Žoharov blog – reloaded

Predigra
Ovo poglavlje postoji isključivo da bih se hvalio, pa ako nemate “želudac” za takve bljuvotine, pređite na slijedeće poglavlje. 🙂 Osim hvalisanja, želim vam ukazati na okolnosti prije polumaratona. Dakle, u petak, nakon posla, sam “odradio” 2,5 km plivanja, u subotu sam vozio bicikl na Donauinselu, 85 km ozbiljnog treninga i dodatnih 13,4 km laganije vožnje po gradu. Ovime hoću dati do znanja da nisam išao potpuno svijež na polumaraton. A sada dosta hvalisanja i pređimo na bitno. 🙂

HEP-ov polumaraton
Wien Energie je tvrtka kao naš HEP. Postoji par bitnih razlika, neke od njih su da nije umiješan u razne afere (bar za sada nema skandala po novinama) pa to nadoknađuje drugim društvenim aktivnostima, kao npr. sponzoriranjem utrka. Bečki HEP sponzorira ovaj polumaraton, zatim još nekoliko manjih utrka, ali i bečki gradski triatlon (VCT), na kojem ću i ja nastupiti. 🙂
Ovo je 13. izdanje ove utrke. Startnina iznosi 28 EUR i mislim da je to skupo, pogotovo uspoređujuci s ostala dva organizatora zimskih polumaratona (o kojima sam pisao). Za te novce dobijete organizaciju kao i na prethodnim polumaratonima, lokacija je s druge strane Dunava, okrijepa je na dva mjesta, na jednom mjestu je samo voda, a na drugom ima svega (izotonika, voća). Vrečica s majicom i prospektima se dobije na prijavama, kad se podiže i startni broj, a dobije se vrečica i na kraju, poslije utrke, u kojoj je boca vode, banana, jabuka, sendvić i pecivo. Rekao bih bogatije, ali rađe bih da je startnina manja. Na ovoj utrci se dobije i lijepa finisher medalja.
Ovaj polumaraton je posjećeniji nego prethodni, tako da je čak 1.422 natjecatelja završilo polumaraton. Osim utrke pojedinaca, sudjelovala je i 131 štafeta na polumaratonu. To je nešto što nedostaje na zagrebačkim/hrvatskim utrkama. Moram još spomenuti i dječje i fun utrke. Treba zabave za cijelu obitelj. 🙂

Sama utrka nije bila posebno zanimljiva. Držao sam relativno stabilan tempo, pazeći prvenstveno da mi puls ne ode preko 150 otkucaja (da ostanem u tzv. 3 zoni). Plan za danas je bio odraditi polumaraton, a onda produžiti s dodatnih 11 do 14 kilometra. To je dio priprema za skorašnji bečki maraton. Glede društva, ovaj puta sam startao s jednom talijankom. Debby je žena koju sam upoznao preko Internations.org stranice. To je stranica za „gastarbajtere“ ili kako se to popularno kaže „expats“. Na toj stranici sam otvorio “forum” za polumaratone, želeći upoznati neke expate i da se družimo za vrijeme utrka, radimo eventualne zajedničke treninge. Bilo je par kontakata, no jedino se Debby odlučila da to konkretizira, te je došla čak iz Graza (ono mjesto gdje se nekada išlo u shopping), udaljenog 2 sata puta autom.
Jedino što sam joj pružio je podizanje brojeva, kratko druženje prije utrke i prvi kilometar. Ona ide sporijim tempom (2:15), te sam ju ostavio nakon oznake za prvi km. Na trci sam konzumirao dva gela. Spominjem ovo, jer počinjem s testiranjem gelova i hrane. Rado bih testirao gel s donje slike. Iz sadašnje perspektive mi se čini da za uspješan završetak IM postoje dva ključna faktora: trening i prehrana. Gledao sam neke clipove na jubitu ili kako se već zove taj “sajt” i vidio mnoge tužne momente, kada se “gvozdeni” ruše par metara prije ulaska u cilj. Ne želim da se to meni dogodi, pa zato razmišljam o prehrani. 🙂

Slijedeći clip IM wannabes ne bi trebali gledati. Ima uznemirujućih scena.
Ironman – Till I Collapse

Ponekad sam sebe iznenadim svojom zaboravnošću. Zaboravio sam chip, tako da me nećete naći na startnoj, odnosno ciljnoj listi. 🙁
Bio bih 895. od 1.422 natjecatelja.
Nakon polumaratona sam otrčao do Pratera i tamo završio dodatnih 14 km, u sporijem tempu (5:56 min/km). Dan je bio sunčan, predivan. Kako sam ostao bez vode, a iz nepoznatog razloga nisu radile vodene pumpe na Prateru, sjeo sam u jednu birtiju i u miru pio Radler. Nevjerojatno kako život zna biti lijep.
Kasnije sam otišao na bazen i odradio još 3 km plivanja. Bio sam sav “pun sebe”. Divan osjećaj ponosa na svoja postignuća. 🙂
Nakon toliko aktivnosti na otvorenom tijekom vikenda, na bazenu se jasno vidjelo tko je gasterbajter i bauštelac. 🙂

Distance: 21.097 m
Time: 1:54:21
Avg pace: 05:25
Avg HR: 138
Max HR: 157

Rezultati:
Rezultati (pdf)

Tek mali dokaz da sam bio na utrci:
link