Daily Archives: ožujak 7, 2012

JGL 2012/3

Posted by lino on ožujak 07, 2012
Razno / 2 Comments

Planirao sam da prvi post bude o subotnjem treningu na Risnjaku, koji svakako zaslužuje malo više od 4h uživancije i nadjačavanja s prirodom, no vrijeme grabi nemilice, i već je JGL i prva srijeda u mjesecu,  po ustaljenom receptu. Uobičajena nervoza pred polazak, iščekivanje da taj umišljeni sat otkuca svojih 04:30 i zazvoni, zagrijavanje i posljednje sekunde prije starta. Eddie se oporavlja od maratona (isao <3h), Andraž preskočio kolo, Viktor sastavlja rebra nakon ludorija na kartingu, ali zato Jazz u već opjevanim tajicama i svo ostalo čudo mase. Start. Ovaj put nekako čovjekolikije, osim što u jednom trenu, ni 200m nakon starta, Jazz prelazi Kikija i mene kao da stojimo u redu za kruh. Do Gipsa se već masa uobičajeno razvuče i razmili, a Sljemensku idilu povremeno naruše tek divljački povici slobodoumnog ohrabrivanja. Ovo je prvi put da sam cijelu stazu istrčao, makar se kladim da na nekim dijelovima oni ‘listovitiji’ još uvijek brže prolaze metre utabanog Gipsa. Treći stup je uvijek kritičan, ne zato jer je nakon njega laganije, već zato jer na tom ravnom komadiću noge ili krenu ili otežaju. Ovaj put 15’13” do njega (18’30” na 6tom) i dalje bez problema. No, Nikica je već i tamo bio toliko daleko da ga nisam ni vidio u daljini. E sad, uvijek ima onih koji popuste u drugom dijelu i razlika se nekako nadoknadi ili makar smanji, no prilično sam siguran da on nije među njima. U cilju 39’15” i malo popravljen PB. Baš me zanima koliko će njegov rezultat vrijediti po toplijem vremenu – u svakom slučaju, odlična motivacija nama ostalima. 🙂 Spuštanje natrag, kao i uvijek, pomalo odsutno s mislima. Cijeli taj doživljaj JGL-a nekako izdigne čovjek iznad oblaka, pa kad se napokon treba vratiti, sve nešto oklijeva, nećka se, mangupski skakuće s oblačka na oblačak odgađajući taj tren kad će opet nestati u gradskoj vrevi, u nekom od ureda, iza nekog prozora čeznutljivo gledajući brdo na kojem se probudio. No jedna misao uvijek toplo svijetli i leprša: nitko od nas se ne spušta zato jer odlazi, već samo da se ponovno vrati…