Danas je bilo iznenađujuće puno natjecatelja na startu. Razlog tome je što je osim trening lige bilo i studentsko natjecanje u super sprint duatlonu.
Baš mi je lijepo vidjeti sve više natjecatelja na startu.
Trčanje
Nakon početne gužve, kolona trkača se razvlači. Od početka držim tempo blizu 4:30, trudeći se da to blizu bude s one strane prema 4:20. Samopouzdanje da to mogu održati sam stekao na prošlom JDL treningu. Nakon prvih 1,5 km se uspijevam odvojiti od grupe i nastavljam s pojačanim tempom. Do okreta imam prosjek od 4:22 min/km. U povratku prema tranziciji pokušavam zadržati taj tempo. Polako prestižem trkače koji ne uspijevaju održati tempo koji su nametnuli. Nakon nekoliko pretjecanja vidim ispred sebe grupu trkača na udaljenosti od (cca) 40 metara. Izazov mi je da im se približim i onda da do kraja pratim njihov tempo. Polako, ali sigurno sam im se približavao. Kada sam ih dostigao, učinilo mi se da su usporili i da imam snage da ih preteknem. Čak mi se činilo da sam pojačao tempo.
Sada ću koristiti rječnik iskusnijih sportista i blogera (Murinja i Vištice), što ne znači da u potpunosti i razumijem te pojmove i što stoji iza njih.
“Napao” sam grupu od tri trkača i počeo ih pretjecati. Zadnji iz grupe me počeo slijediti u mom napadu. Taj napad je počeo oko 1,5 km prije tranzicije. Do dolaska do parkinga, gdje je tranzicija, na moje veliko čuđenje sam napravio prednost od (cca) 40 metara. Nekako sam si bio “faca”. 🙂
Avg pace:
prvih 2,5 km: 4:22 min/km
drugih 2,5 km: 4:25 min/km
Avg HR: 163
Max HR: 175
T1
Preoblačenje je postalo rutina. Preskidam tenisice (koje imaju lock laces), oblačim biciklističke cipele, za koje sam danas saznao da baš nisu triatlonske, odnosno nisu pogodne za brze triatlonske “on the fly” tranzicije. Vrtim broj, stavljam kacigu i idem prema izlasku iz tranzicije.
Naočale za bike su na licu, još od trčanja, a rukavice nisam imao.
Vrijeme provedeno u tranziciji: 53 sec
Bicikliranje
Još na izlasku iz tranzicije mi jedan natjecatelj (broj 212) dovikuje da čekam, da ćemo ići u grupi. Lagano krećem, čekajući njega i njegovog kompanjona. Nakon što se kompanjon nije pojavljivao, odlučujemo se otići bez trećeg. To se je pokazala kao dobra odluka, jer smo kasnije saznali da je “treći” imao problema s obuvanjem biciklističkih cipela.
Dogovaramo izmjene nakon svaka dva ležeća policajca. Ocjenjujem da smo bili neuigrani. Kada bi ja preuzimao smjenu, obično sam “nagazio kao sivonja”, pa sam pobjegao partneru (sorry, zaboravio sam ime). Nakon toga me on morao hvatati i gubiti snagu, a ja sam usporio da ga pričekam. Tu smo gubili dragocjeno vrijeme i snagu.
Par km prije kraja prvog kruga nam se priključuje broj 53. Do tada smo već pretekli nekoliko biciklista, očekivao sam da će nas pratiti i koristiti zavjetrinu, ali tek nas je broj 53 ozbiljno pratio i dijelio smjene.
Greške u zavjetrini se nastavljaju. Osim i dalje prebrzog preuzimanje vodstva, kašnjenja partnera, jedno vrijeme smo radili krive izmjene. Zadnji je preuzimao vodstvo. Dakle vrlo glupo od nas, ali zadnji vozač je prestizao prednju dvojicu, da bi vodio. Bila je to loša sinkronizacija. Uvidjeli smo to i dogovorili se da to promijenimo. Kasnije smo razgovarali i shvatili da smo sva trojica neiskusni. Štoviše, čini mi se da ja imam više utrka od njih dvojice.
