Žoharov blog – reloaded

Prošla godina (2013.) će mi ostati u sjećanju kao godina pada motivacije ili korektnije godina odmora. Bila je to godina uspavanosti. Nakon što sam godinu dana ranije završio svoj prvi triatlon IronMan distance i u pripremama za taj događaj psihički izgorio od dugotrajnih treninga i samoće, 2013. je bila godina bez nekakvih izazovnih ciljeva. Buđenje je počelo nakon ljeta, ali prekasno da bih uzeo treće mjesto na prvenstvu Hrvatske u dugom triatlonu (ipak me to peče), a također sam u proljeće propustio X-triatlon (prvenstvo Hrvatske), gdje sam imao šanse uzeti medalju (u svojoj kategoriji), ali sam iz meni vrlo nejasnih okolnosti zaboravio prijaviti natjecanje. Godina nije bila potpuni promašaj, na kraju sezone sam uspio popraviti svoj stari (iz 2008.) PB na polumaratonu i bio sam zadovoljan svojom izvedbom na Blatersi. Sve ove okolnosti su me potaknule da razmislim što želim u 2014., što bi me motiviralo na trening, što bi mi dalo nekakav poticaj.
Nakon što sam malo maštao o nekakvim, za sada, nedostižnim distancama (Spartathlon), ipak sam uspio naći nešto što je poticajno, izazovno, a opet i dostižno uz primjeren rad i trening.

Sada ne želim pisati o drugim ciljevima, no 4 dana na 7. Lake Balaton Supermarathon je početak ovogodišnje priče. Zbog priprema za ovaj događaj sam preskočio sve moguće zimske polumaratone u Beču i probao sam se pripremiti za ovu utrku. Na žalost, prekasno sam se konzultirao s Jankom o načinu treninga, tako da sam pratio njegove upute za zadnjih pet tjedana, što nije dovoljno. Zahvaljujem mu sada za potporu, a nadam se da će biti ponosan na mene kad ova priča dođe svom kraju. 🙂

Pripreme
Koliko sam se kvalitetno uspio pripremiti, ne znam, ali definitivno sam napravio pripreme, no pravi rizik leži u ozljedi na koju sam natrčao. Imam nekakvu bol u lijevom stopalu (unutarnji gornji dio blizu zgloba), koja ne prolazi već tjednima. Nije mi s njom problem otrčati jedan dan ili 15 do 20 km, no sada ću morati raditi seriju od četiri dana i puno više kilometara. U svakom slučaju, dodatni izazov. Vjerujem u svoju čvrstu građu, kojom sam se nerijetko hvalio. Janko mi je također dao kompliment za moju čvrstu glavu (mislio je na snagu volje), a obzirom da znam koliko mi poraz (to bi bilo odustajanje u ovom slučaju) smeta, vjerujem da ću završiti utrku (pa makar mi to bilo zadnje u životu). 🙂 Neće mi to biti zadnje u životu, već sam uplatio neke “evente”, a ja kad dam novce, … 🙂

Utrka
Dočekali ste da pišem i o utrci. Bio sam prilično uzbuđen. To mi se rijetko događa u zadnje vrijeme. Na žalost, sve češće utrke odrađujem rutinski, bez fokusa, no ovaj puta sam bio fokusiran i vrlo uzbuđen. Prije samog starta su emocije bile toliko jake da sam bio na samom rubu suza i plača. To je bio veliki šok za mene. Razumijem da se to ljudima dogodi na kraju utrke, znam da se i meni to jednom dogodilo i da sam bio zbunjen, ali ovo je prije početka. Bilo mi je to prilično neugodno, jer sam odrastao u kulturi gdje plakanje i pokazivanje takvih emocija nije prihvatljivo za muškarce. Smatram to velikom pogreškom naše kulture.
Krenuli smo relativno sporo. Uspoređujem to s početkom utrke polumaratona i maratona, gdje se mnogi zalete na početku. Istina, stao sam dosta otraga, pa mi je trebala čitava minuta da dođem do startne linije.
Posebno mi je bila zanimljiva ekipa. Nose majice s nekih prošlih super maratona i ultra maratona, s utrka o kojima sam čitao kao svjetskim najzahtjevnijim utrkama, po raznim pustinjama, u polarnom krugu i sličnim perverzijama. Bila mi je posebna čast biti među tim trkačima, među onima za koje mnogi smatraju da bi trebali biti u zatvorenom odjelu psihijatrijskih ustanova. Vjerojatno je i to doprinjelo emocionalnom naboju.

Tijekom utrke sam pazio da ne idem prebrzo (pogledaj avg pace malo niže), da dovoljno pijem i jedem i da zdrav dočekam kraj utrke. Uspio sam u svim zadacima.
Dio učesnika nije uspio. Barem jedan neće sutra nastaviti utrku zbog žuljeva koje je dobio na nogama i koje je bilo gadno za vidjeti. Što se tiće staze, zanimljiva je, prolazi kroz razna mjesta na istočnoj strani Balatona.

Distance: 48.200 m (Garmin je izmjerio 48.440m, relativno zanemariva razlika za ovu udaljenost)
Time: 5:03:26
Avg pace: 06:18
Avg HR: 146 (vjerujem da bi prosjek bio manji da Garminov HR monitor nije poludio na polovici utrke, pa davao nesuvisle podatke, pogledaj max HR)
Max HR: 239 (Garmin je poluproizvod niske kvalitete, ali zato visoke cijene, HR monitor se kvari vrlo često, a posebno me ljuti jer je nova traka puno lošija od stare, što znači da tvrtka nazaduje kvalitetom).