo se vratili, bijah, ne samo zagrijan, nego pregrijan, umoran i mokar.

Plivanje
Umjesto na vanjskom 50-metarskom bazenu, kako je najavljeno, plivanje smo imali na unutarnjem, 25-metarskom bazenu. Dužina bazena mi nije nikakav problem, ali voda je bila prevruća, što je uzrokovalo nekakvu mučninu i osjećaj nelagode. Prvo sam se pitao kako će skoro 50 natjecatelja odraditi plivanje u bazenu. Pretpostavio sam da ćemo ići u grupama, pa da će se onda računati neto vrijeme. Pretpostavka je bila kriva. Išli smo svi zajedno, s tim da smo po trakama bili podijeljeni prema brzini plivanja. Rekao sam da me stave u traku s najsporijim plivačima. Mislim da nas je bilo osmero u traci. Poredani u dva reda, čekali smo znak za start. Napravili smo nekakav raspored tko kada kreće. Nisam se gurao da krenem u prvom dijelu grupe. Još uvijek mislim da sam spor.
Dan je znak za start. Voda je uzavrela. Već poznati “piranha effect”. Mislim da sam bio peti u skupini. Ispred mene u vodi samo mnoštvo bijelih mjehurića. Prvo mi se javljaju neugodna sjećanja na ranije masovne startove, ali ih pokušavam smiriti i misliti na svoj tempo zamaha rukama i disanja. Mislim na tehniku i rotaciju tijela. Ubrzo udaram rukama u noge natjecatelja ispred sebe. Čudim se da sam, unatoč njegovom bjesomučnom mahanju nogu, stalno iza njega i da ga čekam da se makne. Povremeno stanem i čekam da se makne, da bih mogao plivati bez udaranja. Onda opet krenem i nakon par zamaha mu se približim i opet ga udaram po nogama. Sada si već bahato mislim kako sam dobar i brz plivač. No, nema mjesta za pretjecanje ili okret dođe dovoljno brzo pa izgubim prednost. Par krugova sam se mučio s tim problemom, a onda sam u jednom trenutku uhvatio priliku i prešao ga. Tada je on već izgubio priključak s plivačima ispred njega. Nastavljam plivati, brojiti “krugove”. Od tople vode se ne osjećam dobro. Nekako mi je mučno. Primijetio sam da radim udisaje na svakom zamahu. Na okretu povremeno stanem, da bih napravio veći razmak od plivača ispred mene. Malo sam krivo shvatio poantu priče. Mislio sam da ćemo plivati u koloni i svi zajedno, uz manje razlike izaći iz bazena. U nekom trenutku mi je dosta praćenja slabijih plivača i odlučujem se za drugo pretjecanje. Činilo mi se da smo u trenutku pretjecanja bili četvero u širini trake. Nisam samo ja pretjecao, nego i natjecatelj/ica iz suprotnog smjera. Situacija me nije zbunila, takvih “bliskih susreta” sam imao na bazenu, na mojim treninzima. Bude mi nekako drago zbog toga što sam već pripremljen na takve situacije i što me to ne ometa. Uostalom, kada se samo sjetim što me čeka na većim natjecanjima.
U svoj toj uzbuđenosti sam postao nesiguran u broj okreta, pa sam po mom mišljenju nakon osmog “kruga” pitao jel gotovo, na što su mi s ruba bazena rekli još jedan krug. U tom zadnjem krugu sam imao i treće pretjecanje. Pretjecao sam Milana P. Tom prilikom je došlo do naguravanja. On je htio da odem na drugu polovicu staze, a ja sam se uredno držao zajedničke polovice, jer nisam znao, hoće li mi netko stići u susret. Obojici se činilo da smo otplivali jedan krug viška, ali tko nam kriv kad nismo sigurni u brojanje. Ipak se radi o samo 50 dodatnih metara i možda jednoj minuti više. Uglavnom, shvatio sam da sam PODCIJENIO svoje plivačke mogućnosti. Očito ima koristi od mojih plivačkih treninga.
Izlazak iz bazena, a pogotovo iz zatvorenog dijela na puno hladniji zrak bi trebao biti šokantan, no, ne sjećam se da mi je to bilo neugodno. Jedino što mi je bilo neugodno, je bilo trčanje po nekakvom nagibu od bazena. Zapravo mi je to dugo trčanje od plivanja do bicikla uvijek bezvezno. Zašto bicikli nisu bliže vodi?

T1
Do mjesta, gdje mi je bicikl, sam se već pribrao od plivanja, skinuo plivaču kapu i naočale. Nisam razradio proceduru odijevanja, pa sam o tome mislio u tom trenutku. Prvo kaciga na glavu, onda sat i rukavice. Naočale, opet, nisam imao, a dobro bi došle kao zaštita od blata. Na kraju oblačim cipele za bicikl. Obzirom kakva je staza, mislim da se isplatilo potrošiti vrijeme za promjenu biciklističkih i trkačkih tenisica. Do izlaska iz zone tranzicije trčim gurajući bicikl.
Ovaj puta nisam spominjao dugotrajno oblačenje majice i donjeg dijela, kao ni čarapica. E, pa, čarape nisam oblačio, jer nemaju smisla, bile bi mokre ili bi morao gubiti vrijeme na sušenje nogu, što nisam napravio. Glede odjeće, kupio sam 2XU (MT1604D) odijelo, pa sada u njemu plivam, bicikliram i trčim. :)