Sada ću i javno napisati neka svoja razmišljanja o triatlon klubovima i odnosu prema seniorima i veteranima. Možda griješim, ali ne primjećujem da su klubovi zainteresirani za učlanjenje, edukaciju i treniranje “zrelijih” članova. Obojica mojih partnera su bez kluba. Potrebna im je (baš kao i meni) poduka i zajednički treninzi. Zašto klubove ne interesira nekoliko stotina dodatnih kuna? Primaju li previše novca od saveza? Ne žele da triatlon bude masovan sport? Žele kroz mali broj natjecatelja lako skupljati titule? Na taj način čak i ja mogu biti prvi u kros triatlonu. 😉 Kako god da si ponekad mislim da sam pametan, u ovakvim situacijama shvaćam da ne mogu dokučiti bogatstvo razloga koje ljudi imaju za neka ponašanja.
Avg pace: 1:46 min/km
Svi krugovi iznad 11 minuta.
T2
Dolazak, silazak, procedura skidanja biciklističkih cipela i oblačenja tenisica postaje rutina. Prisjećam se kako sam nekada tu bio puno sporiji i nemalo zbunjen. Skidam kacigu, okrećem broj i nastavljam trčati. Na Garminu mijenjam sport u trku. Nekada sam i s time imao problema.
Vrijeme provedeno u tranziciji: 29 sec
Trčanje
Brzo, koliko sam mogao, napuštam zonu tranzicije. Pretječem biciklističkog partnera, koji me je pretekao u tranziciji, jer nije imao biciklističke cipele. S radošću primjećujem da mi čudan osjećaj u nogama više ne pretstavlja nikakav problem. Trčim radostan, osjećam da imam snage. Sustižem još par trkača, pogotovo nakon okreta. Radostan sam. Osjećam da imam snage do kraja. Vidim i da mi je tempo jak i to me dodatno motivira. Hvatam iscrpljenije. Euforija i radost me obuzimaju. Utrčavam u cilj uvjeren da sam popravio osobni rekord na ovoj trening utrci. 🙂
Avg pace:
prvih 1,25 km: 4:07 min/km
drugih 1,25 km: 4:16 min/km
Avg HR: 170
Max HR: 174
Total time: 1:08:06
Uz poboljšanje na biciklu, koje je moguće, mislim da mogu napraviti vrijeme ispod 1:08. Priznajem da sam već sada sretan s vremenom ispod 1:10. 🙂
Ovu utrku posvećujem svojoj starijoj kćeri, koja je danas imala krizmu. Nakon utrke sam odjurio pod tuš i u crkvu. Na prošlom blogu je vladalo pravilo “nema politike na sportskom blogu”, ali ovdje vam to ne obećavam. Još uvijek razmišljam, trebam li ostaviti blog “čistim” i “nezagađenim” od politike i svakodnevice, da baš kao i ja, imate kutak gdje ćete čitati o radosti i uspjesima, o ljepoti boravka u prirodi i samoj prirodi.
Rezultati:
Rezultati (čim budu dostupni)
“Sada ću i javno napisati neka svoja razmišljanja o triatlon klubovima i odnosu prema seniorima i veteranima. Možda griješim, ali ne primjećujem da su klubovi zainteresirani za učlanjenje, edukaciju i treniranje “zrelijih” članova. Obojica mojih partnera su bez kluba. Potrebna im je (baš kao i meni) poduka i zajednički treninzi. Zašto klubove ne interesira nekoliko stotina dodatnih kuna? Primaju li previše novca od saveza? Ne žele da triatlon bude masovan sport? Žele kroz mali broj natjecatelja lako skupljati titule? Na taj način čak i ja mogu biti prvi u kros triatlonu. Kako god da si ponekad mislim da sam pametan, u ovakvim situacijama shvaćam da ne mogu dokučiti bogatstvo razloga koje ljudi imaju za neka ponašanja”
sukladno mojim razmišljanjima, zato i nastupam za klub iz VŽ, kod nas još ne shvaćaju da veterani i rekreacija kroz svoje bavljenje financiraju elitu, u A i D je naša kategorija najmasovnija, a kod nas se svi čude da se još bavimo
Financiranje kroz clanarinu je samo jedan mali dio, no i on moze pomoci da se kupi nekakva oprema. Dodatno financiranje dolazi kroz veci broj sudionika na natjecanjima, pa mozes iznajmiti opremu ili platiti volontere ili pruziti vecu kvalitetu ili barem imati bogatije okrijepe.
U sportu kojim sam se ranije bavio, trudili smo se “uvuci” i zadrzati i roditelje. Ne samo zbog clanarina, nego su oni i logisticka podrska, voze mladje generacije po natjecanjima, lakse se nadje prijevoz za druge natjecatelje, eventualni popusti na kolicinu i kod prijevoza i kod smjestaja, a eventualno i kod startnina (Moraviaman). Netko od njih ima i lobisticke mogucnosti kod gradskih vlasti, pa se dobije prostor ili sponzorstvo. Netko je mozda lijecnik, pa imas taj dio besplatan.
