U nedjelju, 09. lipnja 2013. se u Zagrebu trebalo održati natjecanje u triatlonu u tzv. Half IronMan distanci, pod nazivom European Triathlon League TITANS.
Svoju formalnu podršku sam izrazio u nekom od ranijih postova. Na samu utrku se nisam prijavio iz nekoliko razloga, općenito mi je motivacija slaba ove sezone, no postoje i drugi razlozi. Bez obzira na motiviranost i utreniranost, bila bi mi velika radost “odraditi“ half distancu u Zagrebu, po ulicama rođenog i voljenog grada, no na činjenicu da se nisam prijavio, utjecalo je nekoliko faktora.
Prvi, vrlo značajan je bila startnina, koja je iznosila od 190 do 230 EUR, ovisno o datumu prijave. To je cijena koju natjecatelji plaćaju za utrke koje se nalaze pod IronMan brendom i koje imaju svoj renome i tradiciju i gdje znate što ćete dobiti za taj novac. U svibnju sam odradio half distancu u Beču za startninu od 80 EUR i znao sam kako će to izgledati i što ću dobiti.
Drugi faktor je spoznaja da je prošle godine otkazana utrka TriStar111 (valjda se tako zvala) u Splitu, a koja se isto najavljivala kao ozbiljan pokušaj “buđenja” triatlona u Hrvatskoj. Mislim da nije potrebno spominjati pomicanje datuma i otkaze manjih utrka. Šimun je pokušao napraviti “revival” utrke na Mljetu, pa je i to otkazano zbog premalog broja prijavljenih.
Treći faktor je utjecaj šire društvene situacije, počevši od potpore lokalne zajednice “malim” sportovima. Tu ću napraviti usporedbu sa Zagrebačkim maratonom. Pješaci i prolaznici koji su nezadovoljni preusmjeravanjem prometa, netolerancija vozača prema zatvaranju prometnica, puštanje prometa dok su trkači još na stazi. Čak niti na Jarunu, koji je po definiciji sportsko rekreativni centar, ne mogu spriječiti odvijanje prometa, nego se događa da vozila smetaju natjecateljima. Zatvaranje nekih gradskih žila kucavica, kuda je trebala ići utrka, mi se činilo kao znanstvena fantastika, bas kao i poštovanje zabrane prometa na cestama izvan Zagreba.
Sve ovo je dovelo do moje odluke da ove godine vidim što će se dogoditi. Na žalost, nije se dogodilo ništa, unatoč velikom zalaganju ljudi u organizacijskom odboru. 🙁
Na web portalu utrke sam pročitao optuživanja drugih za neodržavanje utrke, no, po meni, mislim da okruženje nije zrelo za takav sportski događaj. S druge strane, da nema entuzijasta i sanjara, koji misle da mogu nešto pokrenuti, nikada se ništa ni ne bi dogodilo.

U rujnu 2008. sam otišao na multisportski događaj u Poreč. Tada sam bio početnik u trčanju. Koliko pamtim, tamo sam prvi puta vidio i triatlon natjecanje. Fascinirala me organizacija s video zidom, tranzicija i kilometraža koju su ti sportaši morali proći. Koliko me sjećanje služi, organizator je opako produžio plivačku dionicu, a bilo je i valova, koji su otežavali orijentaciju. U rujnu ove godine će u Poreču biti organizirano natjecanje u dugom triatlonu Poreč triatlon, o kojem je pisao i triatlonac bloger Vištica.
Naravno da podržavam taj događaj, vjerujem da će imati manje problema sa zatvaranjem prometa, no odluku o nastupanju nisam još donio. Prvo idem na godišnji, a onda ću vidjeti kako mi stoje poslovne obveze i hoću li se pripremiti za tu utrku.