Nakon posla ponovo u istraživanje bečkih bazena. Ovaj puta sam malo gledao po karti Beča i odlučio se za bazen koji je relativno blizu lokacije tvrtke u kojoj radim. Na netu sam vidio slike Diana-Erlebnisbad i pomislio kako je to lijep i velik kompleks, u kojem ima i zabavni dio.
Dolazim na ulaz i gledam cjenik. Znao sam da je cijene veća nego na gradskim bazenima, ali sam se malo iznenadio kada sam vidio da traže 8 EUR za 2 sata. Pregrizao sam škrtost (koju volim nazivati optimizacijom troškova) i rekao: “Jednom se živi!” Svlačionice su lijepe i uredne. Ulazim u prostor gdje su bazeni. Ima ih puno. Pravi zabavni park, kao Tuhelj, ali nešto manji površinom, no ne i sadržajima. Šetam oko bazena, tražim bazen za plivanje, ali ga ne uočavam. Odlazim do spasioca / čuvara i pitam za “swimming pool”. Naravno, na engleskom, jer ne znam kako bi to pitao na njemačkom. Prava riječ je bila “sport becken”. Nemaju! Nemaju bazen za plivanje!
Dubina mog razočaranja je dublja od bazena. Platio sam 8 EUR za upad na bazen koji nema “sportsko korito”. Neopisivo glup osjećaj. Mislim si kako sam trebao poslušati svoju škrtost i otići negdje drugdje. U toj razočaranosti jedva nalazim nekakav jadni jacuzzi i 10 minuta se oporavljam od šoka.
Platio sam ovo iskustvo 8 EUR. Neznanje jezika i ne čitanje su skupi. Nisam očekivao da nemaju sportski bazen. Eto, i to treba doživjeti i naučiti.
Idem doma ubiti tugu u omletu sa sirom.
🙂
I eto sretnog osmjeha na licu.