Jedan od razloga (a ima ih puno) zasto pisem blog je popularizacija i pokusaj da jos ponekog izvucem iz birtije i uvucem u sumu ili na trkacku stazu. To sto smo veterani, ne znaci da smo stari. To znaci da smo iskusniji. Znaci da i dalje mozemo uzivati. Nasa kategorija je vani jaka. Kao sto sam pisao, u Austriji svako selo ima trkaci ili triatlon klub.
U mom gornjem tekstu je generalizacija. Htio bih ovom prilikom istaknuti svijetli primjer. Ovu zimu je Marcel Z. pokrenuo plivacke treninge. Ne znam tocno kako je to krenulo i tko je inicijator, ali je gesta za pohvalu. Za ta plivanja sam saznao preko svog trkaceg kluba (koji je u vrlo bliskim odnosima s triatlon klubom). Na zalost nedostaju biciklisticki treninzi. Trkacke treninge sam odradjivao s trkacim klubom. Vjerujem da bi triatlon trening bio malo drugacije koncipiran (uklapanje plivanja, bicikla, trcanja i tranzicija).
Malo sam oduljio, ali nadam se da je “point taken”. 🙂 Mestre, ti si vec shvatio poruku, ovo je “repeticija” za one kojima tvoj “quote” nije zapeo za oko.
🙂
Vezano uz odnose klubova i seniora/vetrerana, baš i nisam stekao takav dojam.
Iako ni sam nisam ni u jednom klubu (jer sam vuk samotnjak :)), koliko vidim npr. na webu TK Zagreb svojevrsni program namjenjen rekreativcima ipak postoji, a čini mi se i da sam viđao starije rekreativce na Jarunu kako treniraju pod stručnim nadzorom. U objavama rezultata mi se čini da su “individualci” ipak u manjini pa da se većina rekreativaca ipak priključila nekom klubu. Također, ne bih se mogao požaliti na susretljivost “službenih” osoba.
Osim ako ne misliš da bi klubovi trebali izravno vrbovati individualce da im se priključe?
Također, jedna od stvari koja mi se u triatlonu jako svidjela je to što se na istoj utrci natječu i najbolji natjecatelji i rekreativci kojima je to možda prva utrka. Ne mogu se baš sjetiti drugih sportova u kojima je tako…
Možda bi mogao konkretnije opisati ta “neka ponašanja” koja spominješ? Naravno, shvatit ću ako misliš da si već dovoljno rekao…
Eh, sorry… Bio sam utipkao komentar pa me je nešto omelo prije nego što sam ga postao pa sam previdio tvoj odgovor Meštru.
Vjerojatno si u pravu s obzirom na tvoja inozemna iskustva, ali na temelju mojih ograničenih iskustava u rekreativnom bavljenju sportom u HR/ZG je situacija puno bolja u triatlonu nego drugim sportovima (npr. jedrenjem ako se ograničimo na Jarun).
Piši o čemu hoćeš, pa i o politici.
@Ivo: programa za treniranje ima mnogo na webu. Svakako je i ovaj od TK Zagreb dobrodosao, no za uspjesnu provedbu je bitna i asistencija iskusnijih. Koliko god sam citao o draftanju, to je sasvim drugacije kad si na cesti s neiskusnim biciklistima. Koliko god pogledao video snimke na youtube o tranzicijama, uvijek od iskusnijih triatlonaca mozes dobiti dobar savjet.
Zajednicki treninzi tu pomazu.
Definitivno ne mislim na vrbovanja tipa nekih vjerskih sekti, ali prici covjeku, ponuditi mu clanstvo, prikazati benefite od clanstva, …
Moji navodi su inspirirani mojim iskustvima i ocekivanjima. Ponasanje na koje sam naisao je bilo: star si, nisi interesantan, ne mozemo nista napraviti od tebe, odnosno tako sam ja protumacio stav “sluzbene osobe”. Nisam netko tko trazi posebnu paznju, tek pokoji trenutak za dobar savjet.
U zivotu sam iskusio i drugacije stavove i pristupe, pa na temelju toga sada imam drugacija ocekivanja. Tvoja pitanja su dobrodosla. 🙂
@Mukki: Hvala mukki, to mi je trebalo. Nego, i ti bi mogao pisati – cesce. 🙂
Jest, draftanje je i meni problematično. Zato jarunsku ligu doživljavam prvenstveno kao priliku za učenje (doduše uvijek zakasnim vidjeti kako drugi izvode tranzicije :)).
