Daily Archives: veljača 28, 2013

MK6

Posted by lino on veljača 28, 2013
Promišljanja / No Comments

Neki dojmovi ne daju se lako u riječi. Izmigolje se svaki put kad ih pokušamo obuhvatiti i nekako im stati na kraj… Tjerani, vjerojatno, suludom mišlju kako mora postojati neki kraj. Ponekad mi se učini da je to zato jer u stvari i nisu oni dio nas koliko smo, zapravo, mi samo dio njih. Dojmovi nakon svakog kola tako duboko zagrabe u mene da mi riječi dođu na rub misli, osjetim ih kao plimu koja navire i potapa ove obale svakodnevice, svaki put iščekujući nešto nevjerojatno da se desi. No, umjesto toga, dan se privede kraju bez i najmanjeg traga umora, prvo uz dugo iščekivanje sna, a onda kratku i nemirnu noć.  I tako svaki put. A dok iščekujem san, nekom neprirodnom mirnoćom ležeći na krevetu, kroz misli mi prolaze svi trenuci tog kola, sve misli koje sam imao, sva pitanja, sve odluke, sve male sitnice na koje sam skretao pažnju ili koje bi je same privukle – kao da se cijeli taj vrtuljak ponovno zakreće pred mojim očima i svaki detalj je ponovno tu oko mene samo što je sada omotan tom distanciranom mirnoćom koja utišava svaki zvuk, od odjeka koraka u lišću i blatu, preko kretnji tijela, do otkucaja vlastitog srca. Ne mogu reći da li vrijeme uistinu prolazi u tim trenucima ili je to samo redoslijed slika kroz koje se moja svijest provlači ostavljajući tek iluziju proticanja, no to je zapravo i nebitno. Postojanje je ionako tek trenutak između dva otkucaja srca, bezdan omeđen tim dvama sigurnostima i pragom mašte. I vjerojatno mi je tada bolno jasno kako je u meni, za razliku od većine drugih, MK tek privremeni naziv nečeg što niti završava niti prestaje. Izgovori i razlozi – pregršt jednih i pomanjkanje drugih – vratit će tišinu u mrak i oči koje ću tamo sretati ponovno će biti životinjske i plahe. A možda se, pak, to samo stvari vraćaju na svoje mjesto i uhodani red opet uspostavlja dok se ona nepregledna kolona svjetlucavih lampi topi na dlanu mraka, gaseći se jedna po jedna…