Žohar na Corri

Bicikliranje
Počinje nizbrdicom s asfaltom i šljunkom. Vrlo sam nesiguran u svoje vještine i ne poznajem mogućnosti Corre. Vozim oprezno. Već imam dosta ogrebotina i ne bih htio krivo zakočiti. Ovim putem i ovom prilikom želim brz oporavak Borku P. i Nenadu L., dobrih želja nikada dosta. Treba znati kočiti. I tu postoji filozofija, kada i koliko sa zadnjom kočnicom, a kada s prednjom. Prvi dio je po ravnom asfaltu i makadamu, a onda se izmjenjuju lagani usponi s ravnim dijelovima. Vozi se kroz šumu s povremenim prelascima preko lokvi. Nakon laganih uspona dolaze dva jača uspona, na kojima mnogi guraju bicikl uzbrdo. Guram i ja, ali uspijevam smanjiti razliku ili čak prestići neke natjecatelje. Dio ih prestižem i na samom vrhu, a onda počinje spust. Po meni dosta strmo, pa cijelo vrijeme kočim. Možda i nije toliko strmo, ali nisam siguran u svoje vještine, pa sam rađe “konzervativan”, rečeno rječnikom burze. Na tim dijelovima pratim jednog natjecatelja. Nekako si mislim da bih išao i brže od njega. Onda dolazi blatna kaljuža. Svi koje sam ja vidio su sišli s bicikla i gurali ga ili nosili sa strane. Oni manje mudri su to radili po sredini, gdje je puno blata i prolazili su sporije. Nakon tog izuzetno blatnog dijela dolazi makadam, dijelomično ravan, djelomično nizbrdo, pa se tu trudim i vrtim koliko mogu. Ima tu i zavoja pod pravim kutom, gdje usporavam. Ponovo do izražaja dolazi moje nepoznavanje mogućnosti bicikla i mojih vlastitih mogućnosti. Prije ulaska u drugi krug postoji uspon, na kojem me pratnja dostiže, ali ne i prestiže. U pratnji mi je tada bio Josip D..
U drugom krugu je bilo teže. Umor je već počeo djelovati. No, nizbrdice sam prolazio brže, jer sam se osjećao sigurnije, a na izlasku iz poznatog blatnog dijela sam ponovo počeo pretjecati. Došla mi je nekakva nova snaga, nekakav “boost”, vjerojatno radost zbog prolaska najtežih dijelova. Blato “šprica” na sve strane, stišćem oči i jurim prema zoni tranzicije.

T2
Ostavljam bicikl, skidam kacigu, preoblačim cipele. U zadnje vrijeme se ne pripremam za utrke s istom pozornošću kao nekada. Ponio sam cestovne tenisice, umjesto off-road. Brzo napuštam zonu.


Žohar je potjerao reprezentativce

Trčanje
Veći dio staze je kroz šumu i to uzbrdo, pa nizbrdo i tek na kraju ravni dio makadama. Staza me podsjeća na planinsko trčanje i na kroseve. Označena je, postoje i osobe koje usmjeravaju. Preskače se i nekakav potočić. Loš izbor obuće dolazi do izražaja. Tenisica mi pleše pod stopalom, klizi na neravnim dijelovima, a grumenčići zemlje, lišće i grančice upadaju u tenisicu. Na uzbrdici dostižem jednog sporijeg trkača, a jedan brži me prestiže na nizbrdici. Na ravnom više nemam snage za brzi trk, održavam tempo. U zadnjih 500 m pred ciljem me prestižu dvoje mladih hrvatskih reprezentativaca. Umoran i sretan utrčavam u cilj.

After party
Topli tuš je dobrodošao na ovakvoj zabavi. Nakon toga špageti i raniji odlazak kući jer sam se morao spremiti za put.

Mišljenja, komentari
Startnina je bila 120 HRK, što je standardna cijena za sportski dogadjaj koji uključuje majicu i ručak. Osobno, radije bih umjesto majice i ručka da imamo chipove. Razmazili su me ovdje na istoku (Beč je istočnije od Zagreba). No, moram pohvaliti da unatoč ručnoj obradi rezultata, rezultati su istu večer bili na webu. To mi je bitno, nije mi drago čekati rezultate po tjedan dana i više.
Bilo bi “autentičnije” da se plivanje na kros triatlonu odradilo u nekom jezeru, nego u pretoplom bazenu, ali isto tako moram priznati da mi nije smetalo plivanje u relativno čistoj i prozirnoj vodi, nego u nekom mutnom jezeru iz kojeg bi izašao s mnoštvom algi.
Biciklistički i trkački dio staze mi se jako svidio. Radi se o krosu i normalno mi je da ima uzbrdica i nizbrdica. Okoliš je lijep i to očekujem od kros utrke. Bilo je osoba kojima se nije svidjela količina uzbrdica i težina staze, no za takve uvijek postoji “standardni” triatlon. Uostalom, voda na bazenu je bila ravna, bez uzbrdica i nizbrdica.
Bilo je i primjedbi na izgled zone tranzicije. Zona nije bila prolazna, pa je pružala određenu prednost onima koji su bliže ulasku/izlasku. Budimo realni, zona je dugačka 10 metara i razlika se mjeri u sekundama. To može biti bitno samo najbržima, a vjerujem da i tada pravi šampioni ne ovise o tim detaljima. Uostalom, dođi malo ranije ili preseli bicikl. Možda je ovo i prilika da organizator skuplje prodaje mjesta bliže ulasku/izlasku iz tranzicije. Što kapitalizam radi od načelno poštenog čovjeka? :)

Radujem se slijedećem ovakvom triatlonu, a sve čestitke organizatoru TK Međimurje.

Još malo samohvale prije kraja; imao sam startni broj 28, stigao sam 28. od 44 natjecatelja, a 1. (PRVI!) u kategoriji V1. :)
Još da to prevedem na svima razumljiv jezik: ŽOHAR JE PRVAK HRVATSKE u kros triatlonu u kategoriji V1. :)

Rezultati:
Rezultati

Galerije:
fotografije by Mikašek
TK Medimurje
Andrea S.