Ponašanje koje si opisao svakako nije u redu i nadam se da je više stav nekih pojedinaca, a ne prevladavajući… Shvati ga kao dodatni motiv da pokažeš da nije tako…
Mislim čak da rekreativni sport ne treba doživljavati kao financijsku potporu vrhunskom (iako mi je ok da i to bude), već bi glavna zadaća vrhunskog sporta trebala biti da potakne širu populaciju na bavljenje sportom.
Inače, već dulje pratim što tu pišeš i kroz to vrijeme sam postao aktivniji rekreativac pa bih mogao reći da je popularizacijska uloga tvog bloga uspješna!
nisam mislil na financiranje kroz članarine ili neko eksplicitno plaćanje, nego da ima nas 100 veterana na utrki, onda bi nekome bilo u interesu eliti dati bike ili opremu jer smo mu onda nas sto potencijalno tržište,
gotovo u pravilu na trkama na kojima nastupam po A i D oko 25% finishera je iz M40, oko 50% se kreće zbroj M40 do M50, dok kod nas na trkama za kup RH bude po max. 3 veterana u kategoriji i to ako, u stubici nas je bilo čak 4 (u rezultatima krivo piše 5) u V1
zajedničke treninge svakako treba pozdraviti, toga prije nije bilo, ali je i ova liga slabo izpropagirana na netu, prije je barem bilo na stranici TK Zagreb, sad je najava na utrke.net bila nakon prvog kola, a i zadnje kolo je isti dan kad i ZGmaraton, to opet ne vodi prema povećanju broja ljudi, isto kao niti start u listopadu u 7 ujutro, jer nema rekreativac koji bi eventualno došel na trku opremu za nula stupnjeva kolika je temp. u ZG tada, ili ovo s draftanjem na ZGopen, triatlonom se bavim od 1987., ali nigdje ne postoji trka u kojoj pravila nisu ista za sve, odnosno nigdje nema nema draftanja između kategorija niti unutara veteranskih, a tamo gdje je eliti dozvoljeno to je onda izdvojena utrka prije ili poslije masovke, pa ne možemo kod 35 km/h provjeravati krsni list
@Meštar: Mislim da elita već dobiva sponzorsku opremu, ali slažem se – što više ljudi to bolje… Broj rekreativaca će se u budućnosti povećavati. Neki trekeri se već danas žale da su im utrke postale premasovne, ne kuže valjda da tako i treba!
nisam bas takmicar i jako sam daleko od elite (barem triatlonske 🙂 pa ne mogu komentirati trke, ali sam clan tk swibir, koji je dio elite, i najtoplije bih ga preporucila svima, medju ostalim i zbog tog djeljenja iskustava i podrske, a bez presinga… triatlon je specifican pa je treninge teze organizirati, ali treninge plivanja imamo redovito 3x tjedno na utrinama (od 9 -6mj), ljeti jarun i lopoci 🙂 a trcanje i bicikl se grupno dogovaraju i svi mogu ispuniti svoje afinitete prema treninzima i takmicenjima… e pa ovim putem hvala swibiru i svima tamo, morat cu to i njima reci 🙂 a kad smo kod zahvala, hvala puno i tebi zohar 🙂 dijelom sam i zbog tvog bloga jednom cak bila na jgl (zadnja ali prezadovoljna :-)) i na nekim trekinzima. nacin na koji dozivljavas i otvorenost i duhovitost kojima izrazavas svoja razmisljanja, radosti, patnje, trazenja, odustajanja i pobjede su prelijepi.
@Ivo: Ponašanje koje sam opisao je ipak stvar pojedinaca, jer u klubu ima ljudi s kojima se druzim, izmjenjujem iskustva.
Hvala ti na pohvali i podršci. Koliko god da blog pišem zbog sebe, naravno da ga pišem i zbog čitatelja i uvijek je lijepo čuti da ispunjava svoju svrhu.
@Meštre: Bit će nas sve više. Prati statistike u zadnjih par godina i vidjet ćeš da nam broj raste. Svi ovi seniori će ostarjeti. 🙂 A dolaze i nove snage iz drugih sportova, npr. iz trčanja. 🙂
@Ivo: Treking – kad dodje 700 trekera na utrku, a prema sadašnjem načinu organizacije to postaje gužva na stazi i čekanje u redu na kontrolnoj točki. Drago mi je da dolazi toliko ljudi, ali bi trebalo napraviti nekakve promjene u organizaciji natjecanja, tipa različit smjer, podjela u grupe sa startom u različito vrijeme, … Iz te kvantitete će se razviti i nekakva kvaliteta. 🙂 S druge strane, na Ultri nema gužve. 🙂
@L: Zapravo je ispalo da sam “popljuvao” svoj klub, što mi nije bila namjera. 🙁 Cilj mi je potaknuti unaprijeđene odnosa u klubu i aktivnosti u klubu.
