Žoharov blog – reloaded

Priča počinje mojim dolaskom u Hrvatsku. Na granici me hrvatski carinik pita imam li što za prijaviti. Naravno da nemam, no kako je vidio da imam bicikl u autu, zainteresirano mi je rekao da otvorim gepek. Bicikl je bio čist, pa je malo duže gledao i na kraju mi je rekao da slobodno idem. Obzirom da često prelazim granicu, već sam pomalo umoran od ovih provjera. Kad izlazim iz Hrvatske, pitam ih (carinike) što treba napraviti da nemam problema prilikom ulaska u zemlju, a oni kažu da ne trebam ništa napraviti, obzirom da je bicikl rabljen. S druge strane, kako ga čistim i održavam, teško je primijetiti da je bicikl star 9 mjeseci. Iskreno, ni nema puno kilometara. Osim ovih provjera na hrvatskoj strani, na koje sam naučio i koje očekujem, puno me više smetaju provjere na slovenskoj granici, odnosno granici s EU. Jednom prilikom me slovenski carinik pitao kamo vozim bicikl. Pristojno mu odgovorih te je on pitao koliko bicikl vrijedi i gdje sam ga kupio. Kupio sam ga u Hrvatskoj i vozim ga u Austriju, gdje trenutno radim. Na to će on da moram platiti carinu zbog privremenog uvoza! Ušao sam u diskusiju s njim, no, kako je on vlast, za mene je to u startu bila izgubljena bitka. Ja nisam htio platiti carinu, nego sam se okrenuo i vratio u Hrvatsku. Kasnije provjeravam s hrvatskim carinikom o čemu se radi, da bi mi hrvatski carinik rekao da me slovenac maltretira i da prema Istambulskom sporazumu, aneks B, bicikl spada u osobne stvari i da ne moram platiti nikakvu carinu. Pravno postoji nekakav papir o privremenim izvozu, ali me naši carinici odgovaraju od toga. Uz sve to me znaju pitati i za račun, a na računu i tako ne postoji broj bicikla, pa da bi to bio nekakav dokaz. Uglavnom, prelazak granice s biciklom je postao stresan događaj, u bilo kojem smjeru da idem. 🙁 Rado bih čuo ima li još netko ovakvih problema i kako ih rješava.
BTW pozivam vas da podržite Welcome to Croatia. Pridružite se dlacku na nekoj dionici i podržite ga u projektu.

Dolazak u zadnjim trenucima
Na dan utrke obavljam neke poslove po gradu, pa trošim više vremena nego sam planirao, što rezultira vrlo kasnim dolaskom na natjecanje. Dodatni element za kašnjenje je da u GPS uređaju nema mjesta Oštrice i Lužec, pa sam od Novog Marofa svako malo pitao za smjer. Tu bih dao savjet organizatoru da na web stavi malo detaljnije upute o dolasku.

Sportska pomoć
Zbog kasnog dolaska, bio sam u priličnom neredu i nespreman. Ivek je već imao pripremljen natjecateljski broj i SI chip, a Nenad L. mi je pomogao da sastavim bicikl; prednji kotač, ručno rađen držač za kartu i držač SI chipa. Vodja, koji mi nije klupski kolega u orijentaciji, ali je strastveni vjernik Gelendera mi je pomogao sa stavljanjem natjecateljskog broja. Vukodlak je sve nadzirao i koordinirao, dok sam ja obuvao cipelice za bicikl i kacigu. U toj užurbanosti nisam uzeo rukavice, naočale (koje mi i nisu trebale) i pumpu za gumu. Kasnije sam se više puta sjetio pumpe, ali o tome kasnije.

