Istraživanje bečkih bazena se nastavlja. Danas putujem u 13. bezirk. Web itinerer (AnachB.at) predviđa malo više od 30 minuta. Prvo idem U-bahnom (podzemna željeznica), a onda čekam autobus. Sada sam već bahat i čudno mi je kad bus čekam duže od 5 minuta. Čekao sam 8 minuta. Znao sam kad će doći za tih osam minuta, ali sam se čudio čemu toliko čekanje. Očekivanja brzo porastu i izazivaju razočaranja. Onda pomislim na autobus u svom zagrebačkom kvartu, osmijeh se vrati na lice, a tijelo obuzme mir.
Dolazim na bazen. Interijer je isti kao u Simmeringerbadu. Osjećam se kao da sam tu bio mnogo puta. Od izgleda i rasporeda blagajne, izdavanja ključeva, do svlačionica i tuševa. Gužve gotovo da nema. Ugodno zauzimam dio bazena i bez stresa se mimoilazim s drugim plivačima. Ugodno sam iznenađen. Ne znam jel’ to posljedica ranog termina (bilo je 9:20 ujutro) ili lijepog dana. Kad sam već napisao “rani termin”, odmah mi na pamet pada što to znači u zagrebačkim relacijama. Još se sjećam treninga u 6:30 kod Doma Sportova.
Ovo mi je drugi trening ovaj tjedan, pa odlučujem uvesti dodatne elemente u tehnički dio treninga. Ubacujem “zaveslaje jednom rukom”. Prvo radi samo jedna ruka u jednom smjeru, u povratku koristim samo drugu ruku. Slijedi ista vježba, ali ruke idu naizmjenično. Tijekom vježbe treba i disati. U početku mi je sve čudno, pa kasnije shvaćam da nisam dobro koordinirao udisaj. Udisao sam na strani ruke koja je bila pod vodom. Bilo mi je čudno, ali nisam odmah shvatio što griješim. Kasnije sam si bio smješan. Uspio sam sinkronizirati sve pokrete, a slijedi rad na “finoći” pokreta.
Nakon tehničkog dijela plivam kraul (crowl) 1km bez prestanka. Nedostaje mi nekakav brojač, koji bi brojio koliko sam dužina preplivao. Ponekad se malo zbunim. 🙂 Obzirom da mi je bilo lijepo, nagradio sam se s dodatnih 500 m prsnog plivanja u laganom tempu.
Primjećujem da “ozbiljni” plivači imaju pored bazena bočice s tekućinom. Ja ne uzimam ništa dodatno. Možda bih trebao, jer kad dođem doma, osjećam da sam žedan. Dok sam plivao, stigao sam razmišljati i o budućim natjecanjima. U Austriji nisam primjetio triatlon natjecanje, a da ne koriste neoprensko odijelo (wet suit). Vrijeme je da krenem u istraživanje tržišta i vidim što se nudi, po kojim cijenama. Vrijeme brzo prolazi, treba se pripremiti i testirati odijelo. Odlučujem popodne ići u razgledavanje sportskih dućana.