Hvala ti na zahvali. Drago mi je da te je (blog) potaknuo na JGL, moju veliku ljubav, koju sam prodao za šaku eura i da si bila prezadovoljna. Isto vrijedi i za trekinge. Nadam se da ćemo se jednom upoznati i uživo. Do tada, želim ti rana ustajanja i ranojutarnje vrhunce na Gelenderu, kojeg mi pozdravi poljupcem slanim od znoja. 🙂
Moram priznat , FENOMENALAN blog.Nemrem reći da sam zbog njega počeo trčati , ali vjerojatno si ti Žohar JEDAN OD ZASLUŽNIJIH koji me je nadahnuo da počnem pisat svoj.Vjerojatno/sigurno nikad , kao ni ja , nećeš biti svjetski prvak , što je manje bitno , već je bitna ta BEZGRANIČNA ljubav prema sportu koju je teško nekome tko nije IN objasniti, a vidim da kod tebe postoji.Nažalost TEŠKO, ja mislim NIKAKO/NIKADA , u nas Hrvata će se bilo šta po pitanju sporta , a tu prvo mislim na SHVAĆANJE sporta , kao najbitniju stavku, bilo šta promijeniti.Pošto je kod nas sve TEŠKO shvatljivo, pogotovo ljudima oko mene zašto trčim i kak sam “tek” 67. a ne prvi, a politiku da ne spominjem , prije neg ti prvi ne potegneš 🙂 , treba UŽIVAT solo ,ili ako već imaš ekipicu,nazovimo je sektu 🙂 , uz sebe koja te kuži. Ja se ionako osjećam kao svjetski prvak , svakim prolaskom kroz cilj , a vidim i TI , što bi po meni trebala biti neka BIT, a kako nahebat ove ostale “sumnjičave” da nam se pridruže , mislim da će zauvijek ostat nemoguća misija.
PS.
Vidim, diše se na škrge uzbrdo 🙂 (Jaska)
Pozdrav!
@Čox: Hvala na pohvalama. Nakon sto ste mi ovako lijepo napuhali ego, mislim da slijedeci weekend idem na balonarenje. 🙂 🙂 Uz to, to ce mi dati poticaj da napisem jos par postova, obzirom da s nekima kasnim skoro dva mjeseca. 🙁
Da, ljubav prema sportu, prema kretanju, prema tijelu. 🙂
Imao sam krizu na Jaski. Bas objavih post o tome. Javi se kad me vidis na nekoj utrci.
pozdrav,
Čoxu i Žoharu od broja 53
hocu 🙂 moram samo skupiti jos malo snage… a ti ne brini da si ‘popljuvao’ klub ni zbog sake eura, znas da nije tako…. drzi se i uzivaj 🙂
@Neven: sorry, zaboravio sam ti ime. 🙁 Nadam se da si zadovoljan objektivnoscu opisa i da cemo se vidjeti na jos kojoj utrci (i ne samo lige). 🙂
@L: 🙂
Evo i prvih rezultata: http://www.zagreb-triatlon.hr/ -> SA PREDSJENIKOM KLUBA NA TRENING
🙂
Naravno kolega. Zbog neiskustva nisam mogao trčati onako kako sam planirao drugi dio utrke grčevi su me počeli hvatati na trčanju.
Bit će bolje, polako, mladi smo…
Dakako da se vidimo ako ne prije onda na Olimpijsko u 6 mj., a kako mogu vidjeti Trumer ti je u rasporedu, ja sam ga isto prijavio.
Ode ja na Jarun danas.
Pozdrav.
@Neven: da, vole grcevi zaskociti nakon bicikla. Budes to naucio kontrolirati. Janko mi je jednom rekao da treniram vozeci oko Jaruna par stotina metara, onda da trcim pored bicikla i da tako radim izmjene. Probaj, mozda pomogne. Pretpostavljam da bi bilo dobro da se prvo umoris vecom dionicom trcanja i duzom dionicom bicikla, pa onda ovakve igre.
Na Trumeru nas je sada vec barem trojica. Ti, ja i “neki” Patrcevic. 🙂 Budemo mu dali da nam vozi u zavjetrini. 🙂