Start
Na start dolazim minutu prije početka procedure. Bez pomoći bi kasnio, pa sada još jednom zahvaljujem mojem support teamu (ranije imenovana ekipa). 🙂 Ovaj puta sam se prijavio za ME. To je Muška Elite kategorija. Hrvatska traži novog prvaka, pa treba provjeriti jel došlo moje vrijeme. Staza nazivno ima 13,9 km, 525 metara uspona i 18 KT (kontrolnih točaka). Pravi izazov!
Nakon “clear and check” procedure s chipom, ulazim u zadnji box pred start gdje dobijam kartu, koju s trakom (tzv. selotejp) lijepim za držač. Sat označuje start, a ja krećem. Od uzbuđenja zaboravljam stisnuti tipku na Garminu, pa imam za minutu kraće vrijeme na svom satu.
Vozim po makadamu, uzbrdica je i mlađi uzrasti guraju bicikl. Početak je i uporno vrtim pedale. Nakon nekog vremena shvaćam da su mi noge nespremne za ovakav napor. Kod ulaska u šumu srećem LetzGo SoKrea, te nastavljamo zajedno prema prvoj KT. Uspješno ju pronalazimo. KT2 je blizu. Tu vidimo natjecatelja koji pumpa gumu. Pomislio sam si kako nisam ponio ni pumpu, a ni bilo kakav dodatni alat. Do KT3 vozimo po svakakvom terenu, grane zapinju u prijenosnom mehanizmu. Prelazimo i preko nekakve krčevine. Tu prestižemo klupsku kolegicu Ivanu G.. KT 3 nije bila teška za naći. Ne uspijevam čitati kartu i planirati put dok vozim. Detalji su mi presitni, karta se drma, pa moram stati, pogledati gdje sam i zapamtiti nekoliko slijedećih skretanja. Na pola puta prema KT4 se LetzGo i ja rastajemo. On nastavlja po “glavnim” putovima, a ja se odlučujem za istraživanje i uzbuđenja, iako znam da to ne mora biti bolja opcija. Spuštam se po stazi, a ona uskoro nestaje. Pokušavam ju naslutiti, ali sve izgleda zaraslo u travu. Na tom putu srećem i drugu klupsku kolegicu Sanju Ž., a kasnije i Ivanu G. koju sam sreo više puta. Nešto kasnije nailazi jedan Slovenac, pa ga pratim u traženju ceste. Nailazimo na cestu i nastavljam s potragom za KT4. Kasnije sve ide lakše. Analizom footprinta s Garmina uviđam gdje sam pogriješio, ali u prirodi to nije bilo tako jasno.
Od KT4 do KT5 vozim oprezno jer je puno staza u blizini i lako se zabuniti. Prije KT6 nailazim na traktor nasred puta. Ljubazni seljaci mi kažu da su svi natjecatelji išli prema dolje, a ja baš mislim da trebam ići prema gore. Radim po svome i radim dobro, jer nailazim na KT6 na nekakvih 50 metara dalje. Ubrzo se vraćam, a oni me pozdravljaju: “Jesam ti rekao da trebaš dolje?” Ne znaju oni da sam gore “obavio posao”. Do KT7 prelazim cijelu kartu. Malo više pažnje, ali uspješno pronalazim KT7. Ovaj puta sam se više držao “glavnih” putova. KT8 se nalazi na lijepom mjestu, ali tehnički zahtjevnom za moje vještine, pa dio puta prelazim na nogama.
Nakon duže vožnje prema KT9, KT10 i KT11, radim grešku u samoj blizini KT11 i tu gubim dosta vremena. Na silasku s KT11 prema KT12 primjećujem da me prednji kotač ne sluša. Svejedno nastavljam, ali ne za dugo. Padam s bicikla, držač za kartu puca na dva dijela. To mi je treći pad danas. Ogreban sam, ali to mi nije najveća briga. Pokušavam osposobiti držač. Bez njega će biti teže voziti i orijentirati se. Iz džepa vadim ljepljive trake (da, dva komada) koje su mi dali Ivek i Nenad L. Uspijevam osposobiti držač i primjećujem da mi je prednja guma probušena.

Drugi dio – gumi defekt
Sada mi je jasno zašto me bicikl nije htio slušati. Guma je bila probušena i klizila je po strmini, pa sam izgubio kontrolu i pao. Naivno pokušavam voziti na poluispražnjenoj gumi, ali to je još jedan promašaj. Još jednom pomišljam kako bi pumpa dobro došla. Srećom, KT12 je blizu. A što sada?
Po dobroj staroj “Dead before DNF“, odlučujem nastaviti utrku. U početku guram Corru, ali do KT 13 uviđam da je to teško, pa ju kao pravi gentleman stavljam na rame. Redom obilazim sve kontrolne točke do cilja. Bez gubljenja! Putem stajem kod jedne weekendice i pitam za vodu. Daju mi 7dcl. Ubrzo ju ispijam. Nisam čak ni vodu ponio na utrku. Prolaskom kroz naselje me stanovnici pitaju zašto nosim bicikl, neki mi nude da ga ostavim kod njih, pa da dođem kasnije. Ova igra ima drugačije ime. 🙂 Preko asfalta, makadama, preko šumskih puteva, prebacujem Corru s jednog ramena na drugo i gazim prema cilju. Putem si mislim da vjerojatno neću biti zadnji. Nekako vjerujem da će netko odustati, promašiti koju kontrolu, da neću biti zadnji. Za ovaj pješački dio mi je trebalo 55 minuta. Razmišljam koliko bi bio brži da se nije dogodila ova nezgoda, no razmišljanja ne rješavaju problem. Ja ću završiti ovu utrku, skupiti neke bodove i ići na druge utrke. Put do postolja je trnovit! 🙂
Ulazim u cilj s Corrom na ramenu. Ljudi me pitaju zašto ju nosim. Teško je objasniti ovaj oblik mazohizma, egzibicionizma i narcizma. Ovom prilikom pozdravljam svoje vjerne čitatelje iz OK Međimurje i zahvaljujem Draženu Janžeku na slici i dozvoli da ju objavim na blogu.
Nakon 4,5 km pješačenja, na mojim novim biciklističkim cipelama, čepovi za blato su uništeni. 🙁

Trud se isplatio
Od 12 natjecatelja u kategoriji, ja sam uz sve poteškoće završio na 10. mjestu. Dvojica nisu sakupila sve KT.
Kratko ću spomenuti rezultate mojih bliskih suradnika, koji su se natjecali u ME kategoriji:
1. Nenad L.
2. Vodja
5. Vukodlak
8. LetzGo

u MB:
1. Ivek

u WE:
1. Sanja Ž.
3. Paula V.
6. Ivana G.

Garmin je izbrojio nešto više od 15 km.

Time: 2:35:31

Linkovi:
Sajmeni dani MTBO

Rezultati:
Rezultati